ESTONIJA pa još malo naokolo
- Thread starter boomer1309
- Start date
boomer1309
Member
boomer1309
Member
Dakle, došao je i taj dan, kreće se za Estoniju ... zemlju u koju je odselio moj dragi frend Martin i kojem sam obećao jednom doći u posjet ... s obzirom da imam motor već godinu dana i da je Martina (supruga) također izrazila želju za putovanjem na sjever na dva kotača, obavili smo površno pripreme za put, pse dali starcima na čuvanje i krenuli ...
Martin mi šalje sms koji nam je postao zvijezda vodilja, a glasi otprilike ovako:
"Dok vam sunce tuče u leđa na dobrom ste putu, a kad vidiš hrpu pijanih Rusa s jedne strane i ovih drugih koji se zbog jezika ni međusobno ne kuže s druge strane - znači da si u Estoniji"
To nam je i trebalo ... prethodno smišljena ruta bila je promijenjena 5 minuta prije polaska jer sam se sjetio da bi mogao kupiti kacigu u Luisu ... pa ajmo onda za Louis ... Graz ... ma ne, u Beču je veći ... ajde :misli:
Gužvu na cesti smo lagano zaobišli u Balkanjero stilu i tom se plemenitom tehnikom koristili kasnije gdje god smo stigli - blaženi motori!
Martin mi šalje sms koji nam je postao zvijezda vodilja, a glasi otprilike ovako:
"Dok vam sunce tuče u leđa na dobrom ste putu, a kad vidiš hrpu pijanih Rusa s jedne strane i ovih drugih koji se zbog jezika ni međusobno ne kuže s druge strane - znači da si u Estoniji"
To nam je i trebalo ... prethodno smišljena ruta bila je promijenjena 5 minuta prije polaska jer sam se sjetio da bi mogao kupiti kacigu u Luisu ... pa ajmo onda za Louis ... Graz ... ma ne, u Beču je veći ... ajde :misli:
Gužvu na cesti smo lagano zaobišli u Balkanjero stilu i tom se plemenitom tehnikom koristili kasnije gdje god smo stigli - blaženi motori!
boomer1309
Member
sjedalo je oriđiđi ... dodaci su crash bar i vjetrobran i par gluposti homemade kvalitete 
Napokon je i sunce razbilo maglu i negdje u Austriji smo stali na klopu ...
Par slikica usput i pičimo prema Beču - evo s čim sve ljudi idu na more
Napokon je i sunce razbilo maglu i negdje u Austriji smo stali na klopu ...
Par slikica usput i pičimo prema Beču - evo s čim sve ljudi idu na more
boomer1309
Member
Nismo znali da je Gospa međunarodni blagdan (sram nas bilo) tako da kad smo došli u Beč po broju stanovnika na ulicama (15) se dalo zaključiti da danas ipak ništa neće raditi - pa tako ni Louis ... možda i bolje jer ionako nisam imao ideje šta napraviti sa starom kacigom jednom kad uzmem novu.
Hundertwasser ... ili kako se već piše
Hundertwasser ... ili kako se već piše
boomer1309
Member
Beč, 100 stupnjeva u gradu, treba nam neka cesta za hlađenje, a ionako niš ne radi pa idemo dalje za Bratislavu - kamp Zlate Piesky. To je bila ujedno i naša jedina planirana lokacija za smještaj, a ostale smo odlučili naći usput (poslati nekkom sms da nam nađe kamp i kombinirati s GPS-om). Ta, nazovimo je spontanost - da je ne bismo morali zvati lijenost kod pripremanja, ... ta nam shema, priznajem nije svaki put ispala najpametnije rješenje, ali smo sve eventualne probleme rješavali u duhu avanture - uglavnom psovkama
i ubrzo smo se našli pred vratima kampa ... zakon ... prva etapa prošla za tren ... nema umora, sunce sije, Sanader se sunča sad već daleko od nas, PDV je nešto o čemu se više neće razmišljati neko vrijeme, pas mater lopovsku (oprostite, izletilo mi je)
i ubrzo smo se našli pred vratima kampa ... zakon ... prva etapa prošla za tren ... nema umora, sunce sije, Sanader se sunča sad već daleko od nas, PDV je nešto o čemu se više neće razmišljati neko vrijeme, pas mater lopovsku (oprostite, izletilo mi je)
boomer1309
Member
Dakle, Zlate Piesky ... super kamp na nekom jezeru, kamp sličan našim na moru, hrpa kafića, restorančića, jeftina klopa i cuga - idealno! Oko nas stotine (doslovno) pasa, uglavnom rasnih i to u grupicama po 3, 4 i više ... nije nam jasno kako ih toliko ima ... jel to jedini kamp gdje se smije sa psima ili je bila nekakva izložba ... neamo pojma, ali super ih je vidjeti ... I svi se igraju uglavnom sa svojim vlasnicima ... čovječe, da tu dođu one naše dvije dlakavice, mislim da bi se osjetio udar s Balkana
mali_bandit
Member
boomer1309
Member
prije puta smo kupili manje vreće za spavanje i manji šator - da ih možemo natrpati na motor. Vreće su se pokazale odličnima, a šatoru je prednost bila težina - i to je to! Nadali smo se da će nas kiša ipak nekim čudom zaobići - pa ipak idemo na sjever ... ako su temperature niže ne mora značiti da će padati i kiša! Najgluplja teorija koju sam sebi uspio uvaljati u mozak! Broj 1 na listi gluposti, definitivno!
... ma bilo je tu još teorija, neke je bolje ne iznositi u javnost, ali uglavnom guštali smo svake sekunde u tom kreativnom zanosu, blebetali, pili pivčugu, šetali se i mijenjali kut gledanja na stvari na bolje, šire, preglednije ...
U kampu smo našli i ovaj plakat - dub reggae događanje na ovom prekrasnom mjestu baš kad se budemo vraćali natrag za Hrvatsku ... još i to! Zakon! Život je lijep!
... ma bilo je tu još teorija, neke je bolje ne iznositi u javnost, ali uglavnom guštali smo svake sekunde u tom kreativnom zanosu, blebetali, pili pivčugu, šetali se i mijenjali kut gledanja na stvari na bolje, šire, preglednije ...
U kampu smo našli i ovaj plakat - dub reggae događanje na ovom prekrasnom mjestu baš kad se budemo vraćali natrag za Hrvatsku ... još i to! Zakon! Život je lijep!
boomer1309
Member
Večer se spustila, želuce smo napunili žestokom hranom, ohladili pitkom pivom, zube natrljali pastom i zaćorili ko bebe u novom suhom šatoru na luftićima koji ne puštaju - još!
Ujutro buđenje, vrijeme za polazak prema Varšavi - mislim da je to trebala biti najduža tura na putu za Estoniju - i bila je najduža i definitivno najteža. Slovačku smo prolazili lokalnim cestama, pičili kroz mirna sela, po nekim uskim cesticama bez prometa, po normalnim državnim cestama sa super-pristojnim vozačima ... Iznenadila nas je vozačka kultura Slovaka ... kad se približiš autu na 50 metara on ti se već miče u stranu i pušta te da ga pređeš ... neugodno ti se voziti iza takvog čovjeka ... a znakove poštuju 101%. Mislim da je to zbog visokih kazni ... ne znam...
Uglavnom, guštali smo u vožnji Slovačkom i prešli smo je u laganom Balkanjero stilu ... krajolik, prelijep, meni osobno
Ujutro buđenje, vrijeme za polazak prema Varšavi - mislim da je to trebala biti najduža tura na putu za Estoniju - i bila je najduža i definitivno najteža. Slovačku smo prolazili lokalnim cestama, pičili kroz mirna sela, po nekim uskim cesticama bez prometa, po normalnim državnim cestama sa super-pristojnim vozačima ... Iznenadila nas je vozačka kultura Slovaka ... kad se približiš autu na 50 metara on ti se već miče u stranu i pušta te da ga pređeš ... neugodno ti se voziti iza takvog čovjeka ... a znakove poštuju 101%. Mislim da je to zbog visokih kazni ... ne znam...
Uglavnom, guštali smo u vožnji Slovačkom i prešli smo je u laganom Balkanjero stilu ... krajolik, prelijep, meni osobno
boomer1309
Member
e, da, nismo imali nikakvu kartu, bili smo se skroz prepustili GPS-u (kojeg smo od milja nazvali Helga ... zvučao je kao gđa Vlahović s TV) i tamo negdje prije granice s Poljskom odlučili smo kupiti na benzinskoj kartu Europe - nikad ne znaš, ako rikne Helga da se znamo snaći - ako ne, onda bar da se furamo na ono kao ... mi putujemo Europom, kužite? Imamo i kartu ... vidite? ... pa smo tom kartom mahali na svakom stajanju kasnije, na svakoj kavi ... svjetski putnici, nema šta ...
I tamo negdje pred Poljskom dogodila se situacija da nam GPS nije bio od pomoći ... hrpa radova na cesti, stara karta u GPS-u, hrpa alternativnih puteva, hrpa objašnjenja na jeziku koji nam baš i nije materinji ... ali nije bed, imamo mi kartu ... Ubrzo smo ustvrdili da karta Europe znači upravo to: EUROPA! A ne neko selo i izlaz iz njega u šumu negdje u brdima. Smijeh! Koji mufloni, ne znamo di smo, ne znamo di idemo ... Ali sve je u duhu putovanja ... a još nema pijanih Rusa ... znači još nismo u Estoniji Super!
provlačili smo se nekim šumskim putevima i nekim totalno uništenim cestama i u jednom trenutku započeli raspravu o tome da li smo prešli granicu ili ne. Martina je mislila da jesmo, ja da nismo. Učinilo joj se da je vidjela negdje poljsku zastavu na nekoj kući. Kojih boja? Ne sjeća se više ... A natpisi koje smo susretali na kućama ili upozorenjima nisu nam previše odavali radi li se o poljskom ili slovačkom jeziku. I tako lutali još malo i onda izbili negdje gdje je ostala samo neka stara napuštena zgrada i znak koji je riješio sve naše dileme. Aaaah!
I tamo negdje pred Poljskom dogodila se situacija da nam GPS nije bio od pomoći ... hrpa radova na cesti, stara karta u GPS-u, hrpa alternativnih puteva, hrpa objašnjenja na jeziku koji nam baš i nije materinji ... ali nije bed, imamo mi kartu ... Ubrzo smo ustvrdili da karta Europe znači upravo to: EUROPA! A ne neko selo i izlaz iz njega u šumu negdje u brdima. Smijeh! Koji mufloni, ne znamo di smo, ne znamo di idemo ... Ali sve je u duhu putovanja ... a još nema pijanih Rusa ... znači još nismo u Estoniji
Super!
provlačili smo se nekim šumskim putevima i nekim totalno uništenim cestama i u jednom trenutku započeli raspravu o tome da li smo prešli granicu ili ne. Martina je mislila da jesmo, ja da nismo. Učinilo joj se da je vidjela negdje poljsku zastavu na nekoj kući. Kojih boja? Ne sjeća se više ... A natpisi koje smo susretali na kućama ili upozorenjima nisu nam previše odavali radi li se o poljskom ili slovačkom jeziku. I tako lutali još malo i onda izbili negdje gdje je ostala samo neka stara napuštena zgrada i znak koji je riješio sve naše dileme. Aaaah!
boomer1309
Member
Već smo bili dosta vremena na putu, bila je to tek prva trećina rute, a ceste su postajale sve gore ... drndali smo se selima kojih nema na karti EUROPE! a naša Helga nas je, nakon susreta s barikadama raznih oblika, usmjeravala uglavnom u nekakve šume. I tada smo ugledali autocestu u izgradnji i lagano se posvađali oko smjera kojim ćemo ići. Ja sam vjerovao Helgi i njenom šumskom avanturističkom duhu, a Martina je zagovarala neizgrađeni autoput s barikadama na ulazu ... "ali neki auti idu tamo" ... "mi nismo neki auti, a uostalom oni znaju kamo idu jer su lokalci, a mi nemamo pojma - bar ne sad!"
I onda sam kao pravi muškarac popustio, pregazio svoj ponos i pristao na nedovršeni autoput - i bolje, pokazalo se to kao dobar odabir.
I onda sam kao pravi muškarac popustio, pregazio svoj ponos i pristao na nedovršeni autoput - i bolje, pokazalo se to kao dobar odabir.
boomer1309
Member
Nažalost, slike s tog početnog dijela Poljske su premutne zbog drndanja ... nastavili smo vožnju prema Varšavi uglavnom cestama gdje se dalo pretjecati što smo i radili ful često jer nas je čekao dug put do cilja. Bilo je poprilično naporno, zrak je bio prevruć, a kolone u mjestima preduge - ljudi su se vraćali s mora, bila je nedjelja, a svakih nekoliko kilometara smo nailazili na radove na cesti i razne obilaske i obilaske obilazaka. Preludo.
Ona slovačka kultura vožnje je ovdje bilo nešto što ćemo rijetko vidjeti, ovdje su nas vozači podsjećali na dom Balkanjero stil vožnje je nešto sasvim normalno, poželjno čak, i tu smo plivali kao ribe u vodi ... znoju, bolje reći.
Ali tamo gdje je cesta čitava, tamo je sve ok, Poljska je ravna i pregledna i duuga ... barem u onom dijelu gdje smo mi prolazili.
Nažalost, ova je dionica bila prenaporna da bismo je živjeli punim plućima kao onu jučer do Bratislave. Lošije ceste, veće temperature, gužve zbog povratka turista ... Ludilo, umor ...
Putem smo stali na nekoj benzinskoj gdje ne znaju baš engleski i kad sam tražio Duracell baterije žena mi je pokazivala na Durex paletu proizvoda ... Hvala lijepo, ali Durex je nešto o čemu sad ne razmišljam! Duracell!!! Nema toga. Do Estonije nismo uspjeli naći Duracell baterije, ali smo zato kupili tonu Varta, Philips i ostalog smeća koje zbilja ne traje 7 puta dulje. Ljudi moji, ona reklama je stvarno istinita "...7 puta dulje nego ostale baterije" - ja bi dodao samo: pogotovo ako slikaš u onom modu iz pokreta!!!
Na drugoj benzinskoj sam mijenjao eure jer se jeftine stvari (poput par komada baterija) nisu dale kupiti na karticu i tip me je oženio ko pravog turista ... Ali bar smo se zablebetali na engleski malo ... bar nešto.
I došli smo napokon u Varšavu i probijali se kroz gradsku gužvu do kampa kojeg smo odabrali na sljedeći način: Frend je poslao sms-om popis od 5-6 kampova u i oko Varšave, a mi smo trebali odabrati kojeg ćemo ukucati Helgi da nas vodi. "Rapsodija" je zvučalo dovoljno lijepo i to smo i ukucali, a kad smo došli pred kamp - došlo nam je da se okrenemo i tražimo dalje. Ušli smo u recepciju kao, samo ćemo pogledati, a žena je pripremila već sve za prijavu i neke prospekte i bilo nam je glupo sad izaći. Eto, ostali smo, umorni smo krenuli slagati šator.
Kamp je bio pored groblja, sa starim nekakvim objektima, sa nekim klincima koji su driftali autom na ulazu, sa WC-ima i tuševima ajme-majko-kategorije, sa 20 metara kvadratnih trave gdje je mjesto za šatore. Padao je mrak i vlaga je postajala sve jača dok smo se smjestili i otuširali i sad je trebalo otići u grad nešto pojesti ... ma kakvi, ... lagana svađa, raspoloženje na dnu i ćorka, svako okrenut na svoju stranu. Prije spavanja vrtio sam Joy Division - Warsaw u glavi i kontao ... to je to stari, to je to!
Blackout!
Sutra nastavak...
Ona slovačka kultura vožnje je ovdje bilo nešto što ćemo rijetko vidjeti, ovdje su nas vozači podsjećali na dom
Balkanjero stil vožnje je nešto sasvim normalno, poželjno čak, i tu smo plivali kao ribe u vodi ... znoju, bolje reći. Ali tamo gdje je cesta čitava, tamo je sve ok, Poljska je ravna i pregledna i duuga ... barem u onom dijelu gdje smo mi prolazili.
Nažalost, ova je dionica bila prenaporna da bismo je živjeli punim plućima kao onu jučer do Bratislave. Lošije ceste, veće temperature, gužve zbog povratka turista ... Ludilo, umor ...
Putem smo stali na nekoj benzinskoj gdje ne znaju baš engleski i kad sam tražio Duracell baterije žena mi je pokazivala na Durex paletu proizvoda ... Hvala lijepo, ali Durex je nešto o čemu sad ne razmišljam! Duracell!!! Nema toga. Do Estonije nismo uspjeli naći Duracell baterije, ali smo zato kupili tonu Varta, Philips i ostalog smeća koje zbilja ne traje 7 puta dulje. Ljudi moji, ona reklama je stvarno istinita "...7 puta dulje nego ostale baterije" - ja bi dodao samo: pogotovo ako slikaš u onom modu iz pokreta!!!
Na drugoj benzinskoj sam mijenjao eure jer se jeftine stvari (poput par komada baterija) nisu dale kupiti na karticu i tip me je oženio ko pravog turista ... Ali bar smo se zablebetali na engleski malo ... bar nešto.
I došli smo napokon u Varšavu i probijali se kroz gradsku gužvu do kampa kojeg smo odabrali na sljedeći način: Frend je poslao sms-om popis od 5-6 kampova u i oko Varšave, a mi smo trebali odabrati kojeg ćemo ukucati Helgi da nas vodi. "Rapsodija" je zvučalo dovoljno lijepo i to smo i ukucali, a kad smo došli pred kamp - došlo nam je da se okrenemo i tražimo dalje. Ušli smo u recepciju kao, samo ćemo pogledati, a žena je pripremila već sve za prijavu i neke prospekte i bilo nam je glupo sad izaći. Eto, ostali smo, umorni smo krenuli slagati šator.
Kamp je bio pored groblja, sa starim nekakvim objektima, sa nekim klincima koji su driftali autom na ulazu, sa WC-ima i tuševima ajme-majko-kategorije, sa 20 metara kvadratnih trave gdje je mjesto za šatore. Padao je mrak i vlaga je postajala sve jača dok smo se smjestili i otuširali i sad je trebalo otići u grad nešto pojesti ... ma kakvi, ... lagana svađa, raspoloženje na dnu i ćorka, svako okrenut na svoju stranu. Prije spavanja vrtio sam Joy Division - Warsaw u glavi i kontao ... to je to stari, to je to!
Blackout!
Sutra nastavak...
boomer1309
Member
3. dan, Varšava
Ujutro, nakon poluprospavane noći, sve je djelovalo nekako ljepše. Sunce na nebu, ono malo trave oko nas se zeleni, ekipa iz kampa se budi ... ma cijeli taj bed od jučer navečer je bio samo posljedica našeg umora – ništa više. Odlučujemo spičiti u grad, poslikati malo, srknuti kavu i krenuti dalje za Litvu (Kaunas ili Vilnius, ne znamo ni sami još).
A Varšava je prekrasna, isto kao i ostatak Poljske kojem nismo dali šansu ovaj put, ali toplo se nadam da hoćemo. Zujali smo gradom na motoru neko vrijeme, malo slikali i onda nakon nekog vremena odlučili krenuti dalje.
Na jednoj benzinskoj pumpi sreli smo dvoje stopera sa natpisom Litva ... odmah mahanje, aaa to je to, idem ih ispitati sve živo ... No prije smo stali napuniti benzin. Kako sam tu ne baš jednostavnu radnju (zbog tank torbe i njenih bočnih homemade „priključaka“) htio obaviti što prije, ispala mi je kaciga na pod i sjebo mi se vizir – od tog trenutka do kraja puta imao sam konstantno provjetravanje , otvaranje i zatvaranje vizira koje sam mogao kontrolirati jedino pomicanjem glave gore-dolje. Jbga.
Litvanci, mladi par, vraća se s putovanja Europom, stopiraju ... prešli su je cijelu tako, a smještaj su nalazili pomoću couch surfing stranice ... dakle besplatan ... super spika, totalni pozitivci, dali nam par uputa, preporučili neki kamp u N.P. pored Vilniusa, zvali smo ih da odu s nama u restoran pored na klopu, ali nije im se dalo ... nastojali su ustopirati nekog dok je još dan ... Pozdravili se s njima i spičili na klopu.
Restoran, sam po sebi ok, konobarica naravno ne zna engleski, menu je naravno samo na poljskom i mi odlučujemo usporediti sličnosti slavenskih jezika ... Kako sam bio strašno gladan, naručio sam miješano meso ... nekim čudom dobio sam kruh, maslac i 6 fetica salame i sira na tanjuru!!! Šok!!! Zar je to miješano meso??? Riješenje je bilo zakidanje Martine za dobar komad lososa s rižom
Nastavljamo dalje prema Litvi, oni naši Litvanci su već ustopirali nekog ... zakon! Pičimo poljskom autocestom – najluđa autocesta ikad. Kako je sagrađena već davno, a očito se štedilo na svemu tako na njoj postoji brdo raskršća gdje ekipa uredno prelazi preko autoputa s jedne strane na drugu, ubacuje se u promet, okreće polukružno ... dok istovremeno ovi koji su već na njoj piče ko blesavi jer su na ... pa autocesti, valjda! Znakovi su tamo bezveze. Ograničenja se ne poštuju. Zaustavna traka se koristi i za vožnju ... ludo A na samom ulazu na taj autoput zatekli smo i biciklista koji se vozio sredinom po isprekidanoj crti – čovječe! I dok smo se vozili, u rukav mi je uletilo nešto (bio je otkopčan zbog vrućine. Samo da nije neka pčela ... Nakon par minuta što se muvala po rukavu odlučila me kazniti ubodom negdje oko lakta – sjetio sam joj se mame, jauknuo i odlučio stati na istu onu zaustavnu traku gdje se svako toliko netko propiči sa 120 na sat. Pravi muškarci ne plaču – rekao bi naš TomaHR (vozač opake Versulje s foruma) ... i nisam ... Tomo sljedio sam tvoje savjete o „pravim muškarcima“ gdje god je to bilo moguće – i svaki dan sam sve bliži tome da to i postanem
Ujutro, nakon poluprospavane noći, sve je djelovalo nekako ljepše. Sunce na nebu, ono malo trave oko nas se zeleni, ekipa iz kampa se budi ... ma cijeli taj bed od jučer navečer je bio samo posljedica našeg umora – ništa više. Odlučujemo spičiti u grad, poslikati malo, srknuti kavu i krenuti dalje za Litvu (Kaunas ili Vilnius, ne znamo ni sami još).
