Alpe...ali nako po dalmatinski...

djuka007

Well-known member
Za početak htio bi razjasniti zašto ovo dalmatinski u naslovu, dakle jedino Dalmatinci mogu svako jutro kretati na putovanje od parsto km-ova iza 10.00 iako su temperature debelo preko 30 C s tim da svaku prethodnu večer završe sa „e aaa tribalo bi sutra malo ranije krenit, ee aaa tribalo bi“, jedino Dalmatinci mogu downloadati najnoviji, najbolji, najsavršenij GPS za svoj gejfon i onda zaboraviti u njega skinuti karte zemalja u koje kreću, biti uvjereni da Honde idu na diesel, doći u San Marino na početku turističke sezone i to za vrijeme festivala, bez rezerviranog smještaja i još puno toga ali upravo to ovom putovanju daje jednu dodatnu čar, onu dalmatinsku....no krenimo redom;

Dan I, Šibenik – Umag cca 380 km





Dakle start već tamo negdi oko 13:00  jer samo je 35 C pa nam se ne žuri, preko Stankovaca, Starigrada do najdarže ceste za Karlobag i Senj. Do Karlobaga više manje nigdi nikog uz iznimku di kojeg kampera i motora ali ništa značajno.












U Karlobagu obavezna kava u Carlitosa i chek guma zbog hmmm „razumne vožnje“.








Nešto umjerenijim tempom do iduće pauze u Rijeci i to u Mc Donaldsu na vratima Jadrana isključivo zbog klimatiziranog prostora, kroz Učku pa na Buzet kad tamo kiša (ko bi reko čuda da se dese) i dalje uz Mirnu do Umaga i prvog noćenja kod prijatelja (čitaj mukti smještaj). 
Večeras bi tribalo biti razuman i ić ranije leć, sutra je dug dan za vožnju, eee aaaaa tribalo bi...

Dan II, Umag – San Marino cca 750 km (auto puta, dan strave i užasa)








Start već u nekih 11:00 iako je sinoć dosta toga tribalo. 
Doduše 20-ak l diesela u Hondi nije požurilo pokret.











Samo nešto je gužva prema Slovenčadi, ahaa možda je razlog tome današnji dan...Subota, sa svim svojim čarima zvanim smjena turista. Trenutno veći problem od toga nam predstavlja temperatura koja se penje do 35 C pa je i odluka da se guramo do i kroz granicu sasvim logična. Srećom carinici nisu imali ništa protiv i za tili časak eto nas u još jednoj državi koju odlučujemo proći u komadu, koliko god suluda ta odluka bila. Svih tih 35 km-ova vozimo više manje u ljevoj traci za razliku od jadnika u suprotnom smjeru koji za razliku od nas stoje.
U Trstu kratki predah u moto Charlya da se naš motosexualac dostojno opremi svim onim što mu fali ili je spalio kad mu je pala bisaga na auspuh tamo negdi prije Senja. Kad tamo priđe nama, okorjelim bajkerima neki lik i kaže, evo dečki i ja vozim motore i mogu li se s vama slikati kako bi završio u vašem putopisu.
Šta voziš i kako se zoveš?
Kaže lik, ime mi je Yonny Hernandez i vozim moto GP.
Kakvo je to ime i koji je to motor GP pomislimo, ali pristojni kakvi jesmo odlučismo to zadržati za sebe, da mu ne bude neugodno kad bude čitao ovaj putopis jer očito laže i staviti mu fotografiju sa autorom teksta u putopis da se ima čime ponositi na tom svom motoru zvanom GP.







Ostatak ovog divnog dana protekao je na temperaturi od 38 C sa sljedećim rasporedom: uljevanje sveg i svačeg, srećom bez diesela, u sebe i motore, gas idućih 180-200 km ponavljanje radnje i tako jedno 3 puta.
U predvečerje vjerojatno pod utjecajem snažne Genovske ciklone temperatura pada sve tamo do







Pa je vožnja u ostatku dana dim rodnog organa većine nas.
Sljedi najskuplje noćenje turneje zbog gore navedenih festivalskih razloga i noćenje na kojem je opet dosta toga tribalo ali jeb. ga....
Za kraj još jedna slika koja je obilježila današnji dan, uz poruku putniku, kad putuješ ne bi tribalo piti...e aaa ne bi....





Dan III, San Marino – Serre Chevalier nešto više od 300 km







Današnja tura je u dvije slike samo zato što su google mapsi glupi.

