Cetina

TNT

Well-known member
    Kao klinac dok sam se igrao uz rijeku Savu uvijek sam se pitao kako i gdje nastaje rijeka. To sam poslije spoznao kroz školovanje i priče roditelja ali ono što me uvijek interesiralo je bilo kako to izgleda u živo jer jedno je to bilo gledati na televiziji ili slušati iz priča, a potpuno drugo doživjeti u stvarnosti. Nažalost izvore rijeke Save nisam još vidio ali sam zato obišao u dva dana jednu pravu prirodnu ljepoticu rijeku Cetinu koja se u antikno doba zvala Hippus iliti po naški konj i taj naziv se koristio za gornji dio rijeke koji ima dosta slapova i sama rijeka je dosta brza pa poskakuje. Prema predaji današnji naziv Cetini su dali Hrvati koje je neobično podsjećala na rijeku Cetyniu koja teče kroz južnu Poljsku mada postoji i druga koja kaže da su Hrvati krotizirali latinizirano ime Kentona koje su koristili ilirsko pleme Dalmata koji su obitavali na tim područjima. Opet neki tvrde da naziv Cetina potječe od frigijske riječi (područje jugozapadne Turske) Zetna što znaći vrata, a odnosi se na samo ušće Cetine u more.
    Prema narodnim predajama na područje oko rijeke Cetine Hrvate je u 7. st. doveo Klukas jedan od petoro mitske braće, a o tim vremenima piše i bizantski car Konstantin VII Porfirogenet u svom dijelu De administrando imperio. Izvor rijeke Cetine mada je točnije kazati izvori jer ih ima 11 od kojih neki daju vodu samo u kišno vrijeme nalazi se istoimenom selu Cetina nekoliko kilometara od Vrlike i zovu ga Milaševo vrelo ili vrelo Cetine, a izmjerena dubina mu je oko 130m mada sam u razgovorima s rijetkim stanovnicima čuo i priče da je tu bila neka Španolska ekipa koja je izmjerila dubinu od čak 180m.



Od Vrlike prema Cetini







Između izvora Cetine Hrvati su osnovali naselje Vrh Rika i danas se tu nalazi crkva Svetog Spasa koja predstavlja biser predromaničke kulture i oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi sa zvonikom na pročelju i predbrodom i to je prvo što se ugleda kada se ulazi u selo. Kada se uđe u samu crkvu i kada ju razgledaš zapitaš se tko je bio graditelj koji je napravio tako nešto prije 12st. Prema podacima crkvu je dao sagraditi župan Gastika za spas svoje duše, majke mu Nemire i sinova.




Selo Cetina i crkva Sv. Spasa







 
Spuštajući se u selo prolazim skoro pa kroz selo duhova jer mi je sve izgledalo napušteno. Međutim ima ljudi ali mahom starijih koji me na tom proputovanju malo čudno gledaju
pa u priči s jednim od njih saznajem dosta tih pričica iz svakodnevna života i mjesta gdje se nalaze pojedini izvori


Selo Cetina



Na putu prema izvoru







Do samog izvora se dolazi prolazeći puteljkom pokraj pravoslavne crkve na kraju kojeg se nalazi stvarno nešto u čemu čovjek može uživati. Takav mir i tišinu koju su remetili samo cvrkuti ptica čovjek stvarno u današnje užurbano vrijeme treba tražiti svijećom.



Izvor Cetina – Milaševo vrelo










Kako nisam imao previše vremena za uživanje krenuo sam dalje prema drugim izvorima kojih aktivnih u ljetno doba ima 8, a slijedeći je Vuković jezero u zaseoku Vuković u kojem je i mlin.
 
Prvi metri Cetine




Na putu prema Vuković vrelu i mlinu



Kada ste zadnji put naišli na ovako nešto? Ako se vozite ovakvim predjelima ništa neobičan prizor mada se tu nađe i krava, koza, a katkada naletite i na čopore pasa koji vas hoće oglodati.





Oko kilometar dalje dolazim do mlina i izvora Vuković gdje se nalazi i vodocrpilište.













Kako je mlin bio zaključan, a nikoga u blizini fotkal sam unutrašnjost onak kroz prozor na slijepo








U povratku odlazim do Kostić spilje i izvora ispod nje. Kako baš i nema nekoga za upitati za točno mjesto i kako je vegetacija prilično bujna bilo je manjih problema sa pronalaženjem istih. Žao mi je samo što nisam imao nekakvu svjetiljku da bar malo uđem u spilju jer je navodno dugačka preko par kilometara. E pa sada da sam imao ne znam kakvu opremu ne bih se baš usudio otiči dalje od mjesta gdje ne vidim ulaz koji je prilično mali.



