OldBoy
New member
Rijetko sam tada subotom navečer ostajao kod kuće (bilo je to prije petnaest godina), pa mi se sin, prvoškolac, oduševio kada je čuo da ćemo to veče zajedno pogledati film. Otišao sam do videoteke i odabrao dva, a trećega (gratis) mi je preporučio Vlado, gazda svih tih kazeta. Veli, film je sa puno motora, svidjet će ti se. “Boogie Boy”.
U pola deset zavukao se mali k meni pod pokrivač i ja pokrenuo kazetu. Nakon pet minuta, skužio sam da je u pitanju teška papazijnija: nekakvi MC-ovi, sve puno HDa, dilanje droge, respect brother i slična ikonografija. Odlučio sam sačekati da mali zaspe pa pogledati bilo što drugo, ali sin gleda budniji od mene iako vjerojatno ne kuži ništa.
A film ide dalje, i negdje na dvadesetoj minuti glavnog junaka njegov prijatelj pozove da se povuku u sobu. Pospan sam jer je film dosadan, ali mi je nešto sumnjivo u tom pozivu. Kada su se skinuli goli i zajedno zavukli pod pokrivač, lagano sam se nagnuo da vidim jel mi je sin zaspao, a on, videći da sam budan, odmah uzme komentirati:
“Tata, pa to su dva stričeka u krevetu. Ko ti i mama. Nikad to nisam vidio...”
”Ni sada to nisi trebao vidjeti, sine. Gdje je taj usrani daljinac?“
“Pao je ispod kauča. Ali tata, zašto su oni takvi, jel to zato što su motoristi? Pa i ti si motorista...”
“E mali, ovo je previše” velim, a ovi na filmu se za ozbiljno dograbili i u zadnji čas čupam utikač iz zida. Mali počne galamom dozivati mater:
“Mama, tata mi opet ne da gledati film a obećao mi je...”
Mama se pojavljuje iz druge sobe, i ja joj pokušavam reći da je u pitanju nesporazum, da ćemo o tome razgovarati ujutro i odmah se grizem za jezik: jer kako objasniti da sam malome priuštio gledanje muškaraca u vjerojatnom snošaju. Sranje, a morat ću ga pojesti. Čut će me Vlado za ovo.
Vraćajući filmove u ponedjeljak, pitam gazdu:
“Vlado, si ti pogledal ovog “Boggie Boya” kojeg si mi preporučil?”
“Ustvari nisam, al ga je dosta ljudi hvalilo dok ga je vraćalo.”
“Je li? Budeš mi popis iz kompjutera napravil, da znam koji su. Mamu im pedersku...”