Dobro je sve!

[picoda]

Dobro je sve!

Vratili smo se. Par dana poštene vožnje Crnogorsko - Albanskim planinama uzelo je lagani danak...tek danas...dva dana nakon jebeno vručeg povratka cestom. Nadošao umor...treba mi sna. Ide par slika za uvod...pisanje će kasnije...

E da...Francesco je odrastao...proširio svoje carstvo na vrhu Prokletija...i nabacio ljama frizuricu. Veliki je biznismen...i šminker...taj mali veliki Francesco...

Za one koji ga još ne znaju...Mi smo Francesca naučili engleski...
http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,243263.0.html


Evo par za zagrijavanje...

...sutra...preksutra ćemo to brzinski složit...a do tada slušajte funtu kako pada...

 

[z3c]

Prekrašno!!!

 

[Shepa]

Posve!

Sent from my toilet seat using HTC FartPhone

 

[SM Blade]

pratim! 

 

[Dugi]

Dobro je sve! 

 

[Dr. Flendriks]

diii suuu??? 







filmići i boldane slike

 

[Pletikosa34]

Gledam i plačem 

 

[pegula]

DJS1950EJZ

Ko vodi?

 

[Elias]

Ništ bez brlje....

 

[picoda]

Dobro je sve...opet!

"Još samo petnaest minuta"...kazao bi veeeeliki gospodin i naš Crnogorski domaćin Janko svaki puta kada bi ga pitali koliko još ima. Rodjak nas je par dana vodio planinama Crne Gore...organizirao spavanje, prevozio autom po Podgorici, pazio da nam nešto ne fali...udarao gostoprimstvo na kvadrat. Zato...odmah na početku...veliko fala našem dobrom divu!


Janko...ujedno znan kao Nik Gold...

"Nema više od petnaest kilometara"...bila je druga rečenica koju je redovito koristio pa smo je preuzeli kao mjernu jedinicu do bilo čega što nam je umnogome olakšavalo vožnju. Metoda jako dobro djeluje kod primjene na teškom terenu jer je puno lakše kada znaš da do cilja imaš samo petnaest kilometara. Ili minuta. U svakom slučaju petnaest nečega!


Još samo petnaest minuta...

No...vratimo se dolasku. S Cosmom sam se našao u Nikšiću do kojeg sam dopilio za nekih tri i po sata...što i nije tako loše ako se zna da me carinik na BiH strani vratio desetak auta unazad zbog traženja hladovine i guranja motorom u prve redove. Još mi kaže da se ne pravim pametan nakon što me pitao što su mi putovnica i prometna potpuno nove!? A samo sam mu pokušao objasniti kako onaj kome istekne dokument po nekoj logici mora izvaditi potpuno novi. Bar dok ne otkriju produženje starog! Druže...nešto smo nervozni jutros!


Na putu za Nikšić...mostovi i mostići kod nas su in u novije vrijeme pa sam stao vidjeti kakvi su ovi Crnogorski...

Cosmo je na Nikšićku teletinu ispod sača stigao iz Tirane u koju je otišao dostaviti nekakvu čudnu napravu kvarljive prirode zvanu roadbook našim veeeelikim rejserima i rodbini...Luki, Makazici i Ormaru...koji su sudjelovali na jednoj jaaaako zahtjevnoj utrci zvanoj Rally Albania. Više o tome, i o uspjehu koji su ostvarili, pogledajte ovdje... http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,251018.0.html

Zborno mjesto prvog dana bilo je maleno selo...u kojem je istoimeno Eko-selo...Nevidio. Simpatično i znakovito ime...što se dogodi u selu...najvjerovatnije i ostaje u selu! Witness free willage!


Nevidio...i nečuo kad smo ujutro popalili pile...

Kako smo nas dvojica malo uranili odlučismo si si...(...moglo bi ovo i skupa, a? Odlučismosisi...)...opaliti jedan Durmitorski prsten...

Nismo ga odradili do kraja jer smo se blago pogubili unutar samog prstena ali smo opleli pristojnu kilometražu te se cestom vratili u Nevidio...kako bi vidili naše prijatelje i rodbinu! Stizali su sa svih strana...Dr. Flendrix i Dario Shadow iz napaćene nam domovine, Kepo, Bobi, Goran, Kalđo i Fruškogorac iz Srbije i Vojvodine, a Janko i njegova ekipa domaćina iz Crne Gore. Šaroliko društvo ...iz regiona!

Ostalo je išlo po planu i programu...pivo, rakija, smijanje, ruganje. I roštilj. Pa hrkanje, buđenje, kava, rakija. I omlet.

Nakon jutarnjeg redovitog solo brifinga krenuli smo kako i priliči jednoj neustrašivoj enduro ekipi...polako. Pogubili smo se u prvih sto metara kako bi kasnije sve bilo kako treba...jedni su otišli tražiti nekakve slapove dok su drugi tražili ove prve. Klasika! 

S domaćinima smo se našli prije izlaza na teren...koji je, usputbudirečeno, bio fenomenalan...što se i vidi na slikama.


Rodjak Dario i njegov Ktm Racing Intel Ventilation Inside ...skraćeno KRIVI...ko i svaki drugi Ktm!

Crnogorska ekipa i Fruškogorac slušaju Popa i njegove posebne priče...prije nego se odvoje i ostave nas iskusnom Jankovom petnaestminutnom vodstvu...

Janko u stadu...kod nas znan kao Janko Strižić...

Postoje trenuci u enduro vožnji koji su neki vječni standard i nitko ih od nas enduraša previše ne doživljava...to je ono kad Ktm rikne. Ovaj put je do ventilatora...otkazo mali poslušnost i neće da vrti. Nema veze...imamo mi na Yamahi ventilator koji je tu samo forme radi...i tako se nije upalio od 2008. Budemo mi to prebacili...


Duša mi je postao veeeliki mehaničar otkad je prešao u naranđaste. Sila ne pita!

Ovakav trust mozgova može srediti i veliki hadronski sudarivač u Cernu oko kojeg se godinama pate, a di neće običan ventilator porijeklom iz Italije...

Tenere bez torxova ne pušta svoj nekorišteni ventilator tako lako...al dobro je sve...vozimo do mjesta Kolašin bez njega pa ćemo nešto da smislimo tamo. U međuvremenu stajemo na pivo, dva, a možda i tri. I rakija se vrti u krug. Što se vozilo...vozilo se!

U Kolašinu se s Goranom odvajam kako bi našli mehaničara koji bi posudio torxove da skinemo moj ventilator i prebacimo ga na ktm. Što je samo po sebi svetogrđe...al eto...nemamo izbora. Nedjelja je. Neradni dan. I to u Crnoj Gori...ej rodjo...nije to zajebancija.

Mehaničar nastupa oštro na prvu. Kaže...evo vam torx i više me ništa ne pitajte! Nije nam svejedno...opaka je ta neradna nedjelja u Crnoj Gori. Sve je to kratko trajalo dok naš meho nije skužio da su pomoč došli tražiti Srbin i Hrvat zajedno. Kaže...e kad je tako daj da vam to Crnogorac to sredi...i dohvati se čovjek alata u nedjelju. Veeeeliki gospodin!

Nije to sve išlo baš po planu jer smo za skinuti ventilator na pravom motoru morali spuštati hladnjak pa se prešlo na plan B. Ventilator iz kompjutera! I to se radilo kako spada...ventilator je brzinski stigao od prijatelja gazdinog sina...gazda se dohvatio posla i za par minuta dobili smo Ktm Intel Inside Touring App. Što je skraćeno...kako?

Dok smo se mi zabavljali spajanjem Commodorea i Ktma dećki su opalili još pivo, dva, a možda i tri...što  ni u kom trenutku nije dovelo u pitanje penjanje za planinarski dom Vranjak kao našu bazu za večeras. Čak naprotiv...išlo je s posebnom lakoćom...

U domu sve po planu...lisnati sir, pečenica, pivo...i tako u krug. Bio je to samo još jedan obićan dan u uredu prosječnog enduraša...

...u nastavku će bit nastavak...

 

[lb]

Ktm Racing Intel Ventilation Inside ...skraćeno KRIVI...ko i svaki drugi Ktm!

   

Oćem to i ja!! Dupli, redudantni!!!  MislaaaaaF!!!!!!  :0648:  :0648:  :0648:

 

[EnduroLab]

KRIVI project pending.

 

[boyze]

Lijepo je pocelo

 

[cosmic]

Ja bi nazad....

 

[Malfyus]

Dobro je sve....bilo...
Dok nisam vidio ovu "reportažu"....

Više bi volio da sam bio tamo s vama nego da sam sinoć zabio Portugalu u 119. minuti....

 

[singlica]

Uuuu bome dobro je znati da su Intel i KTM kompatibilni.

 

[Dugi]

Uuuu bome dobro je znati da su Intel i KTM kompatibilni.

Kako ne?!
Na displayu se pojavi:"Add new hardware? y/n", odaberes y i to je to!

 

[AnteK]

Ja bi nazad....

Ajde, mogo bi me povest. 

 

[picoda]

Nema petnaest minuta...

Nakon kišne i vjetrovite noći lijepo je bilo ugledati...jutarnjim suncem okupane...zelene vrhove okolnih planina. Kakav jebeni kliše! Ko da je nas briga...u vatru, vodu, snijeg...i nabujalu rijeku ako treba! Tako je i bilo...osim vatre...prelazili smo potoke, prošli kroz snijeg, skakali po kamenju...i u nekom dijelu vozili koritom rijeke. Jer to smo mi...neustrašivi enduuuuraši! Dok pauka ne ugledamo. Ili vlastitu ženu!

Janko nas je vodio raznim putevima...uzbrdo i nizbrdo...po kamenju i travi...fantastičnim predjelima u svakom pogledu. Mislim...šta da pišem...eto slika pa gledajte...

U nekom smo trenutku izašli na vrh planine do bunkera kod kojeg dođeš nakon petnaest minuta kako bi se docnije spustili na jedno od jezera do kojeg ima petnaest minuta...te smo stali da se odmorimo kako bi skupili snage za sljedećih petnaest minuta koje nas dijele do cilja. Ništa nije problem kad je sve na petnaest minuta!

Cosmo u skoku i doskoku...

Goran u letu...

Di je parica, a?

Naš životni moto...

Bilo je tu i drugih domaćina...vadila se rakija, sirevi...jahalo se...svega je bilo. Ko u Njemačkoj! I bolje!

I tako se mi spustismo u mjesto Andrijevica, ako sam dobro popamtio jer ne pamtim ništa,  na čevapčiće. Koji govore šest jezika!

Nakon čevapa opet na planinu...trebali smo u Albaniju...u Skadar točnije.

Međutim...kako mi ne vozimo duže dionice...odlučili smo spavati u Podgorici. Do nje nema više od petnaest minuta! Janko nam je riješio dva stana na glavnom trgu, parkirao motore kod sebe kući i upriličio koncert dobrodošlice pod prozorom. Slika nemamo jer ako vidite slike s koncerta na kojem uz ostale nastupa Dino Merlin prestat ćete misliti o nama kao neustrašivim endurašima. A to je nedopustivo!


...nastavak bude kad bude...ne piše mi se nikako...

 

[z3c]

Jao majko!!!