A Varšava je prekrasna, isto kao i ostatak Poljske kojem nismo dali šansu ovaj put, ali toplo se nadam da hoćemo. Zujali smo gradom na motoru neko vrijeme, malo slikali i onda nakon nekog vremena odlučili krenuti dalje.
Na jednoj benzinskoj pumpi sreli smo dvoje stopera sa natpisom Litva ... odmah mahanje, aaa to je to, idem ih ispitati sve živo ... No prije smo stali napuniti benzin. Kako sam tu ne baš jednostavnu radnju (zbog tank torbe i njenih bočnih homemade „priključaka“) htio obaviti što prije, ispala mi je kaciga na pod i sjebo mi se vizir – od tog trenutka do kraja puta imao sam konstantno provjetravanje , otvaranje i zatvaranje vizira koje sam mogao kontrolirati jedino pomicanjem glave gore-dolje. Jbga.
Litvanci, mladi par, vraća se s putovanja Europom, stopiraju ... prešli su je cijelu tako, a smještaj su nalazili pomoću couch surfing stranice ... dakle besplatan ... super spika, totalni pozitivci, dali nam par uputa, preporučili neki kamp u N.P. pored Vilniusa, zvali smo ih da odu s nama u restoran pored na klopu, ali nije im se dalo ... nastojali su ustopirati nekog dok je još dan ... Pozdravili se s njima i spičili na klopu.
Restoran, sam po sebi ok, konobarica naravno ne zna engleski, menu je naravno samo na poljskom i mi odlučujemo usporediti sličnosti slavenskih jezika ... Kako sam bio strašno gladan, naručio sam miješano meso ... nekim čudom dobio sam kruh, maslac i 6 fetica salame i sira na tanjuru!!! Šok!!! Zar je to miješano meso??? Riješenje je bilo zakidanje Martine za dobar komad lososa s rižom
Nastavljamo dalje prema Litvi, oni naši Litvanci su već ustopirali nekog ... zakon! Pičimo poljskom autocestom – najluđa autocesta ikad. Kako je sagrađena već davno, a očito se štedilo na svemu tako na njoj postoji brdo raskršća gdje ekipa uredno prelazi preko autoputa s jedne strane na drugu, ubacuje se u promet, okreće polukružno ... dok istovremeno ovi koji su već na njoj piče ko blesavi jer su na ... pa autocesti, valjda! Znakovi su tamo bezveze. Ograničenja se ne poštuju. Zaustavna traka se koristi i za vožnju ... ludo A na samom ulazu na taj autoput zatekli smo i biciklista koji se vozio sredinom po isprekidanoj crti – čovječe! I dok smo se vozili, u rukav mi je uletilo nešto (bio je otkopčan zbog vrućine. Samo da nije neka pčela ... Nakon par minuta što se muvala po rukavu odlučila me kazniti ubodom negdje oko lakta – sjetio sam joj se mame, jauknuo i odlučio stati na istu onu zaustavnu traku gdje se svako toliko netko propiči sa 120 na sat. Pravi muškarci ne plaču – rekao bi naš TomaHR (vozač opake Versulje s foruma) ... i nisam ... Tomo sljedio sam tvoje savjete o „pravim muškarcima“ gdje god je to bilo moguće – i svaki dan sam sve bliži tome da to i postanem