Dva dana Grossglocknera (Westliche Tauernalpen) 12.-15.08.2022.

[hornet28]

Ovako je moja gospođa opisala našu vožnju na Grossglockner, a ja sam složio video...

Zadnji put kada smo bili na Grossglockneru odlučili smo da ćemo sljedeći put kupiti neku višednevnu ulaznicu i vozikati se gore dolje dok god nema kiše. Uvijek nekako prolaziš tom divnom cestom da bi stigao negdje, pa nikad nemaš vremena za razgledavanje, niti za čekanje da se oblaci raziđu. Novi produženi vikend (12.-15.08.2022.) dao nam je priliku da ga zaista upoznamo. U petak smo stigli u Bad Hofgastein, tri noći smo na istom mjestu, bez svakodnevnog pakiranja, nismo navikli . U subotu i nedjelju istraživat ćemo Grossglockner, i u ponedjeljak se vratiti doma. Zahvaljujući našem dvodnevnom tumaranju oko njega, prvi put smo ga vidjeli osunčanog, bez oblaka koji ga pokušavaju sakriti.

​

Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo)​

Autocestom do Jesenica, zatim kroz Kranjsku Goru (danas nemamo vremena za najfinije kremšnite na svijetu), preko graničnog prijelaza Rateče i dalje već dobro poznatom trasom kroz Tarvisio i uz rijeku Fellu, gdje mjestimično baš dobro kisnemo, do Pontebba. Ovdje danas skrećemo prema sjeveru, na prijevoj Nassfeld (talijanski passo di Pramollo), prijevoj koji do sada nismo imali prilike vidjeti.

Nassfeldsattel (1.530 m) s južne (talijanske) strane čudesan je prijevoj na kojem se smjestilo malo prekrasno jezero Lago di Pramollo. Nalazi se u Karnijskim Alpama i povezuje dolinu Canal del Ferro (Željezna dolina, dolina rijeke Fella) u Italiji i dolinu Gailtal (Ziljska dolina, dolina rijeke Gail) u Austriji.

Već na samom izlasku iz gradića Pontebba počinje divan krajolik. Kiša trenutno ne pada, ali pokisle stijene i pokisla vegetacija daju neki poseban doživljaj, drugačije tonove. Cesta je uska i mokra, kako se penješ sve više razrovana, ali ionako se ne stignem voziti od tog krajolika. Prometa baš i nema, osim nekoliko pažljivih automobila i nešto više motora iz suprotnog smjera. Uz cestu mirno pase mala srna. Polako se penjemo uz kanjon kojeg cesta prati s obje strane, pa tako vidimo tunele i galerije uklesane s druge strane kanjona. Masivne stijene koje nas okružuju ponovno me ostavljaju bez riječi.

Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo), talijanska strana

Nekoliko puta prelazimo rio Bombaso, moćnu alpsku rijekicu u čijem koritu odbačene stoje ogromne kamene gromade, divovski oblutci koje ona povremeno prenosi. Još uvijek se uspinjemo, a krajolik je sve moćniji, monumentalniji. Izbijamo na zelene pašnjake prošarane kravama i magarcima, prolazimo kroz pitomi bijeli oblak koji se stisnuo uz obronke i stižemo na prijevoj Pramollo. Ili Nassfeld. Kako je kome draže.

Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo) i oblak kroz koji smo se popeli

Na prijevoju nekoliko restorana i prenoćišta, nešto malo izletnika, motorista, kampera, i već spomenuto jezero Pramollo. U jezeru se čak i u ovom kišnom danu jasno odražava krajolik koji ga okružuje, i ovisno s koje strane gledaš tako se i odraz mijenja - od pitomih zelenih brežuljaka do kamenih strmih padina alpskih vrhova.

Na austrijskoj strani prijevoja smjestio se gradić Nassfeld sa svojim poznatim skijalištima. Spust na drugu stranu možda je bolji u vozačkom smislu (šira cesta, a asfalt sve bolji kako se spuštaš), ali uglavnom je cesta sakrivena u šumi pa i nema nekih zanimljivosti koje čovjek može začuđeno razgledavati. Osim malog Bodenseea jednako dobro sakrivenog u šumi, ali izrazito zelene boje (skoro boje Soče) koja se probija kroz krošnje uz jednu lijevu serpentinu.

U Ziljskoj dolini malo nadoknađujemo sporu vožnju preko prijevoja, mjestimično ponovno dobro kisnemo, a istovremeno se i sunce pokušava probiti do nas da nas malo ugrije. Sve su to mjestimični pljuščići, ništa strašno.

Prijevoj Nassfeld (1.530 m), Ziljska dolina (dolina rijeke Gail) i prijevoj Gailberg (981 m)

Alpskim dolinama do Lienza​

Stajemo u Kötschach, popiti kavu, pojesti štrudlu, malo se prosušiti, odmoriti. Sada napuštamo dolinu rijeke Gail i preko prijevoja Gailberg (981 m) odlazimo u dolinu rijeke Drave koju ćemo pratiti do Lienza. Gailbergsattel je prijevoj u Gailtalskim Alpama, sa čije zapadne strane se protežu Lienški Dolomiti (Lienz), nazvani tako jer izgledom podsjećaju na veće i poznatije Dolomite.

Dravu prelazimo u Oberdrauburgu, gdje Drava napušta Istočni Tirol i ulazi u Kärnten (Korušku). Na drugoj strani, grad u kojem Drava napušta Korušku i ulazi u Štajersku naš je dragi slovenski Dravograd (njemački Unterdrauburg).

U Lienzu i oko njega kisnemo baš jako. Kolnici su puni vode, autobusi i kamioni nas dodatno kupaju kada prolaze kraj nas, ali ne stajemo, vozimo da prije stignemo, ionako je prognoza uglavnom kiša do kraja dana.

Kako prijeći Westliche Tauernalpen​

Zašli smo u Westliche Tauernalpen, čiji je najviši vrh upravo Grossglockner (3.798 m), zaštićen u sastavu Nacionalnog parka Visoke Ture. Westliche Tauernalpen protežu se između dolina rijeka Salzach i Drave i u smjeru sjever-jug moguće ih je prijeći jednim od tek 3 prometna pravca, a za svaki je potrebno platiti određeni tip cestarine. Ili ih možemo potpuno obići s istočne ili zapadne strane.

Trasa koja ih obilazi s istočne strane prolazi od Spittala an der Drau preko prijevoja Katschberg (1.641 m), Obertauerna i Untertauerna prema Salzburgu, a ovuda prolazi i autocesta (Tauern Autobahn).

Prvi prometni pravac (od istoka prema zapadu) koji prolazi (doslovno) kroz njih uključuje željeznički tunel koji povezuje Mallnitz i Bad Gastein-Böckstein. Automobil, motor, bicikl, autobus, šleper, koje god prijevozno sredstvo koristite, ukrcavate na vlak kojim za 10-12 minuta stižete u atraktivnu dolinu Gastein. Smještaj smo našli u Bad Hofgasteinu u istoj toj dolini, ali ne idemo na vlak, barem ne ovaj put. Željeznički tunel Tauern (8.371 m dug, najviša nadmorska visina 1.226 m) izgrađen je između 1901. i 1909. godine, kako bi se industrijski razvijen sjever Austro-ugarske Monarhije (Bohemia, današnja Češka) povezao s njezinom glavnom pomorskom lukom na Jadranu, Trstom. Već više od stoljeća njime prolaze važne međunarodne željezničke linije. U našim krajevima jedan od poznatijih bio je ekspresni vlak Tauern Express, koji je od 1951. do 1988.g. povezivo zemlje Beneluxa i Njemačku (belgijski Ostend, njemački Köln, Stuttgart, München) s različitim gradovima Jugoslavije - ovisno o razdoblju Ljubljana, Zagreb (sezonski i Rijeka i Split), Beograd - a u nekim godinama vozio je i do Atene i Istanbula. Prijevoz automobila između stanica Bad Gastein-Böckstein i Mallnitz (Tauernschleuse, 11.75 km duga trasa, od čega 8.37 km kroz Tauern tunel) obavlja se od 1920.g. Isključivo cestovna veza s jedne na drugu stranu ovdje ne postoji, ali postoje brojne pješačke i planinarske staze, nekadašnji karavanski putevi za prijenos robe, koje na visini od oko 2.400 m premošćuju hrbat iznad tunela koji doseže visinu iznad 2.800 m.

Drugi prometni pravac poznati je Grossglockner Hochalpenstrasse, prijevoj zbog kojeg i dolazimo. Ali njega ćemo istraživati sljedeća dva dana pa nećemo niti tim pravcem ići do svog današnjeg cilja.

 

[hornet28]

Felbertauern Strasse​

Treći, najzapadniji prometni pravac koji presijeca Westliche Tauernalpen je Felbertauern Strasse. Ovuda ćemo proći danas, ali i kada se budemo vraćali. Prilazimo s juga, uspinjući se dolinama Iseltal i Tauerntal, dok cesta polako zalazi pod same središnje vrhove Westliche Tauernalpa, zatim se s nekoliko odličnih serpentina uspinje do tunela gdje se plaća cestarina (10 € za motor), tunelom prolazi ispod strmog centralnog hrpta, i izlazi na sjevernu stranu, u dolinu Felbertal. Cestovni tunel pušten je u promet 1967.g., dug je 5.3 km, najviša točka tunela, 1.632 m, ujedno je i njegov južni portal, dok je najniža točka tunela sjeverni portal na 1.607 m. Danas neprijelazan prijevoj Felber Tauern (2.465 m) najviše se koristio u rimsko doba kao karavanski put, a smjestio se između vrhova Tauernkogel (2.988 m) i Hochgasser (2.922 m).

Kiša pada cijelo vrijeme i ograničava nam vidljivost, a i oblaci su se navukli na planine pa samo povremeno izviri poneki prikriveni slap. Ne vidimo baš što je oko nas, a i hladno nam je, pokisli smo, a temperatura je 9°C. U tunelu je zato toplih 18°C pa se grijemo.

Felbertauern Strasse

Felbertauern Strasse

Felbertauern Strasse

Istim putem prošli smo i na povratku doma, u puno boljim uvjetima. Iako su doline kojima ova cesta prolazi lijepe, moćne alpske, cesta je ispeglana, brza, ovdje ako se ne voziš 130 km/h bolje da se ne voziš i doživljaj je kao da si na autocesti. Biciklima je ovdje zabranjeno prometovanje. Nezgodno je i stati negdje uz cestu da malo razgledaš, poslikaš - svi nekuda jure, a zaustavne trake ili bilo kakve trake za usporavanje nema.

Felbertauern Strasse u povratku

Felbertauern tunel, sjeverni portal

Felbertauern Strasse je lijepa cesta, ali nije panoramska, nije prijevoj, nije ništa puno zanimljivija od sličnih austrijskih alpskih dolina. Ona je danas jednostavno najbrži put između Sjevernog i Istočnog Tirola, ali povijesno gledano je vrlo značajna veza - nakon što je Južni Tirol mirovnim sporazumom pripao Italiji, Istočni Tirol i Koruška ostali su prometno odcijepljeni od Sjevernog Tirola. Najatraktivniji dio trase je izlaz iz tunela (južni portal) gdje se pruža pogled na nekoliko serpentina i dolinu Tauerntal.

Felbertauern Strasse, s južne strane tunela

Sljedeći prometni pravac, koji prolazi tek zapadnom granicom Westliche Tauernalpi, je prijevoj Brenner, između Vipitena u Italiji i Innsbrucka. Taj nam se smiješi i čeka da navratimo u nekim budućim lutanjima.

Mi se s kišnog Felbertauerna spuštamo u lagano osunčani Mitersill i dolinu Salzacha. Ovdje smo kao doma, a sunce nam malo grije leđa i svojom zalazećom bojom kupa Sjeverne vapnenačke Alpe s naše lijeve strane i Westliche Tauernalpe (dio Središnjih istočnih Alpi) s naše desne strane, čijom sjevernom granicom sada prolazimo.

Rijeka Salzach izvire u srcu Tiroler Schieferalpen (najviši vrh Lizumer Reckner, 2.884 m), oko 30 km zapadno od Mitersilla, i nakon 227 km toka ulijeva se u Inn (Dunavski sliv). Njezin tok se do 19.st. iskorištavao za prijevoz robe, prvenstveno soli, čija eksploatacija je zaslužna za razvoj i ekonomiju ovog kraja, a tom transportu soli Salzach i duguje svoje ime. Danas na Salzachu postoji 12 hidroelektrana.

Gasteinertal​

U Lendu napuštamo Salzach i ulazimo u dolinu Gastein (Gasteinertal) koja čeka da nas ugosti. Jedna je od mnogih dolina koja se proteže u smjeru sjever-jug, od doline Salzacha do centralnog hrpta Westliche Tauernalpena. Ledenjačkog je porijekla, a nekadašnji Gastein ledenjak na svom je vrhuncu dosezao visinu od jednog kilometra u odnosu na današnje dno doline.

U ovu dolinu moguće je ući jedino tunelima - sa sjeverne strane, iz doline Salzacha, kroz Klammtunnel (1.603 m), a s južne strane kroz već spomenuti željeznički Tauern tunel. Klammtunel ima odvojenu, zaštićenu stazu za bicikle jer ovuda, kao i kroz cijelu Gastein dolinu, prolazi biciklistička ruta Alpe Adria - od Salzburga do gradića Grado u Italiji na ulazu u Tršćanski zaljev. Dolinom teče rijeka Gasteiner Ache, poznata po slapovima u Bad Gasteinu i klancu Klamm.

Felbertauern Strasse (1.632 m), dolina Salzacha i Gasteinertal

U samoj dolini nalaze se tri naselja, od sjevera prema jugu Dorfgastein (1.640 stanovnika), Bad Hofgastein (6.820 stanovnika) i Bad Gastein (3.960 stanovnika). Iako je dolina iskorištavana, čak i naseljavana još u keltsko i rimsko doba, do početka 20.st. bila je dostupna samo planinskim putevima. Razvoj i samoodrživost ove teško dostupne doline bili su mogući zahvaljujući stočarstvu (nepregledni alpski pašnjaci), termalnim izvorima koji se koriste kao lječilišta još od 12-13.st., i rudarstvu (rudnici zlata i srebra), a u srednjem vijeku bila je važan trgovački pravac za razmjenu dobara između Italije i Austrije i Njemačke. Mediteransko voće, vino i drugi proizvodi stizali su karavanskim putevima s juga u zamjenu za zlato i srebro. Masovni turizam započeo je 1909.g. dovršetkom Tauernbahn željezničke pruge. Prvih godina turizam je bio ograničen samo na ljetne mjesece, a od sredine 20.st. Gastein dolina prihvaća turiste cijelu godinu - zimi kao skijališni resort s oko 200 km skijaških staza.

 

[hornet28]

Bad Hofgastein​

Smještaj smo našli u Bad Hofgasteinu, tipičnom turističkom središtu bogatom različitim tipovima smještajnih kapaciteta, kongresnim sadržajima, pješačkom zonom s dućanima, hotelima, kafićima i restoranima, a njegova termalna lječilišta poznata su već stoljećima. Cjelokupna administrativna jedinica zauzima nešto više od 100 kvadratnih kilometara, od čega 11% čine poljoprivredne površine, 39% pašnjaci i 43% šume. Na teritoriju Bad Hofgasteina postoji 120 poljoprivrednih gospodarstva (farme). Gradić se nalazi na nadmorskoj visini 840 m, a vrhovi koji nas okružuju viši su od 2.400 m, među njima je najviši Türchlwand (2.577 m).

Oko 20:30 stižemo u apartman, nosimo stvari, rasprostiremo mokru opremu da se suši, i već je blizu 21:30. Iako je Bad Hofgastein značajno turističko središte, dućani, kafići i restorani koji su blizu nas sada više i ne rade. Nekoliko jednostavnih rečenica zapisanih u bilježnici, u kojoj bilježimo dojmove kada smo na putu, najtočnije opisuju našu večer: "Ne rade dućani, nemamo vina. Nema baterije za daljinski. Gaće su mokre. Rukavice su mokre. Gladni smo, a imamo jednu frutabelu pa ju dijelimo. Idemo spavat."

Iduća dva dana malo smo bolje upoznali Bad Hofgastein. Gradić se budi tek između 9 i 10 sati, kada se otvara većina trgovina i kafića. Otkrili smo Cafe Röck, jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata koji se otvara u 7:30, gdje je doručak odličan.

Bad Hofgastein

Bad Hofgastein

Bad Hofgastein

Kaiser-Franz-Platz, Bad Hofgastein

Kaiser-Franz-Platz, Bad Hofgastein

Kaiserschmarrn, Cafe Röck, Bad Hofgastein

omlet, Cafe Röck, Bad Hofgastein

pogled iz apartmana, Hüttenkogel (2.231m) i Lukasstuhl (1.912 m), Nacionalni park Visoke Ture, a u podnožju Bad Gastein

Grossglockner Hochalpenstrasse​

Puna dva dana, subotu i nedjelju, vozimo se po Grossglockner Hochalpenstrasse. Od sjevera prema jugu, pa ponovno prema sjeveru, pa slijepim odvojcima do Edelweissspitze i vidikovca Kaiser-Franz-Jozefs-Höhe, pa opet nekim dionicama gore-dolje, ovisno gdje je trenutno najmanje prometa i ljudi. Stajemo na različitim vidikovcima, informativnim točkama, odmorištima. Prvi dan vrijeme nam je nešto oblačnije, nema kiše, ali poneki vrhovi skrivaju se u oblacima. Drugi dan, naročito ujutro, vidljivost je odlična, svi vrhovi pokazuju nam se kao na dlanu. Benzinske pumpe nalaze se u Ferleitenu i Heiligenblutu, taman izvan naplatnih postaja, ali to nije nikakav problem - s kupljenom kartom možete izaći i ponovno se vratiti isti dan.

Grossglockner Hochalpenstrasse, najpoznatija austrijska alpska cesta, duga je 48 km i uključuje 36 odličnih serpentina. Uglavnom prolazi kroz Nacionalni park Hohe Tauern (Visoke Ture), od Ferleitena u saveznoj državi Salzburg do Heiligenbluta u Koruškoj. Najviša je asfaltirana cesta u Austriji. Najviši prijevoj koji prelazi je Hochtor (2.504 m), iako je najviša točka do koje vodi asfaltirana cesta Edelweissspitze (2.571 m). S ceste se u svom smjerovima otvara pogled na vrhove Westliche Tauernalpena, mnogi od njih su viši od 3.000 m, a daleko najviši je Grossglockner (3.798 m). On je gotovo 200 metara viši od prvog sljedećeg vrha, a od većine vrhova koji ga okružuju oko 500 m, zbog čega se posebno ističe u svom okruženju. Najviši je vrh Austrije.

Prijevoj Hochtor ljudi su prelazili već u keltsko i rimsko doba, kao i obično zbog razmjene dobara. Opasan kao i svaki drugi planinski prijelaz uzeo je mnoge živote.

Izgradnja ceste (1930. - 1935.g.) taman je dobro došla u vrijeme velike nezaposlenosti između dva rata - zaposleno je oko 4.000 radnika. Za razliku od Felbertauerna i željezničkog Tauern tunela, čiji primarni cilj je bio povezivanje sjevera i juga zemlje preko središnjeg alpskog grebena, ovaj prometni pravac uređen je i izgrađen s ciljem razvoja buržoazijskog turizma kao novog izvora prihoda.

Izgradnja je započela 1930.g. zahvaljujući upornosti tadašnjeg predsjednika savezne države Salzburg Franza Rehrla i projektu inženjera Franza Wallacka. Usprkos brojnim poteškoćama - zahtjevan teren, financijski problemi - ova alpska cesta puštena je u promet samo 5 godina nakon početka izgradnje.

Kako je i bilo predviđeno, nova cesta postala je vrlo brzo turistički hit - prekrasan alpski krajolik sada je dostupan svakome. Tih godina došlo je i do pojačane motorizacije društva, automobil više nije luksuz već je dostupan mnogima, a promovirane su i održavane brojne cestovne utrke. Sve je to utjecalo na brzi rast popularnosti Grossglockner Hochalpenstrasse.

U međuvremenu je cesta uređivana i proširivana, izgrađena su brojna parkirališta i odmorišta, restorani i smještajni kapaciteti, pješačke i planinarske staze, i danas Grossglockner Hochalpenstrasse godišnje posjećuje oko 900.000 posjetitelja. Broj vozila koja godišnje prolaze ovom cestom je oko 270.000 (automobili, motocikli, autobusi). Vrlo je popularan i za bicikliste, a ovdje se održavaju i različite biciklističke utrke. Otvoren je otprilike od kraja travnja do početka studenog, ovisno o količini snijega i opasnosti od snježnih lavina. Od 1953. godine svako proljeće rotacijske ralice Wallack (nazvane prema izumitelju Franzu Wallacku, istom onom koji je projektirao cestu) čiste snijeg kako bi cesta mogla biti otvorena prije nego se sav snijeg otopi prirodnim putem. Potrebno je otprilike 14 dana. Visine snijega iznad 10 metara su uobičajene, a rekordna izmjerena visina iznosila je 21 m 1953.g. Malo da se vratimo u prošlost, ovako je to izgledalo 22.5.2017.g.

Hochtor (22.5.2017.), Yamaha XTZ 660Teneré (1997.g.)

Hochtor (22.5.2017.) i ja kao mjerilo visine snijega

Na sjevernoj strani, u Ferleitenu, naplatna postaja nalazi se na 1.151 m nadmorske visine. Cesta se uspinje uz pomoć dvadesetak serpentina do prvog prijevoja, Fuscher Törl (2.428 m). Jutrom, oko 10 sati, ovdje je najveća gužva - i na naplatnoj postaji, na cijeloj dionici do prijevoja i na samom prijevoju Fuscher Törl gdje svi traže mjesto za stati. Zato smo drugo jutro krenuli kasnije i uspjeli pronaći malo mira. Ranije nismo mogli (htjeli) jer je temperatura na pojedinim dionicama bila oko 2°C.

Grosses Wiesbachhorn (3.564 m)

pogled preko doline Salzacha na Salzburger Nordalpen

Sinwelleck (3.261 m), Fuscherkarkopf (3.331 m), Hohe Dock (3.348 m)

Sinwelleck (3.261 m), Fuscherkarkopf (3.331 m)

 

[hornet28]

Edelweißspitze (2.571 m)​

Oko 300 metara prije prijevoja Fuscher Törl grana se slijepi odvojak ceste prema vrhu Edelweißspitze (2.571 m), najvišoj točki do koje vodi asfaltirana cesta i s koje se pruža pogled na sve četiri strane svijeta. Ako je vidljivost dobra moguće je vidjeti preko 30 vrhova visokih oko 3.000 metara, sjevernu stranu samog Grossglocknera, Zeller See (jezero) i Salzburger Nordalpen.

Grossglockner Hochalpenstrase, pogled s Edelweissspitze

Edelweissspitze, u daljini Zeller See

Fuscher Törl (2.428 m) i Fuscher Lacke (2.262 m)​

Fuscher Törl je uz Kaiser-Franz-Jozefs-Höhe vidikovac najatraktivnija točka na cijeloj dionici. Uređen je vidikovac i foto point i zapravo je jedina točka na kojoj se nismo zaustavili. Ne volimo gužvu

Za one koji dolaze sa sjeverne strane, iz smjera Salzburga i doline Salzacha, prvi pogled na Grossglockner otvara se upravo ovdje, ako ga ne skrivaju oblaci. Osim panoramske terase (izdignute na 2.439 m) i male trgovine, ovdje je i spomenik radnicima poginulima u izgradnji ceste.

S prijevoja Fuscher Törl cesta se spušta do jezera Fuscher Lacke na visini od 2.262 m. Oko jezera uređena je šetnica koja ga i prelazi malim drvenim mostom. Tu je i izvorna cestarska koliba u kojoj je danas prikazana povijest izgradnje ceste i životni uvjeti radnika koji su gradili cestu.

Grossglockner Hochalpenstrase, prijevoj Fuscher Törl, pogled s Edelweissspitze

Grossglockner Hochalpenstrase, Mittertörl tunel, Fuscher Lacke i prijevoj Fuscher Törl, pogled s Edelweissspitze

Fuscher Lacke, pogled s prijevoja Fuscher Törl, u pozadini Ritterkopf (3.006 m) i Hocham (3.254 m)

Tauernfenster (2.290 m) i Mitterörltunnel (2.328 m)​

Nakon jezera cesta se ponovno uspinje prema sljedećem prijevoju. Nedaleko od jezera uređeno je stajalište i geološka izložba na otvorenom Tauernfenster. Osim informativnih ploča i stijenskih blokova koji pričaju o postanku i razvoju Visokih Tura, pruža se lijepi pogled na dionicu između Fuscher Törla i Mittertörl tunela (117 m dug) i okolne pašnjake i vrhove.

Geološka izložba na otvorenom Tauernfenster (2.290 m), u pozadini Edelweissspitze (2.571 m)

Mittertörltunnel (2.328 m)

Hochtor (2.504 m)​

Drugi i najviši prijevoj na Grossglockner Hochalpenstrasse je Hochtor (2.504 m). Povijesni prijevoj Hochtor nalazio se na visini od 2.576 m, ali izgradnjom ceste probijen je 311 m dug tunel. Ovim prijevojem prolazi granica saveznih država Salzburg i Koruška (Kärnten).

Hochtor (2.504 m), u pozadini Karlkamp (3.114 m) i Klammerköpfe (3.155 m)

Grosser Friedrichskopf (3.134 m), pogled s prijevoja Hochtor

Grossglockner Hochalpenstrasse, Grosser Friedrichskopf (3.134 m), Georgskopf (3.090 m) i Petzeck (3.283.m), pogled s prijevoja Hochtor

S Hochtora cesta se spušta uz pomoć desetak serpentina do kružnog toka (Kreisverkehr Guttal) gdje se grana još jedan slijepi odvojak, onaj najpoznatiji, prema vidikovcu Kaiser-Franz-Josefs-Höhe.

I na toj dionici, od Hochtora prema kružnom toku, česta su odmorišta, stajališta, klupe za piknik, a sa svakog se pruža nezaboravan pogled. Znamo, stali smo skoro na svakom I vozili smo se gore dolje nekoliko puta oba dana.

Grossglockner Hochalpenstrasse

Karlkamp (3.114 m), Roter Knopf (3.281 m) i Zinggetzkamp (2.867 m)

Zinggetzkamp (2.867 m), Saukopf (2.749 m) i Kracker (2.461 m, u prvom planu)

 

[hornet28]

Gletscherstrasse​

Uspon prema vidikovcu Kaiser-Franz-Josefs-Höhe jednako je dobar i atraktivan kao i sve ostalo, cesta je dinamičnija, razigrana, samo što je ovdje veći dio dana previše prometa za neku opušteniju vožnju, a pred samim vidikovcem moguće je upasti u gužvu ili zastoj. Ali gužve su uglavnom ujutro, iz te perspektive ljepše ga je posjetiti pred večer, nakon 16 h, kada je gotovo prazan. S druge strane, u to doba veća je mogućnost da će vam se oko Grossglocknera navući oblaci pa ga neće biti moguće vidjeti. A i ako se baš nađete tamo u vrijeme zalaska sunca, a ono zalazi baš iza Grossglocknera, opet će vam biti teško vidjeti. Nema druge nego odvojiti cijeli dan za istraživanje

Ova dionica, od kružnog toka do vidikovca, naziva se Gletscherstrasse i duga je 8 km. I na njoj su uređena stajališta i odmorišta, pa tako možete odmoriti uz Fensterbach slap (2.058 m), na nekoliko odmorišta s pogledom na Grossglockner i akumulacijsko jezero Margaritze, ili uz akumulacijsko jezero Nassfeld.

Gletscherstrasse, Grossglockner (3.798 m)

Gletscherstrasse

Grossglockner (3.798 m)

Margaritze (2.000 m)

Margaritze (2.000 m), Grossglockner (3.798 m)

Akumulacijsko jezero Margaritze nastalo je 1952.g. izgradnjom dvije brane, Möllsperre i Margaritzensperre. Glavni prinos jezeru daje rijeka Möll koja nastaje otapanjem ledenjaka Pasterze, ali svoj doprinos daje i akumulacijsko jezero Nassfeld. Margaritze je jedno od akumulacijskih jezera hidroelektrane Kaprun.

Nassfeld (2.233 m)

Akumulacijsko jezero Nassfeld je u vrijeme izgradnje ceste korišteno za malu elektranu koja je proizvodila struju potrebnu za opskrbu radničkog kampa i za teretnu žičaru za prijenos materijala na budući vidikovac.

slapovi koji hrane jezero Nassfeld

Gletscherstrasse uz Nassfeld, u pozadini Margaritze

 

[hornet28]

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe (2.369 m)​

Vidikovac Kaiser-Franz-Josefs-Höhe (2.369 m) je vrhunac Grossglockner Hochalpenstrasse, s njega se pruža neometan pogled (ako nema oblaka ) na najviši austrijski vrh Grossglockner (3.798 m), ledenjak Pasterze i Johannisberg (3.453 m). Uređena su brojna parkirališta, posjetiteljski centar, restorani i suvenirnice, ali i mali muzej sa svojim trajnim i privremenim postavama o povijesti i prirodnim značajkama ovog kraja. Ovdje je i uspinjača kojom se možete spustiti do ledenjaka. Izgrađena je 1963. i tada je vozila do ruba ledenjaka, ali kako se ledenjak otapa (izgubi otprilike 10 m debljine godišnje) danas od donje stanice uspinjače do ledenjaka vodi oko 300 m duga pješačka staza, koja se produljuje kako ledenjak nestaje. A ako se dobro zagledate u strme obronke ispod vidikovca vidjet će te dva-tri svisca koji tumaraju kroz travu i namještaju se za slikanje.

Pasterze ledenjak, dug oko 8 km, proteže se u dolinu Mölltal i izvor je rijeke Möll, koja se nakon 80 km ulijeva u Dravu u mjestu Möllbrücke. Izvorišna točka ledenjaka je na vrhu Johannisberg (3.453 m). Najniža točka ledenjaka danas je na visini od oko 2.100 m. U malom muzeju na vidikovcu možete na interaktivnom panelu (zaista interaktivni, postoji sklopka koju pomičete brže ili sporije što predstavlja protok godina i stoljeća) kako se visina leda mijenjala kroz vrijeme, a možete saznati i kako je ledenjak utjecao na ljude kroz povijest.

Pronađi uljeza. Kaiser-Franz-Josefs-Höhe (2.369 m) u 16 h

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe (2.369 m) u 16 h, Grossglockner (3.798 m)

Grossglockner (3.798 m)

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, izložba automobila

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, izložba automobila

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, izložba automobila

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, izložba automobila

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, Pasterze, Möll, i Grossglockner i Johannisberg u oblacima (iza 16 h)

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, Pasterze, Möll, Grossglockner (3.798 m) i Johannisberg (3.453 m) (drugi dan oko 13 h)

Grossglockner (3.798 m)

Johannisberg (3.453 m) i Pasterze

Ako dobro pogledate sljedeće slike ledenjaka Pasterze primijetit ćete ljude, tek njihova prisutnost uz ledenjak odaje odnos veličina.

ledenjak Pasterze

ledenjak Pasterze

ledenjak Pasterze

Freiwand (3.034 m), na čijim obroncima se smjestio Kaiser-Franz-Josefs-Höhe

Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, svisci su odavno navikli na kamere i fotoaparate

 

[hornet28]

Južna strana​

Od kružnog toka prema južnoj naplatnoj postaji (1.691 m) iznad sela Heiligenblut spust je lijep, jednako zavojit, ali budući da odlaziš od Grossglocknera on ti je za leđima. Iako se ovako pruža lijep pogled na zeleni Möllertal, doživljaj je potpuno drugačiji ako voziš u suprotnu stranu, ako se uspinješ, jer se tada otvara odličan pogled na Grossglockner.

Heiligenblut am Grossglockner je krasno seoce smješteno na rubu doline rijeke Möll, taman toliko izdignuto iznad dna doline da se iz centra sela pruža pogled uz dolinu ravno do Grossglocknera. U Heiligenblutu ima nekoliko kafića i restorana, mi za odmor biramo Cafe-Restaurant Dorfstüberl, marillenpalatschinken i apfelsaft (palačinke s marmeladom i sok od jabuka).

Heiligenblut am Grossglockner, Möllertal i Grossglockner

Grossglockner (3.798 m), pogled iz Heiligenbluta

Heiligenblut am Grossglockner

Dolina rijeke Möll jednako je lijepa kao i sve doline u ovom dijelu Alpi pa smo u nedjelju malo produžili vožnju prema jugu. Ovdje smo pronašli i malu oazu, Gasthaus Gradenwirt, gdje smo fino ručali svinjske medaljone i piletinu punjenu sirom i rikolom, i otkrili austrijsko nacionalno piće - Almdudler. I Kaiserschmarrn je čudesno mirisao kad je prošao kraj nas, ali dok smo mi završili s glavnim jelom, Kaiserschmarrna je ponestalo pa ga nismo imali prilike probati.

Gasthaus Gradenwirt, Putschall

Almdudler je limunada s biljnim ekstraktima koju je sredinom pedesetih osmislio bečki poduzetnik Erwin Klein. Odlično osvježavajuće piće za vozače, koje dolazi u boci od pola litre. Od sada u Austriji pijem samo Almdudler.

Grossglockner Hochalpenstrasse

Povratak doma​

Planirani put doma bio mi je posebno drag - ponovno preko Felbertauerna, zatim preko nama novog prijevoja Staller Sattel u Italiju, pa u srce Dolomita. Istražiti nove dionice i prijevoje, otkriti zašto "preseliti se u Pordenone, to je ravno samoubojstvu", popiti finu kavu u dragom Cormonsu. Ali BMW je usred putovanja (opet!) oćelavio zadnju gumu do kraja i pitanje je hoće li uopće izdržati do Zagreba. Zato se vraćamo što je kraćim i jednostavnijim putem moguće, a da ja ne cendram previše zbog te neočekivane promjene. Istim putem vozimo natrag preko Felbertauerna do Oberdrauburga i Kötschacha, a onda ipak preko jednog novog prijevoja (Plöckenpass) u Italiju.

Vozeći od Lienza prema Oberdrauburgu, s desne, južne strane pokazuju nam se takozvani Lienški Dolomiti i najviši vrh Gailtalskih Alpi, Grosse Sandspitze (2.772 m).

Grosse Sandspitze (2.772 m), Gailtalske Alpe, Lienški Dolomiti

Plöckenpass (Passo di Monte Croce Carnico)​

Plöckenpass, ili talijanski Passo di Monte Croce Carnico...

Zastat ću ovdje na čas samo da usporedim njemački i talijanski jezik. Talijanski zaista zvuči tako fino, nježno, kao da pjevušiš cijelo vrijeme (kako je Blašević često govorio, "Italijanima je svako ime i reč pesma"). Ovaj post prepun je njemačkih toponima, sve redom neki kopf, spitz, speicher, tauern, kogel, stein, schmarrn... i kad to sve izgovaraš zvuči kao da stalno vičeš na nekoga. Naljutim se iz čista mira samo dok pročitam neku rečenicu na njemačkom, drugačije ne možeš. A i umorim se do kraja rečenice, zahtjevni su svi ti š-ovi, pf-ovi i rr-ovi...

Plöckenpass, ili talijanski Passo di Monte Croce Carnico (1.357 m), povijesno je vrlo značajan prijevoj u Karnijskim Alpama koji, zajedno s prijevojem Gailbergsattel (981 m), povezuje Furlansku nizinu i Trst s Visokim Turama i dalje sa sjeverom Europe. Kako to uvijek biva na ovakvim strateški važnim pozicijama, ovdje su vođene velike bitke i u vrijeme Napoleonskih ratova i u Prvom svjetskom ratu. Sa sjeverne, austrijske strane uspon je strm, a cesta zaštićena tunelima i galerijama. Nakon talijanske granice još je jedna galerija, nakon čega desetak ozbiljnih uskih serpentina daje ovom prijevoju atraktivnost, iako je jedan od onih prijevoja s kojih se zbog visoke vegetacije i ne pruža neki interesantan pogled. Nakon gradića Timau cesta postaje široka, dolinska, tipična talijanska Strada Statale, brza, s lijepim pogledom na dolinu rijeke But i vrhove Karnijskih Alpi.

Plöckenpass (Passo di Monte Croce Carnico, 1.357 m)

Gailbergsattel (981 m) i Plöckenpass (Passo di Monte Croce Carnico, 1.357 m) i Canal del Ferro (Željezna dolina, dolina rijeke Fella)

Stižemo u Tolmezzo, a dalje oprezno na tri gume vozimo dobro poznatom trasom do Tarvisia i Kranjske Gore (i ne, nisam dobila najfinije kremšnite na svijetu), i zatim starom cestom preko Kranja, Medvoda, Ljubljane, Litije i Zidanog Mosta do Zagreba.

 

[mr.mee]

fino, fino

 

[Dakar]

Sjajan putopis! Fotografije su izvrsne, a gospođi posebna pohvala na detaljnom i iscrpnom opisu putovanja!

 

[biker4life]

Odlično...

 

[prvi]

Super putopis!
Planiram u svibnju na Mangart i Grossglockner pa mi je ovo super došlo kao mali vodič za Grossgl.

 

[hornet28]

Super putopis!
Planiram u svibnju na Mangart i Grossglockner pa mi je ovo super došlo kao mali vodič za Grossgl.

Ako te zanima kako je nama bilo na mangartu, možeš pogledati dva videa, jedan kraći drugi duži.
Pri usponu na Mangart treba biti pažljiv, pogotovo ako bude puno turista, mi smo imali sreću pa nije bilo puno prometa...

Kraći:

Duži:

 

[prvi]

Ako te zanima kako je nama bilo na mangartu, možeš pogledati dva videa, jedan kraći drugi duži.
Pri usponu na Mangart treba biti pažljiv, pogotovo ako bude puno turista, mi smo imali sreću pa nije bilo puno prometa...

Kojeg ste datuma otprilike bili na Mangartu?
Ja planiram spojit onaj tjedan krajem svibnja i početkom lipnja, ali nisam baš upoznat sa klimom na tim područjima...

 

[hornet28]

Kojeg ste datuma otprilike bili na Mangartu?
Ja planiram spojit onaj tjedan krajem svibnja i početkom lipnja, ali nisam baš upoznat sa klimom.....

Na Mangart smo išli 13.06.2020. uspon je bio oko 15h... ma nemaš se šta brinut, ako pljusne kiša bude brzo prošla, a onda će ti pogled bit još bolji

 

[rocky6]

Veliki lajk za putopis - gospođi naročito! Ista cesta,odredišta sve sam prošao samo tri tjedna kasnije: temperatura na Kaiser-Hohe +3 celzija,pada ledena kiša. Dane prije (07.-08.09.) cesta je bila zbog "snijega" djelomično zatvorena, mi smo iz Kranjske pratili prognoze, i 09.09. ujutro pisalo je da je otvorena, na web-camu se činilo da nije tako loše . Ako je netko ljubitelj oblaka-uživao bi, planine uglavnom- ne vidiš ,osim ako se ne spuštiš "na pola" ,tj.ispod oblaka ima čak i sunca !

Na Kaiser-Hohe " ni pasa" nije bilo..

 

[rocky6]

Ispod oblaka- dalo se nešto i vidjeti, poslikati... ali u odnosu na Vaš fotografije je jako

P:S. za one koji planiraju (možda nekome pomogne ako ne barata jezicima- ima nas "nažalost" svugdje ) :
- u Heilegenblutu u restoranu Casa Antica ( prođe se trg pa lijevo velika terasa sa pogledom) radi kuhar iz Osijeka, zna preporučiti dobru klopu,
-sa kontra strane Gross-a u Ferleitenu u Gasthausu "Wild park ",rade djevojke iz Daruvara, opet ista stvar...

i još nešto- nakon cca 4 mjeseca (jučer) stigla je i kazna iz Hermagora.Kažu da sam vozio 11km više od oganičenja +tolerancije, što iznosi naših 40 eura !

očigledno su čekali da mi "olakšaju" uplatu u eurima..