Hebiga, ipak sam išao
Da ne bi bilo dosadno, pobrinuo se krepani akumulator, o tome kasnije 8)
Krenuo sam u 9 ujutro, uz Savu prema Sisku do Martinske Vesi i poznatom visećem mostu. Tu sam htio skratiti put do Križa pa sam "udario shortcut" i skoro završio na bodljikavoj žici kojom je pajdo ogradio livadu; navedeni pajdo upravo je kosio svojim Zetorom i nekaj čakao po kosilici, pa sam ga pitao za put; uputio me paralelnim putem 500m dalje, uz napomenu da mosta na kanalu nema do Posavskih Brega. Preporučeni put bio je oko 500m dug, pun blatnih kolotraga i trave visine motora, uopće nije gušt
alacdolje:
... i tako uz kanal do Posavskih Brega, nikaj nisam skratio. U Ivanič Gradu sam tankao i kad je trebalo krenuti, anlaser veli "beee". Našao sam lika koji je bio voljan pogurati (motor) i uz jedvite jade upalim; cross guma na asfaltu drži k'o pas ježa.
... i kaj sad, ići u šumu bez akumulatora (i bez kurble), ili odustati i vratiti se doma ? ... pa valjda ne bu crkel baš u jami
Nastavio sam do Križa, pa Novoselec, Mustafina Klada... htio sam početi od Andigola, ali malo sam fulao put i još jednom sam se uznojio jer je motor krepao dok sam ga u šumi okretao jer je "nestalo puta". ...našlo se 5m nizbrdice i upalio je. Zatim sam krenuo prema Košuta Gradu, koji je na planinarskoj karti nacrtan, ali na topo koju sam imao u ajfonu nije pa sam promašio... no, našao sam Jelen Grad, došao planinarskom stazom do njega, pa je nakon kraće nizbrdice nestalo staze, pa se motor prehitil dok sam se okretao, pa je crkel... majkumu ! Jedva sam ga zrivao uzbrdo i tu ga ostavio dok sam poslikao, jel... Ruševine k'o ruševine, al' čovjek si trebao zadati neki cilj, ne samo besciljno lutati kroz šumu
Opcija za paljenje bila je samo jedna: jaka nizbrdica od kojih 15m, nakon nje rupetina. Jedan pokušaj, ili će upaliti, ili ću ga tu ostaviti i vratiti se sutra s novim accu. ... upalio je, uspješno sam ga okrenuo i vratio se na track
Dalje je bilo više-manje dobro, uz nekoliko gašenja, previše (za moj ukus) blata ... bio sam do Hunjke, najvišeg vrha MOsl.Gore (zatvoreno, jer su gore antene, odašiljaći ...), pa do Vis-a (vidikovac), pa do Garić Grada (već 100 puta tamo bio)... U Vili Garić popila se pivica, pa već poznatim (više - manje) makadamom prema Čazmi.
Moslavačka Gora prepuna je šumskih puteva koji jako zbunjuju jer se dijelom poklapaju sa putovima na topografkoj karti (one poznate topo karte), pa onda odjedom nestanu, ili se račvaju u tri (račvaju ?!) ... ucrtani putevi ponegdje više ne postoje... Navigacija se uglavnom svela na odabir puta koji se poklapa sa smjerom cilja, pa APP. Ima dosta klizavog blata, ponegdje i kolotraga, kamena jako malo i to je obično sitniji kamen. ... nije neki gušt.
Na povratku sam stao kod staraca oprati motor (i sebe), te nahraniti magarca. Probam anlaser - skoro upali ! ... a bio je krepao tako da niti ler - lampica nije svjetlila ! Skinem accu, otvorim poklopce nakojima piše "ne otvarati", natočim 2 deci dest. vode, malo napunim i sad pali. Bumo vidli do kad bu.
Na povratku u ZG malo sam pokisnuo, valdja zato kaj sam opral motor
Slike su na http://picasaweb.google.com/dpanijan/MoslavackaGoraEnduroVoznja#
Track mi se ne da stavljati, nije nekaj posebno... Zanimljivo je da sam pronašao prog. za "ajfon" koji radi sa Ozijevim mapama, pa sam ga malo isprobavao ("Bit Map" se zove); osim kaj Oziju nije niti do koljena, zna se blokirati, a ekran se okreće pri svakom skretanju i uporavanju. No, ekran se fino vidi na suncu, velik je - pa je dobro došao za "real time" naviganje.
... i to je to.