Crno more 2021

Dan 8. - 3.7.2021. Varna - Plovdiv, 422 km

6yQxckN.jpg


Dakle hotel u Varni, Hotel Blis 2, 2 zvijezdice .... hm, kako početi? Nadam se da mnogi od vas imaju malu djecu ili unuke, pa ste (bili prisiljeni) gledati crtiće 'Hotel Transilvanija 1, 2 i 3' .... eeee, ovo vam je živi dokaz da su te crtiće radili po stvarnim događajima (hotelima). To vam je kao da zamislite da su pred jedno 60-70 godina napravili za ono vrijeme prekrasan hotel, a od onda nisu u njega uložili ni kune, ni centa .... uključujući poslugu (koju od onda nisu mijenjali). Eto, ukratko to je tako .... uostalom, pogledajte slike pa ocijenite ....
N6wmmP0.jpg


Glavni ulaz:
7NxYTl7.jpg


Kupaona/tuš u dvokrevetnoj sobi:
zs9fepn.jpg

I4h5Km1.jpg

NPXKeW3.jpg


Kućica u vrtu hotela .... valjda je to pas čuvar:
zHwZUQf.jpg


Odmah uz hotel je nekakvo napušteno zdanje, nekakav pogon ....
7JfhuNJ.jpg


Teretana na otvorenom .... ili raštelada za sušenje robe?
SmAhXYv.jpg


Bazen u sklopu hotela - začudo, bazen je čist i održavan, ali prilaz bazenu ....
N1HnGZ4.jpg


vzlrMCQ.jpg


WI-FI u hodniku hotela (na svakom katu po dva uređaja):
G0OgP6J.jpg


.... sa priadnim lozinkama za pristup mreži .... uz razvodnu ploču 220V 'otvorenog tipa' .... sve u lobiju svakog kata (svagdje su ploče otvorene!):
oXOC9s7.jpg


No dobro, pustimo hotel na miru (svakako sa preporukom da ga obavezno posjetite ako se želite malo voziti u 'time machine' ilitiga vremeplovu). Kad smo krenuli dalje, najprije smo išli pogledati kupalište u Varni ispod hotela - nije nas baš oduševilo:
eRMPGIY.jpg
 
  • Like
Reactions: NaMi and Spori
Dalje smo nastavili prema Plovdivu, malo lutajući, malo gađajući, bez nekog posebnog plana. Prolazili smo kroz neka nazovi planinska područja (ne neke naročite visine) ali očito sa nekakvim prelazima preko njih jer je, na vrijeme i čak nekoliko kilometara prije, bilo označavano dali su ti prijelazi otvoreni ili ne. Za jednog nism vjerovali pa smo se - vraćali ....
U principu prije tog planinskog lanca je krajolik izgledao ovako:
4IPUBtN.jpg

FF80RmN.jpg


U daljini je grad Šumen:
hSFMnxi.jpg


Na putu kroz ta brda/planine ja sam postao jako tanak sa benzinom pa sam hitno morao tankati. Ispalo je da je prva pumpa bila u selu Gradec:
ZQq8Ohp.jpg


Ne bih inače zapamtio ali kad je trebalo platiti (sa uobičajenim pitanjem prodavača: 'keš or kard'?) ja sam, naravno, odgovorio - kard! ali kad je trebalo provući odnosno nasloniti karticu - onda su nastali problemi - prodavač (mlađi dečko) nije znao kako (natjerati kasu da prihvati karticu) pa je zvao telefonom za uputstva .... vrlo zabavno. No s obzirom na vrste prometala u regiji, nije ni čudo da mu rijetki dolaze sa 'kard' ....
VRMpuGa.jpg


Na daljnjem putu je u Novoj Zagori, na odmoru, Edu pala kaciga s motora i odvalila komunikaciju sa kacige:
jgjwHU9.jpg


Daljnji put do Plovdiva je bio uobičajen tj. bez nekih posebnih obilježja - osim vrućine. Srećom, kad smo došli u Plovdiv od prve smo uboli hotelčić u kojem smo ranije napravili rezervaciju pa smo bili presretni (poučeni jučerašnjim iskustvom iz Varne. Hotelčić/pansion 'Pulpudeva':
MxAkvwP.jpg


Nakon osvježenja pod tušem raspitali smo se za neki restoran u blizini i vrlo ljubazni domaćini su nam preporučili jedan na vrhu brda tj. starog grada (gdje je bio i pansion) pa smo se uputili tamo pješice. Restorančić je stvarno bio na fenomenalnom mjestu jer je pogled na grad bio predivan - nešto kao kod nas doma na Trsatu (u Rijeci).
t9lHcRd.jpg


Natsavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 9. - 4.7.2021. Plovdiv - Strumica (Makedonija), 294 km

jrN32px.jpg


Nekako smo posljenjih dana došli do zaključka da nam je tempo vožnje-razgledavanja-odmora-vožnje-razgledavanja .... pre žestok i malo pomalo smo zaključili da takvim tempom ne ide dalje. Činilo nam se da se previše vozimo, a premalo razgledavamo. Tome je sigurno kumovala i vrućina. Tako da se pomalo iskristalizirala ideja da ipak preskočimo Grčku. Prema originalnom planu smo iz Plovdiva trebali skrenuti na jug prema Solunu pa na Kalambaku i rzgledavanje Meteora prije nego bi se digli na Ohrid u Makedoniji.
Novi plan je potpuno isključivao Grčku te smo odlučili iz Plovdiva zapičiti ravno na zapad, prema Ohridu. Nismo ni znali da se to sudbina umješala u naše planove .... no to smo ubrzo doznali ....

Dakle, Plovdiv je 2019. bio Evropska prijestolnica kulture pa smo iskoristili priliku da ujutro razgledamo grad odnosno stari grad gdje nam je, srećom, bio smješten pansiončić. Ne znam dali radi EPK ili ne ali taj stari dio grada je perfektno zbigecan, gotovo sve kuće su renovirane i rekonstruirane, uglavnom u nekakvom turskom ili muslimanskom stilu što je vrlo zanimljivo i nadasve lijepo. U kontrastu s time su prekrasne i ogromne arheološke iskopine iz rimskog doba, isto lijepo restaurirane i prikazane. Uz to je mnoštvo crkava, uglavnom pravoslavnih (koliko se ja razumijem) - tako da sve skupa daje jedan vrlo ugodan dojam i prava je poslastica za razgledavanje.

Najprije smo podoručkovali na prekrasnoj terasi pansiona, uz cestu (od kamena) - bilo je stvarno jako ugodno
Fq6OeE3.jpg


A onda smo išli pješke u razgledavanje:
GFpAXI3.jpg

GpjD4Zz.jpg

WHGZxrK.jpg

dfZwnIv.jpg

tXvLTDs.jpg

yv9gdSe.jpg

98Opj8y.jpg

h5b8fNg.jpg


Naravno, iskoristili smo priliku da se i mi slikamo uz 'ludog Milju' (valjda nekakav simbol grada ili EPK?):
pVafCFx.jpg


Oko podna smo krenuli dalje (nakon odmora na istoj terasi i obilatog nadoknađivanja tekućine ....

Na putu prema Makedoniji nas je u par navrata prestigao motorista, a onda smo se i sreli ....
ydAI1Xy.jpg


.... i s kojim smo popričali - zanimljivo je da ima/drži jedan kamp za motoriste (koliko sam shvatio na glavnoj ruti prema Sofiji) gdje se može besplatno prespavati - dao nam je i naljepnice da ga reklamiramo, pa evo:
NRov4Ay.jpg


Dalje smo išli 'ravno' prema Makedoniji i usput išli preko grada Goce Delčev kao i preko jednog prijevoja gdje je spomenik tom revolucionaru:
75wLNCO.jpg


Put do Strumice gdje smo odlučili prespavati je bio uobičajen, lijep i ne tako topal (jer je bio i djelomično brdoviti kraj pa je bilo nešto svježine). U Strumici smo se smjestili u hotelu 'Villa Park' koji je bio jako fini.
Ipak, najveći doživljaj u Strumici je bila šetnja korzom nakon večere (preobilne - opet smo se zeznuli pa naručili porciju mesa koju nas dvoje - supruga i ja, nismo mogli pojesti ni uz pomoć ostatka ekipe), nakon 10 navečer - Strumica (po Wikipediji) ima oko 35.000 stanovnika, a na korzu smo imali dojam da se šeće (i hladi!) barem 34.000 Strumićana. Nevjerojatno!
yE6oYL8.jpg

Kc6e2Z8.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 10. - 5.7.2021. Strumica - Ohrid, 264 km

8o19a94.jpg


Rano ujutro smo se spremili s namjerom da krenemo prema Štipu i onda skrenemo na jug prema Prilepu, Bitoli i konačnom cilju za taj dan - Ohridu. No već na početku je krenulo naopako i to je očito (ali mi to nismo prepoznali) bio predznak da stvari neće ići planiranim tokom.
Zahvaljujući vrlo ljubaznim domaćinima hotela (posebno jednom konobaru koji, pretpostavljam, ima motor) ponudili su nam da motore parkiramo preko noći u hotelskom magazinu koji se nalazi ispod hotela, a ne na cesti uz park koji je ujedno bio i završetak korza. I mi ujutro krenemo po motore u taj magazin iz kojeg se izlazi po jednoj kratkoj i poprilično strmoj uzbrdici. U principu nije problem izaći s motorom (prva i puno opreza) no Edo, kad je već došao na vrh uzbrdice i skrenuo, nogom se oslonio - u prazno tj. na jednu rupu (od neke male šahtice) na cesti, izgubio ravnotežu jer je prednjim kotačem već zahvatio povišeni dio tratoara i - prolio se koliko je dug i širok. Srećom je nekako odskočio tako da ga motor nije prignječio i odmah ustao da ugasi motor koji je urlao na sav gas i glas. I to pred mojim očima! Nisam mogao vjerovati.
Ništa, ja sam priskočio, još su neki prolaznici pomogli i digli smo kantu (koja je vraški teška) i na kojoj, srećom, nije bilo ni ogrebotine. To je zato jer je motor pao dok je praktički bio na mjestu ....
Evo Eda kako kasnije pokazuje rupu u koju je upao nogom 'u prazno' radi čega je pao:
RokOK7O.jpg


Nakon tog pada, Edo se smirio ali je počela sipiti neka kišica pa smo obukli kišnjake (barem donji dio) jer je izgledalo da će potrajati (kišica). I krenusmo putem Štipa. Kad smo prošli mjesto Radoviš - morali smo baš ući u mjesto jer se glavna cesta/zaobilaznica preširuje tj. prepravlja u brzu cestu (Štip-Strumica) - ja sam, kao prvi u koloni, vidio da drugi zaostaje i da je na koncu nestao. Ništa, malo pričekam, a ono ništa, nitko se ne pojavljuje. Nakon par minuta okrenem motor i odem u potragu ....
Desilo se da je Edu u par navrata u lijevom zavoju proklizio zadnji kotač što mu je bilo čudno, pa je stao. Već od ranije je primjetio da iz diferencijala tj. pete kardana (ako ćemo biti precizni to i nije diferencijal, ne?) curi ulje, ali je bio uvjeren da to curi od zadnje kočnice. Još je i kupio ulja za kočnice da bi nadopunio posudicu, ali tog ulja nije nedostajalo u sistemu.
TD0wii7.jpg


Ispalo je da ipak curi ulje iz 'diferencijala' i toliko mu je već zamastio kotač i gumu da je u vožnji tu i tamo proklizila na tom ulju. Kad je konačno stao nakon Radoviša, imali smo što vidjeti .... definitivno nezdrav izgled zadnjeg kotača ....
QH16z04.jpg


Tako da smo se našli nasred ceste (u izgradnji), srećom dovoljno široke i sa nekakvom privremenom zaustavnom trakom, ali na čudu što napraviti dalje. Ja imam jednog prijatelja u Ohridu i nazovem njega da ispita ima li netko BMW servis u Makedoniji te da izvidi malo za šlep službu. Nazvao sam i 'moj' BMW servis ('Matrljan' na Viškovu kod Rijeke) da nas savjetuje možemo li i kako dalje, i do kuda. Kad smo mu rekli simptome Matrljan je rekao da se može još voziti neko vrijeme ali lagano i polako. I da po mogućnosti nadolijemo ulje ....
EoAwDgt.jpg



Srećom po nas, prijatelj iz Ohrida je pronašao servis ali u Skopju, no oni su na terenu (relativno) blizu nas imali jedan kombi koji je upravo odvezao neki motor, tako da su mogli doći do nas i pokupiti Edovog BMW-a do Skopja radi popravka. Tako da smo se vratili natrag do Radoviša (samo 5 km) i na pumpi ostavili Eda da sačeka kombi, a mi smo nevoljko nastavili dalje. Rastanak na pumpi u Radovišu ....
pFxmQne.jpg


Moja supruga nije izdržala a da ne napoji i nahrani sa nekim našim ostacima (prethodne obilate večere u Strumici) lokalne pse lutalice koji su se motali oko pumpne stanice .... Tih lutalica ima još podosta - čini mi se manje nego prije tri godine, ali (za naše pojmove) još uvijek jako jako mnogo:
cl8MXm9.jpg


Put nas je vodio preko Prilepa i Bitole do Ohrida u koji smo stigli već popodne jer je dionica bila relativno kratka.
Odmor uz cestu, na paklenoj vrućini, uz tipičan balkanski krajolik - smeće, smeće, smeće, smeće ....
uD7Gb1F.jpg


U Ohridu smo odsjeli u jednom pansiončiću (Vila i vinarija Mal Sv. Kliment) u starom gradu. Pansion je prekrasno uređen - ustvari renovirana stara zgrada, nešto kao u Plovdivu, vrlo slično - sa jedinom manom što je do njega s motorm nemoguće doći! Tako da smo motore morali parkirati u uličici ispod pansiona ....
LeB9WHT.jpg

342HIdD.jpg


I ovdje imaju korzo slično kao u Strumici, ali nije toliko širok i dugačak kao tamo pa se 'slijeva' mnogo manje ljudi nego u Strumici. A i bio je ponedeljak ....
vEf04NK.jpg

H2W74b2.jpg

a24HK6D.jpg

ObRzGeh.jpg

(to što je na skoro svim slikama sa korza minaret od džamije je slučajno - bez ikakvih primisli. Jednostavno sam birao najbolje i najefektnije slike .... molim lijepo.

Kako baš nismo bili od volje za nekakvo veće razgledavanje, povečerali smo u prvom restoranu koji nam je izgledao zgodan i legli spavat. Novi dan i (valjda) nova sreća.

Nastavit će se ....

Vojo :D
 
  • Like
Reactions: NaMi and Spori
Dan 11. - 6.7.2021. Ohrid lokalno, 61 km

Pošto smo nekako računali odnosno jako se nadali, da će Edo uspjeti popraviti motor na vrijeme da nam se pridruži, odlučili smo u Ohridu prespavati dvije noći i iskoristiti cijeli jedan dan za razgledavanje Ohrida i okolice.

Nama su rekli da kad si u Ohridu moraš obavezno posjetiti manastir Svetog Nauma. Pa smo rekli - idemo tamo. Jedna od opcija je bila brodićem po jezeru, ali kako postoji i cesta a udaljenost nije velika (20-25 km) odlučili smo se ipak provozati se motorima - nekako možemo bolje kontrolirati vrijeme.
Na putu do manastira nas je voditeljica pansiona savjetovala da posjetimo i 'muzej na vodi'. Nismo točno shvatili o čemu je riječ, ali kad smo ga ugledali je bilo jasno.
To je rekonstrukcija naseobine na vodi od prije otpilike 3000 godina, rekonstruirana prema nalazima na tom mjestu. Vrlo zanimljivo, prefektno uređeno i (malo) zapušteno - kao da više nemaju novaca za održavanje ....
FBQDz4H.jpg

MLRFpDz.jpg

AXdcSop.jpg

U0v0Tz8.jpg


Vrlo brzo smo stigli do Sv. Nauma. Za motore nikad nema problema sa parkingom (jedan od razloga zašto volim putovati motorom) - u ovom slučaju parking nas je koštao 50 denara (makedonskih, nešto manje od 1 eura), bez računa, naravno. Iako je bilo već pakleno toplo nije bilo parkirnog mjesta u hladu ....
0UUcsDc.jpg


Ulaz u 'kompleks' manastira nas je istinski iznenadio - kao da smo ušli u neki drugi svijet, u neku drugu državu ....
g7heESP.jpg

lVOMGwI.jpg

Eg7hiYl.jpg


.... a kad smo vidjeli kupalište, kupače i isprobali vodu (bila je ugodno svježa, taman kakva treba biti), isti čas smo zažalili da nismo ponijeli kupaće sa sobom (iz Ohrida) - nije nam palo na pamet da bi uz manastir moglo biti jedno tako fino kupalište!
9ReGiaX.jpg


Uz ponudu barkariola (oni koji voze barke) da nas provozaju do izvora Crnog Lima koji su tu u blizini, otišli smo pogledati manastir. Što reći da je vrlo lijepi, maleni, ugodan, vidi se da tu stoji 300 godina (iako je original stariji ali je ovaj 'novijeg datuma'). Jedno vrlo ugodno i mirno mjesto. Tu ugodnost kvari nekakav hotel ili što li je već, odmaralište, tik uz manastir, koji ga nadvisuje i doslovce guta. Pretpostavljam da je to ostatak iz bivše države (tako je najlakše rješiti se loših rješenja, ne?) ali mi se čini doslovce uvjredljivo za jedan tako važan sakralni spomenik ili kako ga već nazvati ....
wfk1F4d.jpg

wbLUxbb.jpg

1hQV3Ff.jpg


Umjesto barkama do izvora Crnog Lima smo prošetali (može se doći kopnenim putem za 10-15 minuta) i uživali u miru tih izvora (okruženi isto tako crkvicama .... vrlo ugodno i prijatno
28nvuaP.jpg

u6PgSqK.jpg


Po povratku smo, izmoreni vrućinom, dio popodneva proveli odmarajući se u klimatiziranim sobama čekajući večer da prošećemo gradom i popijemo nešto nakon sijeste. Od Eda ništa, u servisu su mu rekli da ne žele niti dirati 'diferencijal' ali se ukazalo rješenje sa jednim privatnim serviserom (ništa bez privatnika ni kod njih) koji se ponudio da može zamijeniti cijeli dio (sa jednog karamboliranog motora) i riješiti kvar. Ali tek sutradan. Loša vijest ali i dobra - nećemo morati slati nekoga iz Hrvatske s kombijem po motor ....

A ništa, nije bilo druge nego isprobati još jedan restorančić u Ohridu, naspavait se i nastaviti put bez Eda ....
Neobično nam je bilo, kroz cijelu Rumunjsku, Bugarsku i Makedoniju da uz roštilj obavezno serviraju - rižu! Mi nismo navikli na to, ali je tamo to očito običaj ....
8sUZNNS.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
  • Like
Reactions: NaMi and Spori
Dan 12. - 7.7.2021. Ohrid - Tirana - Kotor, 378 km

HVjCyqI.jpg


Ujutro smo se spremili uobičajeno rano (uvijek smo gledali čim ranije krenuti radi dnevne paklene vrućine) i sve bi bilo dobro da nismo odmah na početku fuflali cestu - išli smo prema albanskoj granici zapadno od Ohrida, ali obalnom cestom, uvjereni da će nas to dovesti do granice. No kad nam je postalo sumnjivo što ima tako malo prometa upitali smo lokalce i shvatili da po tom putu ne moremo doći do granice. Ništa, okret za 180 i natrag (10 krvavih km!) da bi uboli pravu cestu .... bez problema smo ušli u Albaniju (meni prvi puta u životu) ali u biti se ništa jako nije promijenilo. Okoliš je bio nekako drugačiji vjerojatno radi crvene zemlje (što li tu ima, željezne rude?) a ostalo je bilo isto. Od onih famoznih bunkera vidjeli smo samo nešto uz samu granicu, ali dok smo izvadili opremu (fotiće) već ih nije bilo i kroz cijelu Albaniju smo naišli na svega par tih napuštenih simbola socio-komunizma na albansko-kineski način.
0qDZh7H.jpg

1FIRiv6.jpg

W0hxebL.jpg

MJiTpov.jpg


I u Albaniji, kao što je vrlo često u Rumunjskoj i Bugarskoj (ali rijetko u Makedoniji) ima nebrojeno mnogo napuštenih objekata - od nekakvih tvornica i pogona do najobičnijih stambenih objekata - od obiteljskih kuća do nebodera. Toga ima toliko da naprosto bode oči, usudio bih se reći da kako po selima tako i po gradovima (naročito na periferiji) ima sigurno 20-30% takvih zgrada od svih koje vidite (u vožni tj. uz cestu).

Ovdje je prikaz nekih objekata - vijadukt na pruzi koja vodi od Elbasana prema Ohridskom jezeru (ne znam gdje pruga završava) - pruga je napuštena i zarasla i, sudeći po raslinju koje raste iz tračnica više se ne koristi.
fKIbm0T.jpg


Plus, kao bonus dobivate par slika nečega što ne znam što je (bilo) ....
eQKyxKN.jpg


i napuštene pumpe:
XUQuu2q.jpg


Costanza (Rumunjska) ....
jiisGpY.jpg


.... slikano iz žičare:
TQRDrKI.jpg


Ustvari, i u Makedoniji sam vidio jedan ogroman objekat koji je napušten - radi se o dionici nekakve auto-ceste ili brze ceste na putu od Prilepa do Bitole (ako se dobro sjećam) - izgrađeni su ogromni objekti: vijadukti, stupovi, podvožnjaci, nasipi, uporni zidovi, sve velebno (kako i treba biti za takve objekte) i dijelom uz 'običnu' prometnicu kojom smo se vozili, a sve napušteno i zaraslo - nigdje nikoga, niti radnika, niti mehanizacije, kontejnera, stražarskih kućica .... ništa! Nevjerojatno.

Dakle, kroz Albaniju smo išli najprije na Elbasan pa skrenuli ravno na sjever u Tiranu, računajući da je obilaznica Tirane napravljena pa da nam neće trebati puno vremena za proći kroz grad (u zvizdan dana). Napola smo se prevarili - stvarno postoji obilaznica grada (kroz grad, četvreotračna, ali je napravljeno otprilike pola (južni dio), onaj središnji se ubrzano gradi (suedeć po radovima, mahnizaciji i gužvi) dok se najsjeverniji dio vozi kroz grad. U principu to nije problem samo što smo upali u gužvu i to, naravno, usred dana po velikoj vrućini.
Kad mo izašli iz Tirane put do Skadra je bio uobičajen - isto dosta gužve na cesti, posebno na periferiji Tirane, ali, uz malo lutanja (i vraćanja, naravno) sve je išlo bez problema.

Ne znam dali je kod njih voda besplatna ili jako jeftina, ali po cijelom putu kroz Albaniju sam vidio da imaju hlađenje terasa jednostavnim zalijevanjem vodom, dali sa šmrkom ili sa rupičastom cijevi (kao na ovoj pumpi) ....
LnNnLlV.jpg


Došavši u Crnu Goru odlučili smo voziti dok se ne počne smračivati pa potražiti jedno ad-hoc prenoćište uz put i tako je i bilo. To je bilo kod Dobrote, iza Kotora. Najprije smo pokušali u jednom hotelčiću ali nas je cijena ohladila (180 € za dvokrevetnu sobu!) pa smo se smjestili u jednom tj. dva mala privatna apartmančića.
Dolaskom u Crnu goru sam shvatio da mo glavno svijetlo ne radi (oboreno mi je pregorjelo ranije pa sam vozio sa dugim svijetlom malo 'oborenim'), pa sam na prvoj pumpi morao zamjeniti žarulju:
kHaQkXf.jpg


Večera u nekom restoranu u mjestu Dobrota, kako ono kažu: 'prvi red do mora ....'
aJjCOY2.jpg


Ostvarivši cilj (za taj dan) čuli smo se sa Edom i, na naše iznenađenje, javio se na jedan sat vožnje od Podgorice: bili su mu popravili motor i on je jezdio nazad, tako da smo mu dali koordinate gdje da nas nađe - što je i napravio oko 10 i pol navečer. Konačno opet svi na broju!
Ovo je apartmančić slikan iduće jutro - sa Edovim motorom na parkiralištu:
esGz8Ko.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 13. - 8.7.2021. Kotor - Šibenik, 401 km

QMCV65i.jpg


Ova dva posljednja dana su bili čisti 'transfer' dani - cilj je bio odovziti bez previše stajanja i razgledavanja i stići doma u jednom komadu i dobre volje. Iz Kotora smo krenuli uobičajeno čim ranije radi vrućine i zapalili uz obalu. Vozili smo, odmarali se, napajali i pokušavali ohladiti .... ovdje u Neumu čekamo sladoledni kup (slika je crvena radi crvenih suncobrana) a posebno nam je lijepo bilo vidjeti Pelješki most. Jedna stvar je vidjeti to na televiziji, čak i fantastične snimke sa dronom, ali ovako uživo je nešto posebno. Most je jednostavno lijep, velik (dugačak) i, što reć - jedva čekam da 'proradi' pa da se okušamo đirom po njemu.
MTkQ564.jpg

3eP52qU.jpg


Već smo se unaprijed bili dogovorili da ćemo najtopliji dio dana pokušati ubiti negdje na plaži odnosno na moru uz plažu. Nije baš zgodno i praktično sa ceste, u vožnji birati mjesto gdje se spustiti na more, ali smo dobro uboli u mjestu Mimice - minijaturna plaža koja djeluje gotovo privatno, pa nas i nisu baš gledali s dobrodošlicom kada smo sišli s magistrale i ugurali se između parkiranih automobila. Vjerojatno su nas zamjenili za neke opake huligane, a kad tamo samo neki ubogi starčići koji su jedva sjahali sa svojih metalnih kljusina .... a jadni mi. No ipak, okupali smo se - ma što okupali - toćali smo se u moru sat vremena i uživali u istinsko mlakoj vodi ....
UQoxYIy.jpg


.... a nije ni čudo da nam je raspoloženje nakon toga bilo ....
uoxzGL2.jpg


Tako smo pičili dalje do Šibenika, a na pumpi prije grada smo rekli - ma što da se mučimo sa traženjem, ajmo mi rezervirati preko booking.coma i odmah ubodemo neki apartmančić bez traženja. Tako smo i učinili i ništa - navigacija i - vodi nas. Adresa je bila neka ulica nekog Tavelića, a kad ono - stari grad! Ne moš' s motorima tamo. Ajde, rekli smo, nema veze, ćemo ih parkirat na rivi pa pješice. Međutim nikako nać taj apartman. Broj je bio 3 (u toj ulici), ali mi smo zabunom tražili broj 4. Apartmane ima broj 2, ima 6, ali četiri nema. Pitamo na broju 3 (to je ustvari bio naš) ali nam žena kaže - ne, ja sam zauzeta, niste kod mene rezervirali .... sve u svemu, nakon jedno sat vremena traženja, znojenja i lutanja po starom gradu vidli smo da nešto ne štima. Pogledamo bolje u rezervaciju a kad ono ispalo da smo rezervirali za 14.7., greškom naravno. I to baš kod te žene na broju 3 ....
Poništimo rezervaciju i krenuli ipak tražiti 'pješke' tj. od vrata do vrata. Dobro, nismo dugo tražili - na samom izlazu iz Šibenika smo uboli jedan apartmančić sa prekrasnim pogledom na šibenski arhipelag ....
XPuQMkg.jpg


Večeru, naravno, nismo preskočili - ovo je, posljednja zajednička večera na putu:
BcgVp6P.jpg


A po noći je bilo toliko toplo da se Edo pred jutro prebacio na terasu i tamo nastavio slatke snove .... (vjerojatno je sanjao diferencijale, he, he ....) .... ma ne, bio je umoran k'o pas od jurnjave prethodnog dana, od Skopja do Kotora, 8 sati ....
Id89YiT.jpg




Dan 14. - 9.7.2021. Šibenik - doma, 316 km

j3WGt7B.jpg


Posljednji dan na putu je bio uobičajena vožnja po već poznatim krajevima. Na izlasku iz Zadra smo iskoristili priliku da Edo posjeti starog pajdaša iz vojske (one prve), nisu se vidjeli godinama, desetljećima ....
hrqrRvU.jpg


Na kavi u Karlobagu nas je dočekala uobičajena gužva motora svih boja, oblika i nacija:
6ZcO4YW.jpg


Na povratku, negdje oko Senja (one duge nizbrdice prije Senja iz smjera Zadra) meni se učinilo da mi nešto u motoru zuji, možda malo pre glasno. Bio sam svjestan da sam fobičan od tog prokletog ležaja 'diferencijala' (na prošlom motoru, BMW R850R mi se otprilike na ovoj kilometraži - oko 75.000 - bio 'pokvario' taj ležaj, a i Edov motor je otprilike bio tu negdje sa kilometražom) tako da sam se nastojao smiriti i uvjeriti da mi se samo pričinjava.
Ipak, nekoliko dana nakon što smo sretno došli doma vrag mi nije dao mira i pokušam napraviti đir s motorom da vidim stvarno dali se nešto čuje ili ne. Nisam čuo ništa. Ipak, ne budi lijen, porazgovaram sa serviserom (uvijek istim Matrljanom) i on mi kaže neka dođem. Ja dođem, on napravi đir i kaže da nešto čuje. Ugasimo motor, ja pretisnem prednji kotač na zemlju, on okrene zadnji, a kad ono 'klok-klok ....' - ode neki ležaj u pm .... eto, tako da me ipak uho nije varalo. Nije mi preostalo nego utješiti se onom maksimom koju je pokojni Enzo Ferrari uvijek isticao: '.... najbolji trkaći auto je onaj koji se pokvari čim pređe ciljnu crtu ....'. Ja sam prešao ciljnu crtu i sad me čeka što - slava? ma ne - trošak .... no bolje tu nego negdje na putu, ne?

Edo i moja supruga nekako s nostalgijom (i valjda srećom) gledaju u otočić ispred Svetog Jurja kod Senja, valjda misle - uh, evo nas konačno doma ....
FLuoaWr.jpg


Posljednja zajednička pizza u piceriji 'Petrus' u Kraljevici, prije nego je svatko išao svojim putem tj. svojoj kući
R5zPOno.jpg


Možda je malo deplasirano naknadno pisati o tome jer se stvari mijenjaju svakodnevno, ali što se tiče Covida i prelazaka granica stvar je bila takva: na ulazu u Mađarsku - ništa (tj. nitko nas nije pitao NIŠTA drugo osim osobnih); na ulazu u Rumunjsku - ništa; na ulazu u Bugarsku - ništa (osim osobnih pitali su saobraćajnu od motora); na ulazu u Makedoniju - ništa (plus saobraćajna); na ulazu u Albaniju - ništa (plus saobraćajna); na ulazu u Crnu Goru - ništa (plus saobraćajna); na ulazu u Hrvatsku - ništa; na ulazu u BiH kod Neuma - ništa (plus saobraćajna); na ponovnom ulasku u Hrvatsku (iz Neuma) - pitali su da vide Covid papire, pogledali bez da su rastvorili papir i vratili bez skeniranja. Pa ti budi pametan ....

Još jedna ilustracija koliko je bilo toplo na putu - čak mi se i lajsna od GIVI-ja odljepila od viška stupnjeva Celzijusa:
JKUKVrV.jpg


Eto ....

I na koncu, po običaju, malo statistike:

Na putu smo bili ukupno 14 dana.
Napravili smo sve skupa 4334 km. Znači prosječno smo dnevno radili oko 310 km.
Potrošili smo (supruga i ja, dakle dvije osobe) 1409 eura.
Od toga 19% (276 €) na benzin, 36% (514 €) na spavanja, 31% (435 €) na klopu, 1,75% na kulturu i 4,5% na 'putovanje' (bez benzina - to su putna osiguranja, auto-karte, taxi, parkiranja itd.) i 5% na ostalo. Ukratko, dnevno smo trošili oko 100 €.

A što drugo reć' nego čitajte nas i iduće godine, nadam se ....

Vojo :D
 
Super putopis !

A sad malo vica, Harley vs. BMW 1:0 ! :mrgreen:
Aaaaaaa ne, Harley vs. BMW 1:1 - jer kad smo zadnji puta bili u Rumunjskoj (i okolici) je (nažalost) Harley bio out a oba BMW OK ....

Vojo :D
 
  • Like
Reactions: hondimir
Bravo,super...glavno da je sve OK...naravno osim onog baxuza kvara kolege,glavno da se uspjelo popraviti...puno zdravlja i opet avanture kakve...
 
Uvijek je zadovoljstvo čitati vaše putopise!