Easy rider
Member
Balaton...okolo naokolo
U potrazi za nekom zanimljivom a još nama neposjećenom destinacijom, na kojoj bi se laganini moglo provesti nekoliko dana, nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se na temeljiti obilazak Balatona. Jezero nije baš tako daleko a ima dovoljno mjesta i gradića za obaći i ispuniti vikend. Na raspolaganju imamo nekoliko dana, od četvrtka poslijepodne do nedjelje i predviđena ruta se sasvim lijepo uklapa u raspoloživo vrijeme. To bi bio Plan A. Sedmodnevna prognoza se po starom dobrom običaju u sedam dana izvrnula jedno dvadeset puta, a ni trodnevna baš nije jako optimistična. No što je tu je, uostalom i Plan B je u rukavu.
Četvrtak
Dakle Plan A je krenuti iza posla, kasnije poslijepodne, do Zagreba i tamo prenoćiti. Pripreme počinju vađenjem motora iz garaže, a da to ne bude tek dosadna rutinska operacija, u paralelu počinje kiša te sa njom pak neko pesimistično depresivno raspoloženje i spominjanje svega onoga što već ide uz takvu bajkersku situaciju. Naravno,ni osobna sreća nije izostavljena. Plan B je sve izglednija opcija a on bi otprilike glasio : navući kišna odijela i krenuti pa kud puklo. Za sat vremena kiša nekako stidljivo prestaje. Nakon pogleda u nebo depresiju zamjenjuje neka poludepresija, vaganje planova, ali ipak krećemo po Planu A, uz onu krilaticu da valjda sreća prati hrabre. Još je samo himna falila... Mokar kolnik i povremeno još pokoja kap kiše kumuje odluci da za početak krenemo autoputom...ono što najviše mrzimo kad smo na motoru. Baš nas super krenulo za početak !! Vodena magla iza automobila i kamiona karma nam je do Delnica gdje nas pak dočekuje polusuhi kolnik te sa veseljem skrećemo na staru cestu prema Zagrebu. A na staroj cesti pak živa pustinja, nigdje žive duše, sve friško zazelenilo, zavojita cesta, nije ni jako hladno...čista nirvana za ugodnu i opuštenu vožnju. Na cesti pustinja, a bome ni oko ceste nije puno bolja situacija. Žalosno je gledati sva ta mala mjesta po Gorskom kotaru, kako polako ali sigurno umiru, napuštene kuće, zatvorene birtije...tako je to kad ti politika kaže *laku noć*. Da vožnja ne bude baš čista nirvana pobrinule su se i Hrvatske ceste koje su također rekle *laku noć* staroj cesti pa se na puno mjesta od zakrpa više ni ne vidi originalni afalt. Bilo bi ih zanimljivo pobrajati, ali od Delinica do Karlovca ima ih zasigurno,vjerovali ili ne, barem 20 tisuća, te na koncu, podosta kvare doživljaj fluidne vožnje bez gužve.U mjestu Johi napokon neka živa duša i to u vidu policijske patrole sa laserom. Dva auta mi blendaju (ovim putem zahvaljujem i pozdravljam!!) pa ih prolazim sa upućenim širokim osmijehom iz otvorenog flip-up-a....he,he....što drugo reći osim.... neprocjenjivo!! Skoro da bih se vratio još dva,tri puta...U Karlovcu već pomalo pada mrak, bacamo se na autoput i zadnju dionicu odrađujemo bez emocija, onako...reklo bi se...čisto tehnički. Večera...liječenje današnje kišne depresije, poludepresije i ostalih izmiješanih osjećaja uz čašu vina (ajd dobro....dvije...) ...krkanac...četvrtak bez fotografija.
Petak
Po noći kiša, remeti san, opet puca depresija...eto, sada pak i hebena noćna ...no bar je motor na suhom u garaži. Rano ustajanje, baka dočekuje doručkom, naš omiljeni domaći zagorski sir i vrhnje. Depresija je naglo potisnuta u drugi plan!! Nakon što smo se nakrkali domaće spize, vjerovatno bi daleko ugodnije,a bome i pametnije bilo ići nazad u krevet nego na put motorom po vrlo diskutabilnoj prognozi i mokroj cesti. No što je tu je, plan (bilo A ili B) se mora poštivati (zato se valjda i zove plan) i oko 08:30 krećemo starom cestom prema Čakovcu, a prvi cilj je lokalni granični prelaz Mursko Središće. Planski zadatak je zaobići autoput u bilo kojem obliku, na bilo koji način i sada već definitivno i čvrsto odlučeno, po bilo kakvu cijenu. Iz Zagreba nas prati povremeno mokar kolnik, no izgleda da se ipak provlačimo između kišnih oblaka. Vožnja kroz slikovito i pitomo Zagorje prolazi u laganom turističkom tonu, poremećenu tek od nabrijanog lokalnog Golfa...naravno...dvojke diesel !! Stajemo u Čakovcu na OMV-u ili kako se sad već zove, lagano osvježenje, malo pogled na kartu (ja to zovem internom kontrolom GPS-a), onda ja u zahod na pišanje a supruga u toaletu , pun tank goriva...Hungary don*t cry....we are comming !!
Brzo stižemo do graničnog prijelaza Mursko Središće, iskreno, do sada nikad čuo da to postoji !!
Kratka rutinska kontrola,ulazimo i prolazimo nakratko kroz Sloveniju i dalje u Mađarsku. Na tom kratkom putu kroz Sloveniju prolazimo jako lijepo uređeno mjesto, ako pamćenje dobro služi...Petišovci ili tako nekako. U svakom slučaju impresivno uredne kuče i okućnice.
Ubrzo ulazimo i u Mađarsku
Prelaskom u Mađarsku nekoliko stvari odmah bode oči. Prvo, sve je zemlja obrađena gotovo pa 100% !! Drugo, asfalt je za lokalnu cestu odličan i treće, ono možda nekako i najvažnije za prvi susret, svi kulturno voze po prometnim ograničenjima...i to bez iznimke...uključujući i motocikliste. Nepoznavajući sistem funkcioniranja mrkve i batine u saobraćaju, ipak je najlakše i najbezbolnije prilagoditi se postojećoj situaci u prometu i nikako ne iskakati iz gomile !! A definitivno je dobro i za novčanik, jer kao stranac i turist, nerijetko ispadneš ovca za šišanje, a to mi je (iz iskustva) prilično mrsko !! Dakle, u naseljenom 50 km/, izvan 90 km/h i to je uglavnom ono najvažnije, jednostavno da jednostavnije ne može biti. Sve u svemu i kad sve zbrojim, nije to ni tako loše, ubaciš u overdrive, digneš noge na highway pegs i ugodno, te nadasve sigurno krstariš kroz prirodu dugačkim ravnicama, bez straha žbaljiš uokolo pa i kao vozač možeš osim asfalta i crte ponešto vidjeti !! Za početak, ističu se dugačke ravnice i nasadi šećerne repice koji su taman u cvatu.
Današnji cilj i odredište za noćenje je gradić Keszthely na jugozapadu jezera gdje imamo i rezervirano noćenje (booking.com). Cijelo vrijeme nas prati oblačno,smrknuto i vrlo diskutabilno vrijeme,ali ipak suhi asfalt...zgodno se provlačimo između kišnih oblaka i zasada još uvijek prolazimo lišo !!
Dolazimo u Keszthely, najveći i najstariji grad na Balatonu a datira još iz rimskog doba kad je bio važno trgovačko središte. U duhu modernog življenja, prepuštamo se umjetnoj inteligenciji GPS-a koji nas bez greške dovodi na rezerviranu destinaciju, jedan od mnogobrojnih privatnih pansiona uz obalu. Na recepciji nas dočekuje gazda, uzima podatke i odmah kreće u naplatu harača. OK, nemamo ništa protiv...valjda ima loše iskustvo sa kakvim mlađahnim RR-ovcima. Želimo platiti u forintama, pa se gazda otisnuo u matematičke vode preračunavanja EUR-a u lokalnu valutu. Matematika mu zaista jako dobro ide...naravno u njegovu korist 15-ak %. Nakon naše primjedbe, matematika se okreće u našu korist, njemu ostaje jedinica iz marketinga, a nama planirani tringelt iliti ga manča. Uto dolazi kćer koja sasvim solidno govori engleski (za razliku od oca pantomimičara), vodi nas u sobu, ispričava se ako nešto još nije u redu jer su danas eto tek prvi dan otvorili. Noćas smo i jedini gosti. Smještaj je u duhu 70-ih godina prošlog stoljeća, svaki detalj odiše prošlim vremenima, ali soba ipak ima krevet, čistu posteljinu i nama bajkerima toliko drag dašak luksuza : toplu vodu !! Uočavajući neke detalje uređenja interijera bude se sjećanja na djetinjstvo i neka totalno drugačija, ali nažalost, ipak ponešto bezbrižnija vremena...
Krećemo na obilazak grada i prvi dodir sa jezerom. BTW, Balaton u prijevodu znači Blatno jezero pa da konačno i vidimo koliko je to blatno. Nekoliko prvih fotografija u dodiru sa jezerom
Na prvi dojam sve djeluje jako uredno iako turistička sezona još nije počela. A da je jezero blatno...jeste...blatno je...i to za naš pogled s morskog poimanja čiste tekućine...jako,jako blatno !!
Spuštamo se motorom prema centru, do jezera, parkiramo, velika šetnica (kao neki waterfront za turiste) , brdo ljudi (blagdan je), čak je i neki lokalni sajam u điru. Uglavnom solidan šušur uz prilično vjetrovito i prohladno vrijeme (opet ona hebena južina što lupa depresiju..)
Sjedamo u jedan od kafića na pivu i kavu. Zapažamo da je največa gužva i red ispred sladoleda. Čini mi se da ovdje ama baš svi ližu sladoled. Kao da smo u nekom Ice world-u. Eto, pa da zaključimo...mađari....a bome i mađarice definitivno vole lizat. Sliku si ipak predočite sami, naravno...porema osobnom nahođenju, mašti i afinitetima !!
Nakon osvježenja idemo posjetiti Marcipan muzej...hm,hm...muzej se sastoji od slastičarne i jedne dosta velike sobe gdje su izloženi njihovi (valjda) najbolji uratci. Daleko je to od našeg poimanja muzeja, ali ni ulaznica od tek 5 kuna (kad se preračuna) nije ništa strašno.Ulazimo, pa evo nekoliko njihovih zanimljivih uradaka :
Nanovo parkiramo, ovaj puta u kulturni centar malo podalje od jezera. Opet nailazimo na solidno uređenu i nadasve urednu šetnicu, dvorac Festetics (treći najveći u Mađarskoj), Helikon knjižnica i glazbena dvorana ogledala koji su nažalost zbog blagdana bili zatvoreni :
Pomalo pada večer, vrijeme je za neki opuštajući obrok a vozeći prema centru već smo senjali destinaciju za večeru...a što drugo nego Charda, mađarska tradicionalna gostiona, također i uređena u istom tradicionalnom mađarskom stilu :
Popularni mađarski Unicum, biljni liker (slično Jegeru ali još intezivnije, bolje i naravno....skuplje), obilna riblja plata sa prilogom za dvoje, vino...a sve za nepunih 200-tinjak kuna. Pošteno.
Vraćamo se u pansion, parkiramo u dvorište i odlazimo na zasluženi počinak. Danas je bio dug dan.
Usred noći budi me pljusak...jao meni....nahebali smo ujutro jer i prognoza za sutra nije davala puno mjesta optimizmu...opet noćna, jutarnja, dnevna,a bome sad već i meteorološka depresija lagano kucaju na vrata...
