Chile
Member
10 500 km u 25 dana ili kroz 10 zemalja
Relacija:Hrvatska-Sisak-Srbija-Beograd-Bugarska-Sofija-Turska-Istanbul-Ankara-Adana-Iskenderun-Sirija-Alepo-Hama-Homs-Palmyra-Damask-Dara-Jordan-Aqaba-Wadi-rum-Petra-Mrtvo-more-Sirija-Busra-Tartus-Turska-Alanya-Pamukale-Izmir-Troja-Canakkale-Grčka-Kavala- Solun- Makedonija- Prilep-Mariovo-Ohrid-Albanija-Durres-Skadar-Crna gora Bar-Podgorica-Nikšić BIH-Trebinje – Mostar- Banja luka-HR-Zagreb-Sisak
Evo da i ja podijelim sa Vama svoje iskustvo
Natovareni osobnim stvarima i pomadama za motor krećemo na put rano ujutro, pomalo bezvoljni i umorni. Nakon godine planiranja ovog puta ali i mnogih problema koji su iskrsnuli netom prije, nemamo osjećaj da zaista i napokon krećemo prema pustinji, Petri i ostalim čudesima Bliskog istoka. Sve se toga jutra činilo nekako nestvarno ali sve je bilo tu, stvari spremljene, novci na sigurnom , motor u novom izdanju, u iščekivanju svog prvog dužeg puta. U Popovači se penjemo na autoput i vožnja počinje. Već nakon 200 tinjak km primjećujem da mi je pukla jedna gurtna od bocne torbe, nisu mi stigli bocni nosači pa smo krenuli bez njih ali nisam mislio da će auspusi topiti torbe, ali brzom reakcijom i domišljatošću to rješavamo i krećemo dalje. Prva stanica našeg puta je Beograd gdje nas je ugostio Dragan sa BJB, tamo taman ekipa sa BJB ima dobrovoljno davanje krvi, stajemo pozdravljamo se i idemo do Dragana . Nakon njegovog gostoprimstva uz pivicu i raspravljanja o putu idemo spavati. Sljedeće jutro krećemo za Sofiju, drugu državu na našem putu. Na granici nemamo nikakvih neugodnosti iako smo bili upozoreni na iste a ne primjećujemo niti da se nešto posebno krade. :neznam:
Sofija nas nije nešto previše impresionirala. Došli smo kasno popodne pa nije bilo previše vremena za razgledavanje, uostalom to je još uvijek bio poznati teritorij, samo stanica do nečega što nam je bio cilj-Istok i duh istoka, što smo očekivali doživjeti u Turskoj. Nakon male nezgode, prevrtanje na semaforu sa 0km/h ( nisam uspio spustiti nogu na vrijeme jer je moja znatiželjna draga nagnula se da i ona vidi što sam ja maloprije zagledao na motoru ) i požara koji je buknuo u obližnjem hotelu odlučili smo potražiti sobu i prespavati ostatak dana kako bi odmorni došli do sljedeće destinacije. Na relaciji od Bugarske granice pa sve do Sirije pratila nas je kiša koja nas je i dopratila do Istanbula. :?
Doručak u Bugarskoj ( zapravo više marenda), na putu prema Turskoj
Ulazimo u Tursku i nastavljamo (naravno po kiši do Istanbula).
Tu se susrećemo po prvi put sa turskim cijenama benzina ali i sa gostoprimstvom.
Crvenim je označen put tamo a zelenim povratak
http://img380.imageshack.us/img380/6turskagranicaeu0.jpg/1/w640
[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img511.imageshack.us/img511/9643/7welcometoturkyvm7.jpg
Navečer stižemo u Istanbul i započinjemo sa traženjem hotela.
Smještaj nalazimo u prvom hotelu kojeg smo zapazili uz put. Kako osoblje nije bilo na ti sa engleskim pokušavamo na jugoslavenskom i ide nam dosta dobro . Hotel Viyana naime drži obitelj koja se doselila iz Bosne i već ga generacijama drže. A u prilog im ide i cijena od 20 eura za nas dvoje te bar sa solidnom zalihom piva Efes, po cijeni od 2 eura :wink:. Neprocjenjivo, topli tuš, suha odjeća i pivo…
Što reći o gradu koji, procjenjuje se, ima oko 15 milijuna stanovnika. Ulazak u grad bio je očaravajući, golemi neboderi svuda oko nas, grad nekako čist i plav onako u sutonu nakon obilne kiše ili je dojam bio toliko dojmljiv jer je kiša, koja nas je pratila 700 km prestala padati sa našim ulaskom u grad.
Sljedeći dan radimo veliku pogrešku no tada nismo znali da je hotel, iako u središtu, udaljen od samog centra grada nekih 10 km ali što je još važnije tada još nismo znali da grad ima 15 milijuna stanovnika a da su njihovi vozači ubojice na cesti, guraju se, trube, u tih 10 km skoro su me 20 puta srušili sa motora ( iduci put obavezno taxi od hotela, jbt pa 2 sata mi je trebalo da ponovo nađem hotel), parkiramo se u centru i krećemo dakle oboružani dobrom voljom pronaći ono zbog čega dolaze milijuni turista ali nas dobra volja brzo napušta. Čudnovato je kako nam svaki Turčin kojeg pitamo za Aja Sofiju ne zna reći točan smjer pa onako izgubljeni lutamo i hodamo pa čekamo da stane i opet dosadna kiša da bi nakon 3 sata traženja napokon došli do cilja-veličanstvena Plava džamija i preko puta nje Aja Sofija. S obzirom da se ne uklapamo u sliku pravih turista koje bus dovede do neke građevine nismo imali niti volje niti vremena stajati u redu da kupimo karte za Aju niti Topkapi i da se utopimo u masi Japanaca, Nijemaca i ostalih nam daljih ili bližih susjeda. Umjesto kulturnog uzdizanja popijemo pivu. Na krivom mjestu doduše jer su nas i ovaj puta, kao što će se kasnije ispostaviti toliko puta, dobro oženili za istu. Piva je u muslimanskim zemljama luksuz, pa iako je Ataturk uveo mnoge reforme po uzoru na zapad do alkohola je u Istanbulu i dalje prilično teško doći. Pogled i lokacija se plaćaju svugdje a ovo će nam samo biti dobra lekcija za ubuduće.
Mali mačkovi koje bi doma odvezao samo da samo ih imao gdje staviti.. Nahranili smo ih i ostavili da se igraju sa starijom braćom.
Zanimljivo je koliko Turci obožavaju svog bivšeg predsjednika.. Na svakoj drugoj zgradi vijorila se zastava sa njegovim likom a u svakom gradu postoji niz njegovih spomenika. Na sličnu smo stvar nailazili i u Siriji i Jordanu ali oni su odavali počast svojim živućim predsjednicima. Nije niti čudno da su Turci toliko zahvalni Ataturku. On je 1923 godine stvorio modernu tursku državu i donio niz zakona kojima je želio raskinuti veze sa otomanskim carstvom a približiti državu zapadu. Iako su se mnogi bunili njegovim reformama uspio je provesti agrarne reforme, uvesti latinicu umjesto arapskog pisma, dao ženama pravo glasa i zabranio nošenje zara, fesa i feredža, a islam je prestao biti državna religija.
Relacija:Hrvatska-Sisak-Srbija-Beograd-Bugarska-Sofija-Turska-Istanbul-Ankara-Adana-Iskenderun-Sirija-Alepo-Hama-Homs-Palmyra-Damask-Dara-Jordan-Aqaba-Wadi-rum-Petra-Mrtvo-more-Sirija-Busra-Tartus-Turska-Alanya-Pamukale-Izmir-Troja-Canakkale-Grčka-Kavala- Solun- Makedonija- Prilep-Mariovo-Ohrid-Albanija-Durres-Skadar-Crna gora Bar-Podgorica-Nikšić BIH-Trebinje – Mostar- Banja luka-HR-Zagreb-Sisak
Evo da i ja podijelim sa Vama svoje iskustvo
Natovareni osobnim stvarima i pomadama za motor krećemo na put rano ujutro, pomalo bezvoljni i umorni. Nakon godine planiranja ovog puta ali i mnogih problema koji su iskrsnuli netom prije, nemamo osjećaj da zaista i napokon krećemo prema pustinji, Petri i ostalim čudesima Bliskog istoka. Sve se toga jutra činilo nekako nestvarno ali sve je bilo tu, stvari spremljene, novci na sigurnom , motor u novom izdanju, u iščekivanju svog prvog dužeg puta. U Popovači se penjemo na autoput i vožnja počinje. Već nakon 200 tinjak km primjećujem da mi je pukla jedna gurtna od bocne torbe, nisu mi stigli bocni nosači pa smo krenuli bez njih ali nisam mislio da će auspusi topiti torbe, ali brzom reakcijom i domišljatošću to rješavamo i krećemo dalje. Prva stanica našeg puta je Beograd gdje nas je ugostio Dragan sa BJB, tamo taman ekipa sa BJB ima dobrovoljno davanje krvi, stajemo pozdravljamo se i idemo do Dragana . Nakon njegovog gostoprimstva uz pivicu i raspravljanja o putu idemo spavati. Sljedeće jutro krećemo za Sofiju, drugu državu na našem putu. Na granici nemamo nikakvih neugodnosti iako smo bili upozoreni na iste a ne primjećujemo niti da se nešto posebno krade. :neznam:
Sofija nas nije nešto previše impresionirala. Došli smo kasno popodne pa nije bilo previše vremena za razgledavanje, uostalom to je još uvijek bio poznati teritorij, samo stanica do nečega što nam je bio cilj-Istok i duh istoka, što smo očekivali doživjeti u Turskoj. Nakon male nezgode, prevrtanje na semaforu sa 0km/h ( nisam uspio spustiti nogu na vrijeme jer je moja znatiželjna draga nagnula se da i ona vidi što sam ja maloprije zagledao na motoru ) i požara koji je buknuo u obližnjem hotelu odlučili smo potražiti sobu i prespavati ostatak dana kako bi odmorni došli do sljedeće destinacije. Na relaciji od Bugarske granice pa sve do Sirije pratila nas je kiša koja nas je i dopratila do Istanbula. :?
