vojo
Well-known member
Pozdrav svima.
I ove godine smo, već uobičajeno, pokušali napraviti ljetni đir s motorom. 'Pokušali' zato što je neizvjesnost u vezi pandemije i dalje trajala iako je bilo očito da se tzv. treći val smiruje. Trebalo je samo imati sreće pa 'ubosti' kada je 'val' na najnižoj točci da se ima čim manje problema.
Ideja vodilja je bila otići do Crnog mora. A kako smo ja i supruga još ostali dužni 'odraditi' putovanje uz Dunav (2019. smo došli od izvora samo do Bratislave) to je bila dobra prilika da vidimo barem ušće Dunava. Tako da je ispalo da je krajnja točka (ujedno i cilj putovanja) ušće Dunava u Crno more.
Ideja na prvi pogled nije izgledala jako originalno jer smo u Rumunjskoj bili pred tri godine (2018.) pa smo barem otprilike znali što nas čeka - kako po pitanju infrastrukture (ceste i hoteli/moteli/apartmani za spavanje) tako i sve ostalog (cijene, prehrana, čistoće itd.). Da bi malo začinili 'odlazak' i 'dolazak' do cilja ubacili smo u plan i posjet Tjentištu u polasku odnosno 'skretanje' prema Grčkoj pa povratak kroz Makedoniju u dolasku prema doma.
Planirano je da se uputimo u istom sastavu kao prošli puta ali, kako to obično biva, neki nisu mogli a nekima se nije dalo. Tako da smo na put krenuli nas četvero sa tri motora u 'bodulsko-istrijanskoj' kombinaciji - ja i supruga sa novonabavljenim BMW R1150R (2003. godište), Ročić sa svojim Harley-Davidsonom i Edo sa isto novonabavljenim BMW K1200GT (2006. godište) koji je branio boje Istre. Dakle:
Dan 1. - 26.6.2021. Krk - Pečuh (Mađarska), 482 km
To je po običaju 'transfer dan' i, pošto računam da smo još svježi, obično planiram da bude jedan od udarnijih po kilometraži.
Iako je planirano drugačije rutu za taj dan su nam diktirale 'vanjske okolnosti' odnosno situacija sa Covid-19 pandemijom. Do zadnjeg časa nismo znali koji su uvjeti za ulazak u Srbiju - na internet stranicama (kako naših tako i njihovih 'korona-sajtova' odnosno stranicama MVP-a) su bile informacije od početka godine - a to znači da bez friškog testa (PCR) ne moš' uć. A kako mi nismo imali PCR test (već samo tzv. Covid putovnice) nismo htjeli riskirati da to moramo učiniti na granici. Nije toliko radi troška koliko radi neizvjesnosti čekanja - 'oće li biti, neće li biti, kada će biti .... i to na ovoj paklenoj vrućini ....
Zato smo jednostavno par dana pred polazak odlučili zaobići Srbiju i to preko Mađarske. Na prvi pogled mi se činilo (meni kao glavnom 'planeru') da je taj zaobilazni put puno duži. Međutim kad sam ucrtao to u navigaciju/karte ispalo je da je do Brašova (u Rumunjskoj) put kraći za jedno 20-tak km od originalno planiranog puta (preko Bosne/Tjentišta i Čačka). Pa sad, ti budi pametan i uzdaj se u svoju intuiciju .... Generalni pogled na zaobilaznu rutu:
Krenuli smo dosta rano - sastanak je bio u Delnicama u 7:30 ujutro - najviše radi očekivane topline (to su bili oni dani kada je 'naletio' toplinski val). Ujutro je stvarno bilo svježe (kroz Gorski Kotar) i ugodno za vožnju tako da smo se trebali i malo obući.
Početak pravog putovanja u Delnicama:
Ruta nije bila ništa posebno - po staroj cesti do Karlovca, pa skretanje na Tušilović (tankanje), Glina, Petrinja, Sisak i preko Save na Kutinu, Viroviticu i preko granice u Mađarsku do Pečuha. Do Petrinje i Siska se je još dalo izdržati od topline a nakon toga je postalo pakleno. Još smo nešto omanuli sa navigacijom pa smo do Virovitice išli malo zaobilazno napravivši jedno 20 km više, ali to je ionako uračunato u cijenu .... Prije granice (Terezino Polje) smo još jednom tankali (u Turanovcu) a dečko koji je radio na pumpi je rodom iz Rijeke (ali oženjen 'tamo gore'). Kako je svijet mali ....
Odličan sladoled smo jeli u bistrou 'Kalimero' kod Vrginmosta:
Stajaća marenda na pumpi u Kutini. Iako liči na marendu ustvari smo samo tražili malo hlada za odmoriti se od vrućine ....
Ulaskom u Mađarsku krajolik se ne mijenja no iza Barče počinje cesta koja je naizgled normalna ali je ustvari puna kvrga i ulegnuća. Toga je toliko i na velikoj dužini da se jednostavno nije dalo brzo tj. normalno voziti. Kakvo razočaranje .... ja mislio da će Mađarska, tako napredna u EU u odnosu na nas, biti miljama ispred nas i po cestama, a kad ono ....
U Pečuh smo stigli već oko 6 popodne, bez problema (glavni dio posla tj. kilometraže smo odradili ujutro po svježini). Pošto smo znali da nećemo mijenjati rutu spavanje smo rezervirali unaprijed (booking.com) tako da je trebalo samo pronaći gdje je. Izabrali smo dobar položaj - pansion je bio na brdu iznad Pečuha a dolazak do pansiona, sa pogledom na Pečuh kao na dlanu, je bio fenomenalan. Još je ljepše bilo navečer, kada smo išli u grad na večeru u neki restoran - pogled na Pečuh u ljetnje predvečerje je nešto što se dugo pamti.
Sâm pansion je smješten u šumi na tom brdu i sve skupa djeluje vrlo ugodno. Jedino je mali problem parkiranje - ovdje na slici smo parkirani na cesti, ali su nam za noć ipak dopustili da motore ubacimo u dvorište, kao 'sigurniji su' ....
Nastavit će se, naravno ....
Vojo
I ove godine smo, već uobičajeno, pokušali napraviti ljetni đir s motorom. 'Pokušali' zato što je neizvjesnost u vezi pandemije i dalje trajala iako je bilo očito da se tzv. treći val smiruje. Trebalo je samo imati sreće pa 'ubosti' kada je 'val' na najnižoj točci da se ima čim manje problema.
Ideja vodilja je bila otići do Crnog mora. A kako smo ja i supruga još ostali dužni 'odraditi' putovanje uz Dunav (2019. smo došli od izvora samo do Bratislave) to je bila dobra prilika da vidimo barem ušće Dunava. Tako da je ispalo da je krajnja točka (ujedno i cilj putovanja) ušće Dunava u Crno more.
Ideja na prvi pogled nije izgledala jako originalno jer smo u Rumunjskoj bili pred tri godine (2018.) pa smo barem otprilike znali što nas čeka - kako po pitanju infrastrukture (ceste i hoteli/moteli/apartmani za spavanje) tako i sve ostalog (cijene, prehrana, čistoće itd.). Da bi malo začinili 'odlazak' i 'dolazak' do cilja ubacili smo u plan i posjet Tjentištu u polasku odnosno 'skretanje' prema Grčkoj pa povratak kroz Makedoniju u dolasku prema doma.
Planirano je da se uputimo u istom sastavu kao prošli puta ali, kako to obično biva, neki nisu mogli a nekima se nije dalo. Tako da smo na put krenuli nas četvero sa tri motora u 'bodulsko-istrijanskoj' kombinaciji - ja i supruga sa novonabavljenim BMW R1150R (2003. godište), Ročić sa svojim Harley-Davidsonom i Edo sa isto novonabavljenim BMW K1200GT (2006. godište) koji je branio boje Istre. Dakle:
Dan 1. - 26.6.2021. Krk - Pečuh (Mađarska), 482 km
To je po običaju 'transfer dan' i, pošto računam da smo još svježi, obično planiram da bude jedan od udarnijih po kilometraži.
Iako je planirano drugačije rutu za taj dan su nam diktirale 'vanjske okolnosti' odnosno situacija sa Covid-19 pandemijom. Do zadnjeg časa nismo znali koji su uvjeti za ulazak u Srbiju - na internet stranicama (kako naših tako i njihovih 'korona-sajtova' odnosno stranicama MVP-a) su bile informacije od početka godine - a to znači da bez friškog testa (PCR) ne moš' uć. A kako mi nismo imali PCR test (već samo tzv. Covid putovnice) nismo htjeli riskirati da to moramo učiniti na granici. Nije toliko radi troška koliko radi neizvjesnosti čekanja - 'oće li biti, neće li biti, kada će biti .... i to na ovoj paklenoj vrućini ....
Zato smo jednostavno par dana pred polazak odlučili zaobići Srbiju i to preko Mađarske. Na prvi pogled mi se činilo (meni kao glavnom 'planeru') da je taj zaobilazni put puno duži. Međutim kad sam ucrtao to u navigaciju/karte ispalo je da je do Brašova (u Rumunjskoj) put kraći za jedno 20-tak km od originalno planiranog puta (preko Bosne/Tjentišta i Čačka). Pa sad, ti budi pametan i uzdaj se u svoju intuiciju .... Generalni pogled na zaobilaznu rutu:
Krenuli smo dosta rano - sastanak je bio u Delnicama u 7:30 ujutro - najviše radi očekivane topline (to su bili oni dani kada je 'naletio' toplinski val). Ujutro je stvarno bilo svježe (kroz Gorski Kotar) i ugodno za vožnju tako da smo se trebali i malo obući.
Početak pravog putovanja u Delnicama:
Ruta nije bila ništa posebno - po staroj cesti do Karlovca, pa skretanje na Tušilović (tankanje), Glina, Petrinja, Sisak i preko Save na Kutinu, Viroviticu i preko granice u Mađarsku do Pečuha. Do Petrinje i Siska se je još dalo izdržati od topline a nakon toga je postalo pakleno. Još smo nešto omanuli sa navigacijom pa smo do Virovitice išli malo zaobilazno napravivši jedno 20 km više, ali to je ionako uračunato u cijenu .... Prije granice (Terezino Polje) smo još jednom tankali (u Turanovcu) a dečko koji je radio na pumpi je rodom iz Rijeke (ali oženjen 'tamo gore'). Kako je svijet mali ....
Odličan sladoled smo jeli u bistrou 'Kalimero' kod Vrginmosta:
Stajaća marenda na pumpi u Kutini. Iako liči na marendu ustvari smo samo tražili malo hlada za odmoriti se od vrućine ....
Ulaskom u Mađarsku krajolik se ne mijenja no iza Barče počinje cesta koja je naizgled normalna ali je ustvari puna kvrga i ulegnuća. Toga je toliko i na velikoj dužini da se jednostavno nije dalo brzo tj. normalno voziti. Kakvo razočaranje .... ja mislio da će Mađarska, tako napredna u EU u odnosu na nas, biti miljama ispred nas i po cestama, a kad ono ....
U Pečuh smo stigli već oko 6 popodne, bez problema (glavni dio posla tj. kilometraže smo odradili ujutro po svježini). Pošto smo znali da nećemo mijenjati rutu spavanje smo rezervirali unaprijed (booking.com) tako da je trebalo samo pronaći gdje je. Izabrali smo dobar položaj - pansion je bio na brdu iznad Pečuha a dolazak do pansiona, sa pogledom na Pečuh kao na dlanu, je bio fenomenalan. Još je ljepše bilo navečer, kada smo išli u grad na večeru u neki restoran - pogled na Pečuh u ljetnje predvečerje je nešto što se dugo pamti.
Sâm pansion je smješten u šumi na tom brdu i sve skupa djeluje vrlo ugodno. Jedino je mali problem parkiranje - ovdje na slici smo parkirani na cesti, ali su nam za noć ipak dopustili da motore ubacimo u dvorište, kao 'sigurniji su' ....
Nastavit će se, naravno ....
Vojo
