Dečki iz predgrađa

James1100

Active member
May 1, 2005
4,508
1
38
Zaprešić
Prvo sam htio staviti kritiku da si neke priču na kraju mogao malo više razraditi, ali sam skuzio da u stvari želim još i da mi je zao kaj je gotovo.
Super je priča  (y)
 

Stripiri

Member
Apr 23, 2013
612
14
18
42
Rijeka
:misli: Pa koliko nas jedva čeka nastavak i pitaš dali je dobra .

Nevalja ništa kada je gotovo čista jedinica 1  :wink:
                   
 

Stripiri

Member
Apr 23, 2013
612
14
18
42
Rijeka
James1100 said:
U stvari je sranje...
U ponoć pišem komentare, a ustajanje je u 5. Jebacu si mater sutra  :mrgreen:

E sad i ja čitam i psujem sat  :LOL:
 

mr.mee

Active member
Sep 2, 2005
3,029
8
38
38
Slavonski Brod
maestralno, definitivno predložak za neki film  (y) (y) (y) (y)
 

ropee

Member
Jun 19, 2010
520
6
18
42
Buzet/Kastav
Uh, šteta što je kraj  :?

Uglavnom priča je za 10, nadam se da ćeš nastaviti sa pisanjem, jer ima i ovdje mogućnosti pisati o pojedinim likovima
 

Kiki_Rotten

Well-known member
Apr 9, 2009
1,242
59
48
41
Bedekovčina/Bonn
Jedinica velika k'o kuća  :mrgreen:

Ajmo dalje  :mrgreen: :mrgreen: (y)
 

Djoni_

Member
May 14, 2013
428
0
16
60
Rijeka
Zahvaljujem svima koji su postali komentare u ova 24 sata od objave kraja priče. Vidim da je bilo znatno više pregleda (hitova) nego komentara. Valjda bi one koji šute trebalo shvatiti kao kritiku? Nije važno ostajemo mi koji smo u priči. Volio bih malo više kritičkog osvrta.

Neću odgovarati na svaki pojedinačni post ali za sve one koji pitaju za nastavak moram reći da klasičnog nastavka (vrijeme sadašnje, znači razgovor sa Petrom u Hamburgu i sl.) neće biti. Ali priča se na neki način nastavlja drugom pričom koja je povezana sa ovom, a to je vrijeme nakon JNA, znači za sve koji su komentirali mali uvod u slijedeću priču (odnosno neku vrstu nastavka) samo ovo ide tek nakon što dijelovi budu u cjelini gotovi.

                                                              DVA MJESECA LJETA

                                                                    DIO PRVI

                                                                  PODMORNICA

Priča prva UGOVORI I ZAKON

Polako sam parkirao motor i podigao ga na nogare. Bacih pogled prema maloj kućici pored ribičke udruge i kako sam očekivao, vrata su bila zatvorena, a ništa drugo nije odavalo znake života ili nečije nazočnosti. Nadao sam se da Pera Nirvana nije otišao nekamo dalje na pecanje. Ako nije krenuo čamcem, na neko samo njemu poznato mjesto, pecao je malo dalje uzvodno na mjestu gdje mu je čamac bio vezan. Dok sam polako koračao uz obalu uživao sam u mirisima rijeke. Na ovom dijelu Dunava nije bilo nikakvih odvoda kanalizacije i specifični miris rijeke se miješao sa mirisom polja koje je donosio lagani povjetarac.

Uočio sam Nirvanu dok sam prilazio malom riječnom zaljevu gdje je bilo vezano desetak čamaca. Svi čamci su lancem bili vezani za bovu, koja je lancem bila vezana za betonsko sidro u vodi, a koje je počivalo dosta uzvodno. Na taj način povećanje vodostaja ne bi potopilo čamac. Nirvana je sjedio u svom crnom uskom čamcu koji je bio samo na par metara od obale i pecao sa one strane koja je bila okrenuta prema sredini rijeke. Uočih da je uz slamnati šešir na glavi bio obučen u potkošulju i kratke hlače. Sjedio je paralelno sa rubom čamca na klupici u srednjem dijelu sa nogama u vodi.  Polako sam prišao paralelno čamcu i lagano doviknuo.

"Halo Nirvana."

Okrenuo je glavu, pogledao me  i mahnuo mi rukom. Svukao sam kaubojske čizme, čarape i zavrnuo traperice iznad koljena. Oprezno sam zagazio u hladnu vodu. Kada sam se prebacio preko ruba čamca i smjestio na prednjoj provi progovorio je.

"Đoni, vratio si se. Lijepo drago mi je da si ok i ponovno nazad. Koliko te nije bilo?"
"Deset i pol mjeseci."
"I eto sada si čovjek, odslužio si vojsku."

Pažljivo je pratio, štapom za pecanje, plovak koji je voda nosila.

"Nirvana nije ta JNA ni tako strašna stvar. Odslužio sam svoje i sada sam miran, nema više vojske u životu."

Počekao je da plovak dospije do kraja popuštenog najlona za pecanje potom polako podigao štap. Uhvatio je, sa dva prsta ruke kojom je držao štap, najlon i pažljivo položio štap lijevo od sebe. Polako je izvukao noge iz vode i ne dižući se sa klupice okrenuo se prema meni. Nosio je urednu njegovanu prosijedu bradu, koja je njegovim zelenim inteligentnim očima davala neki šarm. Nasmiješio mi se.

"Đoni samo je malo čudno, a polazeći od toga da je vojni rok 12 mjeseci, da si nakon deset i pol mjeseci nazad."

Uživajući u suncu koje mi je sušilo noge posegoh u gornji džep jakne i izvadih kutiju sa cigaretama.

"Nirvana, nisam koristio odsustvo i to je petnaest dana, a dobio sam i petnaest dana nagradnog odsustva radi kilometraže kao vozač pa ..."

Zapalio sam cigaretu i nasmiješio mu se. Polako je posegao u neku staru kožnu torbicu, za preko ramena, pored sebe i izvukao lulu i duhan. Dok je punio lulu samo je klimnuo glavom.

"Đoni fali nam još petnaest dana u toj računici ili sam nešto pogriješio."

Povukuh dim iz cigarete razmišljajući da li da mu kažem istinu.

"Nirvana dugovao mi je vojni doktor na pokeru, pa je otplatio dug na način da mi je utvrdio išijalgiju od sjedenja u kamionu i propisao petnaest dana apsolutnog mirovanja u stacionaru. Znao je ako je manje od petnaest dana do kraja vojnog roka, a nije neka bolest, da te nakon te dijagnoze pošalju doma da tamo miruješ, a ne na teret našeg socijalističkog društva.

Tako sam nakon jednog dana u stacionaru razdužio uniformu i sve ostalo i dobio uputnicu za doma. Samo se točno po isteku tog vremena moram javiti vojnom liječniku ovdje u Zemunu i potpisati da sam ok, odnosno da mi država ne duguje ništa. Nakon toga dobijem potvrdu u vojnom odsjeku da sam odgulio svoje. U protivnom šalju me na preglede specijalistima."

Polako je palio lulu šibicom. Pošlo mu je za rukom da zapali duhan. Povukao je jedan dugi dim i ispuštajući ga kroz usne, dio pokupio u nos. Okrenuo je vrh lule prema meni.

"Sigurno ti je taj doktor dosta dugovao na pokeru kada je to uradio? Koliko si dobio?"

Polako sam povukao dim iz cigarete. Razmislih još jedan put ali trebao mi je, a ako shvati da ga muljam neće htjeti pomoći.

"Pa znaš ... dobio sam njegovu ženu. Odnosno imao sam priznanicu na to."

Nasmijao se i povukao još jedan kratki dim iz lule.

"Đoooni, Đoni pa to već sliči na kazneno djelo, dovoljno si obrazovan pa znaš da njegova žena nije njegovo vlasništvo kao bi ste vas dvojica mogli trgovati sa njom."

Bacih čik cigarete preko ruba čamca i odmahnuh rukom.

"Nirvana, nisam imao priznanicu da je ona moje vlasništvo. Samo priznanicu da je obvezna meni cijeli jedan tjedan davati pičke, uz njegov potpis, blagoslov i medicinski pečat vojne pošte. Ali krenimo redom pa ti objasnim."

Podigao je obrve upitno i mahnuo lulom prema meni. Pogledao sam po riječnoj vodi sa odsjajem jutarnjeg sunca pokušavajući složiti što kraće objašnjenje.

"Nirvana, više puta sam, kao vozač, išao po tog liječnika doma. U svako doba dana i noći kada je trebao u vojnoj bazi. Znaš i sam da oni uvijek imaju neki viši čin u vojsci.

Zamijetio sam da ima zgodnu, crnokosu i opasnu ženu. Koliko je bila zgodna toliko je bila i "žena zmaj" koja riga vatru po kući kad god joj nešto nije pravo."

Nasmijao se.

"Takve su ti oficiruše Đoni ili pokorne seljančice ponosne na oficira JNA ili opasni zmajčeki koji drže sve u svojim rukama, pa oficiri poslije sve otrpljeno vrate vojnicima."

Klimnuh glavom.

"Znaš pored opasne žene doma razvio je dvije sklonosti, ka rakiji i kocki. Dosta tih oficira tamo uglavnom pije. Kako sam ga vozio više puta, u razgovoru smo došli na temu kartanja i pokera i tako sam uletio u ekipu.

Ukratko jedne noći smo nas dvojica ostali zadnji na stolu sa lovom. Odnio sam sve. Tresla ga kockarska groznica i ponudio je da igramo na duplo ili ništa za cijeli iznos love koji je bio kod mene. Nije imao više love i ponudio je da mi napiše priznanicu na dupli iznos od onoga za koji igramo. Pa plati od slijedeće plaće. Bio je već pijan, dosta loze i šljive je popijeno te večeri."

Izvadio sam kutiju i zapalio novu cigaretu. Nirvana me je gledao pućkajući lulu, on nije nikada požurivao sugovornika.

"Znaš nisam htio probleme sa njim ostali su se već polako udaljavali na svoje dužnosti pa sam mu predložio da mu vratim lovu koju je izgubio. Znao sam da mu žena ne daje veliki džeparac."

Povukao sam dulji dim cigarete i prošao rukom kroz kratku vojničku frizuru.

"Nirvana, bio je već drogiran od rakije i kockarske ovisnosti, pljuvačka mu se cijedila niz rubove usna, ukratko odbio je i insistirao na revanšu po principu "duplo ili ništa". Da ga odobrovoljim i skinem sa vrata rekoh mu nešto u stilu "druže majore da ja imam tako lijepu ženu kao vi, uzeo bih ovaj novac koji ja vama nudim kupio joj puno cvijeća i otišao doma". Gledao me malo i potom ponudio da igramo na način "da ja uložim novac, a on onu svoju krvopiju, kada mi se već toliko sviđa"."

Nirvana je odmahnuo glavom bez komentara.

"I Đoni, pretpostavljam da si ti dobio tu partiju, možda zahvaljujući tvojim elastičnim prstima koje si uvježbao na gitari?"

Odlučih se praviti da nisam čuo ovu zadnju primjedbu.

"Znači sastavili smo priznanicu kako sam opisao potpisao je i budući da smo igrali u ambulanti još udario vojni pečat ambulante. Znao sam da ga imam. Lovu nije mogao vratiti budući da mu je onaj zgodni zmajček od žene davao mali džeparac, a on stalno kockao, pa je zato bio dužan većini kolega. Igrali smo i izgubio je."

Odmahnuo je glavom i pokazao mi lulom da nastavim.

"Znači igrali smo cirka dva mjeseca prije kraja mog vojnog roka. Nije imao love nakon slijedeće plaće pa sam mjesec dana pred kraj otišao do njega i ponudio mu da mi pomogne da skratim vojni rok i vratim mu priznanicu, u protivnom idem ja kod njegove žene sa ovom priznanicom i tražim svoje pravo. Znao sam da oni znaju trikove za sve u vojsci, uče ih kako mi ne bi mogli muljati."

Nirvana se nasmijao.

"I Đoni što si očekivao, čime si ga strašio, onim, ako cura ne ispuni sve po uvjetima priznanice da ćeš preko sudskog naloga dobiti pičke od nje ili da ćeš dobiti pičke kako bi se osvetila mužu što je izgubio na pokeru?"

Odmahnuh glavom.

"Nee, bilo kako od nje sam mogao dobiti samo, kuhinjskim drvenim batom za meso, po glavi. U najboljem slučaju."

Završio sam cigaretu i bacio je u vodu. Gledao me upitno.

"Ali Nirvana, zamisli što bi on dobio od nje, nakon što se vrati doma i gurne mu onu moju priznanicu pod nos."

Nirvana se počeo smijati odmahujući glavom. U prekidima smijeha je samo izbacio.

"E Đoni ludi Đoni ..."

Počekao sam da se smiri i počne prazniti lulu. Dok je to radio, pogledao me upitno.

"Đoni nisi bez razloga ovdje. Reci zašto trebaš pravnu pomoć?"

Udahnuo sam i posegao ka gornjem džepu jakne.

"Nirvana dobio sam poziv za sud. Moram se javiti u Zemunski općinski sud za dva dana."

Klimao je glavom.

"Znaš Đoni svi u kraju su smatrali da je to samo pitanje vremena. Ja osobno nisam vjerovao u to."

Ponovno je dohvatio duhan i počeo puniti lulu.

"Mislio sam da će te, prije nego te pozovu na sud, netko ubiti radi tvojih ludih ideja."

.........................
 

banditR

Well-known member
Aug 22, 2010
6,038
35
48
Bayern
Sorry,Djoni..broj 8 se ispričava na kašnjenju u ocjenjivanju  :?

Ocjena : ono pod 1  :wink:
(y)
 

OldBoy

New member
Oct 3, 2008
5,673
1
0
65
Zagreb
    Odlično odrađen prvi uradak nakon tridesetak godina pauze  (y)

    Sad kako si krenuo, najbolje ti je da nastaviš odmah  :wink: