Enduro ge-o Velebit i Kapela pretežno

Back
clox

clox

Well-known member
nives said:
Slijedećih dana ne očekujte naš skromni doprinos na temi.
Dok mi prašinarimo vrlim gorama lijepe naše želim vam ugodno znojenje na usijanim gradskim ulicama. Ak nam se bude dalo, obogatit ćemo neku drugu temu obiljem fotografija    :D

.... i ne očekujte nas tak brzo  :slinavac:
Click to expand...

Nije baš da smo održali obećanje o nekenjanju po temi, dapače kenjali smo više nego obično.Ali...

U petak, na Dan domovinske Oluje (ili ti olujni petak, rekao bi Svakak), skupio sam Nives sa noćnog dežurstva (na kojem je uspjela dovoljno ubit' oko).Tovarenje magaraca i 100km do vikse (kod Tounja).Tu nas čeka još malo tereta (vreće za spavanje i slične gluposti).Skupili smo malo plodova iz vrta, da nam se nađe za dan-dva.Sutra idemo za ozbiljno.
 
Danas idemo do srednjeg Velebita.
Krećemo oko 9h.
 
Idemo asfaltom, preko Kapele.
Oko 15h trebamo se naći sa mojom sestrom i njezinom familijom, koja će othodati od Zavižana do Baških Oštarija.
Kad smo već tamo, odvest ćemo se s njima od Oštarija do Zavižana i vratiti im auto na parking hotela Velebno.
Zato vozimo bez puno zaustavljanja. Pogled na Kapeli ipak nas je natjerao na 5-minutno zaustavljanje.
 
Na spoj sjevernog i srednjeg Velebita stigli smo dovoljno rano da uz podizanje logora (livada na samom kraju Premužićeve staze) da stignemo prošvrljati poučnom stazom u smjeru Karlobaga. Ne daleko.
 
Zbog gužve u prometu, sestra&Co. stiže s malim zakašnjenjem.
Kava u Velebnom i polazak.
Hotel Velebno btw. ove godine radi samo preko dana do 20h i to ne kao hotel, nego kao birtija.

Nije mi jasno da netko tko je na raskršću planinarskih puteva, okružen ponudom jahanja, bic staza, paintballa, te 20km od mora nema interes funkcionirati punim kapacitetom.
Osoblje je uslužno, sanitarni čvor kao apoteka...

Odlučili smo se za putanju Karlobag-Jablanac-Alan (ovdje će rezervirati spavanje za sutradan i ostaviti nešto hrane)-Štirovača-Krasno-Zavižan.

Na parkingu ispod doma Zavižan su se ispakirali, natovarili i svaki na svoju stranu.
Naravno, tek nakon dokumentiranja događaja.
 
U logor smo se vratili po mraku, daleko kasnije od planiranog, umorni i gladni.
 
U nedjelju smo odlučili vozikati se po sjevernom dijelu j. Velebita. Znači, obići što više staza kojima se može pristupiti iz Brušana.
Idemo po sistemu od lijeva na desno.
Na najlijevijoj stazi za Visočicu uskoro nailazimo na rampu.
Kajne probleme, tu je Nives  :mrgreen:
 
Nastavljamo dok postoji kakva-takva cesta.
Nisam za pretjerano junačenje, jer znam da je ovaj sektor solidno izminiran.
Gusta paprat ne daje pretjeranu vidljivost ceste, pa nastavljamo još malo pješice (nije na GPS-u).
Nakon što smo naletili na tragove oogromnog medvjeda, sjetili smo se da danas imamo još dosta toga za obići.
 
Slijedi desnija verzija ceste za Visočicu (na koju se planinarska staza lijevije verzije spaja).
Nakon toga idemo istražiti dokle su šumari probili put koji smo otkrili prije 3 godine.
Na karti sam označio dokle je put došao tada.
Čini mi se da su šumari zabrijali probiti se do Rujna ili barem do Stapa.
:(

Nastavljamo švrljati po stazama i stazicama, odmaramo na jednom sunčanom proplanku.
Za kraj smo otišli do Panosa.
Ovo je nekih 2-3 km prije Panosa.
http://www.youtube.com/watch?v=v-fIGvvUjm0

Danas smo odradili više od 100km terena (makadam ili teže).
Gospić (kruh/tankiranje/kava) je svakodnevna pojava koju više neću spominjati.
 
clox said:
Zbog gužve u prometu, sestra&Co. stiže s malim zakašnjenjem.
Kava u Velebnom i polazak.
Hotel Velebno btw. ove godine radi samo preko dana do 20h i to ne kao hotel, nego kao birtija.

Nije mi jasno da netko tko je na raskršću planinarskih puteva, okružen ponudom jahanja, bic staza, paintballa, te 20km od mora nema interes funkcionirati punim kapacitetom.


To valjda samo kod nas ima. Kaj bi Austrijanci napravili iz toga.
Putopis odličan. (y) 
Click to expand...
 
Ponedjeljak.
Prognoza kaže da nam dolazi kiša, ali je nejasno hoće li kiša početi tijakom popodneva ili tek u noći.
Za svaki slučaj odlučujemo nastaviti brljati u blizini.
U planu je i vožnja uz more, a DHMZ kaže da dolazi i bura. Odgađam taj dio plana do smirivanja vjetra, Velebitski kanal nije poznat kao ugodno mjesto za motoriste tih dana u mjesecu.
U međuvremenu stiže SMS od sestre. Na Alanu stvari djeluju daleko ozbiljnije, pa ne žele s troje male djece vući vraga za rep. Kao...spustit će se i Jablanac, pa nekako busom do auta.
Naravno da smo dogovorili da dođemo autom po njih.
U sat vremena viška provozali smo se prema Dabru i južnim dijelom poučne staze.
Na moru, a i kod nas na spoju srednjeg i južnog Velebita nebo je i dalje sunčano. Crni se prema sjeverozapadu.
Budući da Co. ide na Pag i ne žuri im se, ponudili smo im kavu u našem raskošnom logoru.
Kako se u goste ne ide praznih ruku, dobili smo vakumirani pršut, pancetu i još poneku deliciju koja im se pokazala suvišnom nakon kraćenja puta.
Eh da, zaboravih na frižiderčić sa 6 limenki pive od prije  :0648:

Dok smo sjedili i pili kavu, Željka (tj. sestra) je odjednom skočila.
Poskok (vidi tema: Žumberak večeras) joj se približio na 20cm i 'digao na zadnje noge'.
Otjerasmo uljeza u šumu, pregledasmo šator i okolicu i u tišem raspoloženju završismo s kavom.

EDIT: zaboravih, u ponedjeljak smo počeli tražiti i offroad varijantu Gospić-Gračac
 
Utorak.
Vjetar je počeo nešto iza ponoći, a oko tri mu se pridružio i jak pljusak.
Kiša je stala oko 6 sati, ali vjetar nastavlja solidnom snagom do nekih 10-11h kad je sa pojavom sunca intenzitet opao.
Daleko je to od najjače oluje koju sam u šatoru doživio, ali vidljivo je da sam bio dovoljno budan da točno zabilježim događaje.  :mrgreen:
Motori nas nisu brinuli, učvrstili smo ih međusobno. Nije niti šator, McKinley mi se pokazao kao dovoljno solidna marka, zategnuo sam ga propisno, a na leđima ima tek 15-ak dana logorovanja bez ekstremnog vjetra ili kiše.
Brinule su me kacige. U njih smo ubacili potkape i rukavice, preko njih najlonske vreče, pa ih nataknuli na retrovizore.
E taj me zadnji detalj mučio, ali ne dovoljno da za pljuska izlazim van.
Ipak je sve prošlo dobro.
Stavljamo odjeću na motore da se osuše/ugriju i spremamo za kasni polazak.
 
Kako smo krenuli tek kad se moglo, a to je kasno, odlučili smo prošnjofati sve preostale staze između Brušana i Panosa (u grubo).
Ponosno prvi u Hrvatskoj objavljujemo kompletnu offroad kartu sjevernog dijela južnog Velebita.
:mrgreen:
 
Iz laboratorija mi je javljeno da su djelomično rekonstruirali putanju zmije prije nego je otkrivena (oko minutu ranije).
Pažljivi promatrač će ispod znaka McKinley vidjeti da ispod ruba šatora izviruje malo leđa zmije.
Vama je to malo teže, jer nemrete 1000x povećati sliku s pripadajućim izoštravanjem i promjenom kuta gledanja, ali vjerujte mi na riječ.

 
Par slikica od lutanja u utorak.
 
Još dvije i onda vađenje olupine na koje smo naletili.

Lik (kažu Slovenac) je prije cca mjesec dana izletio s ceste (otprilike gdje su parkirani motori), sroštao se 10-20m u provaliju i ostao živ.
 
U logoru nas opet čeka kinder jaje; vjetar, hladnoća i iznenađenje.
Mardac je ispuhan.
U nadi da čep nije dobro stavljen pumpamo ga ponovo.
Onda tražimo i nalazimo rupicu odozdo.
Jebomepas ako ne izgleda k'o rez od zmijskog zuba.
Osveta poskoka brrr  :mrgreen:
Krpam rupu neostikom i najlonom, ali malo je vremena za sušenje, mrak je pao.
Prije puta sam ga skrpao na isti način, sušilo se tjedan dana i drži k'o pas ježa.
Sad imamo jedan sat za sušenje u najboljem slučaju.
Naravno da nije uspjelo, pa smo guzice podložili moto jaknama, hlačama,...
Čak smo i dobro spavali s obzirom na temperaturu, vjetar i udaljenost od tla.

Inače se radi o malo kvalitetnijem najlonskom madracu dimenzija bračnog madraca, onog sa velurom.
Definitivno je bolji (i teži) od varijanti svepo12kuna za plažu, ali niti sluga mog pokojnog od gumiranog platna.
Naravno da je taj isključivo za auto i moto kampiranja, ali traje godinama.

Dakle (a ide i u potpis); gdje kupiti luftmadrac od gumiranog platna, dvostruke širine?
 
Srijeda.
Vjetar puše možda i jače nego jučer.
U zbrci s luftićem to smo sinoć previdjeli, pa smo tijekom noći dizali TWjku sa majke zemlje.
Ponovo mijenjamo plan, idemo sve planirano južnije odraditi danas, pa se povlačimo na rezervne položaje u viksu.
Od tamo nije daleko švrljati po sjevernom Velebitu, a po Kapeli smo i tako planirali od tamo.
U biti kratimo za jednu noć.
Dakle: Gospić-Gračac-Mali Alan-Karlobag-Gospić-Otočac-Tounj.
U Velebnom ćemo ostaviti što više opreme i skupiti na povratku sa južnog Velebita.
Svakak me pitao kako cvajo drži toliki teret. Dugo sam razmišljao i odlučio teret prebaciti na TWjku.
U donošenju odluke pomogla je i jaka bura.  :mrgreen:
 
Od Gospića prema Gračacu pokušavamo maksimalno offom, uspijevamo djelomično.
Vremena je malo.
U Gračacu tankiramo i penjemo se cestom prema Obrovcu.
Kod UN kontejnera ulazimo na makadam i pokušavamo pronaći put prema Alanu.
Taj smo put prije nešto godina u Operaciji Dinara odradili u obrnutom smjeru.
Track ne postoji, Žuti se zamjerio svom Garminu ili ovaj njemu, ne znam.
Nažalost ne uspijevamo, pa se vraćamo na početak makadamske dionice prema Alanu standardnim putem.
 
te gumirane madrace se nekad kupovalo od čeha za 2 črvene :mrgreen:

BARUM ih je proizvodio, pa pročačkaj po netu dali ih još proizvode ;)
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom