Istarski đirevi
- Thread starter zvjerko rider
- Start date
Village
Well-known member
Za posjetitelje Poreča i tko želi znati malo više o najpoznatijem spomeniku u Poreču:
Predeufrazijanom nazivamo onu baziliku koja je postojala prije Eufrazijeve. Prije toga postojala je još sto godina starija crkvena građevina, najvjerojatnije katedrala. Ta prva koja potječe iz četvrtog stoljeća, najvjerojatnije iz vremena Teodozijevog edikta 380. – 390. godine, bila je puno jednostavnija građevina. Bila je to također bazilika podijeljena u tri različita prostora. Od nje su najpoznatiji dobro sačuvani mozaički podovi koji su i u ono vrijeme bili redoviti dio opreme kojom se pokazivala izuzetnost tog prostora.
– Što je prikazano na tim mozaicima iz prve bazilike?
Mozaici, u sva tri sloja Eufrazijane iz 4., 5. i 6. stoljeća nemaju figuralnih prikaza. Javljaju se kršćanski simboli i to najelementarniji – križ, a ostalo su ornamenti.
– Mozaik ribe je iz najranijeg vremena bazilike?
Mozaik ribe pripada sloju iz četvrtog stoljeća te prve crkve. Oko njega se od 19. st. do danas iskonstruirala jedna poprilično uvjerljiva, ali za neke stručnjake ipak dvojna priča. Taj je mozaik otkriven početkom 19. stoljeća kada se kopalo u jednoj od građevina koje su bile dograđene uz sadašnju baziliku. Kad je nađen istraživačima se učinilo da je on ugrađen, umetnut, u neki stariji mozaik. I tog su se trenutka sjetili podatka da kršćani, u ono vrijeme kad je kršćanstvo bilo zabranjeno, nisu smjeli stavljati križeve ili pisati ‘Krist’ ili se javno deklarirati kao kršćani, nego su koristili određene tajne simbole. Jedan od tih tajnih simbola je riba. Dvojno je potječe li ta riba u porečkoj katedrali iz dvorane u kojoj su se potajno, skrivajući se od policije, sastajali kršćani, pa su umjesto križa na mjestu gdje su održavali kršćanske obrede napravili ribu tako da su samo oni razumjeli o čemu se radi, ili je to nastalo u 4. st. kada je kršćanstvo bilo legalizirano i ribu se, kao usvojeni svima poznati simbol kršćanstva, stavljalo po podovima, zidovima i slikala se u mozaicima. Pretpostavlja se da je ovaj mozaik s ribom ipak nastao krajem 4. stoljeća kad se kršćani više nisu trebali skrivati jer je kršćanstvo nakon Teodozijevog edikta dominirajuće.
Biskup Eufrazije sredinom VI. stoljeća temeljito je preuredio katedralu.
Još više na https://hr.wikipedia.org/wiki/Eufrazijeva_bazilika
Predeufrazijanom nazivamo onu baziliku koja je postojala prije Eufrazijeve. Prije toga postojala je još sto godina starija crkvena građevina, najvjerojatnije katedrala. Ta prva koja potječe iz četvrtog stoljeća, najvjerojatnije iz vremena Teodozijevog edikta 380. – 390. godine, bila je puno jednostavnija građevina. Bila je to također bazilika podijeljena u tri različita prostora. Od nje su najpoznatiji dobro sačuvani mozaički podovi koji su i u ono vrijeme bili redoviti dio opreme kojom se pokazivala izuzetnost tog prostora.
– Što je prikazano na tim mozaicima iz prve bazilike?
Mozaici, u sva tri sloja Eufrazijane iz 4., 5. i 6. stoljeća nemaju figuralnih prikaza. Javljaju se kršćanski simboli i to najelementarniji – križ, a ostalo su ornamenti.
– Mozaik ribe je iz najranijeg vremena bazilike?