Doručak u Bugarskoj ( zapravo više marenda), na putu prema Turskoj
Ulazimo u Tursku i nastavljamo (naravno po kiši do Istanbula).
Tu se susrećemo po prvi put sa turskim cijenama benzina ali i sa gostoprimstvom.
Crvenim je označen put tamo a zelenim povratak
http://img380.imageshack.us/img380/6turskagranicaeu0.jpg/1/w640
[URL=http://imageshack.us][IMG]http://img511.imageshack.us/img511/9643/7welcometoturkyvm7.jpg
Navečer stižemo u Istanbul i započinjemo sa traženjem hotela.
Smještaj nalazimo u prvom hotelu kojeg smo zapazili uz put. Kako osoblje nije bilo na ti sa engleskim pokušavamo na jugoslavenskom i ide nam dosta dobro . Hotel Viyana naime drži obitelj koja se doselila iz Bosne i već ga generacijama drže. A u prilog im ide i cijena od 20 eura za nas dvoje te bar sa solidnom zalihom piva Efes, po cijeni od 2 eura :wink:. Neprocjenjivo, topli tuš, suha odjeća i pivo…
Što reći o gradu koji, procjenjuje se, ima oko 15 milijuna stanovnika. Ulazak u grad bio je očaravajući, golemi neboderi svuda oko nas, grad nekako čist i plav onako u sutonu nakon obilne kiše ili je dojam bio toliko dojmljiv jer je kiša, koja nas je pratila 700 km prestala padati sa našim ulaskom u grad.
Sljedeći dan radimo veliku pogrešku no tada nismo znali da je hotel, iako u središtu, udaljen od samog centra grada nekih 10 km ali što je još važnije tada još nismo znali da grad ima 15 milijuna stanovnika a da su njihovi vozači ubojice na cesti, guraju se, trube, u tih 10 km skoro su me 20 puta srušili sa motora ( iduci put obavezno taxi od hotela, jbt pa 2 sata mi je trebalo da ponovo nađem hotel), parkiramo se u centru i krećemo dakle oboružani dobrom voljom pronaći ono zbog čega dolaze milijuni turista ali nas dobra volja brzo napušta. Čudnovato je kako nam svaki Turčin kojeg pitamo za Aja Sofiju ne zna reći točan smjer pa onako izgubljeni lutamo i hodamo pa čekamo da stane i opet dosadna kiša da bi nakon 3 sata traženja napokon došli do cilja-veličanstvena Plava džamija i preko puta nje Aja Sofija. S obzirom da se ne uklapamo u sliku pravih turista koje bus dovede do neke građevine nismo imali niti volje niti vremena stajati u redu da kupimo karte za Aju niti Topkapi i da se utopimo u masi Japanaca, Nijemaca i ostalih nam daljih ili bližih susjeda. Umjesto kulturnog uzdizanja popijemo pivu. Na krivom mjestu doduše jer su nas i ovaj puta, kao što će se kasnije ispostaviti toliko puta, dobro oženili za istu. Piva je u muslimanskim zemljama luksuz, pa iako je Ataturk uveo mnoge reforme po uzoru na zapad do alkohola je u Istanbulu i dalje prilično teško doći. Pogled i lokacija se plaćaju svugdje a ovo će nam samo biti dobra lekcija za ubuduće.
Mali mačkovi koje bi doma odvezao samo da samo ih imao gdje staviti.. Nahranili smo ih i ostavili da se igraju sa starijom braćom.
Zanimljivo je koliko Turci obožavaju svog bivšeg predsjednika.. Na svakoj drugoj zgradi vijorila se zastava sa njegovim likom a u svakom gradu postoji niz njegovih spomenika. Na sličnu smo stvar nailazili i u Siriji i Jordanu ali oni su odavali počast svojim živućim predsjednicima. Nije niti čudno da su Turci toliko zahvalni Ataturku. On je 1923 godine stvorio modernu tursku državu i donio niz zakona kojima je želio raskinuti veze sa otomanskim carstvom a približiti državu zapadu. Iako su se mnogi bunili njegovim reformama uspio je provesti agrarne reforme, uvesti latinicu umjesto arapskog pisma, dao ženama pravo glasa i zabranio nošenje zara, fesa i feredža, a islam je prestao biti državna religija.