Dakle pogađate dan započinje u suludih jutarnjih 10:30 jer kao što sam napomenuo sinoć dosta toga nije tribalo, eee aaaa nije, uz neplanirano skretanje sa rute zbog posjeta Monte Carlu.






Sigurno primjećujete na prvoj fotografiji u donjem ljevom uglu da je i gosn Abramović sa svojom jahticom načuo da se tih dana smucamo tim krajevima pa nas je uljudno zamolio da i njega uključimo u putopis. Opet kažem pristojni kakvi jesmo jednostavno ne znamo odbiti ljude.
Par slika iz samog grada, čisto da se kasnije možemo kur.... da smo bili.



















Pozdavivši se sa Romanom (mi smo si na ti pa gospodina Abramovića mogu ovako oslovljavati) napokon krećemo u brda jer temperatura raste i ne namjerava stati.











































Col ovaj, Col onaj, pogledajte malo detaljnije kartu jer zato i je tu i ne da mi ih se sve nabrajati (čitaj ni ne sjećam ih se svih više) nailazimo na prvu i jedinu pizd...ju na putovanju. Tkz sačekuša protiv motora. Dakle francuski neprijatelj se stacionirao ispred table prestanka ograničenja i čeka motore. Interesantno je da smo u takvoj vuko....ni da osim motora skoro da i nema nikog ali neprijatelju koji nikad ne spava to ne smeta i čim vidi vozilo sa više od 2 kotača spušta laser i opet ga diže čim naleti koji motor.
Da sutra dan od neprijatelja iz iste države nismo doživili nešto sasvim drugačije sad bi svašta nešto protiv njih napisao ali dobar kakav jesam eto neću.
Ukratko 90 evrića podjeljeni na nas 4 i krećemo dalje.





Do kraja dana još dva Cola oliti prevoja i eto nas u današnjem prenoćištu.














Tu večer samo dvije pive, ne samo zato što su 7,5 evra nego da ne bi baš svako jutro započimalo sa eee aaa tribalo je sinoć....
 
Dan IV, Serre Chevalier – Chamonix opet nešto više od 300 km

Dakle valjda najraniji polazak putovanja čak u 10:00 i pokret prema nadamo se nešto zanimljivijim francuskim Alpama. Moram priznati da nas jučerašnji dan i nije previše oduševio valjda zbog visokih temperatura iako smo više puta bili debelo preko 2000 m nadmorske.
Čak smo utvrdili da te francuske Alpe i nisu baš nešto. E kako smo se prevarili











































































Vid beštije dole ljevo, on jedini nije tražio da ga stavimo u putopis ali poslovično dobri kakvi jesmo.....











Val d'isere

























Još jedan jako topal dan dolazi kraju kad tamo zaslužena okrijepa uz prekrasan pogled na Mont Blanc.











Dan V, Chamonix – Livigno cca 450 odvratno vrućih km







Dan za proći Švicarskom čisto jer moramo i stići do Livigna našeg idućeg odredišta kako bi sutra još jednom odvozili njegovo visočanstvo Passo Stelvio.
Vrlo čudan dan u kojem bi tribalo, a čak i jesmo voziti po ograničenjima, dan koji je bio užasan zbog extra visokih temperatura, preko 40 C, dan u kojem smo naletili na 2 prevoja za koje nismo niti znali da su nam na ruti, a ispali su u top 5 svih koje smo na putu prošli, dan u kojem nam je GPS (od onog drugog odgovornog putnika koji je skinuo sve potrebne karte) popio krv i između ostalog doveo nas na auto put za koji nismo imali vinjetu, dan u Švicarskoj gdje je franak 1,1 euro, dan za popiz..t.




















Ponovo u Italiji na najvećem jezeru uz put, jezero Livigno.








 
Dan VI, Livigno – La Villa cca 200 odvratno kišnih km





Jutro u Livigno počinje nekako čudno. Iako je prethodni dan završio ovako



Kroz noć nekako nam pašu debeli prekrivači koje smo večer prije dobili u B&B koji smo onako balkanski rješili u prvoj birtiji u kojoj smo stali. Stali i prespavali.
Ili da nije možda zbog ovog






Osvanulo je i to Zakonom zagarantirano kišno jutro hladnije nekih cca 30C nego dani prije.
Dakle još se jednom potvrdio naš stari zaključak da kad putuješ duže od 3 dana jedan dan jednostavno moraš putovati po kiši. Ovo nazivamo Dankov poučak i do sada se pokazao točniji čak i od onog Pitagorinog.
Uglavnom krećemo relativno rano za nas već oko 11:00 sa punim tankovima bescarinskog goriva u kišna brda prema Bormiu. Prelazimo ih relativno jednostavno i penjemo se za kralja svih kraljeva

Passo Stelvio

















Na kojem nailazimo na Riječane koji ga prelaze s biciklama ali i na brojnu ekipu na Harleyima što i nije čudno osim šta su ovi iz Mexica i vozikaju se po Europi već neko vrijeme.
Spust







Nakon kojeg ponovo počinje kiša koja nas prati sve do La Ville uz omanji potop zadnjih 40 km-ova na Passu Gadeni.
Zaključak dana je da Stelvio jednostavno nije tako atraktivan kad ga prelaziš iz pravca zapada prema istoku kao obrnuto (nije da se hvalimo ali u tom smijeru smo ga prešli 2013 kad smo skidali nevinost po pitanju Alpi). Ili smo mi već postali preiskusni alpinisti pa nas više toliko ne pali. Ha tko će ga znati.
Ukratko smjestili se mokri u smještaj za naredne dvije noći i bacili se na omanju okrijepu.









Dan VII, Sella Ronda cca 200 najboljih  km na putovanju







Dakle sunčani dan na oko 25 C, dan bez prtljage, dan u kojem su svi passovi jedan od drugoga na razdaljini da ih možeš propješačiti, dan za popiz...i ali iz skroz drugih razloga. Dan u kojem ne trebamo rano krenuti jer nigdi ne idemo, dan na području koje poznajemo iz zimsko skijaških dana, dan za pamćenje (kao i svi ostali ali ovaj je ipak malo bolji).
Ukratko izvrtili smo zelenu Sella Rondu, skijaši će znati što je to i smucali se po svim bližim prevojima poput čopora pasa lutalica.

















































Malo iz drajver pozišn











Dan VIII, La Villa - Šibenik cca 650 km



Dakle zadnji dan putovanja to jest dan nakon kurvinog pira.
Eto shvativši da smo oženili navedenu damu odlučismo krenuti put kući. Prvotni plan je bio noćiti u Rijeci pa onda doma ali ideja da se još jednom moramo raspakirati pa pakirati jednostavno nije bila dovoljno dobra. Izračunali smo da kući stižemo kasnije u noć ali to nam nije problem kao onaj kad treba krenuti ranije ujutro. Uglavnom zadnji Passo Tre Croci na putu pa interesantnom cestom do Udina, malčice auto putom do Trsta i dalje preko Rijeke, Senja, Karlobaga do Starigrada i dalje AC-om do matične luke Šibenik.












Ukratko 8 dana nezaboravna puta kroz 5 država i jednu kneževinu sa pređenih 3240 km-ova, 30 i nešto prevoja, ogromnih temperaturnih razlika, potrošenih guma da smo se jedva vratili kući i još dosta toga što će tek izlaziti na vidjelo u ledenim zimskim danima kada krene novo planiranje za novu ljetnu putešestiju.
Jedino što me trenutno muči je gdje sada otići????
Gdje nakon ovoga???

P.s. slike nisu baš najbolje posložene redom putovanja zbog programčića za umetanja slika na forum koji ih ponekad izmješa ali su dani zato složeni ko picino oko...
 
Svaka čast fantastično!!!!!

Ali plakat ćete i vi kad ja odem u penziju!!!! :LOL: :LOL: :021: :021:
 
odlično!  (y) (y)

Dankov poučak potpisujem, iako u mojem slučaju vrijedi  iza 3 dana...
za manje sam iz prakse zaključio da je bolje ne ni pokušavati ako je imalo sumnjivo vrijeme...
 
Dylan said:
Lijepa uta i još lijepše slike. (y) (y)

San Marino? Da nije Sanremo?
Vid stvarno...ma kud napise San Marino???...gosn Dylan mislio sam na Sanremo....

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

 
djuka007 said:
Vid stvarno...ma kud napise San Marino???...gosn Dylan mislio sam na Sanremo....

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

Kuda sljedece godine?!? Pa do mene!!! A onda za jedno dalje!
 
Super. Dečki svaka čast i za vožnju  :021:, a i za prijenos iskustva na "papir"  (y) (y) (y)