U potrazi za nekom zanimljivom a još nama neposjećenom destinacijom, na kojoj bi se laganini moglo provesti nekoliko dana, nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se na temeljiti obilazak Balatona. Jezero nije baš tako daleko a ima dovoljno mjesta i gradića za obaći i ispuniti vikend. Na raspolaganju imamo nekoliko dana, od četvrtka poslijepodne do nedjelje i predviđena ruta se sasvim lijepo uklapa u raspoloživo vrijeme. To bi bio Plan A. Sedmodnevna prognoza se po starom dobrom običaju u sedam dana izvrnula jedno dvadeset puta, a ni trodnevna baš nije jako optimistična. No što je tu je, uostalom i Plan B je u rukavu.
Četvrtak
Dakle Plan A je krenuti iza posla, kasnije poslijepodne, do Zagreba i tamo prenoćiti. Pripreme počinju vađenjem motora iz garaže, a da to ne bude tek dosadna rutinska operacija, u paralelu počinje kiša te sa njom pak neko pesimistično depresivno raspoloženje i spominjanje svega onoga što već ide uz takvu bajkersku situaciju. Naravno,ni osobna sreća nije izostavljena. Plan B je sve izglednija opcija a on bi otprilike glasio : navući kišna odijela i krenuti pa kud puklo. Za sat vremena kiša nekako stidljivo prestaje. Nakon pogleda u nebo depresiju zamjenjuje neka poludepresija, vaganje planova, ali ipak krećemo po Planu A, uz onu krilaticu da valjda sreća prati hrabre. Još je samo himna falila... Mokar kolnik i povremeno još pokoja kap kiše kumuje odluci da za početak krenemo autoputom...ono što najviše mrzimo kad smo na motoru. Baš nas super krenulo za početak !! Vodena magla iza automobila i kamiona karma nam je do Delnica gdje nas pak dočekuje polusuhi kolnik te sa veseljem skrećemo na staru cestu prema Zagrebu. A na staroj cesti pak živa pustinja, nigdje žive duše, sve friško zazelenilo, zavojita cesta, nije ni jako hladno...čista nirvana za ugodnu i opuštenu vožnju. Na cesti pustinja, a bome ni oko ceste nije puno bolja situacija. Žalosno je gledati sva ta mala mjesta po Gorskom kotaru, kako polako ali sigurno umiru, napuštene kuće, zatvorene birtije...tako je to kad ti politika kaže *laku noć*. Da vožnja ne bude baš čista nirvana pobrinule su se i Hrvatske ceste koje su također rekle *laku noć* staroj cesti pa se na puno mjesta od zakrpa više ni ne vidi originalni afalt. Bilo bi ih zanimljivo pobrajati, ali od Delinica do Karlovca ima ih zasigurno,vjerovali ili ne, barem 20 tisuća, te na koncu, podosta kvare doživljaj fluidne vožnje bez gužve.U mjestu Johi napokon neka živa duša i to u vidu policijske patrole sa laserom. Dva auta mi blendaju (ovim putem zahvaljujem i pozdravljam!!) pa ih prolazim sa upućenim širokim osmijehom iz otvorenog flip-up-a....he,he....što drugo reći osim.... neprocjenjivo!! Skoro da bih se vratio još dva,tri puta...U Karlovcu već pomalo pada mrak, bacamo se na autoput i zadnju dionicu odrađujemo bez emocija, onako...reklo bi se...čisto tehnički. Večera...liječenje današnje kišne depresije, poludepresije i ostalih izmiješanih osjećaja uz čašu vina (ajd dobro....dvije...) ...krkanac...četvrtak bez fotografija.
Petak
Po noći kiša, remeti san, opet puca depresija...eto, sada pak i hebena noćna ...no bar je motor na suhom u garaži. Rano ustajanje, baka dočekuje doručkom, naš omiljeni domaći zagorski sir i vrhnje. Depresija je naglo potisnuta u drugi plan!! Nakon što smo se nakrkali domaće spize, vjerovatno bi daleko ugodnije,a bome i pametnije bilo ići nazad u krevet nego na put motorom po vrlo diskutabilnoj prognozi i mokroj cesti. No što je tu je, plan (bilo A ili B) se mora poštivati (zato se valjda i zove plan) i oko 08:30 krećemo starom cestom prema Čakovcu, a prvi cilj je lokalni granični prelaz Mursko Središće. Planski zadatak je zaobići autoput u bilo kojem obliku, na bilo koji način i sada već definitivno i čvrsto odlučeno, po bilo kakvu cijenu. Iz Zagreba nas prati povremeno mokar kolnik, no izgleda da se ipak provlačimo između kišnih oblaka. Vožnja kroz slikovito i pitomo Zagorje prolazi u laganom turističkom tonu, poremećenu tek od nabrijanog lokalnog Golfa...naravno...dvojke diesel !! Stajemo u Čakovcu na OMV-u ili kako se sad već zove, lagano osvježenje, malo pogled na kartu (ja to zovem internom kontrolom GPS-a), onda ja u zahod na pišanje a supruga u toaletu , pun tank goriva...Hungary don*t cry....we are comming !!
Brzo stižemo do graničnog prijelaza Mursko Središće, iskreno, do sada nikad čuo da to postoji !!
Kratka rutinska kontrola,ulazimo i prolazimo nakratko kroz Sloveniju i dalje u Mađarsku. Na tom kratkom putu kroz Sloveniju prolazimo jako lijepo uređeno mjesto, ako pamćenje dobro služi...Petišovci ili tako nekako. U svakom slučaju impresivno uredne kuče i okućnice.
Ubrzo ulazimo i u Mađarsku
Prelaskom u Mađarsku nekoliko stvari odmah bode oči. Prvo, sve je zemlja obrađena gotovo pa 100% !! Drugo, asfalt je za lokalnu cestu odličan i treće, ono možda nekako i najvažnije za prvi susret, svi kulturno voze po prometnim ograničenjima...i to bez iznimke...uključujući i motocikliste. Nepoznavajući sistem funkcioniranja mrkve i batine u saobraćaju, ipak je najlakše i najbezbolnije prilagoditi se postojećoj situaci u prometu i nikako ne iskakati iz gomile !! A definitivno je dobro i za novčanik, jer kao stranac i turist, nerijetko ispadneš ovca za šišanje, a to mi je (iz iskustva) prilično mrsko !! Dakle, u naseljenom 50 km/, izvan 90 km/h i to je uglavnom ono najvažnije, jednostavno da jednostavnije ne može biti. Sve u svemu i kad sve zbrojim, nije to ni tako loše, ubaciš u overdrive, digneš noge na highway pegs i ugodno, te nadasve sigurno krstariš kroz prirodu dugačkim ravnicama, bez straha žbaljiš uokolo pa i kao vozač možeš osim asfalta i crte ponešto vidjeti !! Za početak, ističu se dugačke ravnice i nasadi šećerne repice koji su taman u cvatu.
Današnji cilj i odredište za noćenje je gradić Keszthely na jugozapadu jezera gdje imamo i rezervirano noćenje (booking.com). Cijelo vrijeme nas prati oblačno,smrknuto i vrlo diskutabilno vrijeme,ali ipak suhi asfalt...zgodno se provlačimo između kišnih oblaka i zasada još uvijek prolazimo lišo !!
Dolazimo u Keszthely, najveći i najstariji grad na Balatonu a datira još iz rimskog doba kad je bio važno trgovačko središte. U duhu modernog življenja, prepuštamo se umjetnoj inteligenciji GPS-a koji nas bez greške dovodi na rezerviranu destinaciju, jedan od mnogobrojnih privatnih pansiona uz obalu. Na recepciji nas dočekuje gazda, uzima podatke i odmah kreće u naplatu harača. OK, nemamo ništa protiv...valjda ima loše iskustvo sa kakvim mlađahnim RR-ovcima. Želimo platiti u forintama, pa se gazda otisnuo u matematičke vode preračunavanja EUR-a u lokalnu valutu. Matematika mu zaista jako dobro ide...naravno u njegovu korist 15-ak %. Nakon naše primjedbe, matematika se okreće u našu korist, njemu ostaje jedinica iz marketinga, a nama planirani tringelt iliti ga manča. Uto dolazi kćer koja sasvim solidno govori engleski (za razliku od oca pantomimičara), vodi nas u sobu, ispričava se ako nešto još nije u redu jer su danas eto tek prvi dan otvorili. Noćas smo i jedini gosti. Smještaj je u duhu 70-ih godina prošlog stoljeća, svaki detalj odiše prošlim vremenima, ali soba ipak ima krevet, čistu posteljinu i nama bajkerima toliko drag dašak luksuza : toplu vodu !! Uočavajući neke detalje uređenja interijera bude se sjećanja na djetinjstvo i neka totalno drugačija, ali nažalost, ipak ponešto bezbrižnija vremena...
Krećemo na obilazak grada i prvi dodir sa jezerom. BTW, Balaton u prijevodu znači Blatno jezero pa da konačno i vidimo koliko je to blatno. Nekoliko prvih fotografija u dodiru sa jezerom
Na prvi dojam sve djeluje jako uredno iako turistička sezona još nije počela. A da je jezero blatno...jeste...blatno je...i to za naš pogled s morskog poimanja čiste tekućine...jako,jako blatno !!
Spuštamo se motorom prema centru, do jezera, parkiramo, velika šetnica (kao neki waterfront za turiste) , brdo ljudi (blagdan je), čak je i neki lokalni sajam u điru. Uglavnom solidan šušur uz prilično vjetrovito i prohladno vrijeme (opet ona hebena južina što lupa depresiju..)
Sjedamo u jedan od kafića na pivu i kavu. Zapažamo da je največa gužva i red ispred sladoleda. Čini mi se da ovdje ama baš svi ližu sladoled. Kao da smo u nekom Ice world-u. Eto, pa da zaključimo...mađari....a bome i mađarice definitivno vole lizat. Sliku si ipak predočite sami, naravno...porema osobnom nahođenju, mašti i afinitetima !!
Nakon osvježenja idemo posjetiti Marcipan muzej...hm,hm...muzej se sastoji od slastičarne i jedne dosta velike sobe gdje su izloženi njihovi (valjda) najbolji uratci. Daleko je to od našeg poimanja muzeja, ali ni ulaznica od tek 5 kuna (kad se preračuna) nije ništa strašno.Ulazimo, pa evo nekoliko njihovih zanimljivih uradaka :
Nanovo parkiramo, ovaj puta u kulturni centar malo podalje od jezera. Opet nailazimo na solidno uređenu i nadasve urednu šetnicu, dvorac Festetics (treći najveći u Mađarskoj), Helikon knjižnica i glazbena dvorana ogledala koji su nažalost zbog blagdana bili zatvoreni :
Pomalo pada večer, vrijeme je za neki opuštajući obrok a vozeći prema centru već smo senjali destinaciju za večeru...a što drugo nego Charda, mađarska tradicionalna gostiona, također i uređena u istom tradicionalnom mađarskom stilu :
Popularni mađarski Unicum, biljni liker (slično Jegeru ali još intezivnije, bolje i naravno....skuplje), obilna riblja plata sa prilogom za dvoje, vino...a sve za nepunih 200-tinjak kuna. Pošteno.
Vraćamo se u pansion, parkiramo u dvorište i odlazimo na zasluženi počinak. Danas je bio dug dan.
Usred noći budi me pljusak...jao meni....nahebali smo ujutro jer i prognoza za sutra nije davala puno mjesta optimizmu...opet noćna, jutarnja, dnevna,a bome sad već i meteorološka depresija lagano kucaju na vrata...