Mozaik ribe pripada sloju iz četvrtog stoljeća te prve crkve. Oko njega se od 19. st. do danas iskonstruirala jedna poprilično uvjerljiva, ali za neke stručnjake ipak dvojna priča. Taj je mozaik otkriven početkom 19. stoljeća kada se kopalo u jednoj od građevina koje su bile dograđene uz sadašnju baziliku. Kad je nađen istraživačima se učinilo da je on ugrađen, umetnut, u neki stariji mozaik. I tog su se trenutka sjetili podatka da kršćani, u ono vrijeme kad je kršćanstvo bilo zabranjeno, nisu smjeli stavljati križeve ili pisati ‘Krist’ ili se javno deklarirati kao kršćani, nego su koristili određene tajne simbole. Jedan od tih tajnih simbola je riba. Dvojno je potječe li ta riba u porečkoj katedrali iz dvorane u kojoj su se potajno, skrivajući se od policije, sastajali kršćani, pa su umjesto križa na mjestu gdje su održavali kršćanske obrede napravili ribu tako da su samo oni razumjeli o čemu se radi, ili je to nastalo u 4. st. kada je kršćanstvo bilo legalizirano i ribu se, kao usvojeni svima poznati simbol kršćanstva, stavljalo po podovima, zidovima i slikala se u mozaicima. Pretpostavlja se da je ovaj mozaik s ribom ipak nastao krajem 4. stoljeća kad se kršćani više nisu trebali skrivati jer je kršćanstvo nakon Teodozijevog edikta dominirajuće.
Biskup Eufrazije sredinom VI. stoljeća temeljito je preuredio katedralu.
Još više na https://hr.wikipedia.org/wiki/Eufrazijeva_bazilika
mali_zmaj
Member
Vila sa ogradom,pored nje mala zgrada od par katova,a pored nje "dom mladosti",vila je u vrhu ulice.. Ja sam bio u prizemlju podstanar,prozor gledao na ulicu,al to je bilo sredinom 70-ih,početkom 80-tih,već 81-ve preselio u Šijanu,u Valtursku,zgrade zvane tzv. "plavi Radion". Danas Divkovićeva ulica.
Attachments
CrispyKevin
Active member
Znam gdje je vila, ali onda sam imao 3 godine. Vjerojatno te se ne sjecam, ali znam onu dudu koju sam cucao u to vrijeme
mali_zmaj
Member
Ja sam imao isto toliko!!Znam gdje je vila, ali onda sam imao 3 godine. Vjerojatno te se ne sjecam, ali znam onu dudu koju sam cucao u to vrijeme
Imao sam pet godina kad sam otišao u Šijanu.
Village
Well-known member
Car Franjo Josip - slikano u konobi u Cerovlju
Car je često boravio u Puli i pratio nagli razvitak grada kao nove glavne austrougarske ratne luke. Njegov mlađi brat, austrijski Nadvojvoda Maksimilijan I. (meksički car 1864–67), bio je zapovjednik Austrijske ratne mornarice (1854–64), pod čijim je zapovjedništvom u Puli započela izgradnja Arsenala te drugih vojnopomorskih objekata.
U Pulu se sa svojom obitelji preselio carev nećak nadvojvoda Ferdinand Karl (1868–1915). Carev jedini sin i prijestolonasljednik, austrijski nadvojvoda Rudolf (1858–89) posjećivao je sa ženom, belgijskom kneginjom Stephanie, Opatiju i druga istarska i kvarnerska mjesta. Nećak Franje Josipa I. I brat Ferdinanda Karla, austrijski nadvojvoda i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand (1863–1914) postaje u Sarajevu žrtva atentata, što je bio povod za početak I. svjetskog rata. Posljednji vladar iz dinastije Habsburgovaca, Karlo I. (car 1916–18), abdicirao je u studenome 1918. te emigrirao u Švicarsku. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije prestaje i vladavina članova dinastije Habsburgovaca kao austrijskih careva u Istri i cijelom Austrijskom primorju.
U rujnu 1902. godine car i kralj Franjo Josip I. zadnji put je posjetio Istru koja je dobro zapamtila razlog njegovog dolaska. Sa svoje carske jahte Miramar - usidrene u Ližnjanskom akvatoriju - tog je 3. rujna promatrao 4.000 vojnika koji su krenuli u osvajanje Ližnjana, Monte Madonne, Šišana, Svetog Antona i Medulina. Iako se pred njim odvijala uzbudljiva bitka u kojoj je "agresor" odnio pobjedu, Franjo Josip znao je da ovaj dio njegova kraljevstva neće biti zaista zauzet. Radilo se, naime, o velikoj i važnoj vojnoj vježbi čiji je cilj bio procijeniti i sagledati potencijalnu opasnost od pomorskoga desanta na istočnu obalu Istre.
Car je često boravio u Puli i pratio nagli razvitak grada kao nove glavne austrougarske ratne luke. Njegov mlađi brat, austrijski Nadvojvoda Maksimilijan I. (meksički car 1864–67), bio je zapovjednik Austrijske ratne mornarice (1854–64), pod čijim je zapovjedništvom u Puli započela izgradnja Arsenala te drugih vojnopomorskih objekata.
U Pulu se sa svojom obitelji preselio carev nećak nadvojvoda Ferdinand Karl (1868–1915). Carev jedini sin i prijestolonasljednik, austrijski nadvojvoda Rudolf (1858–89) posjećivao je sa ženom, belgijskom kneginjom Stephanie, Opatiju i druga istarska i kvarnerska mjesta. Nećak Franje Josipa I. I brat Ferdinanda Karla, austrijski nadvojvoda i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand (1863–1914) postaje u Sarajevu žrtva atentata, što je bio povod za početak I. svjetskog rata. Posljednji vladar iz dinastije Habsburgovaca, Karlo I. (car 1916–18), abdicirao je u studenome 1918. te emigrirao u Švicarsku. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije prestaje i vladavina članova dinastije Habsburgovaca kao austrijskih careva u Istri i cijelom Austrijskom primorju.
U rujnu 1902. godine car i kralj Franjo Josip I. zadnji put je posjetio Istru koja je dobro zapamtila razlog njegovog dolaska. Sa svoje carske jahte Miramar - usidrene u Ližnjanskom akvatoriju - tog je 3. rujna promatrao 4.000 vojnika koji su krenuli u osvajanje Ližnjana, Monte Madonne, Šišana, Svetog Antona i Medulina. Iako se pred njim odvijala uzbudljiva bitka u kojoj je "agresor" odnio pobjedu, Franjo Josip znao je da ovaj dio njegova kraljevstva neće biti zaista zauzet. Radilo se, naime, o velikoj i važnoj vojnoj vježbi čiji je cilj bio procijeniti i sagledati potencijalnu opasnost od pomorskoga desanta na istočnu obalu Istre.
Village
Well-known member
Iz današnjeg skitanja Istrom - Stara utvrda Lupoglav
Stara lupoglavska utvrda nalazi na vrhu velike stijene, između Roča i Vranje, te da su je u drugoj polovici 13. stoljeća njemački feudalci nazivali Mahrenfels, u značenju: utvrđena stijena, tal. rupe fortificata. Nije poznato tko ju je i kada podignuo. Njezino prvo spominjanje u vlasništvu akvilejske crkve vezuje se za sukob između pape i kralja 1110., kada ih je patrijarh uspio pomiriti i za nagradu dobio kaštel Lupoglav. Nije točno poznato ni kada je Lupoglav konačno postao ovisan o goričkim grofovima. Kao njegovi gospodari u sljedećim razdobljima spominju se Mixe i Anna Eberstein (14./15. st.) ; Günther, Georg i Andreas Herberstein ; Petar Kružić (1527.) ; Margareta Tunzler i njezin sin Ivan Sinković ; Johann Ulrich Eggenberg (1626.) ; Pompeo II. (1634.), Lorenzo, Girolamo, Gian Giacomo II., Pompeo IV, Paolo, Paola i Ferdinanda Brigido ; Tommaso Sottocorona (1883.). Nije poznato na koji je način stara lupoglavska utvrda tako brzo propala, da je od nje ostala samo hrpa ruševina. Neki smatraju da je nastradala u požaru, drugi misle da ju je pogodio potres. Njezine su ruševine u velikoj mjeri poslužile pri gradnji novog kaštela.
Izvor: Camillo De Franceschi; kašteli Istre
Stara lupoglavska utvrda nalazi na vrhu velike stijene, između Roča i Vranje, te da su je u drugoj polovici 13. stoljeća njemački feudalci nazivali Mahrenfels, u značenju: utvrđena stijena, tal. rupe fortificata. Nije poznato tko ju je i kada podignuo. Njezino prvo spominjanje u vlasništvu akvilejske crkve vezuje se za sukob između pape i kralja 1110., kada ih je patrijarh uspio pomiriti i za nagradu dobio kaštel Lupoglav. Nije točno poznato ni kada je Lupoglav konačno postao ovisan o goričkim grofovima. Kao njegovi gospodari u sljedećim razdobljima spominju se Mixe i Anna Eberstein (14./15. st.) ; Günther, Georg i Andreas Herberstein ; Petar Kružić (1527.) ; Margareta Tunzler i njezin sin Ivan Sinković ; Johann Ulrich Eggenberg (1626.) ; Pompeo II. (1634.), Lorenzo, Girolamo, Gian Giacomo II., Pompeo IV, Paolo, Paola i Ferdinanda Brigido ; Tommaso Sottocorona (1883.). Nije poznato na koji je način stara lupoglavska utvrda tako brzo propala, da je od nje ostala samo hrpa ruševina. Neki smatraju da je nastradala u požaru, drugi misle da ju je pogodio potres. Njezine su ruševine u velikoj mjeri poslužile pri gradnji novog kaštela.
Izvor: Camillo De Franceschi; kašteli Istre
Village
Well-known member
Kaštel Brigido
Oko 350 metara od željezničke stanice prema istoku naići ćemo sa lijeve strane na staro zdanje okruženo visokim kamenim zidom. To nije stari Mahrenfels već ladanjski dvorac plemićke obitelji Brigido, kojeg su sagradili nakon što su 1634 kupili Lupoglavsku gospoštiju i odlučili napustiti stari dvorac koji se nalazio na brijegu. Grof Pompeo I Brigido bio je austrijski državni tajnik. Njegov nasljednik i nećak Pompeo II Brigido je od 1787 do 1804 guverner i vojni zapovjednik Trsta. Lupoglav je bio u vlasništvu porodice Brigido sve do 1883. Na svom su imanju uspješno uvodili nove načine proizvodnje naročito u stočarstvu, npr . uzgoj merino ovce, egipatske ovce i angorske koze. Bio je to idealan model imanja toga vremena, te su istarski posjednici slali tu svoje nasljednike da nauče praktične poslove vezane za upravljanje imanjem, poljoprivredu i seosko gospodarstvo, da bi jednog dana i sami postali sposobni upravitelji. S druge strane, grofovi Brigido su ostali zapamćeni po brutalnom stavu prema svojim podanicima, koji su bili prisiljeni dizati pobune, kao npr. 1847. godine.
Kaštel na žalost propada.
Oko 350 metara od željezničke stanice prema istoku naići ćemo sa lijeve strane na staro zdanje okruženo visokim kamenim zidom. To nije stari Mahrenfels već ladanjski dvorac plemićke obitelji Brigido, kojeg su sagradili nakon što su 1634 kupili Lupoglavsku gospoštiju i odlučili napustiti stari dvorac koji se nalazio na brijegu. Grof Pompeo I Brigido bio je austrijski državni tajnik. Njegov nasljednik i nećak Pompeo II Brigido je od 1787 do 1804 guverner i vojni zapovjednik Trsta. Lupoglav je bio u vlasništvu porodice Brigido sve do 1883. Na svom su imanju uspješno uvodili nove načine proizvodnje naročito u stočarstvu, npr . uzgoj merino ovce, egipatske ovce i angorske koze. Bio je to idealan model imanja toga vremena, te su istarski posjednici slali tu svoje nasljednike da nauče praktične poslove vezane za upravljanje imanjem, poljoprivredu i seosko gospodarstvo, da bi jednog dana i sami postali sposobni upravitelji. S druge strane, grofovi Brigido su ostali zapamćeni po brutalnom stavu prema svojim podanicima, koji su bili prisiljeni dizati pobune, kao npr. 1847. godine.
Kaštel na žalost propada.
lesli eldridž
Well-known member
dopizdio si sa ovim copy-paste uradcima.....
ajde napiši bar koju svoju nebulozu da bude autohtono....
ubi temu.....
ajde napiši bar koju svoju nebulozu da bude autohtono....
ubi temu.....
Village
Well-known member
Ako ti se ne sviđa što pišem - to je lako rješivo! Fuck off i problem je riješen. Preskoči i čitaj samo ono dostojno tvoje silne pameti, ja to ne mogu ponuditi.
Ima ljudi koje to zanima, kao i mene, i koji vole kao pravi putnici znati nešto o nečemu što posjete i vide...
Ima ljudi koje to zanima, kao i mene, i koji vole kao pravi putnici znati nešto o nečemu što posjete i vide...
lesli eldridž
Well-known member
pa podili sa njima linkove..... ne moraš copy-paste čitave članke.....
inače ljudi uz svoje slike stave i svoje doživljaje, a ne tuđe ćlanke....
ps. izdalo te što u tekstu pišu godine ispravno sa točkom, a ne kako bi ti napisao "1804-te godine"......
diesel power
Well-known member
Village
Well-known member
Nisam nigdje ni rekao da objavljujem uvijek svoje tekstove, jer to nije ni bitno, bitan je sadržaj i informacija o nečemu što lokalce i putnike namjernike može interesirati... Istra je predivna, jako volim biti u njoj, i veseli me svaka informacija i motiv - poriv da se putuje, nauči i uživa... na mnogim tim mjestima sam bio i sam, a nadam se da ću puno obići i ovo ljeto, a povijesne detalje imaš posve free na internetu i na Wiki, ne znam zašto izmišljati toplu vodu, bitno je pobuditi interes. Ionako je riječ o povijesnim činjenicama gdje se nema što izmišljati. Svoje osobne snimke i privatne fotke sa suprugom nemam namjeru davati.
Znaš da obožavam kada se igraš lektora i doktora hrvatske gramatike... a imponira i što sam tebi i mnogima "nebitan i neinteresantan", a pratiš svaki i najmanji detalj... možda sam i konj, možda i dobar konj, jer prašina se diže...
Village
Well-known member
Volio bih da je tako, ali nije, zato treba slušati i uvijek nešto novo naučiti...!
Village
Well-known member
GALIŽANA
Galižana (tal. Gallesano), naselje sjeverno od Pule, Grad Vodnjan na lokalnoj cesti Pula–Vodnjan i kraj željezničke pruge. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom (masline, vinova loza) i stočarstvom, a sve ih je više zaposleno u puljskoj i vodnjanskoj industriji te u tercijarnim djelatnostima, osobito u turizmu i ugostiteljstvu. Razvojem poslovno-industrijske zone u rubnom dijelu Galižana postaje mjesto zapošljavanja stanovništva iz šire okolice. Dio stanovništva potomci su Krnjela, doseljenika iz Furlanije.Okolno područje bilo je naseljeno u prapovijesti, a posebno u rimsko doba. Toponim je vjerojatno rimskoga gentilicijskog podrijetla (Gallicianum). Spominje se od X. st., a u XII. st. samostalna je župa. Naselje ima povijesno-urbanistički kontinuitet. U IX. st. pod upravom je puljskih biskupa, a od 1300. u posjedu akvilejskih patrijarha. Snažniji gospodarski razvoj počinje izgradnjom željezničke pruge kroz Istru (1876.). Galižana se razvila uz glavnu cestu, povijesnu komunikaciju Vodnjan–Galižana–Pula. U središnjem dijelu naselja, oko glavnog trga, najvažnije su profane građevine, od kojih je najmonumentalnija palača Giocondo-Petris (1676.). Trobrodna grobljanska crkva sv. Justa do 1634. bila je župna crkva. Ima romaničku koncepiju prostora, ali gotičku strukturu s opsežnim baroknim preinakama te brojne spolije iz ranokršćanskog razdoblja. Sadašnja župna crkva sv. Roka sagrađena je 1634. na mjestu prijašnje crkve. Današnji izgled potječe iz 1879. Jednobrodna je, s polukružnom apsidom i dvjema sakristijama te samostojećim zvonikom iz XVII. st. Crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (Madonna della Concetta ili del Carso) nalazi se na temeljima antičke uljare. Jednobrodna je građevina s upisanom apsidom pravokutna tlocrta s ugaonim trompama. U luneti, nad unutrašnjom stranom ulaza, otkrivena je 2003. rustična gotička zidna slika (Imago pietatis s Arma Christi). Crkva sv. Antuna manja je gotička građevina iz XV. st. Na gredi njezina nadvratnika natpis je s datumom 2.IX.1443., a na vanjskoj površini južnog zida uzidani fragmenti s kasnopleternim motivima iz X. i XI. st. Crkva sv. Josipa iz XV. st. bila je dio nekadašnjeg samostana benediktinki.
Okolica Galižane bogata je arheološkim ostatcima srednjovjekovnih crkava: sv. Mavre (jednobrodna, VI. st.); sv. Zenona u Savolagu (jednobrodna s trima apsidama, IX. st., na mjestu prijašnje crkve); sv. Pelegrina u Vižanelu (jednobrodna predromanička crkva s polukružnom apsidom); sv. Lucije u Val Sudigi (jednobrodna crkva s bizantskom poligonalnom apsidom); sv. Silvestra (neistražena, vjerojatno predromanička crkva) i sv. Petra (jednobrodna starokršćanska crkva).
ktm08
Well-known member
Village
Well-known member
Naselje Brnobići, nalazi se uz cestu između Roča i Huma, na putu kojim prolazi Aleja glagoljaša. Stanovnici se ugl. bave tradicionalnim poljodjelstvom i stočarstvom (uzgoj goveda i svinja).
Spominje se već u XIV.st. kao Verbovitz. U mjestu se nalazi jednobrodna crkvica Gospe od Snijega iz XV.st. Na pročelju je uzidan rustični reljef Raspeća s Marijom Magdalenom i likom svećenika (ili sveca). U crkvici je kameni oltar s drvenim gotičkim kipom Blažene Djevice Marije s djetetom s kraja XV.st. Ispred crkve nalazi se (u sklopu Aleje glagoljaša) lapidarij s odljevima najznačajnijih glagoljskih spomenika.
Spominje se već u XIV.st. kao Verbovitz. U mjestu se nalazi jednobrodna crkvica Gospe od Snijega iz XV.st. Na pročelju je uzidan rustični reljef Raspeća s Marijom Magdalenom i likom svećenika (ili sveca). U crkvici je kameni oltar s drvenim gotičkim kipom Blažene Djevice Marije s djetetom s kraja XV.st. Ispred crkve nalazi se (u sklopu Aleje glagoljaša) lapidarij s odljevima najznačajnijih glagoljskih spomenika.
diesel power
Well-known member
Village
Well-known member
Kad idem dolje javim ti se da me uz kavu uputiš kao lokalac u još veće detalje.
diesel power
Well-known member
Korita 5 min motorom od Brgudca pa je istarski djir ili 45min pješke, jednom isao pješke...