gotov plan za norvešku
- Thread starter starac1
- Start date
starac1
Member
24 -7 2022
Buđenje 7h polako se izvlačim iz šatora i pravac na umivanje i ostalo dok još nema gužve. Nakon toga kuhalo i kuhanje prve kave. Od kuče smo uzeli kavu i ona mala pakiranja za mlijeko tako da je problem s kavom riješen. Vrijeme nam nije nešto posebno navukli se neki oblaci ali dobro glavno da ne pada kiša. U međuvremenu se probudila i moja ljepša polovica koja bez kave ne funkcionira, prvo kava pa cigara pa kava i tek onda je spremna za razgovor. Polako ispijamo kavu, oblačimo se, pakiramo stvari i bas nam to ne ide, očito još nismo uhvatili ritam ali uhodat ćemo se vremenom. Oko 10h sjedamo na motor i pravac Hirtshals. Pošto smo imali vremena stajali smo na svakom drugom odmaralištu. pili kavu neki su i spavali. Sunce se opet probilo kroz oblake ali je stvorilo takvu sparinu koja nas je ubijala. Unatoč tolikim stajanjima ipak smo došli 3h prije vremena, chekirali karte i tom prilikom zavezali neke vrpce oko volana za koje ni danas ne znam čemu su služile. Naravno da smo se odmah poput pravih bajkera parkirali u prve redove.
Dok smo čekali trajekt upoznali smo bajkera iz njemačke koji također ide u Norvešku. Uz razgovor i šale vrijeme je proletjelo i odjednom se pojavio i naš trajekt.
Slijedio je ukrcaj, vezivanje motor i oko 20h krenuli smo put Norveške. Na brodu je bila dosta velika gužva te smo našli dva slobodna mjesta uz nekakav hodnik koji je vodio nekud prema pramcu. Tu smo se ulogorili i pomalo dremuckali koliko se to moglo. Kako smo se približavali obali Norveške negdje oko 23h Sanja je otišla po svoju dozu nikotina i vratila se sva ushićena vičući kako je vani još uvijek dan, dobro nije bio baš dan ali kao kod nas sumrak.
Dok smo sjedili u hodniku ostao mi je u sjećanju jedan događaj, naime prema nama po tom hodniku trčkarao je neki dječačić te nekoliko metara od nas tako se prosuo da me i sada prođu trnci, naime dijete je ostalo nepomično ležati na podu te je samo pocrvenio u licu . Ja sam već bio krenuo prema djetetu kada vidim da ide dječakov otac ali onako bez žurbe lagano. Dolazi do dječaka podiže ga a on još uvijek onako crven u licu sada već sa suzama u očima i sada sam očekivao deračinu plač jer to ne bi bilo ni čudo poslije onakvog pada, ali od toga ništa . Otac ga je zagrlio te ga pregledao da nije ništa slomio još ga jednom poljubio te spustio na pod da nastavi hodati. Sve je to prošlo bez imalo vike natezanja . Da se to dogodilo kod nas mislim da bi bili svi u zraku od mame tate pa do stotog koljena unatrag zvala bi se hitna helikopteri itd.. Ovo me malo šokiralo, ta ležernost oca ali sam kasnije putujući kroz norvešku primijetio recimo da dijete od ne znam 5-6g drži oštar nož u ruci i nešto rezbari u drvetu ili se penju po drveću.
Negdje poslije ponoći dolazimo u Kristiansand i počinje iskrcaj i evo nas u Norveškoj.....
Buđenje 7h polako se izvlačim iz šatora i pravac na umivanje i ostalo dok još nema gužve. Nakon toga kuhalo i kuhanje prve kave. Od kuče smo uzeli kavu i ona mala pakiranja za mlijeko tako da je problem s kavom riješen. Vrijeme nam nije nešto posebno navukli se neki oblaci ali dobro glavno da ne pada kiša. U međuvremenu se probudila i moja ljepša polovica koja bez kave ne funkcionira, prvo kava pa cigara pa kava i tek onda je spremna za razgovor. Polako ispijamo kavu, oblačimo se, pakiramo stvari i bas nam to ne ide, očito još nismo uhvatili ritam ali uhodat ćemo se vremenom. Oko 10h sjedamo na motor i pravac Hirtshals. Pošto smo imali vremena stajali smo na svakom drugom odmaralištu. pili kavu neki su i spavali. Sunce se opet probilo kroz oblake ali je stvorilo takvu sparinu koja nas je ubijala. Unatoč tolikim stajanjima ipak smo došli 3h prije vremena, chekirali karte i tom prilikom zavezali neke vrpce oko volana za koje ni danas ne znam čemu su služile. Naravno da smo se odmah poput pravih bajkera parkirali u prve redove.
Dok smo čekali trajekt upoznali smo bajkera iz njemačke koji također ide u Norvešku. Uz razgovor i šale vrijeme je proletjelo i odjednom se pojavio i naš trajekt.
Slijedio je ukrcaj, vezivanje motor i oko 20h krenuli smo put Norveške. Na brodu je bila dosta velika gužva te smo našli dva slobodna mjesta uz nekakav hodnik koji je vodio nekud prema pramcu. Tu smo se ulogorili i pomalo dremuckali koliko se to moglo. Kako smo se približavali obali Norveške negdje oko 23h Sanja je otišla po svoju dozu nikotina i vratila se sva ushićena vičući kako je vani još uvijek dan, dobro nije bio baš dan ali kao kod nas sumrak.
Dok smo sjedili u hodniku ostao mi je u sjećanju jedan događaj, naime prema nama po tom hodniku trčkarao je neki dječačić te nekoliko metara od nas tako se prosuo da me i sada prođu trnci, naime dijete je ostalo nepomično ležati na podu te je samo pocrvenio u licu . Ja sam već bio krenuo prema djetetu kada vidim da ide dječakov otac ali onako bez žurbe lagano. Dolazi do dječaka podiže ga a on još uvijek onako crven u licu sada već sa suzama u očima i sada sam očekivao deračinu plač jer to ne bi bilo ni čudo poslije onakvog pada, ali od toga ništa . Otac ga je zagrlio te ga pregledao da nije ništa slomio još ga jednom poljubio te spustio na pod da nastavi hodati. Sve je to prošlo bez imalo vike natezanja . Da se to dogodilo kod nas mislim da bi bili svi u zraku od mame tate pa do stotog koljena unatrag zvala bi se hitna helikopteri itd.. Ovo me malo šokiralo, ta ležernost oca ali sam kasnije putujući kroz norvešku primijetio recimo da dijete od ne znam 5-6g drži oštar nož u ruci i nešto rezbari u drvetu ili se penju po drveću.
Negdje poslije ponoći dolazimo u Kristiansand i počinje iskrcaj i evo nas u Norveškoj.....
Attachments
vroc
Well-known member
Pardon, moja greska, sad sam vido da nas je dijelilo mjesec dana tocno, mi smo bili u vlaku 22.06. Ups. Sorry.