CRNI RAJ

Dobro, jebemu miša kad nitko neće pitat...moram ja...  :LOL:

OLD  zašto su neke riječi koje nebi trebale bit pisane velikim početnim slovom ipak tako napisane?

npr    "djevojka" , "vrijeme"  u ovom odlomku ....

 
    ...zato jer napisane velikim slovom te riječi dobivaju dodatno značenje od uobičajenog, nešto za priču bitno se njima naglašava. Umjesto Vrijeme mogao sam napisati život sa malim 'ž' i po smislu bi bilo isto. Ali smisao i jednoznačnost sagledavamo u službenim spisima (presude, uviđaji, vještačenja). Ovako u osobnom izražavanju traži se dimenzija više. Ne znam koliko sam ti uspio približiti svoj način razmišljanja.

    U drugom slučaju, kada govorim o ljudima koje ne imenujem njihovim vlastitim imenom jer je to za radnju nebitno, koristim kraći opis sa velikim početnim slovom. Npr. (iz ranijih priča) Čovjek sa žutim očima, Čovjek koji je rekao da se zove Tom (predpostavlja se da je lagao pa ne kažem jednostavno 'Tom'), Djevojka prešućenog imena itd.
 
OldBoy said:
    ...zato jer napisane velikim slovom te riječi dobivaju dodatno značenje od uobičajenog, nešto za priču bitno se njima naglašava. Umjesto Vrijeme mogao sam napisati život sa malim 'ž' i po smislu bi bilo isto. Ali smisao i jednoznačnost sagledavamo u službenim spisima (presude, uviđaji, vještačenja). Ovako u osobnom izražavanju traži se dimenzija više. Ne znam koliko sam ti uspio približiti svoj način razmišljanja.

    U drugom slučaju, kada govorim o ljudima koje ne imenujem njihovim vlastitim imenom jer je to za radnju nebitno, koristim kraći opis sa velikim početnim slovom. Npr. (iz ranijih priča) Čovjek sa žutim očima, Čovjek koji je rekao da se zove Tom (predpostavlja se da je lagao pa ne kažem jednostavno 'Tom'), Djevojka prešućenog imena itd.

Ok uglavnom stvar je u naglašavanju....  (y) 

To sam si i mislio...alii poznavajući tvoj stil pisanja...već mi kroz glavu prošlo da nie neka skrivena poruka  :LOL:
 
danijel044 said:
Ok uglavnom stvar je u naglašavanju....  (y) 

To sam si i mislio...alii poznavajući tvoj stil pisanja...već mi kroz glavu prošlo da nie neka skrivena poruka  :LOL:

Priznaj već si išao vaditi sva velika slova kako bi dobio neku riječ ili rečenicu  :LOL: :LOL: :LOL:

Inače Old, čitam i za sada  (y) (y)
 
Law said:
Priznaj već si išao vaditi sva velika slova kako bi dobio neku riječ ili rečenicu  :LOL: :LOL: :LOL:

Inače Old, čitam i za sada  (y) (y)
ima odličan film na tu tematiku...23 (Jim Carrey) (y)
 
    Često je navraćao u 'Raj'. Toliko da je za ne puno vremena bio više od gosta, negdje u kategoriji prijatelja kuće. Ili točnije, prijatelja gazde jer je stari Jesse ponekad znao sjesti na trijem i satima isčekivati oblak žućkaste prašine na prilaznom putu, najavu Žacova dolaska. Bit će da su starca godine omekšale pa ga se priča o čovjeku koji u pedesetima pronalazi oca dojmila kao da je on taj koga je ovaj tražio. A Žac je dolazio ne samo zbog njega, cura i ševe, nego zato jer se naprosto dobro osjećao u tom ambijentu, među opuštenim ljudima kakvi su u velikoj većini bili oni koje je u 'Raju' susretao, osoblje da i ne spominjemo. Kada mu je Čovjek u kolicima predložio da preuzme posao nabave pića, namirnica i svega što je krčma trebala, nije se ni trenutka dvoumio. Ponuđena plaća je bila dobra. Sa djecom je provodio vrijeme od podneva do sumraka, više nego dok je radio u garaži.

    Da mu je otac mrtav, Žac je čuo od Jessea. Zajedno su u starome pick upu potegli do Folsoma. Pokopan je na zatvorskom groblju jer Johnatan King nije imao nikakve u dokumentima navedene rodbine da preuzme tijelo i osobne stvari. Na ispraćaju su osim njih bili i ljudi u prslucima: starac na štakama, dva šutljiva lika stripovskog looka klasičnih negativaca i Danny NoChance. Po završenom obredu izrazili su Žacu sućut. Onaj na štakama ga je pri tom dugo zagledao, bez riječi, klimajući glavom.
    Cijelim putem natrag izmijenili su tek pokoju primjedbu na nešto pored čega bi upravo prolazili. Starac je razmišljao o svojih skoro osamdeset godina i svemu što bi morao srediti prije smrti, a Žac kako iza njegovog oca na ovome svijetu nije ostalo doslovce ništa. Osim priče koja će se zaboraviti, i njega samoga koji ga nema po čemu pamtiti.

    Jesseov sprovod slijedeće proljeće bio je potpuno drugačiji, puno motora i ljudi koji su se svi međusobno znali. Karmine je odradio Žac. Dva je dana krčma bila zatvorena za ono čime se bavila. Treći dan ga je notar, inače njihov redoviti gost, pozvao u ured. Rekao mu je kako je po volji pokojnog Jessea Walkera on jedini vlasnik 'Crnoga Raja' i predao mu detaljan popis svega što je to podrazumjevalo.
    Četiri godine kasnije, malo iza podneva jednog ljetnog dana zazvonio mu je mobitel. Zvao ga je Klempo.
 
4.

    Bila je to priča. Poduža, ali samo uvod u neki razgovor, pojašnjenje postojeće situacije. Stari Emiliano je donio novu rundu, ostavio ključ sobe 11 na stolu i rekao da ide spavati, a Žac nastalu pauzu iskoristio za pišanje. U mrak, odmah preko ograde trijema. Ja sam bio obzirniji i odšetao iza kamioneta na parkingu. Sjeli smo natrag u stolice, a on je nastavio.
    „Ovo ti još nisam rekao ovako doslovno. Prije više od četrdeset godina sam nakratko vidio sliku Čovjeka koji mi nije htio biti otac kod svoje bake, njegove matere. I kasnije u glavi spojio vrijeme, mjesto, dugokosog bradonju u prsluku pored velikog motora na njoj, sa scenama iz 'Gimme Shelter'. Od tada me zanimalo samo jedno: biti poput njega. Mislio sam, onako mlad i svega željan, da nema bolje stvari nego voziti se pustinjom na motoru, piti pive, pušiti travu i cijele dane ševiti.“
    Zastao je osmjehnuti se ljepoti izrečenog, a i meni su u mraku zasuzile oči.
    „Realno gledajući to i nije loše. Radim ono što bi valjda radio taj čovjek da nije zaglavio na doživotnoj. Ja sam postao on. Ali me je, bit će za kaznu, sustigla obaveza koju je taj onako lako izbjegao bježanjem iz Zagreba: brinem sam o dvoje djece, pa sam u isto vrijeme i moja mater. Uz to, i dalje u sebi čujem sina Žaca koji bi sjeo na motor i otišao obići kraj svijeta ako ga negdje ima. Cijela obitelj u ovoj glavi, jebote.“   
    Sinoć sam na stražnjem sjedalu 'Impale' odgodio jedan odgovor, a večeras se nisam mogao odlučiti isto pitanje postaviti čovjeku sa kojim sam odrastao i proveo veći dio života. Dolazeći ovamo bilo je nekih ideja. Sada sam znao da su neostvarive. Za Žaca u svakom slučaju, za sebe ću još razmisliti. Pokušao sam podići raspoloženje.
    „Sjedimo u Kući zadovoljstava do koje smo stigli svaki svojim putem. Prekasno ili ne, teško je reći, ali bolje ovako nego da smo večeras dva stara ljuta dečka na šaknu 'Plavoga Klokana' u kvartu.“
    „To svakako. S time da ti možeš otići, a ja moram ostati.“
    „U 'Raju' si. Skoro doslovce.“
    Opet smo se smijali. Bend je u lokalu prešao na 'Eaglese'.
    „Volio bi da mogu s tobom, Klempo. Kuda ćeš dalje?“
    „Išao bi na dulji put. Onaj najbolji kojeg na motoru možeš proći, Route 66 u oba smjera. Polako, uživajući u svakoj milji. Vremena imam, ali ne ide mi se samome, i još nisam načisto.“
    „Danny ti je onaj sa kojim sam se pozdravio kada su Hellsi došli. Kreće za koji dan sa još dvojicom za Chicago, pa možeš s njima. Neće imati ništa protiv, siguran sam. Iz prve ruke ćeš slušati o 'šezdesetšestici' od ljudi koji su je u više navrata prošli.“
    „Zvuči dobro i svakako ću to uzeti u obzir.“

