picoda
Well-known member
Alpinizacija
Erzberg Rodeo je bio samo izgovor nadredjenima. Alpe su bile skriveni cilj. Al ne oni fancy prijevoji. Njih smo i tako prosli. Nego makadam. Alpski makadam.
Nisam puno razmisljao koga pitati za savjet. AnteK ubrzo salje karte. Sad smo spremni. Ustvari nismo. Ovaj put i Mr. President Zumo ide s nama.
Bila su to 4 dana svega i svacega:
Lijepih prizora,...
i onih manje lijepih,...
odlicnog makadama,...
i vrhunske ceste.
Bilo je prepreka raznih vrsta,...
i agregatnih stanja.
Ma bilo je tu i Erzberga,...
dalekih prijatelja,...
nocnih avantura,....
i malo smrzavanja.
Ovako bi, ugrubo, na mapi, izgledao nas put.
Legenda:
- crveno: svi puteljci, cestice i ceste bez naplate (osim Grossa)
- plavo: raznorazni Alpski makadam
- crno: ovdje su junaci ubili oko
No, krenimo redom.
Julijske Alpe - Dan prvi
Cetvrtak, polazak u pet ujutro. Valjda je svima jasno da smo krenuli u sest. I po. Moja malenkost i Ivan. Tenere i XT.
Trogir - Sibenik - Benkovac - Maslenica - do Rijeke uz more - Rupe.
Ulazimo u Sloveniju i na Ivanov zahtjev postavljam Mr. Presidentea da izbjegava sve osim off roada.
Evo kako je to ispalo
Nakon pola sata bauljanja sumom, vracam postavke nazad. Stizemo u mjesto Zaga. Rucak.
Kako svaki pravi Dalmatinac, obozavam pastrvu. Mijesanu.
Al zato Ivan jede bljutavu ribu. Soli mu dajte.
Po savjetu AnteK penjemo se na planinu odlicnim putem kroz sumu.
A gore, prekrasni uvjeti.
Za ovo vrijedi istrpit malo kise i oblaka, zar ne?
Spustanje juznom stranom planine.
Pravac Mangart
Nazire se poboljsanje,...
...ali samo nazire. Prisilni odmor.
Idemo dalje! Ovo nije nikakav izborni slogan, nego mi stvarno idemo dalje za Mangart. Kaze neki cova putem, nesto u stilu: "Mangart ni odprto". Ja cu na to: "Nista vas ja, moj sjor, ne razumin." Ivan: "Whats up?". Ja: Nothing, he said hello to us". Za neupucene, nemojte da vas zavara ime, Ivan osim par fraza vezanih uz pivo, ne zna hrvatski. S obzirom kako napreduje mislim da ce negdje 2074g. biti sposoban za osnovnu konverzaciju.
Uspon na Mangart.
I onda...
...lavina zatvorila tunel negdje pri vrhu.
Jos nekoliko gusana u magli.
Ajmo mi nazad!
Preko Predila u Italiju...
...pa u Pontebbi na novi prijevoj prema Paularu. Predvecer.
Dok nismo naletili na ovo.
Ja bi nazad, Ivan nece ni da cuje. Uputi se preko neke blatnjave livade dok ja cekam da me pozove. Nakon desetak minuta eto ga nazad sa tri prsta blata na gumama. Ide ponovo i preko nekog kanala izlazi na put. Uspijevam i ja iz prve. Cmok to T63. Dalje bez problema do mjesta Paularo.
Jedini pansion u mjestu. U ostalim sobama ekipa iz Istre koja radi na nekom nadvoznjaku ili mostu u blizini. Razmisljam da padnem s ovog kreveta na kat i vratim se doma slomljen. Prije nego ista kazem bilo bi odmah: "Reka-la san ti ja, ostavi se motora."
Vecera u polusnu. Par piva i u krpe. Oko zore probudi me lavina. Ah, dobro je, to je samo Ivan. Okrenem se i nakon jos nekoliko onomatopeja nastavljam san.
...slijedi nastavak
Erzberg Rodeo je bio samo izgovor nadredjenima. Alpe su bile skriveni cilj. Al ne oni fancy prijevoji. Njih smo i tako prosli. Nego makadam. Alpski makadam.
Nisam puno razmisljao koga pitati za savjet. AnteK ubrzo salje karte. Sad smo spremni. Ustvari nismo. Ovaj put i Mr. President Zumo ide s nama.
Bila su to 4 dana svega i svacega:
Lijepih prizora,...
i onih manje lijepih,...
odlicnog makadama,...
i vrhunske ceste.
Bilo je prepreka raznih vrsta,...
i agregatnih stanja.
Ma bilo je tu i Erzberga,...
dalekih prijatelja,...
nocnih avantura,....
i malo smrzavanja.
Ovako bi, ugrubo, na mapi, izgledao nas put.
Legenda:
- crveno: svi puteljci, cestice i ceste bez naplate (osim Grossa)
- plavo: raznorazni Alpski makadam
- crno: ovdje su junaci ubili oko
No, krenimo redom.
Julijske Alpe - Dan prvi
Cetvrtak, polazak u pet ujutro. Valjda je svima jasno da smo krenuli u sest. I po. Moja malenkost i Ivan. Tenere i XT.
Trogir - Sibenik - Benkovac - Maslenica - do Rijeke uz more - Rupe.
Ulazimo u Sloveniju i na Ivanov zahtjev postavljam Mr. Presidentea da izbjegava sve osim off roada.
Evo kako je to ispalo
Nakon pola sata bauljanja sumom, vracam postavke nazad. Stizemo u mjesto Zaga. Rucak.
Kako svaki pravi Dalmatinac, obozavam pastrvu. Mijesanu.
Al zato Ivan jede bljutavu ribu. Soli mu dajte.
Po savjetu AnteK penjemo se na planinu odlicnim putem kroz sumu.
A gore, prekrasni uvjeti.
Za ovo vrijedi istrpit malo kise i oblaka, zar ne?
Spustanje juznom stranom planine.
Pravac Mangart
Nazire se poboljsanje,...
...ali samo nazire. Prisilni odmor.
Idemo dalje! Ovo nije nikakav izborni slogan, nego mi stvarno idemo dalje za Mangart. Kaze neki cova putem, nesto u stilu: "Mangart ni odprto". Ja cu na to: "Nista vas ja, moj sjor, ne razumin." Ivan: "Whats up?". Ja: Nothing, he said hello to us". Za neupucene, nemojte da vas zavara ime, Ivan osim par fraza vezanih uz pivo, ne zna hrvatski. S obzirom kako napreduje mislim da ce negdje 2074g. biti sposoban za osnovnu konverzaciju.
Uspon na Mangart.
I onda...
...lavina zatvorila tunel negdje pri vrhu.
Jos nekoliko gusana u magli.
Ajmo mi nazad!
Preko Predila u Italiju...
...pa u Pontebbi na novi prijevoj prema Paularu. Predvecer.
Dok nismo naletili na ovo.
Ja bi nazad, Ivan nece ni da cuje. Uputi se preko neke blatnjave livade dok ja cekam da me pozove. Nakon desetak minuta eto ga nazad sa tri prsta blata na gumama. Ide ponovo i preko nekog kanala izlazi na put. Uspijevam i ja iz prve. Cmok to T63. Dalje bez problema do mjesta Paularo.
Jedini pansion u mjestu. U ostalim sobama ekipa iz Istre koja radi na nekom nadvoznjaku ili mostu u blizini. Razmisljam da padnem s ovog kreveta na kat i vratim se doma slomljen. Prije nego ista kazem bilo bi odmah: "Reka-la san ti ja, ostavi se motora."
Vecera u polusnu. Par piva i u krpe. Oko zore probudi me lavina. Ah, dobro je, to je samo Ivan. Okrenem se i nakon jos nekoliko onomatopeja nastavljam san.
...slijedi nastavak
