Ja kupim vozilo, poservisiram i sredim sta treba, onda se predomislim, tj. vise mi nije zanimljiv, pa ga cuvam do prodaje, ne vozim ga, da vratim barem nesto od ulozenog.
Veliko je pitanje koliko se tu može išta vratiti u tom smislu, jer kod običnih auta stanovita kilometraža ne znači baš ništa u formiranju cijene (npr. 10-20.000 km gore-dolje ne znače skoro ikakav faktor u formiranju cijene rabljenog auta)... definitivno više gubiš novca i za sebe svekolike koristi ako ti stoji (i ne koristiš ga, dapače ti zauzima puno mjesta u garaži), nego kada se ne odričeš i koristiš auto za namjene za koje je takav običan auto i kupljen, a ne koristiš ga tako "namjenski"... toga da bi se o povratu uloženog moglo govoriti samo uz veeeeliki upitnik nad glavom... kada se zbroje svi direktni i indirektni troškovi, zajebancija, briga, prostor, održavanje itd - mislim da ne vratiš ništa...
Kupcu je tako svejedno da li ti taj (stari) auto, koji ima npr. 50.000 km, prodaješ sa 50.000 ili sa 62.000, taj podatak u tom malom omjeru ne utječe na cijenu... a sebe si uskratio za osnovni razlog zbog kojega je i kupljen (da ga koristiš). Jasno, ne mislim o onim ekstremnim primjercima gdje lik ima npr. Fiat 1300 (vidjeh nedavno sličan oglas) iz 1972-.e u mint stanju i sa samo 9000 km na satu, pitanje je gdje je taj auto - i zašto - tako dugo stajao da nije vožen (jer sumnjam da ga je netko kupio baš sa namjerom da auto stoji i skuplja godine da bi jednog dana, nakon 50 godina, bio "vrijedan primjerak" koji će otići ni u pola cijene za koju je kupljen...)...
Ljudi vole koristiti netočne fraze tipa "isplati mi se kupiti taj i taj auto", iako se tu nikada ne može govoriti o isplativosti, čak ni onda kada je auto kupljen na popustu i "znam" da će nakon akcije opet biti na staroj cijeni (koja će se uvijek preskočiti kada naiđe kupac, jer je sa akcijom taj auto već "uknjižen" da ide po toj nižoj cijeni). O isplativosti ne može govoriti nitko tko sa tim autom ne zarađuje lovu, bilo kao taksi, trgovački putnik, bilo što drugo gdje sa tim autom odrađuje posao i to naplati... svima ostalima auto je svojevsrtan luksuz i komocija koja bi se mogla i drugačije odraditi, no ajde... i vrijeme nešto vrijedi.
Isplativost ima samo nekakvo kolekcionarsko vozilo, koje lovatori kupe da bi ga u svojim ogromnim garažama držali, pokazivali na izložbama tipa Concorso d'Eleganza Villa d'Este
i onda jednog dana preprodali za još veću lovu, no to je već tematika za neke druge prilike, jer je bavljenje oldtimerima i njihova restauracija za mnoge u svijetu veliki biznis u kojemu se okreću milijarde i od kojega jako dobro žive, no za to je potrebno i jako puno i love i stručnog znanja, a ne samo entuzijazam "idem to složiti jer će biti fora"... Ali u tom svijetu vrijede i mnoga vrlo stroga pravila kojih se mnogi pojedinci entuzijasti koji kupe neku kramu za svoj gušt i onda godinama uređuju po principu "imam mjesečno za kilu farbe i ništa više" ne pridržavaju, u prvom redu pogriješe npr. kada idu raditi kompromise sa dijelovima koje ne mogu nabaviti u originalnom stanju...