Izvor ispod Kostič spilje





Kostić spilja


 
Vraćajući se prema zaseoku Barišić promašio sam dva izvora ali to će se vjerojatno nadoknaditi ove godine.U zaseoku Barešić postoji vrelo u spilji koje daje vodu samo u kišnom periodu dok je za vrijeme sušnijeg razdoblja unutra malo jezerce



Barišić spilja i izvor





Put me vodi dalje u zaseok Gargente do slijedećeg izvora





i zaseok Preočani sa istoimenim vrelom









Kada sam se napio vode sa svakog izvora uzjahao sam svoju kozu i krenuo nizvodno putem kojim i Cetina prilično brzo teče  prema moru na svom 110 km dugačkom putu među udolinama koje čine planine Dinara, Svilaja, Kamašnica, Mosor, Rogoznica i Omiška Dinara. Ima njih još nešto manjih ali tko će znati baš svaki kamen. Ipak nisam imao toliko vremena.        Na ovom području je bila razvijena kultura koja se zvala cetinska kultura, a datira između 1900 i 600g. naravno prije Krista. Ostatke te kulture možemo vidjeti (oni koji znaju gledati) po vrhovima uzvišenja na kojima se nalaze gradine tj. ostaci utvrda mada su na ovom području točnije u Gospodskoj spilji pronađeni i prapovijesni ostaci života čovjeka koji datiraju u starije kameno doba tj. pred nekih 30000g.pr.K. E sad koja godina gore ili dolje nije bitna. Putući nailazim na  ostatke mosta za koje nisam mogao pronaći nikakvih podataka, a tada sam saznao da ih ima još čije je podrijetlo nepoznato. Nažalast Balečki most i njegove lukove nisam vidio ali sam saznao da je ispod njega pronađen brončani prapovjesni mač.



Most od megalita





Prelaskom mosta i napuštajući Paško polje vozim se dalje uz Cetinu, a naselja odnosno bolje kazati zaseoci gdje je načelno i Bog rekao laku noć redaju se jedno za drugim pa tako prolazim pokraj Božinoviča, Žeravice, Dražića, Modrića za koja ni ne bih znao da postoje da nemam kartu i da tu i tamo ne nailazim na neki rukom pisani putokaz. Tu i tamo cesta se približava ponovo Cetini koja se još nije ulila u Peručko jezero.



Pogled na Dinaru





Dolina Cetine




 
Zaleđe Peručkog jezera







Konačno nakon dosta vožnje i par susreta sa životinjama koje neobično liče na one iz Milka reklame i koje nisu ljubičaste nego smeđe, sive, šarene tj. svakojake ugledah Peručko jezero.



Peručko jezero





tu nailazim na jedno poznato prezime iz hrvatskog političkog života i samo zahvaljujući tome skrećem da vidim kako izgledaju Budiše mada znam da su one prave ipak smještene negdje oko Imotskog. Ništa posebno osim prekrasnog pogleda i žene koja me užicala cigaretu, a još ni motor nisam ugasio. Nisam pratio ali do prvog dućana ima sigurno desetak kilometara po makadamu.







Budiše





Mada je tu jezero koje istina nastalo izgradnjom brane 1960.g. ljudi nisu baš obilovali vodom po koju se moralo katkada hodati i po više sati, zato su gradili gusterne za skupljanje kišnice i ovo je jedna od većih koje sam vidio i koja je u prilično zapuštenom stanju što je još jedan dokaz da ljudi tu skoro da i nema.



Gusterna







polako se spuštam prema  najvećoj uvali na Peručkom jezeru bez ikakve žurbe jer bez obzira što je priroda prilično negostoljubiva opet je s druge strane predivna.



Predjel Tavnica kod mjesta Dabar







Nastavljam dalje prema mjestu Panj i prelazim preko kamenog mosta koji je podignut 1895g. koji je bio dosta oštećen u Domovinskom ratu ali je sada obnovljen.





Na Cetni postoje 5 hidroelektrana koje su nesumnjivo atraktivne za pogledati pogotovo HE Peruča po kojoj se moguće i provozati ali nažalost ovaj put sam vidio samo HE Orlovac.




Mada je na Cetini vrlo razvijena turistička ponuda u vidu raftinga svejedno ima i ovakvih mirnijih djelova.




Na kraju putovanja pogled na Cetinu koja prolazi kroz klisuru koju s lijeve strane čini Omiška Dinara i njeno učće u more






 
U povratku sam obišao nekoliko izvora malih riječica koje su pritoke Cetine, a ova mi je jedna od najljepših.


Mjesto Grab i izvor Graba

Prema izvoru


Izvor



Jedan od mlinova



Nekada se putovalo ovakovim cestama. Moram priznati da je teren malo težak i za moju kozu.






Most uz mlin








Svaki put kada odem na ovakva mjesta koja su dosta često vrlo zabačena za naše pojmove vidim koliko tim ljudima život prolazi sporije i kako uvijek nađu vremena za razgovor kako sa strancima tako i međusobno. Nisam jedanput naišao gotovo na pola sela u razgovoru ugodnom i sa žaljenjem konstatirao koliko oni prirodnije žive od nas. Nije da bih se baš mijenjao ali ću zato rado posjećivati takve krajeve. Nažalost kako nikad nemamo dovoljno vremena tako ni ja nisam vidio neke lokacije koje sam mislio obići ali to je samo još jedan razlog da se ponovo vratim napose da obiđem Cetinsku krajinu u kojoj možemo vidjeti ne samo prirodne ljepote nego ostatke vrlo burne prošlosti ali o tome drugom prilikom.
 
Svaka čast  (y)
Kad ovako nešto pogledam i pročitam svaki se put iznova zaključim kako je nevjerojatno da u maloj zemlji poput naše ima toliko toga za vidjeti i obići, a svaki ovakav put me vraća 100-200 godina unazad u neka prošla vremena, prolazeći kroz ovakve krajolike i netaknutu prirodu čini mi se kao da je vrijeme tamo stalo....
 
Ima materijala dosta ali treba pisati tako da ću vjerojatno prije obići na desetke tih rijeka, rječica u kojekakvim zabitima nego napisati par riječi.  :mrgreen:
 
Fino si to sročio i poslikao  (y) (y) (y)

Baš sam si zacrtao obići taj dio ove godine (lani nisam stigao) ,jer mi
žena vuče korjene od tog kraja,a ima i zaseok Radnići,
pa mi tvoj putopis može biti od pomoći (y)
 
Kakva je mogučnost dole najašit na kakvu minu :misli:
 
slike su opustajuce  (y) (y) (y) (y)
treba svakako obilaziti takva mjesta, osjecaj je vise nego odlican.
osjecas se zdravije i napunis se pozitivnom energijom  (y) (y) (y) (y) (y)
 
tvigi said:
Kakva je mogučnost dole najašit na kakvu minu :misli:

Ako se držiš ceste nikakava ali okolica  :misli: prije par godina sam bio na HE Peruči i baš je bilo u tijeku razminiravanje ali na takvom terenu da bi i kozama bilo teško za hodati. Karte minskih polja teško da ćeš naći, a miski sumnjiva područja su ipak preširoko obuhvaćena što znaći ne hodati baš svugdje. Veća odnosno velika frka je oko Drniša gdje imaš vrlo jasna upozorenja ako ih nisu pokrali za kokošinjce dok na ovome dijelu nisam naišao na niti jednu.  :mrgreen:
 
Super  lijepo  je  vidjeti  djelove  hr.  Kad  si  slikao  most jesi  zapazio  da  je  uzak. Prije  su  uske  mostove  radili turci  jer su  imali  samo  konjanike dok su  neke  mostove  proširivali  za  kola  Pozdrav  :mrgreen:
 
Doc Luka said:
Super  lijepo  je  vidjeti  djelove  hr.  Kad  si  slikao  most jesi  zapazio   da  je  uzak. Prije  su  uske  mostove  radili turci  jer su  imali  samo  konjanike dok su  neke  mostove  proširivali  za  kola   Pozdrav  :mrgreen:

Koliko sam istraživao neki od mostova sežu puno dalje u povijest od najezde osmanlija ali podatak nije loš  (y)

2dr.chala: ove godine nadam se ponovo ali malo drugačijom turom jer ima se toliko toga vidjeti ako baš ne želiš projuriti, a ja definitivno ne spadam u tu kategoriju. J...ga ja bi stal svakih sto metara ako ništa drugo onda da fotkam  :mrgreen: