CRNI RAJ

Back
    Ležao sam na leđima gol i pokušavao izračunati vremensku razliku. Nije išlo. Stisnuti ću njen broj, pa što bude. Ako uletim u krivi trenutak, već ću nešto smisliti. Nives se javila se odmah.
    „Hej, hej, hej... Ko se to sjetio da ima kuću?“
    Bila je prebrza za moje trenutno stanje. Duboko sam udahnuo.
    „Gle, nećeš vjerovati, ali svakih malo te krenem nazvati i izračunam da je u Zagrebu kasna noć ili prerano ujutro. A onda se nešto počne događati i... tako, ponese me. Kako je?“
    „Dobro. Tu i tamo netko nazove. Traže te, al kažem da si na putu i da ne znam točno kada ćeš se vratiti.“
    Malo zam zastao, još uvijek ne znajući odakle da počnem.
    „Zvonetu sam sredio smještaj i odlučio počastiti se turističkim obilaskom kad sam već ovdje. Rentao motor i krenuo. A onda sam se sjetio Žaca i... evo me još tu kod njega. Htio sam ga nagovoriti da zajedno prođemo Route 66. Sjećaš se, pričao sam ti da bi jednom to volio. Ali on ima nekih obaveza i ne može, a ja se još nisam odlučio.“
    „Ti nemaš obaveza?“
    „Ne takvih zbog kojih bi odustao od puta ako bi mi to zaista bila želja u datom momentu. I da, uzeo sam o nečemu razmišljati. Neću te detaljima gnjaviti sada, ispričat ću ti kada se vratim. Sve mi nekako izgleda... jebeno filmski.“
    Nastala je mala pauza u razgovoru. Bit će da je sada ona tražila načina kako da o nečemu počne.
    „Kada odgledaš taj svoj film, kreni. Ne za Zagreb, nego onamo kuda si još naumio, gdjegod to bilo. A onda kući. Polako. Da ne bi previše brinuo i svaki čas zvao, ovdje je za sada sve onako kako si ostavio, dakle dobro. A ima i vijesti...“
    „Da?“
    „Ne bude li nepredvidivih obrata, za sedam ćeš mjeseci dobiti sina.“
    Predpostavljao sam. Primjetio sam 'simptome' iako o tome nismo razgovarali, nije mi ništa rekla. Valjda je obavljala dodatne pretrage, da bude sigurna kako je sve u redu. A možda je i ona imala svoje Pitanje? Ako jeste, vidim da je pronašla odgovor. Bilo mi je lijepo u tom trenutku. Možda joj jednom ispričam kako sam se, i zašto tako osjećao kada mi je to priopćila. Ili bolje da šutim, da mi ne izleti neki nepotreban detalj.
    „Je li? Koja se to javila? Laže, gadura pokvarena! Reci joj da se ne zajebava, tužit ću je. Imam dobre odvjetnike. I sretno sam oženjen.“
    „Nebitno što si oženjen, ali sretan jesi. Kao stara svinja. Svakako sretniji nego što zaslužuješ. Puno sretniji.“
    Je li moguće da mi opet čitaju misli? Odjednom sam postao sasvim predvidljiv? Pokušavam se izvući.
    „Nije, nego se šlepam na tvoju dobru karmu“
    „Jednom, kada postaneš normalan, moglo bi nam biti dobro.“
    „Samo me nemoj požurivati.“
    „Neću. Rekla sam ti da kreneš, ali polako. Nije za tebe više jurnjava.“
    Nikada nisam nepromišljeno jurio, ali zašto je razuvjeravati. Uostalom, u pitanju je provokacija, znam na što je ciljala.
    „Ako ti tako kažeš... ajde, pussa tebi i još jedna Tini.“
    „Pusa i tebi. Pazi se...“
    „Neću!“
    „Budalo!“
    „Bok.“
 
    Rekoh već da odgovor na Pitanje naslućujem, a nakon razgovora sa Nives, bilo mi je jasno da ga znam. Da li je prekasno koliko god da je lijepo? Nije. Za lijepe stvari nikada nije kasno. Ako te čitava hrpa takvih zapljusne kao jebeni val, ne razmišljaj kako bi puno bolje bilo da je do njih došlo ranije, nekim redom, a ne ovako odjednom kada više nemaš dovoljno vremena ili želje za realizirati ih sve. Kreni kako ti osjećaj kaže, pa koliko se stigne. To što od nečega odustaješ, ne znači da je bilo prekasno nego da su ti se želje i prioriteti promijenili. Kao dijete htio sam biti astronaut. Sva sreća da mi je život otišao u drugom smjeru jer po tom naivnom filmu nikada ne bi vidio 'Raja'. Nešto odrasliji, sanjao sam biti u poziciji porno glumca. Više od četrdeset godina trebalo je da se osobno uvjerim koliko je to dobro. Zlobnici bi rekli, previše. A nije, nego sada, kada znam, taman prava mjera, ranije bi podlegao grijehu, danas u njemu uživam kako spada. Nisam probao, i nadam se da još dugo neću, ali bit će da je i na samrti ugodno čuti nešto s pozitivnim predznakom. Samo izrazito loš i nenamiren čovjek može tada zažaliti što nema više vremena za uživati u tome. Ja sam samo loš.
    S druge strane, za ružne stvari je uvijek prerano. Žacu se jedna takva dogodila čak prije nego što se rodio. Nije zbog nje odrastao u jačeg čovjeka, nego u osobu sa rupom u srcu. U onom dijelu gdje se nalazi ljubav za oca. I danas mu na tom mjestu fali komad. 

    Ležim i razmišljam. Piva je popustila, odjednom izgurana novom količinom događanja i sada mi je u glavi dovoljno mjesta za još jednu. Paleći cigaretu, u mraku tražim onu rezervnu limenku. Znam da sam slobodan i to je dobar, jako dobar osjećaj. Više nema sjene Pitanja nadamnom. Lijepe ću stvari uzimati zdravo za gotovo, kako budu nailazile i kako mi se bude htjelo. Ako od toga nešto ne stignem danas, ima vremena sutra. Ili neki drugi dan. Ili nebitno ako preskočim cijeli slučaj.
    Mogu krenuti na 'šezdesetšesticu' sa Dannyem i njegovima, sve tamo do Chicaga i natrag. Dva, tri tjedna, mjesec dana... koliko god bude potrebno. Rekla je da ne žurim, al nebitno, jer to znam i sam. Polako i sa zadovoljstvom? Sa puno zadovoljstva. Mogu i varijantu bez Hellsa. Pozvati ću Ginny i otići ćemo zajedno na dobar provod do Vegasa, nekih desetak dana. Ili do SanFrancisca. Ili i jedno i drugo. Ovo je moj jebeni film, više me ne plaši njegova skora odjavna špica. Sutra kada ustanem mogu kud god hoću. Sutra ili slijedeće godine. Mogu iz neke paralelne stvarnosti Sebe Samoga poslati na taj put. Ili neki drugi, sličan, a ja otići u novo, neistraženo. Ili natrag u dobro poznato. Sjetio sam se starog Indijanca koji mi je rekao da mi sreća više nije potrebna, da imam sve što sam htio. Neka se stara psina s onih pedeset dolara dobro provede. Zaslužio ih je.
    Moj dan ne završava na datumskoj granici u ponoć, nego traje do trenutka kada odlazim u San. Nebitno je pri tom jel tada polagano tonem, ili se bacam u provaliju Nestvarnoga. Slijedećeg ću, kao što sam već rekao, ponavljati predhodni ako je taj bio dobar. U protivnom od prvog trenutka pokušavam postupati drugačije za izbjeći neki loš Jučer. Današnji mi nije sasvim jasan. Žao mi je Žaca i u isto sam vrijeme sretan zbog onog što će me dočekati u Zagrebu kada se nakon svega vratim kući. Dovršavam posljednju pivu i bacam limenku u Mrak. Sebi Samome kažem da ne želim razgovarati. Sve sam već odlučio. Tonem.
 
7.

    Kada sam izronio i duboko udahnuo Stvarnost, sunce se probijalo kroz ne sasvim spuštenu roletu oslikavajući blještavim pravilno raspoređenim nizovima točaka stvari razbacane po podu. Znao sam da je rano, ranije nego prošlih jutara, da tako treba biti jer odlazim. Vrijeme je ponovo normalno teklo iako mi nije bilo jasno koliko je sati, koji je dan. Ustao sam bez oklijevanja, bez premišljanja, obukao se i krenuo hodnikom ne osvrćući se. Iza mene je soba 11 nijemo kliznula u Sjećanje.
    Starog Emiliana zatekao sam kako briše onaj stol u uglu. Čim me je ugledao, odmah je odšepao u kuhinju po već pripremljen doručak. Valjda mu je bilo najavljeno kako ću ranije ustati. Stavljajući poslužavnik na stol, rekao mi je da Žaca opet nema, da se vraća za nekih sat vremena, otišao u redovitu nabavku tu blizu. To mi je odgovaralo, jer sam sa starim poslužiteljem htio nešto riješiti na samo, odmah poslije doručka.
    Sve što imam stekao sam radeći sa gotovinom pa mi je ostala navika da osim novčanika sa kojom novčanicom i nekoliko kreditnih kartica, u jednom od džepova imam dodatni bunt. Ne predebeli, tridesetak novčanica. Ovdje su to bile dolarske stotice. Nema u tome naročitog rizika jer novac ne pokazujem nikada, a izgledom inače ne ostavljam dojam čovjeka kojega je opljačkati ili pokrasti samo tako. Naprosto, zaziru od mene. I ljudi i propalice. Emiliano je raspremio stol i donio mi prvu pivu poslije doručka kada sam ga zamolio za uslugu.
    „Ja sam na odlasku. Jatz ne treba znati za ovo.“
    Izvadio sam bunt i odbrojio petnaest novčanica.
    „Daj ih onoj djevojci. Diskretno. I reci joj...“         
    Kada ne znaš što bi ženskoj poručio jer ti nije sasvim svejedno, probaj sa istinom.
    „Da mi je žao što se pored nje ni jednom nisam probudio.“
    Ginny će ostati sa one strane Sna. Zaspem li na pravi način, možda je ponekad sretnem.
    „Ali nije isključeno da nekom drugom prilikom zajedno dočekamo jutro.“
    Na drugu sam hrpu stavio pet stotica i rekao mu da dvjesto zadrži sebi, dvjesto neka podjeli muzika, a preostala stoja da je za kuharicu. Uzeo sam u jednu ruku kriglu, u drugu jaknu i krenuo na trijem. Ono što su mi tada oči vidjele sa mjesta odakle sam sve te dane sjedio bio je samo prilazni put i moj motor. Kamionetom je Žac obavljao nabavku, a pas je hlada našao iza kuće
    Nikada ne lažem sebe. Nakon prvog jutra u 'Raju' rekao sam ostati. Nisam znao koliko. Sat sa viškom prtljage ostavio sam u LA i njegove su se kazaljke vrtile u prazno mjereći besmislene intervale odložene putne torbe. Moje Vrijeme oslobođeno toka otišlo je u širinu i mirovalo. Poput poplave. Sjedio sam po čitave dane i uživao u njegovoj nepomičnosti. Novine, tečajne liste, sudska rješenja, punomoći, osluškivanje informacija o svemu što bi ga moglo ugroziti, svijet su čovjeka koji je otišao iz Zagreba i nestao u neko podne istočnog LA. Ovdje u Kući Grijeha na rubu pustinje bilo mi je dobro, a jedan od boljih dijelova tog čitavog doživljaja svakako je Ginny. Kada sam onda rekao da bi zbog nje mogao na neodređeno odgoditi povratak, mislio sam ozbiljno. Ona je bila uvjerena da joj laskam, i novac koji sam ostavio možda će prihvatiti kao isplatu. Ja sam ga sebi objasnio kao poklon, znak pažnje.
 
...hahaha mala je najbolje prosla a kuharica izvukla kraci kraj...gle ne kuzim kaj ti je ta raspidjela trebala -  sablona u prikazivanju slobode, no moze biti kao primjer da se covijek nikada nemoze neceg osloboditi iako je duboko zagazio. Ako si to htio prikazati onda ok inace ne vidim smislenosti osim opsnih "bunt novcanica" "nekoliko stotica" "saku dolara". Samo prijateljska kritika, nemoj se naljutiti
 
QuinnSaab said:
...hahaha mala je najbolje prosla a kuharica izvukla kraci kraj...gle ne kuzim kaj ti je ta raspidjela trebala -  sablona u prikazivanju slobode, no moze biti kao primjer da se covijek nikada nemoze neceg osloboditi iako je duboko zagazio. Ako si to htio prikazati onda ok inace ne vidim smislenosti osim opsnih "bunt novcanica" "nekoliko stotica" "saku dolara". Samo prijateljska kritika, nemoj se naljutiti
Click to expand...

    ...kada bi on bio obrazovan i etičan kao ti, reazmišljao bi poput tebe. Ovako, čini ono što misli da je pravedno i u skladu sa svojim svjetonazorima  (y)
 
QuinnSaab said:
...hahaha mala je najbolje prosla a kuharica izvukla kraci kraj...gle ne kuzim kaj ti je ta raspidjela trebala -  sablona u prikazivanju slobode, no moze biti kao primjer da se covijek nikada nemoze neceg osloboditi iako je duboko zagazio. Ako si to htio prikazati onda ok inace ne vidim smislenosti osim opsnih "bunt novcanica" "nekoliko stotica" "saku dolara". Samo prijateljska kritika, nemoj se naljutiti
Click to expand...

Pa normalno da ne kužiš...jer nisi bila nikad s dobrom kurvom... :LOL:
 
OldBoy said:
    ...kada bi on bio obrazovan i etičan kao ti, reazmišljao bi poput tebe. Ovako, čini ono što misli da je pravedno i u skladu sa svojim svjetonazorima  (y)
Click to expand...
Ma ok mi je to ali mi je opis kolko love tocno komu ono tumac koda finacijski izvjestaj citam
 
švagan said:
Pa normalno da ne kužiš...jer nisi bila nikad s dobrom kurvom... :LOL:
Click to expand...
A od kud tebi znanje da ja nikad nisam s dobrom kurvom bila?
 
QuinnSaab said:
Ma ok mi je to ali mi je opis kolko love tocno komu ono tumac koda finacijski izvjestaj citam
Click to expand...

    ...po naravi posla kojim se je bavio, Klempo itekako pazi na te detalje  (y). Ja ne. Uvijek se zajebem u plaćanjima. Na tuđu štetu, naravno  :mrgreen:
 
    ...i to je to. Ni manje ni više. Možda sam u ovoj priči zabavio sebe više nego vas  :mrgreen:

    Da li se Žac zaista vratio za nekih sat vremena znao bi da sam imao onaj Citizen iz putne torbe. Ovako mogu reći kako sam polako ispio pivu i popušio dvije cigarete prije nego što se on u oblaku prašine zaustavio na parkingu. Izišao je iz kamioneta i krenuo prema trijemu. Pošao sam mu ususret sa jaknom u ruci. Stali smo jedan ispred drugoga.
    „Očekivao sam te ponovo sresti za neka četiri tjedna, Klempo.“
    I opet, kada ne znaš što bi rekao, reci istinu.
    „Htio sam te vidjeti prije odlaska. Onako... bez veze.“
    Nekoliko smo se trenutaka gledali bez riječi. Zagrlili smo se. Prvi puta od kada se znamo, a to je više od pedeset godina. Bit će da je trebalo ostariti za doći do toga. I omekšati. Ili priznati sebi u vremenom stečenoj mudrosti da je ponekad lijepo biti slab. Na ovaj način.
    Hodali smo prema motoru slušajući škripanje svojih koraka po tvrdoj podlozi parkinga.
    „Dannya ćeš zateći u onoj krčmi gdje ste se dogovorili samo ako je odlučio čekati te. Kasniš.“
    Bio sam u sasvim drugom filmu, bez Dannya, bez dogovora i jedva da sam ga razumio.
    „Znaš, ja i ti više nigdje ne možemo zakasniti.“
    „Znam.“
    Došli smo do motora. Zajahao sam ga i upalio. Grmljavina njegova rada razbila je tišinu pustinje i vratila nas u stvarnost. Morao je podići glas da ga čujem.   
    „Kuda ćeš sada?“ 
    Nema potrebe objašnjavati mu. Shvatit će sam. Ne odmah, ali shvatit će.
    „Ne znam.“
    „Jebeš me. Uvijek si znao kuda ideš.“
    Je li u pravu? Za onaj 'uvijek' od prije ne bi mogao reći, ali sada sam zaista znao kuda ću.
    „Pozdrav, Žac.“
    Ubacio sam u brzinu, izišao sa parkinga na makadam i dalje na cestu. I još dalje prema LA. I još puno dalje, jako daleko. Na drugi kraj svijeta.
    Krenuo sam kući. 

 
QuinnSaab said:
...hahaha mala je najbolje prosla a kuharica izvukla kraci kraj...gle ne kuzim kaj ti je ta raspidjela trebala -  sablona u prikazivanju slobode, no moze biti kao primjer da se covijek nikada nemoze neceg osloboditi iako je duboko zagazio. Ako si to htio prikazati onda ok inace ne vidim smislenosti osim opsnih "bunt novcanica" "nekoliko stotica" "saku dolara". Samo prijateljska kritika, nemoj se naljutiti
Click to expand...

Pratim priču i sviđa mi se.
Molim autora teme da mi ne zamjeri zbog digresije, ali ovo je namjenjeno quotanoj autorici drugih priča  :evil:

 
čestitke starom dečku na još jednom književnom uratku (y)
M900 said:
Pratim priču i sviđa mi se.
Molim autora teme da mi ne zamjeri zbog digresije, ali ovo je namjenjeno quotanoj autorici drugih priča  :evil:
Click to expand...

(y) :LOL:

čoviječe :LOL: (y) :D
svaka čast na digresiji :wink:
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom