Sada sam polako gledao u kuvertu. Posegao sam za skakavcem i otvorio ga pritiskom na gumb uz ono klasično klik. Polako sam nožem otvorio kuvertu.
************ ............................ *****************
Probudilo me sunce. Nevoljno sam otvorio oči i pogledao po sobi. Stvari i torbe su ležale po podu onako kako sam ih pustio sinoć. Jedva sam smogao snage da se istuširam i zavučem u krevet. Polako sam se izvukao ispod pokrivača i potražio japanke ispod kreveta. Spavao sam samo u gaćama. Dohvatih sa stolice kožne traperice i zaputih se u kupaonu. Uz put sam pogledao sat. Bilo je prošlo deset, znači spavao sam više od dvanaest sati. Osjećao sam se odmorno.
Dok sam kuhao kavu uživao sam u samoći. Moji su bili na poslu, a to je značilo da me nitko neće gnjaviti sa dodatnim pitanjima i komentarima. Polako sam dosuo mlijeko u šalicu i zaputio se prema sobi pazeći da ne prospem sadržaj. Spustio sam šalicu na radni stol udobno se smjestio i zapalio cigaretu. Prvi gutljaj kave mi je pasao. Zamijetih kuvertu sa Bosinim pismom na stolu. Sinoć sam ga pročitao i pustio za jutro kada budem u boljem izdanju. Polako otvorih kovertu i izvadih papir. Valjda će mi sada biti jasnije.
Željele smo da budeš daleko kada počneš čitati kako ne bi djelovalo da te molimo ili nagovaramo da ostaneš. Nisam spretna sa riječima već sa šivanjem ali pokušat ću da ti objasnim. Najjednostavnije rečeno za ovo vrijeme koje smo proveli zajedno postao si dio naše cjeline. Naš odnos se nije promijenio naša zajednica se nije promijenila samo si ti ušao u nju i stvorili smo svo troje neki drugi odnos. Bilo bi lijepo da tako ostane, samo ti sam moraš pronaći put, ako se nakon vojske odlučiš bilo bi dobro za sve da dođeš, da provedemo još neko vrijeme zajedno i odlučiš ostaješ li ili ne.
Pročitao sam pismo dva puta. Polako sam ga zgužvao i bacio u košaru za smeće ispod stola. Nisam očekivao da će predlagati bilo što. Nitko nije ništa obećao ili indirektno dao do znanja. Barem ja nisam.
Povukao sam dim iz cigarete i otpio još gutljaj kave. Zaključih da ipak dugujem curama. Nakon svih gluposti i pizdarija koje sam napravio brinule su se o meni i rješavale posljedice koliko se dalo riješiti. Stvarno su me primile u svoj život. Bilo što mogu odlučiti nakon vojske do tada je bilo puno vremena, tko živ tko mrtav. Ipak moram im se javiti tek toliko da sam stigao doma u komadu i razmijenim par ljubaznih riječi. Toliko im dugujem.
Ugasio sam cigaretu i dohvatio telefon pored kreveta pazeći na žicu improvizirano spojenu na kraj telefonskog kabela. Okrenuo sam broj. Nitko se nije javljao. Vjerojatno cure nisu doma. Javit ću se kasnije poslije podne, sada imam druge poslove za obaviti. Polako počeh okretati Strelin broj telefona.
Jovu sam zamijetio čim sam ušao u dvorište. Stajao je ispred svoje kućice odnosno bivšeg drvarnika i prao ruke u nekom starom lavoru na prastaroj žičanoj konstrukciji kakve su se koristile za lavore prije drugog svjetskog rata kada je tekuća voda bila luksuz koji nije dostupan svakome. Na sebi je imao rasparene plastične natikače, štofane hlače i potkošulju. Samo nešto nije bilo uobičajeno. Prostor ispred kuće je bio popločan različitim ostacima cigle, vjerojatno pokupljenim sa različitih gradilišta. Na tome je stajao neki stari popravljeni stol i dvije stolice. Po rubovima popločanog prostora bilo je postavljeno par većih limenki sa posađenim cvijećem. Drva pored kućice, koja je Jova skupljao po Dunavu tijekom ljeta za zimsko grijanje, bila su ispiljena i uredno posložena. Dohvatio je ručnik sa žičane konstrukcije i počeo brisati ruke, tada me zamijetio. Raširio je usne u osmjeh.
"Đoni, Đoni znao sam ja da ćeš ti doći kada budeš tu."
Nasmiješih se pružajući mu najlon vrećicu sa vinom i narančama.
"Jovo čuo sam da si bolestan pa sam te došao obići."
Dohvatio je vrećicu i zavirio u nju, usta su mu se razvukla u radostan dječji osmjeh. Okrenuo se od mene i prišao otvorenim vratima.
"Cvjetiću, Cvjetiću dođi došao je Đoni da me obiđe i donio nam naranče i vino. Rekao sam ti da imam super prijatelje i da će doći."
Mislio sam da se raduje narančama, radi cijene sigurno mu nisu bile često dostupne, međutim bio sam u krivu. Očigledno se radovao što nekome može pokazati da ima prijatelja koji ga obilazi.
Cvjetić se pojavio na vratima. Bila je sigurno za glavu viša od Jove i desetak godina starija. Punija sa tankim nogama. Nosila je plastične natikače cicanu suknju do koljena i mušku potkošulju. Ispod potkošulje su se vidjele naramenice grudnjaka. Lice joj je bilo više muško sa rijetkim dlačicama brčića ispod nosa. Kritički me odmjeravala. Potom malo klimnula glavom.
"Vi ste taj Đoni?"
"Da gospođo, drago mi je."
Usne su joj se razvukle u škrti smiješak. Vjerojatno joj je pasalo što sam je oslovio sa gospođo.
"Ja sam Mileva. Sjedite može jedna rakija?"
Klimnuo sam glavom i sjeo za stol. Uzela je vrećicu od Jove i nestala iza vrata. Jova se sretno smjestio na stolicu preko puta mene. Izgledao je neobično sretan što sam ga posjetio pred Cvjetićem. Pogledao sam ga upitno. Zbunjeno se nasmiješio.
"Znaš Đoni sreo sam je u bolnici dok sam ležao, ona čisti tamo. Pomogao sam joj oko smeća i tako smo se upoznali. Njoj se moje pjesme sviđaju."
Cvjetić se vratio sa bocom od piva i dvije čašice. Čašice su bile različite ali su bile čašice za rakiju. Natočila je i vratila bocu na stol. Pogledala me ozbiljno.
"Jova smije popiti samo dvije čašice, nakon toga ga uhvati."
Klimnuh joj glavom da sam shvatio poruku "ti popij ali on ne smije". Pogledala me ljubazno.
"Ja spremam ribu. Jova je bio na Dunavu i donio dosta onih sitnih ribica. Ako hoćete mogu skuhati kavu."
Odmahnuh glavom.
"Hvala ali već sam popio."
Cvjetić je nestao iza vrata. Nazdravio sam Jovi i otpio malo iz čašice. Bila je to neka šećeruša za progorijeti trbuh. Jova je zadovoljno otpio pola svoje. Nasmijao se.
"Znaš ona se brine o meni. I voli kada joj čitam pjesme."
Pogledao sam ga.
"Jovo čujem da si imao problema sa Acom dok me nije bilo. Žao mi je što si radi mene upao u frku."
Zbunjeno se nasmiješio i pipnuo po glavi.
"Znaš Đoni nisi ti kriv. Ja sam kriv. Nisam vidio da je Aca ušao u "Ciganski raj". Znaš onda kada ste se htjeli tući ja sam javio tvojima za tebe, malo sam se strašio i stajao kod govornice ali odlučio sam da se vratim i vidim što još mogu. Kada sam došao, vi ste već bili otišli ali je Čerkez izbacio onog Acinog malog debelog nogom u guzicu sa vrata, Aca je izašao sav rasčupan i plav oko oka. To je bilo smiješno jako smiješno."
Otpio je još gutljaj rakije.
"Pričao sam taj smiješni događaj u "Ciganskom raju" i ušao je Aca, ja ga nisam vidio. Prišao je i udario me. Ma nije puno samo dva puta Đoni. Ništa strašno."
Prekinuh ga.
"Ništa strašno samo si završio u bolnici sa par šavova na glavi."
Pipnuo se po glavi.
"Samo tri Đoni i već su ih izvadili ali tamo sam je upoznao. Isplatilo se."
Ispio sam ostatak iz čašice do kraja i nasuo Jovi novu čašicu. Dok je pio sitnim gutljajima ustao sam i potapšao ga po ramenu.
"Jovo ne brini Aca je naš problem, više te neće smjeti dirati. Sada idem Jovo čeka me posao."
Polako sam ustao i viknu "do viđenja" prema vratima. Cvjetić se nakratko pojavio i mahnuo mi rukom u drugoj je držala kuhaču, iz prostorije je dopirao ugodni miris pržene ribe. Jova je krenuo za mnom, da me isprati do vrata. Kada sam mu pružio ruku, zbunjeno je upitao.
"Đoni priča se da vas je Škot napustio, da je ostao tamo sa nekom narkomankom i da si ti kriv za sve?"
Zbunjeno sam ga pogledao. Stvarno je pokupio ulične tračeve. Ipak klimnuh glavom.
"Je Jovo, Škot nas je napustio samo nije ostao sa narkomankom. Mislim da je to fina gospođa i da će mu biti dobro, znaš je Goga."
Gledao me zbunjeno otvorenih usta. Kada je progovorio samo je treptao.
"Ako nađeš nekoga koga ti voliš onda ti je dobro."
Potapšah ga po ramenu i okrenuh se. Dok sam startao motor razmišljao sam o tome što je Strela pokupio od vijesti. Rekao je da me čeka kod Benny-ja.
Kuća je bila niska stara i obrasla puzavicama. Pored kuće su bili garaža i dio visokog polu srušenog zida. Ulaz u garažu i zid su bili u obliku slova L. U produžetku kuće je počinjala ograda neke društvene firme koja se bavila otpadom, sudeći po mirisima, svih vrsta. Iza ograde dosta udaljena od nje, je bila zgrada skladišta. Svijetlo od kućice noćnog čuvara se samo naziralo. Od ulaza u kuću pa do kamionskog ulaza u dvorište skladišta, a koji je prekidao ogradu, nalazile su se naslagane gomile starih paleta. Okolica je bila pusta, predgrađe je ovdje počinjalo.
Parkirali smo motore između dvije gomile najbliže ulazu u garažu pazeći da se ne vide sa ceste. Skinuli smo jednu paletu i sjeli na nju. Strela je olovnu šipku položio na paletu pored sebe. Tama noći nas je dobro prikrivala. Zapalio sam cigaretu i povukao dim prikrivajući žar cigarete u ruci. Strela je uspio smotati cigaretu i u tami. Pružih mu moj upaljač. Povukao je dim. Klimnuh glavom prema kući.
"Znači to je to." Izgovorio sam ovo tiho.
"Je Đoni, vlasnica ima negdje oko šezdeset godina i dobru boračku mirovinu. Aca je u nekoj vezi sa njom. Vjerojatno je "opslužuje" i za uzvrat dobije po nešto. Sada se on i onaj mali debeli skrivaju kod nje. Ona drži staru ladu u garaži, a on parkira pored zida u kutu, tako da nitko sa ceste ne vidi njegovog fiću. Uostalom tko i dolazi u ovu vukojebinu."
"Siguran si da dolazi svaku večer?"
"Ma daj ne da mi se ponavljati, razmisli, u frci je nema kamo ako ide doma svi znaju gdje stanuje i ako ga Dokovi ljudi traže, čekat će ga ispred kuće. Za ovo nitko ne zna, meni je rekao Ceca Ciganin, slučajno je skužio kada je vlasnici kuće prodavao neku robu."
"Mislio sam da nas Ceca ne voli, čudno da ti rekao."
Polako je ugasio cigaretu petom čizme.
"Nas ne voli ali Acu mrzi. Mi smo mu samo povremeno konkurencija za šverc robu sa istoka. On ionako u većini slučajeva prodaje ukradenu tehničku robu i krpice, koje njegovi šaneri pokupe iz auta gast arbaeiter-a na cesti. E Aca je to znao i pokušao da mu lupi "porez" za rad na ovom teritoriju. Mislim da je bilo frke sa Kajmanima, stvarno ih mrzi…."
"Rekao ti to tek tako?"
"Ne baš tek tako malo sam ga pritisnuo da priča ali kada je skužio da mi to treba radi nekog poravnanja dugova sa Acom, pričao je i da ga ništa ne pitaš. Čak mi je rekao i da je Aca sav usran pokušao kupiti pištolj od par dilera "na crno". Samo nitko mu ništa nije želio prodati, zna se da je u frci sa Dokom pa se nitko ne želi zamjerati Doku, taj ne oprašta."
Vrijeme je sporo prolazilo. Polako sam zapalio drugu cigaretu. Pogledao sam ka Streli.
"Strela reci mi da li te Škot zvao i da li ste pričali?"
Završio je motanje cigarete na slijepo i zapalio je. Žar je skrivao držeći cigaretu okrenutu prema dlanu ruke.
"Zvao je Đoni, samo nisam želio pričati sa njim."
"Zašto?"
Kada je povukao dim žar cigarete mu je osvijetlio lice, djelovao je zamišljen.
"Jednostavno kada je nazvao Ljilju da joj kaže da je sve gotovo bio je grozan.
Prvo joj je rekao da je sve gotovo i to je to, kada je ona zaplakala i pitala zašto i već znaš pozivala se na njene osjećaje i vjeru u njega, popizdio je.
Doslovce je izvređao najgorim rječima. Rekao joj je da je samo krava bez mašte, koja se zna samo naguziti i čekati da ga primi, pri tome samo misleći da se uda i oteli djecu. Rekao joj je i razne druge bljuvotine. Ljilja je danima plakala kod Mire. Mira mi je sve ispričala.
Kada je nazvao jednostavno nisam znao što bih mu rekao i da li bih ga uopće pitao za to sa Ljiljom ili ne, a koji kurac mu na sve što se izdogađalo i imam i reći. Odbio sam razgovor."
Šutio sam par sekundi povlačeći dim cigarete.
"Strela to nije Škot ….. ili je to možda Škot, a mi znamo drugog Škota."
"Je Đoni to je Škot samo nikada do sada nije imao priliku da se pokaže. Uvijek je imao sve bez puno truda i muke, njegovi su dobro stojeći sa dobrim plaćama, uvijek je imao najbolji motor i najbolji kompjuter sada su mu mislili nabaviti i PC. Ali mislim da je to bio Škot kakvog su njegovi roditelji željeli, a sada će se otkriti pravi Škot. Možda je to isti Škot samo treba fazu transformacije ka slobodi, ne znam."
Pogledao sam nebo. Zvijezde su hladno žmirkale na nas. Vrijeme je sporo prolazilo. Strela je rekao da se Aca uvijek pojavi između osam i jedanaest. Pogledah Strelu sa strane.
"Nadam se da je obavijest da Aca nije mogao nabaviti pištolj točna. U protivnom ... "
"Đoni do jučer prije podne nije sigurno. Bio sam kod Domagoja u gostioni oko podneva da provjerim Cecine priče, znaš da on također prati sve. Rekao mi je da je sat vremena prije mene bio Aca i pitao za "neku utoku na crno" ako koji od kamiondžija nudi. Normalno Domagoj mu je pokazao vrata. On se ne pača u to sa oružijem, a i ono za Doka se dosta pročulo."
Crni fića je polako skrenuo sa ceste i zaustavio se pored zida kod garaže. Digao sam se jednim pokretom. Strela me slijedio, uz put je dohvatio olovnu cijev.
Čekali smo da izađu i zaključaju auto. Kada su napravili par koraka dalje od auta krenuli smo prema njima. Kretali smo se brzo. Zastali su iznenađeni, već smo bili par metara od njih. Usporili smo. Strela je napola podigao onu olovnu cijev krećući se prema "malom debelom". Ja sam izvadio skakavac i pritisnuo gumb. Osjetih lagani trzaj kada je oštrica "sjela" na svoje mjesto. Aca se povukao jedan korak. Mali debeli je uočio slobodan prostor između Strele i zida i potrčao. Bio je brz za svoje kilograme. Strela ga nije niti pokušao zadržati, samo se okrenuo i pratio ga pogledom par sekundi kako bi se uvjerio da doista bježi.
Strela se polako okrenuo prema Aci. Aca je odstupio par koraka kako bi vratima garaže zaštitio leđa. Čuli smo trčeće korake "malog debelog" kako nestaju u daljini. Pomislih da će sigurno potući rekord na 500 metara, a možda i više. Nije ni čudo, vjerojatno je danima živio u strahu od Dokovih ljudi, a sada nije niti shvatio tko mu se približava. Aca je izvukao ručno rađeni bodež i podigao ga ispred sebe. Takve bodeže su imali svi Kajmani. Aca ih je sam tokario i oštrio. Kod prijema u bandu novi član bi dobio Kajman Bodež. Pomislih kako je to bila jadna imitacija filmova. Stupio sam korak naprijed i drugom rukom iz džepa izvadio suzavac.
"Aco nešto te napuštaju dečki, čim dođe do frke?"
Držao je nož ispred sebe živčano gledajući čas u Strelu čas u mene.
"Samo ste mi još vi luđaci falili. Odjebite od mene pametnije je."
Strela je napravio jedan korak naprijed polako podižući cijev skoro do nivoa ramena. Napravio sam jedan korak i podigao ruku sa suzavcem da se jasno vidi, nož sam držao drugom, napola podignut ispred sebe. Stajali smo i gledali se. Oni trčeći koraci nisu se više čuli. Acina glava je malo brže radila pokrete lijevo desno od mene prema Streli bilo je očigledno da puca po živcima, a to se nije smjelo dogoditi. Pokušah da mi glas zvuči normalno.
"Aco nismo ovdje da bi završili Dokov posao, imaš dovoljno problema i bez nas. Spusti nož, nemaš šansi."
Stajali smo u tišini. Pri slaboj svjetlosti činilo mi se da Aca gornjim zubima grize donju usnu. Napokon je polako spustio ruku sa bodežom držeći je pored sebe.
"Jebem te luda Đoni, što hoćeš ti sada, bilo pa prošlo." Glas mu je zvučao slabašno.
Klimnuo sam glavom.
"Aco želim ti se ispričati za sve loše što sam uradio prema tebi. Žao mi je. Stvarno mi je žao što se neke stvari nisu mogle riješiti drukčije". Zastao sam. "Samo Aco ako nam još jedan put pređeš cestu na neki loš način ili pipneš Jovu pjesnika, naći ćemo te i ubiti ću te."
Čekao sam da mu riječi dođu do mozga. Skoro sam mogao čuti škripu dok je pokušavao shvatiti što je čuo. Ocijenih da je shvatio dovoljno od onoga što sam rekao.
"Sada Aco baci nož, kako bi se mi mogli okrenuti i otići."
Činilo se jako dugo, a onda se začuo zveket metala na asfaltu. Bodež je ležao pored Acinih nogu. Polako smo se okrenuli i krenuli ka gomilama paleta. Nakon što smo se malo udaljili viknuo je.
"Đoni!"