picoda
Well-known member
Činđi Alpabama...
Da, dobro ste pročitali...koji se kurac čudite. Što ne učite jezike..."Činđi Alpabama" na Maorskom jeziku znači ovo..."Učinili smo đir po Alpama s rođacima iz Alabame". Ne vjerujete? Probajte google translator pa vidite!
Prošle godine moj Afrički brat Polomljena Noga zvao me da mu pomognem s malom grupom rodjaka iz Alabame. Otac Dale, sin Shawn i njihov zajednički prijatelj Anuk došli su u par dana provozati najljepši dio zemaljske kugle. Dalmaciju.
Tu je par slija s njihove prošlogodišnje vožnje...
Nije zmaj izdržao da uz štake ne odradi dan s nama...
Tako smo malo bauljali okolicom...
...sve do dana kada je Dale odlučio osjetiti Dalmaciju u svoj svojoj punoći. Ramenom. Bilo je to kod parkiranja, doslovno na mjestu, ali je neka okoramena koščica bila slabijeg vara. S izvora Graba odveli smo se u jednu gradsku polikliniku gdje smo fino balkanski, preko reda, odradili rengen i dva pregleda kod najboljeg ortopeda okolice koji nas je, onako u odijelima, dočekao riječima..."Dobrodošli dragi donatori!". Sve je to, skupa s rengenom, trajalo nekih pola sata i isto toliko dolara što je naše američke rodjake zaprepastilo. I šokiralo. Pozitivno, naravno. Cifre i vremenski period koji su oni spominjali u identičnom scenariju na njihovom teritoriju bolje zaboraviti što prije.
Uglavnom, pukla je nekakva koščica, što Dale-a nije odvratilo od nauma da odvozi još jedan dan s nama. Laganini. Skrpit će on to kad se vrati doma...to je naš "Taf gaj from Alabama!"
Ajmo jednu za Dale-a!
www.youtube.com/watch?v=9Cyokaj3BJU
Ajde...nek prizna ko je probao ono s google translatorom?
Dečki su se zadovoljni vratili kući, pokrpili kosti, te nas obavijestili kako dolaze i ove godine. Pojačani. S jednim kirurgom, Čuli su za Alpe...pa bi malo do tamo. I okolo. U sedmom mjesecu. Nije baš moje vrijeme, sezona na vrhuncu, borba teška...odustajem na prvu. Međutim, rodjaci neće ni da čuju. Pristajem na drugu. Uz plan B. I jednu krasnu osobu koja me pokrivala tih nekoliko dana...cmokich...
Polazak usred sezone ima jednu prednost...tu je naš veliki rodjak i prijatelj Boda. Gospodin i rejser...najveći Njemac u Južnoj Africi i najveći Južnoafrikanac u Njemačkoj. Tko je čitao moje priče s juga, upoznao je Bodu.
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,231595.0.html
Boda ima i novost za nas.
Kaže..."Jedna se moja prijateljica odlučila pridružiti našoj grupi. Šta mislite o tome?"
"Nije problem"...nas dvojica ćemo u glas..."ako imaš volje voziti u dvoje."
"Zašto u dvoje"...na to će Boda..."pa dama vozi sama!"
"A dobro"...nevoljko ćemo mi..."jel zna da vozi?"
"Pa onako"...kaže Boda..."vozila je jednom davno i nekakvu utrkicu."
"Koju?"...pitamo nezainteresirano.
"Isle of Man."
Šutimo.
"I završila."
I dalje šutimo.
"I nema prste na ruci od kvačila. Samo mali."
Mi i dalje šutimo.
"I ima pogrebno preduzeće. I još jedno za dizajn interijera."
Meni se više ne šuti..."Daj Boda ne seri!"
Međutim...sve ovo gore je istina. Margareta je jedina od braće i sestara odlučila nastaviti pogrebni biznis svog oca te je sa šesnaest godina izgubila prste lijeve ruke na stolnoj pili. Unatoč svemu naučila je posao, usput završivši studij arhitekture, te je u jednom periodu života upoznala našeg Bodu koji je vozio utrke i radio kao instruktor vožnje. Svidjelo joj se. Ostalo je povijest. Desetak godina radila je kao test vozač i instruktor za njemački motorrad...odvozila Isle of Man...padala i dizala se. To je naša Margareta.
Amerikanci se pojačali. Ove godine i Steve je tu. Kirurg. Uho, grlo, nosić. Znači...kad opleteš, a dišeš, tu je Steve da krpi...kad lizneš, a ne dišeš,...eto Margarete da uzme mjeru. Ideala.
Od ostalih...Dale je farmer i vlasnik dućana s građevinskim materijalom, Shawn je sportaš, ragbijaš, instruktor skijanja, a Anuk trener tenisa na Alabama univerzitetu. Veliki gospodin. In his country they also say Polako. Ima ritam svoje Šri Lanke.
Plan imamo. Ivanova pozadinska ekipa složila je rutu od sedam dana. Istra, Slovenija, Dolomiti, Austrija, Samobor, Banja Luka...i nizbrdo kroz Bosnu doma. Četiri vodiča na četiri vozača. Pa ko to ima!
U Senju izlazimo na cestu...pokažem Shawn-u da izleti prvi...on zaboravi na svoje kofere, izbije mog lijevog i odradi piruetu s motorom. Sreća pa je rodjo u golfu trici uspio stati. Nismo baš počeli najspretnije. Njegov smo ispravili, mom je napukao prihvat, pa smo gurtnom rješili stvar.
Dečki su inzistirali da mi kupe novi kofer, što su i ostvarili, pa je novi nedavno izašao na cestu. O samoj razradi kofera više možete pročitati ovdje...
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,144387.msg4516399.html#msg4516399
Dva dana smo spavali u Opatiji...bauljali Istrom, odlično jeli, još bolje pili, bili na koncertu Žaka Houdeka i posjetili u Rovinju dečka iz Zagorja kojeg Anuk trenira tenis na fakultetu u Alabami.
Afro, Dale, Steve i Shawn su na XT660R motorima, Anuk je izabrao KLR 650...Margareti smo dali F650 zbog najmekšeg kvačila, a Boda i ja ne biramo. Mi znamo šta valja.
Istra je predivna, kako i uvijek kad se voziš motorom, a doma imaš posla za popizdit...
Kad šef smjene objašnjava...sluša se...
Anuk u naletu...
I tako...
...iđemo dalje za koju sekundu...
Da, dobro ste pročitali...koji se kurac čudite. Što ne učite jezike..."Činđi Alpabama" na Maorskom jeziku znači ovo..."Učinili smo đir po Alpama s rođacima iz Alabame". Ne vjerujete? Probajte google translator pa vidite!
Prošle godine moj Afrički brat Polomljena Noga zvao me da mu pomognem s malom grupom rodjaka iz Alabame. Otac Dale, sin Shawn i njihov zajednički prijatelj Anuk došli su u par dana provozati najljepši dio zemaljske kugle. Dalmaciju.
Tu je par slija s njihove prošlogodišnje vožnje...
Nije zmaj izdržao da uz štake ne odradi dan s nama...
Tako smo malo bauljali okolicom...
...sve do dana kada je Dale odlučio osjetiti Dalmaciju u svoj svojoj punoći. Ramenom. Bilo je to kod parkiranja, doslovno na mjestu, ali je neka okoramena koščica bila slabijeg vara. S izvora Graba odveli smo se u jednu gradsku polikliniku gdje smo fino balkanski, preko reda, odradili rengen i dva pregleda kod najboljeg ortopeda okolice koji nas je, onako u odijelima, dočekao riječima..."Dobrodošli dragi donatori!". Sve je to, skupa s rengenom, trajalo nekih pola sata i isto toliko dolara što je naše američke rodjake zaprepastilo. I šokiralo. Pozitivno, naravno. Cifre i vremenski period koji su oni spominjali u identičnom scenariju na njihovom teritoriju bolje zaboraviti što prije.
Uglavnom, pukla je nekakva koščica, što Dale-a nije odvratilo od nauma da odvozi još jedan dan s nama. Laganini. Skrpit će on to kad se vrati doma...to je naš "Taf gaj from Alabama!"
Ajmo jednu za Dale-a!
www.youtube.com/watch?v=9Cyokaj3BJU
Ajde...nek prizna ko je probao ono s google translatorom?
Dečki su se zadovoljni vratili kući, pokrpili kosti, te nas obavijestili kako dolaze i ove godine. Pojačani. S jednim kirurgom, Čuli su za Alpe...pa bi malo do tamo. I okolo. U sedmom mjesecu. Nije baš moje vrijeme, sezona na vrhuncu, borba teška...odustajem na prvu. Međutim, rodjaci neće ni da čuju. Pristajem na drugu. Uz plan B. I jednu krasnu osobu koja me pokrivala tih nekoliko dana...cmokich...
Polazak usred sezone ima jednu prednost...tu je naš veliki rodjak i prijatelj Boda. Gospodin i rejser...najveći Njemac u Južnoj Africi i najveći Južnoafrikanac u Njemačkoj. Tko je čitao moje priče s juga, upoznao je Bodu.
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,231595.0.html
Boda ima i novost za nas.
Kaže..."Jedna se moja prijateljica odlučila pridružiti našoj grupi. Šta mislite o tome?"
"Nije problem"...nas dvojica ćemo u glas..."ako imaš volje voziti u dvoje."
"Zašto u dvoje"...na to će Boda..."pa dama vozi sama!"
"A dobro"...nevoljko ćemo mi..."jel zna da vozi?"
"Pa onako"...kaže Boda..."vozila je jednom davno i nekakvu utrkicu."
"Koju?"...pitamo nezainteresirano.
"Isle of Man."
Šutimo.
"I završila."
I dalje šutimo.
"I nema prste na ruci od kvačila. Samo mali."
Mi i dalje šutimo.
"I ima pogrebno preduzeće. I još jedno za dizajn interijera."
Meni se više ne šuti..."Daj Boda ne seri!"
Međutim...sve ovo gore je istina. Margareta je jedina od braće i sestara odlučila nastaviti pogrebni biznis svog oca te je sa šesnaest godina izgubila prste lijeve ruke na stolnoj pili. Unatoč svemu naučila je posao, usput završivši studij arhitekture, te je u jednom periodu života upoznala našeg Bodu koji je vozio utrke i radio kao instruktor vožnje. Svidjelo joj se. Ostalo je povijest. Desetak godina radila je kao test vozač i instruktor za njemački motorrad...odvozila Isle of Man...padala i dizala se. To je naša Margareta.
Amerikanci se pojačali. Ove godine i Steve je tu. Kirurg. Uho, grlo, nosić. Znači...kad opleteš, a dišeš, tu je Steve da krpi...kad lizneš, a ne dišeš,...eto Margarete da uzme mjeru. Ideala.
Od ostalih...Dale je farmer i vlasnik dućana s građevinskim materijalom, Shawn je sportaš, ragbijaš, instruktor skijanja, a Anuk trener tenisa na Alabama univerzitetu. Veliki gospodin. In his country they also say Polako. Ima ritam svoje Šri Lanke.
Plan imamo. Ivanova pozadinska ekipa složila je rutu od sedam dana. Istra, Slovenija, Dolomiti, Austrija, Samobor, Banja Luka...i nizbrdo kroz Bosnu doma. Četiri vodiča na četiri vozača. Pa ko to ima!
U Senju izlazimo na cestu...pokažem Shawn-u da izleti prvi...on zaboravi na svoje kofere, izbije mog lijevog i odradi piruetu s motorom. Sreća pa je rodjo u golfu trici uspio stati. Nismo baš počeli najspretnije. Njegov smo ispravili, mom je napukao prihvat, pa smo gurtnom rješili stvar.
Dečki su inzistirali da mi kupe novi kofer, što su i ostvarili, pa je novi nedavno izašao na cestu. O samoj razradi kofera više možete pročitati ovdje...
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,144387.msg4516399.html#msg4516399
Dva dana smo spavali u Opatiji...bauljali Istrom, odlično jeli, još bolje pili, bili na koncertu Žaka Houdeka i posjetili u Rovinju dečka iz Zagorja kojeg Anuk trenira tenis na fakultetu u Alabami.
Afro, Dale, Steve i Shawn su na XT660R motorima, Anuk je izabrao KLR 650...Margareti smo dali F650 zbog najmekšeg kvačila, a Boda i ja ne biramo. Mi znamo šta valja.
Istra je predivna, kako i uvijek kad se voziš motorom, a doma imaš posla za popizdit...
Kad šef smjene objašnjava...sluša se...
Anuk u naletu...
I tako...
...iđemo dalje za koju sekundu...