    Bilo je već dosta iza ponoći, a priče zamalo previše. Htio sam mu reći da možemo nastaviti i sutra kada sam osjetio prste na svom licu. Ženski meke, ugodno hladne, uzbudljivo mirisne. Prekrili mi oči. Dodirnuo sam ih svojima, ne da se uvjerim čiji su, jer sam to znao i očekivao, nego da ih i opipom doživim. I zapamtim za neko drugo vrijeme.
    Kao što je Žac obećao, cure su došle. Ponovo dotjerane, ponovo naspavane, svježe, raspoložene bez obzira na kasni sat. Nagađao sam o porjeklu te čarolije, ali me se nije ticalo. Ginny je vrhunski izgledala, i odgovaralo mi je vjerovati da sam joj drag, da je tu zbog mene. Istina mi nije značila ništa. 
    „Ginny, curo prekrasna! Čitavo mi je veče nešto falilo. Do ovog trenutka.“
    „Lijepo je to čuti.“
    Mislila je da se foliram, a bio sam samo iskren. Opušten i iskren. Žac je sa Jude ostao na trijemu, a mi ušli u lokal, uronili u galamu, veselje. Kao noć prije. Bend se odjednom prebacio na country. Nastao je urnebes. Jebeno smo se naplesali, konobari su donosili nova pića, a kada je muzika usporila, rekao sam joj da idemo u sobu. Limenku pive sam uzeo usput. Za svaki slučaj.
    I opet sam, kao noć ranije, bio sve u jednoj osobi: porno zvezda vlastitog filma, scenarist, režiser, čitava ekipa. Leće kamera mojih očiju snimale su i u memoriju onoga čega ću se kasnije sjećati spremale svaki trenutak, svaki pokret. Kada je bilo gotovo i prošao tornado ejakulacije, lupanja srca, grča mišića, zatvorenih sam očiju slušao kako mi se puls usporava, a disanje vraća u normalu. Zapalio sam cigaretu. Obično tada šutim, pa sam Sebe Samoga iznenadio kako mi je u tišini izletilo.
    „Davno, u prošlom stoljeću, sanjao sam da ću ovdje s tobom ležati pred zoru.“
    Bila je to asocijacija na jedan šator u autokampu, Čehinju i mojih ondašnjih očekivanja od života. To joj nisam tako objasnio, pa se začudila i nasmijala onome što je čula, mogla pojmiti.
    „Prošlo stoljeće? Ha, ha... Jebote, ti kao da si Highlander. Onaj iz filma.“
    „Nisam, ali poznam ga.“
    „Highlandera?“
    „Čovjeka kojemu je to nick na jednom forumu. Taj se sjeća svega.“
    „I ti si takav.“
    „Ne sasvim. Još uvijek sakupljam ono čega ću se sjećati. Pričat ću mu o tebi kad ga sretnem.“
    „Ma daj! A što ćeš mu reći?“
    „Lagat ću ga da su ženske nekad bile bolje.“
    Iz hodnika su se čuli koraci i smijeh. Žac je tek sada sa Jude prolazio do sobe pored naše. Zadržao se u društvu sa Hellsima. Runda za dečke, gazda časti, pa onda oni još jednu i tako do razlaza. Nije se ticalo Ginny, ali morao sam s nekim i o tome razgovarati.
    „Kada sam dolazio ovamo, mislio sam Jatzu reći da sjednemo na motore i odemo do Vegasa, pa dalje po Route 66 sve do Chicaga. I onda natrag. Htio sam sebe počastiti jednim takvim đirom. Usput bi si odgovorio na neka pitanja. Ali jasno mi je da on ne može. Ima previše obaveza.“
    Živnula je.
    „Povedi mene! Barem do Vegasa...“
    „Kocka je smrt za libido, slabo bi se ševili.“
    „Nije bitno, ja bi te zagrlila, više nam ne bi trebalo, budi siguran. Evo, ovako.“
    I privila se uz mene ispod prekrivača. Naga, ženski čvrsto, onako kako me je to otkad znam za sebe kod cura najviše palilo. Još jedan od posebnih dodira iz ove večeri za sjetiti se kasnije.
    „Povedem li te, možda odlučim ostati dulje. Puno, puno dulje. Možda se više i ne vratim odakle sam došao. Ali vidjet ću još.“
    Nismo dalje razgovarali. Glava joj je bila na mome ramenu. Zaspao sam bez pive, bez jointa. Sam od sebe.
 
Old jel danas event?
 
Highlander u priči 8) (y) (y) (y)  Do jaja! Da je došel ranije možda bi se i birtija zvala Harvest! :mrgreen:

Uživajte u tulumu danas! Da sam u HR naletio bi ziher!

P.S. Ste zvali Hellse ili da ih ja zovem?
 
OldBoy said:
...je! Ak Bog da  :mrgreen:
neću obečavat jer sam strgan od vožnje jučer, ali ako uhvatim snage dođem. u koliko to počinje?
 
Pinta 001 JA said:
Highlander u priči 8) (y) (y) (y)  Do jaja! Da je došel ranije možda bi se i birtija zvala Harvest! :mrgreen:

Uživajte u tulumu danas! Da sam u HR naletio bi ziher!

P.S. Ste zvali Hellse ili da ih ja zovem?

(y)

Počašćen, ali čekam da knjiga izađe, da se mogu qrčit ;) :mrgreen: