Dva mjeseca ljeta

Djoni_

Member
DVA MJESECA LJETA

DIO PRVI

PODMORNICA


UGOVORI I ZAKONI

Polako sam parkirao motor i podigao ga na nogare. Bacih pogled prema maloj kućici pored ribičke udruge i kako sam očekivao, vrata su bila zatvorena, a ništa drugo nije odavalo znake života ili nečije nazočnosti. Nadao sam se da Pera Nirvana nije otišao nekamo dalje na pecanje. Ako nije krenuo čamcem, na neko samo njemu poznato mjesto, pecao je malo dalje uzvodno na mjestu gdje mu je čamac bio vezan. Dok sam polako koračao uz obalu uživao sam u mirisima rijeke. Na ovom dijelu Dunava nije bilo nikakvih odvoda kanalizacije i specifični miris rijeke se miješao sa mirisom polja koje je donosio lagani povjetarac.

Uočio sam Nirvanu dok sam prilazio malom riječnom zaljevu gdje je bilo vezano desetak čamaca. Svi čamci su lancem bili vezani za bovu, koja je lancem bila vezana za betonsko sidro u vodi, a koje je počivalo dosta uzvodno. Na taj način povećanje vodostaja ne bi potopilo čamac. Nirvana je sjedio u svom crnom uskom čamcu koji je bio samo na par metara od obale i pecao sa one strane koja je bila okrenuta prema sredini rijeke. Uočih da je uz slamnati šešir na glavi bio obučen u potkošulju i kratke hlače. Sjedio je paralelno sa rubom čamca na klupici u srednjem dijelu sa nogama u vodi.  Polako sam prišao paralelno čamcu i lagano doviknuo.

"Halo Nirvana."

Okrenuo je glavu, pogledao me  i mahnuo mi rukom. Svukao sam kaubojske čizme, čarape i zavrnuo traperice iznad koljena. Oprezno sam zagazio u hladnu vodu. Kada sam se prebacio preko ruba čamca i smjestio na prednjoj provi progovorio je.

"Đoni, vratio si se. Lijepo drago mi je da si ok i ponovno nazad. Koliko te nije bilo?"
"Deset i pol mjeseci."
"I eto sada si čovjek, odslužio si vojsku."

Pažljivo je pratio, štapom za pecanje, plovak koji je voda nosila.

"Nirvana nije ta JNA ni tako strašna stvar. Odslužio sam svoje i sada sam miran, nema više vojske u životu."

Počekao je da plovak dospije do kraja popuštenog najlona za pecanje potom polako podigao štap. Uhvatio je, sa dva prsta ruke kojom je držao štap, najlon i pažljivo položio štap lijevo od sebe. Polako je izvukao noge iz vode i ne dižući se sa klupice okrenuo se prema meni. Nosio je urednu njegovanu prosijedu bradu, koja je njegovim zelenim inteligentnim očima davala neki šarm. Nasmiješio mi se.

"Đoni samo je malo čudno, a polazeći od toga da je vojni rok 12 mjeseci, da si nakon deset i pol mjeseci nazad."

Uživajući u suncu koje mi je sušilo noge posegoh u gornji džep jakne i izvadih kutiju sa cigaretama.

"Nirvana, nisam koristio odsustvo i to je petnaest dana, a dobio sam i petnaest dana nagradnog odsustva radi kilometraže kao vozač pa ..."

Zapalio sam cigaretu i nasmiješio mu se. Polako je posegao u neku staru kožnu torbicu, za preko ramena, pored sebe i izvukao lulu i duhan. Dok je punio lulu samo je klimnuo glavom.

"Đoni fali nam još petnaest dana u toj računici ili sam nešto pogriješio."

Povukuh dim iz cigarete razmišljajući da li da mu kažem istinu.

"Nirvana dugovao mi je vojni doktor na pokeru, pa je otplatio dug na način da mi je utvrdio išijalgiju od sjedenja u kamionu i propisao petnaest dana apsolutnog mirovanja u stacionaru. Znao je ako je manje od petnaest dana do kraja vojnog roka, a nije neka bolest, da te nakon te dijagnoze pošalju doma da tamo miruješ, a ne na teret našeg socijalističkog društva.

Tako sam nakon jednog dana u stacionaru razdužio uniformu i sve ostalo i dobio uputnicu za doma. Samo se točno po isteku tog vremena moram javiti vojnom liječniku ovdje u Zemunu i potpisati da sam ok, odnosno da mi država ne duguje ništa. Nakon toga dobijem potvrdu u vojnom odsjeku da sam odgulio svoje. U protivnom šalju me na preglede specijalistima."

Polako je palio lulu šibicom. Pošlo mu je za rukom da zapali duhan. Povukao je jedan dugi dim i ispuštajući ga kroz usne, dio pokupio u nos. Okrenuo je vrh lule prema meni.

"Sigurno ti je taj doktor dosta dugovao na pokeru kada je to uradio? Koliko si dobio?"

Polako sam povukao dim iz cigarete. Razmislih još jedan put ali trebao mi je, a ako shvati da ga muljam neće htjeti pomoći.

"Pa znaš ... dobio sam njegovu ženu. Odnosno imao sam priznanicu na to."

Nasmijao se i povukao još jedan kratki dim iz lule.

"Đoooni, Đoni pa to već sliči na kazneno djelo, dovoljno si obrazovan pa znaš da njegova žena nije njegovo vlasništvo kako bi ste vas dvojica mogli trgovati sa njom."

Bacih čik cigarete preko ruba čamca i odmahnuh rukom.

"Nirvana, nisam imao priznanicu da je ona moje vlasništvo. Samo priznanicu da je obvezna meni cijeli jedan tjedan davati pičke, uz njegov potpis, blagoslov i medicinski pečat vojne pošte. Ali krenimo redom pa ti objasnim."

Podigao je obrve upitno i mahnuo lulom prema meni. Pogledao sam po riječnoj vodi sa odsjajem jutarnjeg sunca pokušavajući složiti što kraće objašnjenje.

"Nirvana, više puta sam, kao vozač, išao po tog liječnika doma. U svako doba dana i noći kada je trebao u vojnoj bazi. Znaš i sam da oni uvijek imaju neki viši čin u vojsci.

Zamijetio sam da ima zgodnu, crnokosu i opasnu ženu. Koliko je bila zgodna toliko je bila i "žena zmaj" koja riga vatru po kući kad god joj nešto nije pravo."

Nasmijao se.

"Takve su ti oficiruše Đoni ili pokorne seljančice ponosne na oficira JNA ili opasni zmajčeki koji drže sve u svojim rukama, pa oficiri poslije sve otrpljeno vrate vojnicima."

Klimnuh glavom.

"Znaš pored opasne žene doma razvio je dvije sklonosti, ka rakiji i kocki. Dosta tih oficira tamo uglavnom pije. Kako sam ga vozio više puta, u razgovoru smo došli na temu kartanja i pokera i tako sam uletio u ekipu.

Ukratko jedne noći smo nas dvojica ostali zadnji na stolu sa lovom. Odnio sam sve. Tresla ga kockarska groznica i ponudio je da igramo na duplo ili ništa za cijeli iznos love koji je bio kod mene. Nije imao više love i ponudio je da mi napiše priznanicu na dupli iznos od onoga za koji igramo. Pa plati od slijedeće plaće. Bio je već pijan, dosta loze i šljive je popijeno te večeri."

Izvadio sam kutiju i zapalio novu cigaretu. Nirvana me je gledao pućkajući lulu, on nije nikada požurivao sugovornika.

"Znaš nisam htio probleme sa njim ostali su se već polako udaljavali na svoje dužnosti pa sam mu predložio da mu vratim lovu koju je izgubio. Znao sam da mu žena ne daje veliki džeparac."

Povukao sam dulji dim cigarete i prošao rukom kroz kratku vojničku frizuru.

"Nirvana, bio je već drogiran od rakije i kockarske ovisnosti, pljuvačka mu se cijedila niz rubove usna, ukratko odbio je i insistirao na revanšu po principu "duplo ili ništa". Da ga odobrovoljim i skinem sa vrata rekoh mu nešto u stilu "druže majore da ja imam tako lijepu ženu kao vi, uzeo bih ovaj novac koji ja vama nudim kupio joj puno cvijeća i otišao doma". Gledao me malo i potom ponudio da igramo na način "da ja uložim novac, a on onu svoju krvopiju, kada mi se već toliko sviđa"."

Nirvana je odmahnuo glavom bez komentara.

"I Đoni, pretpostavljam da si ti dobio tu partiju, možda zahvaljujući tvojim elastičnim prstima koje si uvježbao na gitari?"

Odlučih se praviti da nisam čuo ovu zadnju primjedbu.

"Znači sastavili smo priznanicu kako sam opisao potpisao je i budući da smo igrali u ambulanti još udario vojni pečat ambulante. Znao sam da ga imam. Lovu nije mogao vratiti budući da mu je onaj zgodni zmajček od žene davao mali džeparac, a on stalno kockao, pa je zato bio dužan većini kolega. Igrali smo i izgubio je."

Odmahnuo je glavom i pokazao mi lulom da nastavim.

"Znači igrali smo cirka dva mjeseca prije kraja mog vojnog roka. Nije imao love nakon slijedeće plaće pa sam mjesec dana pred kraj otišao do njega i ponudio mu da mi pomogne da skratim vojni rok i vratim mu priznanicu, u protivnom idem ja kod njegove žene sa ovom priznanicom i tražim svoje pravo. Znao sam da oni znaju trikove za sve u vojsci, uče ih kako mi ne bi mogli muljati."

Nirvana se nasmijao.

"I Đoni što si očekivao, čime si ga strašio, onim, ako cura ne ispuni sve po uvjetima priznanice da ćeš preko sudskog naloga dobiti pičke od nje ili da ćeš dobiti pičke kako bi se osvetila mužu što je izgubio na pokeru?"

Odmahnuh glavom.

"Nee, bilo kako od nje sam mogao dobiti samo, kuhinjskim drvenim batom za meso, po glavi. U najboljem slučaju."

Završio sam cigaretu i bacio je u vodu. Gledao me upitno.

"Ali Nirvana, zamisli što bi on dobio od nje, nakon što se vrati doma i gurne mu onu moju priznanicu pod nos."

Nirvana se počeo smijati odmahujući glavom. U prekidima smijeha je samo izbacio.

"E Đoni ludi Đoni ..."

Počekao sam da se smiri i počne prazniti lulu. Dok je to radio, pogledao me upitno.

"Đoni nisi bez razloga ovdje. Reci zašto trebaš pravnu pomoć?"

Udahnuo sam i posegao ka gornjem džepu jakne.

"Nirvana dobio sam poziv za sud. Moram se javiti u Zemunski općinski sud za dva dana."

Klimao je glavom.

"Znaš Đoni svi u kraju su smatrali da je to samo pitanje vremena. Ja osobno nisam vjerovao u to."

Ponovno je dohvatio duhan i počeo puniti lulu.

"Mislio sam da će te, prije nego te pozovu na sud, netko ubiti radi tvojih ludih ideja."

Izvadio sam kuvertu i čekao da napuni lulu.

"Nirvana, nisam mislio da mi je ugled u kraju tako loš."

Završio je sa punjenjem lule pa sam mu pružio kuvertu, nije je prihvatio. Izvadio je šibicu i počeo paliti lulu. Između prvih dimova sa lulom u zubima progovorio je.

"Nee Đoni, nisam mislio da ste ti i tvoja ekipa neki razbojnici. Samo ste previše švercali i dosta nesuglasica sa lokalnim bandama znali riješiti šakama. Pitanje je bilo samo da li ćete najebati prije od carine radi šverca ili od milicije radi tuče."

Odlučio sam ne komentirati ovu izjavu. U neku ruku je bio u pravu. Držao sam ruku ispruženu. Dohvatio je kuvertu izvadio one presavijene listove gusto ispisanog papira i pogledao me.

"Znači prije nego počnem čitati, što je od te dvije mogućnosti?"

Odmahnuh glavom.

"Nijedna, u pitanju je neko nasljedstvo ali ne kužim što tu sve piše, da li sam dobio samo 24 kvadrata, nekog drvarnika najvjerojatnije, ili sam dobio i nešto u onih 142 kvadrata neke kuće? Nadalje ta bakina rodica je umrla dok sam bio u JNA, a ne kužim kako onda sve to, što ova druga gospođa oporukom pušta, što znači da najvjerojatnije pripada meni?"

Gledao me sa interesom ali nije počeo čitati. Povukao je dim iz lule i nasmiješio se, od Nirvane, bio je to dobar znak.

"Znaš Đoni moram priznati da me je ona tvoja priča o majoru doktoru dobro nasmijala. Spretan si sa riječima i imaš smisla za crni humor. Samo ipak malo naivno zvuči. Je to istina?"

"Istina je Nirvana, istina. Samo sam ti ukratko ispričao. Radi se o slijedećem. One večeri kada je prokartao ženinu pičku na pokeru bilo je vrlo veselo i puno zajebancije. Mislim bio je pod rakijom, ovisnošću o kocki i u euforiji od dobre zajebancije. Njemu je to bila zajebancija. Smijao se i napisao to, da ako mi ne vrati lovu on jamči da će mi njegova žena morati dati pičke dva puta dnevno u razdoblju od sedam dana budući da sam rekao da je lijepa i zgodna. Gledao me sa potvrdom u ruci potom ustao i otišao do stola opalio prvi pečat koji je dohvatio, bacio potvrdu na lovu na stolu i rekao mi nešto u stilu "sada imaš to i službeno potvrđeno, ako ti ona popije krv tijekom jebačine ja nisam kriv". Mislim da je to njemu bila zajebancija."

Dohvatio sam kutiju sa cigaretama i zapalio. Nirvana me gledao. Nastavih objašnjavati do kraja.

"Normalno nisam mu pred kraj došao i prijetio ipak me mogao sjebati tek tako. Došao sam i pravio se naivan pitajući za tu lovu koju mi duguje u stilu da li mi može dati nešto budući da uskoro idem doma pa da mi se nađe za proslaviti. Preturio je džepove i izvadio malo love bacio je to na stol i rekao da za ostalo moram pričekati. Pokupio sam lovu i rekao mu da nije važno za ostalo ionako je sve bila zajebancija pa i ona potvrda je zajebancija. Malo je problijedio i pitao me da mu vratim onu potvrdu. Rekao sam mu nešto u stilu da sam je negdje zametnu ali čim nađem vratim je, pa tko bi tu potvrdu shvatio ozbiljno to je samo dobra šala i "druže majore da je odnesem kod vaše drugarice supruge i pokažem je vjerojatno bi se i ona dobro nasmijala, kao i mi, ponudila mi kavu i pokazala vrata."

Ponovno sam pogledao u odsjaj sunca na vodi i povukao dim iz cigarete.

"Problijedio je do pepeljasto sive boje. Kiselo se nasmiješio i rekao da je normalno da je to bila zajebancija nas dvojice frendova ali da ipak nađem tu potvrdu i dam mu je budući ako je nađe netko drugi, mogao bi sve shvatiti krivo. U znak dobrog prijateljstva on mi skrati onih par dana do odlaska doma."

Nirvana je klimnuo glavom.

"Ovo već ima logike, da njegov zmajček to vidio odmah bi skužio da je kockao, a najvjerojatnije i previše pio uz to, kada je napisao takvu glupost. Potom bi onaj bat za meso polomio na njemu, a tebi bi dao samo nogu u guzicu sa vrata. Đoni trebao si biti odvjetnik."

Počeo je čitati one papire. Usporio je sa pućkanjem lule. Nakon par minuta je podigao pogled.

"Đoni skraćeno rečeno mislim da si vlasnik pomoćnog objekta prenamijenjenog u stambeni prostor u ukupnoj površini od 24 metra četvorna, kao i pokretnina u tom objektu. Ona kuća je pripala drugima. Idemo popiti kavu i rakiju pa polako pročitam ovo još jedan put."

Klimnuh glavom. I pogledah u najlonsku vrećicu iza one njegove torbice.

"Jesi upecao što dobro?"

Nije pokazivao nikakvu reakciju još gledajući u one papire.

"Četiri crvenperke, bit će nam dovoljno za doručak."

Čekao sam da završi ponovni pregled. Nirvanu nije imalo smisla požurivati.

Smjestili smo se iza Nirvanine kućice, za improvizirani stol i dvije klupice. Ispred nas, na stolu su počivale dvije kave u limenim šalicama i dva "čokanjčića" rakije. Uredno naslagana različita drva za ogrjev i mali vrt bili su nam jedini pogled do strme obale. Pogledah na staru crvenu vespu parkiranu pored gomile drva.

"Kako te služi vespa?"

Klimnu je glavom, shvatih to kao "dobro". Nije podizao pogled sa papira ispred sebe. Kada je završio treće čitanje posegnuo je za čokanjem sa rakijom. Nazdravili smo.

"Živjeli Đoni, sada si slobodan od vojnih obveza i kućevlasnik prostora od 24 metra."

Nazdravili smo i otpili. Izvadio je iz džepa lulu i duhan.

"Stvar ti stoji ovako. Sestra tvoje bake je umrla i oporukom sve svoje pustila tebi, znači imao si već jedno nasljedstvo."

Prekinuh ga.

"Jako nasljedstvo, živjela je u društvenom stanu pa je stan dobio netko drugi, od pokretnina jedino vrijedno nabrojili su stari crno bijeli televizor, štednjak, hladnjak i perilica rublja. Sve u dosta lošem stanju. Normalno i garderoba. Samo njena garderoba mi je bila pet do sedam brojeva manja. Na deviznoj štednij knjižici je imala točno 576,30 zapadno njemačkih maraka. Garderobu sam dao u crveni križ moji su poklonili nekim prijateljima, za vikendicu, onu tehniku i to je to. E dobio sam tri dana odsustva za njenu sahranu, a od toga mi je trebalo deset dana da se sredim. Bila je draga i ugodna starica, zato joj i jesam pomagao."

Napunio je lulu i zapalio je.

"Đoni ipak imaš koristi od toga. Ova gospođa Hilda Sabo je u nekom srodstvu sa njom. Kako se čini umrla je negdje u isto vrijeme, ali nekih dva dana ranije, od sestre tvoje bake. Hilda je tu kućicu pustila oporukom sestri tvoje bake, znači pravno tehnički gledano setra tvoje bake je bila živa i pravni nasljednik toga, kako je ona sve pustila tebi oporukom, sada si ti pravni nasljednik te nekretnine i pokretnina u istoj. Mjesna zajednica je tu kućicu zapečatila, a administracija je spora pa je trebalo šest mjeseci da zaključe da ti postojiš."

Podigao je šalicu sa kavom i lagano otpio. Djelovalo je da stvarno uživa u kavi. Promozgao sam o svemu što mi je rekao.

"Dobro i što sada ja moram učiniti? Mislim u smislu onoga da trebam dokaze kako tu piše?"

Povukao je dim iz lule.

"Treba ti izvod iz matične knjige umrlih, da dokažeš kada je sestra tvoje bake umrla i original oporuke, sa tim odeš za dva dana na sud i sve riješeno. Ako kažeš da prihvaćaš i nemaš drugih potraživanja uz suglasnost druge strane, one koja je dobila onu veću kuću, ostavinska rasprava se može zaključiti odmah. Dobiješ presudu i vlasnik si."

Povukao je još jedan dim dok sam ja otpijao kavu.

"Kovač je Mađarsko prezime? Ta rodica je bila mađarica? Mislim tvoja baka ima mađarske krvi?"

Klimnuh glavom.

"Da baka sa očeve strane je mađarica. Nirvana što sam ti dužan?"
"Ništa. Kada ponovno pokreneš taj svoj šverc – komerc sa Mađarskom i Rumunjskom doneseš mi koji sir i salamu."

Klimnuh glavom.

Zapalio sam cigaretu i popio rakiju do kraja. Pera Nirvana me pogleda.

"Ostaješ na doručku? Nemam kruh ali imam rižot sa gljivama od jučer i ove ribe od jutros?"

Klimnuh glavom.

"Tek u jedanaest moram biti kod Benny Hilla. Mali Stipica mi treba nešto donijeti. Do tada imam vremena. Klopa zvuči dobro."

"OK, ti naberi rajčice iz vrta ja idem ispeći ribu."

Dok je kretao ka ulazu u kućicu dobacio mi je okrenut leđima.

"Taj Stipica je dobar dečko, samo šteta što je toliko smotan."

Iako sam znao da me ne vidi klimnuo sam glavom i zaputio se u vrt.

************* ............ *********
 
Polako sam podigao MZ-a na nogare. Dok sam skidao kacigu zaključih da je ulaz u kafić ostao isti u tijeku ovih deset mjeseci. Polako sam prišao ulazu i nakon tri silazne stube otvorio vrata.

Kafić "Benny" je bio obična rupa u podrumu zgrade, par ulica dalje od dijela u kojem sam stanovao, ali je imao specifično uređenje.

Stari ručno rađeni drveni stolovi i klupe, kameni pod od sitnih kocki kamena, koji se inače nekada koristio za popločavanje cesti. Uz drveni šank na ručno izrađenoj polici stajala je JVC - HiFi linija i video rekorder koji je bio spojen na veliki Grunding TV. Na zidovima su bili posteri popularnog Benny Hill-a u plastičnim folijama. Četiri velika ručno rađena zvučnika su bila smještena u kutovima prostorije, a dva flipper-a u centru i to je bilo sve. Vlasnik Benny-ja je bio Marko Dileja. Marko je završio primijenjenu matematiku na Elektrotehničkom Fakultetu potom odradio četiri godine u nekom raju od društvene firme kao programer u COBOL-u i pukao.  Godinu dana nije radio ništa potom je iznajmio od nekog "kućnog savjeta" povišeni podrum sa "higijenskim čvorom" i otvorio kafić.

U to doba u Zemunu nije bilo lako držati kafić, uvijek si bio stisnut između onih "malo van zakona" sa jedne strane i milkana koji su ganjali iste sa druge. Marko je imao rješenje. Boca original Johnny Walker-a ispod šanka za druge i čelična cijev i bokser ispod šanka za prve.  Znam da je negdje oko 90 te nakon smrti majke otišao u Australiju.

Zadovoljno zaključih da nije bilo promjena tijekom mog izbivanja. Kafić je bio skoro prazan. Dva meni nepoznata dečka su sjedila u jednom kutu i listala neki časopis, okrećući ga jedan ka drugom. Za stolom u drugom kutu su bile tri curice iz obližnje osnovne škole i hihotale se uz coca colu. Vjerojatno je neka od njih upravo ispričala nešto "cool". Marko je bio okrenut leđima i slagao boce na polici iza šanka. Polako sam prišao barskoj stolici. Naglo se okrenuo i nakon sekunde oklijevanja nasmiješio.

"Đoni, vratio si se. Sjedi, prvu turu kuća časti, odgulio si JNA."

Ubacih se na barsku stolicu i namignuh mu.

"Malo si se ugojio dok me nije bilo."

Stavio je velike čašice za konjak na šank potom dohvatio bocu "Badel" konjaka i napunio ih.

"Đoni nagazio sam na "ludi kamen", mislim "ženu mog života", a ona dobro kuha."

Podigao je svoju čašicu.

"U tvoju čast Đoni, živjeli."

Nazdravih mu svojom čašicom i nasmiješih se.

"Što ima novoga u kraju Mark? Vratio sam se prije dva dana i sada mi je prvi izlazak u javnost."

Otpio je gutljaj.

"Ništa što bi tebe posebno zanimalo izuzev da je Ceca Ciganin proširio posao sa šverc robom na ovaj teritorij, od kada ste ti i Strela završili na "odsluženju duga domovini". "

Stresao sam se od prvog gutljaja konjaka.

"Nije bitno Mark. Strela je odsutan još šest mjeseci, ako nešto ne zajebe u JNA, a ja imam drugi biznis u planu. Je možda dolazio Mali Stipica?"

Odmahnuo je glavom.

"Ne, znaš da on ne dolazi ovdje izuzev ono što je bio sa tvojom ekipom. Uostalom od kada se družiš sa njim?"
"Ni od kada, samo mi je trebao donijeti jedan časopis."

Izvadio sam kutiju sa cigaretama i zapalio jednu. Marko je odmahnuo glavom.

"On je dobar dečko, samo malo smotan. Mislim da se uvijek želio družiti sa vama, čak mislim i da je motor kupio kako bi vam se približio."

Klimnuh glavom.

"Dobar je dečko i beskrajno dosadan sa tom svojom dobrotom. Trebao mi jedan njemački časopis o motorima, a sjetio sam se da njemu tata redovito kupuje kako bi bio "u biti stvari". Ako gledaš realno ne kuži niti kurca."

Marko je klimnuo glavom.

"Nije on kriv, ne kuži da ste od različite vrste. U biti one koji bi se družili sa njim ne prihvaća, ne uklapa se čini mi se, a nije niti vaš đir, previše je uljudan za to, tako nije nigdje."

Slegoh ramenima.

"Dobar je dečko samo dosadan. Kada sam ga pitao za taj katalog i da se nađemo ovdje, oduševio se. Ne kuži neke stvari. Odmah mi je nabio na nos ono da je Strela u vojsci i da ga je posjetio. Mogu misliti kako se Strela oduševio kada je umjesto svoje Mire na ulazu u vojarnu ugledao Stipicu kao posjet. Sve mi zvučalo u onom stilu "Strela je odjebao, Škot ti je ostao u Njemačkoj pa si sada sam ovdje, ne niiisi sam, ja ću se družiti sa tobom."

Marko je klimnuo glavom.

"Mislim da je dočekao "svojih pet minuta". Spomenuo si drugi biznis Đoni. Što imaš u planu?"
"Ništa dok nešto ne provjerim mogu ti reći samo početak ako te zanima."

Klimnuo je glavom.

Otpio sam čašicu do kraja i povukao dim iz cigarete. On je dohvatio moju kutiju i izvadio cigaretu. Sjetih se da Marko službeno "ne puši" ali da se samo malo "očeše za cigaretu o pušače" pa je komentar bio da puši samo "češke cigarete".

"Dok sam bio u JNA proveo sam zadnju noć u medicinskom stacionaru. Tamo su bila neka dva lika, jedan iz Sarajeva, a drugi iz Vranja. Onaj iz Sarajeva se stalno nešto hvalio onome iz Vranja, kako je jako dobar trgovac, kako je prodao ovo ili ono po znatno višoj cijeni i slično.
Da mu ne ostane dužan dečko iz Vranja mu ispriča kako je sa nekim starim motorom marke BMW išao do Minhena. Motor mu se pokvario nakon ulaska u Njemačku i to totalka. Nije znao što mu je. Ukratko dok je mozgao kako i gdje da ga popravi pojavio se neki njemac i ponudio da ga kupi. Uglavnom po priči, Vranjanac je nahvalio motor i njemac bez razmišljanja platio 1700 dojče mark, mislim zapadnih, uz to još bio i sretan. Vranjanac je platio tu osamnaest godina staru kramu od motora , ovdje u Jugi, oko 600 maraka, neposredno prije puta. Smijao se i bio zadovoljan dok je to pričao."

Marko je povukao duboki dim iz moje cigarete i nasmiješio se.

"Znači Đoni planiraš u Jugi kupiti deset starih motora marke BMW i prodati ih nijemcima u njemačkoj. Još samo da nađeš deset glupih nijemaca kao što je bio ovaj iz priče i stvar štima, sve ok zaradio si deset milja maraka tek tako. Jesi dao oglas u nekom njemačkom časopisu "tražim deset glupana za kupovinu"?"

Odmahnuh glavom gledajući ga smireno.

"Ne Marko ne trebam oglas i deset glupih nijemaca, mislim da je nijemac koji je kupio onaj motor od Vranjanca prošao jako dobro za njemačke uvijete."

Pogledao me je začuđeno. Povukao sam dim iz cigarete i produljio.

"Mozgao sam o tome cijelu noć u stacionaru. Marko razmisli malo o ekonomskim zakonima. Ovdje u Jugi je prosječna plaća oko 400 do 500 njemačkih maraka. U usranom trulom kapitalizmu zapadne njemačke je oko 2200 njemačkih maraka. Znači lik je platio ovdje motor jednu prosječnu plaću, a tamo ga prodao ispod jedne prosječne njemačke plaće. Mislim da je realna cijena tako starih BMW motora, u njemačkoj, oko jedne prosječne plaće. Samo mi treba "Motorrad Katalog" iz ove godine, da provjerim, oni objave i cijene rabljenih motora koji se pojave na tržnici. Mislim  da će veći problem biti naći ovdje deset starih BMW-a nego u njemačkoj deset "glupih" kupaca."

Gledao sam kako Markove oči polako dobivaju na sjaju i veličini. Klimnuo je glavom.

"Đoni trebaš možda neku lovu za početak. Mislim mogu financirati početak posla pa podijelimo "lapo lapo"?"

Polako odmahnuh glavom gaseći cigaretu.

"Ne znam Marko, prvo moram provjeriti cijene u katalogu, zatim pogledati kako naša bliža i dalja okolica stoji sa starim BMW motorima. Ti o ovome šuti, ne bih volio da se potražnja na domaćem tržištu poveća."

Klimnuo je glavom.

"Đoni može još neko piće na račun kuće?"

Iznenada je raširio oči gledajući iza mene. Polako okrenuh glavu. Vrlo ponosno, u kožnoj moto jakni i kožnim trapericama u kafić je ušao Stipica. Držao je kacigu na vezici u jednoj ruci, a neki časopis u drugoj. Snimio je situaciju i zaputio se prema šanku uz široki osmjeh. Pogledah Marka.

"Mislim da neće trebati, on plaća."
********* *************************************
 
Pratim  (y)
 
falile su mi priče  (y)
 
He's back.
(y)
 
di je zapelo?
u tome da ste očito povrijedili njegovu umjetničku sujetu.
pa ovo je već napisao u drugoj priči, c/p i nitko to nije komentirao...

Đoni..piči dalje
 
VOPA said:
Nije sve, samo početak, osim ako sam ja nešto propustio.

U pravu si samo početak uskoro idemo dalje sada sam malo u gužvi da uradim kontrolu nastavka. Znači uskoro ako Mate banana ili netko od pametnih moderatora ne pobrišu ovaj post.