Grčka 2022.

vojo

Well-known member
Pozdrav svima

Ove godine, za razliku od prošle, nije bilo neizvjesnosti u vezi Covida - dali radi rata u Ukrajini ili zato što je stvarno epidemija minula, ne znam - znam samo da smo dovoljno rano počeli razmišljati o jednom većem, već uobičajenom i tradicionalnom (nama 15-tom) điru po Evropi. Iz čisto privatnih razloga (rodbina) odlučili smo se za Grčku - a tome su pogodovala još dva razloga - prošle godine (Crno More) nismo stigli obići Grčku jer je itinerer bio jednostavno prekrcan, a drugo, u Grčkoj nismo supruga i ja bili nikada - i eto ti tri jako dobra razloga za zaletit se do tamo. Da mi malo vidimo kako to oni vode turizam ....

Kako smo, kažem, imali dosta vremena - iako priznajem da sjena ukrajinskog rata baš i nije bila tako daleko pa smo se malo bojali što ako se to nekako 'proširi' nekontorlirano, poput požara sa burom - dakle imali smo dosta vremena pa smo se mogli pripremiti kako treba. Još svježi od prošlogodišnjeg izleta znali smo da je prvo i osnovno - ne raditi previše kilometara - što ukupno, što dnevno. Previše vožnje je možda ugodno za vozača, ali sa suvozača/čicu sigurno nije, a ako se uzmu u obzir ljetne vrućine, onda ni vozači baš ne uživaju.
Prva varijanta je bila da se 'spustimo' do Grčke najbližim putem a to je niz jadransku obaju, preko Crne Gore i Albanije i uđemo u Grčku pa onda 'šaramo' onuda. Kako smo planirali da cijeli put traje dvije sedmice (14 dana) u toj varijanti nam je za razgledavanje Grčke ostajalo svega 6 dana uz napravljenih oko 3.500 km i razgledavanje samo 'kopnenog' dijela Grčke.
No malo po malo nam se nametnula ideja da ipak pokušamo neku varijantu sa trajektom, da bi ubrzali 'dolazak' u Grčku. Idealno bi bilo krenuti iz neke nama najbliže luke (Rijeka, Pula, Trst, Zadar). Nakon njuškanja po netu ispalo je da su polazne luke iz Italije samo Bari, Brindisi, Ancona i Venecija i to uglavnom za Drač (Albanija) te Igumenicu ili Patras u Grčkoj. Birali smo, naravno, najbližu (Venecija) i odlučili se za najudaljeniju luku u Grčkoj (Patras na Pelopnezu). Time smo boravak u Grčkoj uspjeli produžiti na punih 8 dana uz planiranih 2.700 km. To nam se to činila najbolja varijanta i oko te ideje smo planirali cijeli put.
U početku smo planirali da se uputimo u istom sastavu kao prošle godine ali neplanirano su neki otpali iz zdravstvenih razloga, a drugi su uletili, isto tako iznenada. Tako da smo na put krenuli četvero od nas sa dva motora i to u standardno 'bodulsko-istrijanskoj' kombinaciji - ja i supruga sa uvijek istim BMW R1150R, Edo isto tako sa istim BMW K1200GT koji je branio istarske boje ali nam se pridružila i njegova partnerica s namjerom da brani boje 'sjeverne' (zagorsko-zagrebačke) Hrvatske te da malo uravnoteži ovu 'primorsko-istarku' dominaciju.


Dan 1. - 15.6.2022. Rijeka - Venezia, 255 km
Dan 2. - 16.6.2022. Venezia - Patras, 0 km

wgD472P.jpg


Ja mrzim vožnju po auto-cestama, bez obzira na vozilo, ali posebno na motoru. To mi je dosadno, besmisleno i djeluje mi opasno, mislim ta vožnja pri velikim brzinama. Svjestan sam naravno da nije ništa opasnije voziti se 120-130 na a-cesti u odnosu na 80-90 po 'običnoj'/dvosmjernoj cesti ali ipak izbjegavam auto-ceste kad god mogu i u životu sam na motoru napravio možda 300 km po takvim cestama.
No ako situacija zahtjeva drugačije, ne mogu odbiti. Naime, karte za trajekt smo kupili unaprijed (preko neta - karta za dve osobe na palubi tj. bez kabine, plus motor je koštala 256 €) i trajekt je kretao iz Venecije u podne, a check-in smo morali obaviti dva sata prije tj. na trajektnom pristaništu smo morali biti u 10 ujutro. Iako od Rijeke do Venecije nema mnogo kilometara (oko 250) s malom rezervom je ispadalo da ipak moramo krenuti dosta rano. A motati se po lokalnim cestama - koliko god ih dobro poznavali - bilo je previše rizično. Iako nije ni auto-cesta bez rizika - ako se nešto desi pa dođe do zastoja, ne možeš ništa napraviti jer se ne možeš okrenuti i vratiti se ....

Kao i obično na početku putovanja vlada euforično stanje - to je ranojutarnji polazak iz Rijeke:
aPlzkGl.jpg


No dobro, krenuli smo u 6:30 iz Rijeke gdje smo se prethodnu večer svi našli te zapičili - pravac Venecija. Sama vožnja do tamo nema neke značajke - juriš, gledaš više u zrcala nego naprijed i - to je to. Edo je imao navigaciju i on je vodio ovaj dio puta pa sam se ja sasvim oslonio na njega. Dogovorili smo se da vozimo oko 120 na sat, no Edo je valjda nekako namjestio tempomat tako da je malo po malo išao sve brže (ili možda ja sve sporije - iako mi kilometar-sat nije tako pokazivao) tako da je uskoro nestao na horizontu. Nisam se brinuo jer sam znao da će nas već negdje počekati pa ćemo do terminala skupa. No na izlazu sa auto-ceste njega/njih nema! Eeee, onda sam se zabrinuo. No dobro, uzeo sam moju navigaciju i namjestio 'Ferry terminal' i zalijepio se za to. Uđem u Mestre i sve mi nekako sumnjivo, iako putokazi pokazuju trajektni terminal. Nekako sam ipak shvatio da to nije taj terminal (naš je bio Fusine terminal) i ajde, vraćaj se natrag iz luke. Ali prilikom postavljanja mobitela na držač (nemam pravu navigaciju već koristim onu sa mobitela, HERE) postavim mobitel naopako i prilikom stezanja mobitela da se ne izvuče iz držača pretisnem on/off dugme i mobitel prestane raditi. Ja mislio da je ostao bez struje pa ajde, stani opet i spoji ga na USB .... a bilo je već blizu 10 sati i sunce je počelo peći opasno ....
Da ne duljim, to kruženje po Mestre-u da bih došao na pravi put za terminal Fusine se oteglo - neka raskršća sam prošao po tri puta - što je čak i moja bolja polovica primjetila, ali je mudro šutila jer je shvatila da lutam i da se sve više nerviram. I kad smo konačno našli pravi put (zahvaljujući pomalo i nekim austrijskim motoristima koji su isto tako 'tražili' terminal) i došli do cilja bilo je već 10:45. A kad ono Edo već tamo i čekaju nas, i čude se gdje smo nestali ....

Dolazak na terminal i veselje šro smo se našli sa 'izgubljenim' prijateljima, a još nismo imali pojma što nas čeka:
p4iyzGr.jpg


Eee, sve bi bilo bajno da je na tome ostalo tj. da se priča završila dolaskom na terminal. Ali ne, drama je tek počinjala.
Edo je stao u red za check-in i čeka on (i ostali, naravno, bila su četiri reda sa po 7-8 ljudi, uglavnom bajkera) i kad je došao da šaltera - zastoj .... što je sad? Pao sistem. Ne rade kompjuteri! Nijedan! Ništa, strpljenja, čekamo dalje, čekamo .... Vrijeme prolazi, a niko ništa. Postajemo nestrpljivi pa pitamo službenike na šalteru što ako sistem ne proradi? Ništa, kažu oni, brod odlazi bez vas! Štoooo ....?
Još gore od svega, vani pričamo sa starijim tj. iskusnijim vozačima (uglavnom kamiona) koji vele da se to zna desiti i da su čak koji puta bili preusmjerenu na ukrcaj u - Anconi! Nama mrak na oči ....
Nakon jedno pola sata čekanja, kad je pritisak pare već opasno narasao (ne samo nama) ipak su 'mudrijaši' sa terminala našli nekakovo rješenje i pustili nas na ukrcajnu rampu tj. na brod samo sa nekakvim pečatima .... živjela birokracija. Do broda su bile još dvije kontrole (te carina, te karabinjeri, te ....) i kad su nas ipak prepustili, mi se ukrcamo, uparkiramo (bez da smo vidjeli da su motore vezali uz zidove - što nam baš nije bilo drago) i jurnemo na 'deck' ilitiga palubu za obične smrtnike (stalno smo imali pred očima sretne trenutke na Titaniku!) - a kad ono, u salonu, sva najbolja mjesta (itaj: kauči, dvosjedi, trosjedi ....) naravno već zauzeta. Ništa, našli smo par fotelja (neupotrebljivih za spavanje) i shvatili da ćemo se morati zadovoljiti sa malo tvrđim krevetima - odnosno spavanjem na podu. Moja supruga i ja, kao stari i iskusni bajkeri, smo bili spremni na to pa smo ponijeli minijaturne vreće za spavanje i - što je važnije - male jastuke na napuhavanje, dok su naši prijatelji morali spavati bez ičega ....
 
Konačno ukrcani - nismo baš dobili 'De Luxe' ležajeve ali, bože moj:
28MhPtf.jpg


Krenuli smo oko 12:30, dakle sa jedno pola sata kašnjenja, što i nije bilo strašno. Izlaz iz venecijanskog Lida je dug i nikad kraja, a onda smo krenuli.
Putovanje brodom je jako lijepo ali pomalo dosadno. Posebno kada se putuje tako dugo (dan i pol - 33 sata) i to dobrim dijelom daleko od obale pa osim horizonta, dima i traga na moru što ga ostavlja brod ne vidiš ništa drugo.

Koji puta nismo bili sigurni dali zatražiti alko-test kapetana odnosno kormilara:
21s5NgK.jpg


Pokušaj doživljavanja scena iz Titanika - ali obrnuto, prema krmi ....
FEPrlCl.jpg


Spavanje u salonu u stilu 'ko prvi uhvati najbolje mjesto':
GHMsRBc.jpg


Da skratimo 'uživanje' smo se naoružali križaljkama, elektronskim knjigama, rezervnom baterijom za mobitel - iako uglavnom nije bilo internetskog ni mobitelskog signala - i sa nešto klope jer smo računali da će klopa i pijača na brodu biti malo skuplja. Ispalo je upravo tako - piva od 1/2 litre je koštala 5,20 €, a jutarnja kava skoro 4 i pol eura (i to ne bog-zna-kako dobra). Inače, brod 'Asterion II' koji nas je vozio je registriran u Nikoziji (Cipar), pripada grčkom Anek Lines-u, vozi za i iz Italije ali nitko na brodu ne govori talijanski! Nije ni čudo onda da im je kava tako loša ....

Jutarnja bljak-kava koja je koštala kao najbolja u normalnom restoranu:
o60gwgW.jpg


Doručak kod Tiffanija .... ne, kod Titanika .... ne, na 'Asterionu II' - nije nešto, ali je jeftino:
jGAInlB.jpg


Ubijanje vremena na bespućima Jadranskog mora 'intelektualnom vježbom':
vGN1fOz.jpg


Grčka na vidiku! Nije baš 'pravo' kopno, ali je prvi grčki otok kojeg smo vidjeli - Othonoi:
F1z2wh2.jpg


Većina bajkera se iskrcala u Igumenici. Malo smo se čudili koliko ih je - valjda su išli odmah prema Ateni ili Meteorama:
W8amfEH.jpg


Priprema za iskrcavanje u Patrasu - došavši u gražu ipak smo, s olakšanjem, otkrili da su nam motori vezani za bokove broda:
pWkvdr4.jpg


U Patras smo stigli nešto prije 22:00 navečer, ali po našem vremenu - kod njih je već bilo 23 sata. Odmah smo ukucali adresu apartmana u navigaciju i došli do mjesta spavanja bez problema. Malo problema je bilo jer nas kod apartmana nije nitko dočekao - ispred ulaza je bio onaj mali sef sa ključem, ali nitko nam nije javio šifru. A ništa, zovi simo, zovi tamo i eto šifre, ulaza, tuširanja i zasluženog odmora .... (kasnije sam vidio da su mi šifru ipak bili poslali na e-mail dan ranije ali smo mi već bili na brodu i to bez signala! - šit hepnz).

Sve u svemu, uspjeli smo sa jednim rezervarom jeftine slovenske benzine doći od Kozine do Patrasa u Grčkoj .... nije loše! Bili smo zadovoljni ali i umorni od - dvodnevnog sunčanja i 'nedela'!


Nastavit će se, naravno ....

Vojo :D
 
Bio frend isto u Grčkoj, isto je "pohvalio" skupu "bljak" kavu !
A eto, to me tješi - znači da nemam samo ja profinjeni ukus .... ipak smo mi blizu Italiji i Talijanima pa smo nešto i naučili od njih ....

Vojo
 
bilježim se za nastavak sa zadovoljstvom, uvijek odlični putopisi
 
Dan 3. - 17.6.2022. Patras - Kalamata, 291 km

qso8h5C.jpg


Ka što rekoh, supruga i ja nismo nikada bili u Grčkoj, a znajući za bogatu povijest ove zemlje nastojali smo se jako dobro pripremiti za ovo putovanje. Pod time mislim da smo pokušali sastaviti takav itinerer da ne lutamo od jednog mjesta do drugog u stilu 'a vidi ovo - a vidi ono' već smo se pripremili tako da smo točno znali gdje idemo, što želimo vidjeti a što preskočiti.
Tako smo isplanirali da u Patrasu samo spavamo i odmah ujutro krećemo dalje, bez razgledavnja znamenitosti grada. Ruku na srce, jedina znamenitost koja je mene fascinirala u Patrasu je most preko Korintskog zaljeva (Rio-Antirrio most) koji arhitekturom podsjeća na naš novi Pelješki most. Most smo vidjeli samo u prolazu, nismo išli preko njega (nadam se drugom prilikom) već smo nastavili uz sjevernu obalu Peloponeza sve do Diakopta.
Na TV smo ove zime gledali neku emisiju koja je, između ostalog, prikazala i jedan vlakić (uskotračna pruga) koji vozi od Diakopta do Kalavrite u unutrašnjost ali sve kroz neke kanjone, tunele, stjene, riječna korita itd. Ono, kad vidiš na TV, slikano iz zraka, iz drona, izgleda uuuaaaauuuuu .... pa smo odlučili da se provozamo tim vlakom da, za početak, vidimo i to.
Prvi vlak je kretao nešto prije 10 ujutro radi čega smo rano zapalili za Diakopto i bili tamo već u 9. Međutim, više nije bilo karata za tu prvojutarnju vožnju već tek za onu drugu, u 12 sati. Malo smo mozgali što uraditi jer nam je to remetilo planove - htjeli smo taj dan stići do Kalamate, nije to nešto puno kilometara ali nismo znali kakva je cesta kroz unutrašnjost poluotoka (ne po auto-cesti).
Ipak smo se odlučili za tu podnevnu vožnju i kupili karte (koje nisu ni jeftine - 53 eura za četiri osobe, povratne) tako da nam je ostalo oko dva sata čekanja do polaska vlaka. Već smo se prije na šalteru raspitali gdje je plaža i, kako je već postalo vruće, odlučili iskoristiti ovu informaciju te dogovorili da ćemo kupanjem skratiti čekanje.

Cijela plaža za nas - iako je bila predsezona (druga polovica lipnja) ipak nas je iznenadilo da na plaži nema nikoga. Plaža OK, normalna, šljunčana, a more bistro i čisto:
y24dVmp.jpg


Dok se motori odmaraju u hladu:
dFLGuzT.jpg


Nakon osvježenja u moru vožnja vlakićem je bila pravo zadovoljstvo. Iako moram priznati, barem što se mene tiče, da sam ostao malo razočaran vožnjom odnosno 'pogledom' iz vlaka. Da, to jesu prekrasni kanjoni i litice i potoci i čovjek se pita kako su to vraga izgradili, ali iz vlaka pogled nije takav da te ostavlja bez daha, iako sam vlak vozi sporo.

Gužva po dolasku vlakića - očito je ta pruga jako razvikana u svijetu jer je posjećenost turista velika:
GvVUJDp.jpg


Vožnja vlakom i pogled kroz prozor:
8Gkn4nC.jpg

nySv6kH.jpg

TYmBEvr.jpg


Vlakom se stiže do mjestašca Kalavrita u brdovitoj unutrašnjosti, i onda nazad na obalu, u Diakopto. Kalavrita nije neko posebno mjesto osim po žalosnom sjećanju ma masakr iz 1943. kada su Nijemci streljali gotovo sve muškarce iz sela, njih gotovo 700. Mi smo se u Kalavriti zadržali kratko, tek toliko da se ukrcamo u (isti) vlak za povratak. Vrativši se u Diakopto krenuli smo cestom u brdo, da bi ponovno, ali ne uz prugu, došli do Kalavrite.

Penjanje 'u brdo' prema Kalavriti:
DhavGpA.jpg


Kafić na željezničkoj stanici u Kalavriti do koje smo pred sat vremena došli vlakom - sada imamo vremena popiti kavu jer smo sa motorima:
i7k5chn.jpg


Nakon kave nastavili smo dalje prema Tripoliju i ravno na jug do Kalamate. Po putu se nismo nigdje zaustavljali, jer osim u Tripoliju nije ustvari ni bilo što za razgledavanje, ali nismo imali vremena za to. A i nije bilo u planu! Iapk, prije Tripolija je cesta bila jako zavojita (i radi toga prijatna), pa smo si baš guštali - ono, lijepa široka cesta, zavoj na zavoj, a nigdje nikoga. Kud'š bolje!

Negdje na putu od Tripolija nas je uhvatila ikišica - tipičan ljetni pljusak - voziš i vidiš kako se lokalno oblaci skupljaju i onda izliju na jednom mjestu i nakon pola sata nikom ništa - sunce i kao da nije ništa bilo. Ispostavit će se na kraju da je to bila jedina kišica na putu. Nismo se pravo ni smočili - nećkali smo se dali obući kišnjake ili ne, našli neku crkvicu gdje smo počekali i nakon kvarat ure nastavili dalje, da bi nakon kilometar ili dva cesta bila suha.
O4BKrdh.jpg


Prvi dojmovi nakon 300-tinjak km napravljenih po Grčkim cestama (na Peloponezu):
- ceste su dosta široke, posebno ove u unutrašnjosti poluotoka (nekakave 'B' ceste) s obzirom da kroz sredinu otoka prolazi i jedina auto-cesta
- ceste su uglavnom dobre - asfalt je u redu, tu i tamo neka pukotina ali ništa više od očekivanog. Kada krpaju cestu uglavnom krpaju cijele dionice, ono 50-100 metara, obje trake. Ne krpaju posebno rupe.
iFtlnuP.jpg


- putokazi su većinom dvojeznični tj. 'dvopismeni' ilitiga pisani i grčkim alfabetom i latinicom. Za manje važne ceste i mjesta često su putokazi samo na grčkom alfabetu što je malo problematično, posebno u vožnji. Pošto smo svi znali ćirilicu (mi smo 'ona' generacija kada je bilo normalno da se i to uči) mislili smo da nam grčki alfabet neće predstavljati problem, ali je ispalo da ipak nije tako lako odgonetnuti što pisac 'stvarno misli' sa tim hijeroglifima
gp69cut.jpg


- gotovo 100% cesta ima po sredini DUPLU BIJELU CRTU. To je meni bilo malo zbunjujuće s obzirom na to da kod nas to ima drugačije značenje (nikako ne prelaziti!) dok je kod njih to samo označavanje sredine ceste.
9qUt1K1.jpg


- prometa ima malo ili nimalo - dali radi toga što većina koristi auto-cestu, ne znam (iako mislim da to nije razlog) ali automobili se, izvan naselja, sreću jako rijekto
- turista se pak uopće ne sreće - tu i tamo neki automobil ili zalutali kamper iz Njemačke, ali na pr. prvi dan nismo sreli niti jedan strani motor
- na Peloponezu motoristi NE KORISTE kacige. Uopće. Ni na skuterima, ni na velikim motorima. Kasnije sam se raspitao (kod domaćih) dali su kacige uopće obavezne - jesu. Ali očito na 'periferiji' to ne shvaćaju tako ....
HNBh8nk.jpg


- do Naupliona (vidi kasnije, 6. dan) nismo sreli niti jedan jedini policijski auto (ili motor), kako na cesti (u vožnji) tako ni u prikrajku da bi 'fatali' nekog brzog optimistu. S obzirom na gustoću prometa, jasno mi je da nemaju ustvari koga 'fatati'.
- u Grčkoj je BENZIN BASNOSLOVNO SKUP - drugi su u EU po skupoći cijene benzina (odmah iza 'jadnih' Finaca) - litra supera 95 je u to vrijeme koštala od OKO 2,40 do 2,50 eura po litri! Bojim se niti preračunati koliko je to u kunama.
3NfkIXk.jpg


Cijeli ovaj dio unutrašnjosti Peloponeza je jako brdovit - ja sam to i očekivao, gledajući karte, ali me ipak iznenadila visina tih brda - sva su JAKO visoka, nešto kao kod nas u Gorskom Kotaru ali još viša - podsjetilo me jako na Francuske Alpe, ona ruta 'Route des Grandes Alpes' od Mentona do Ženevskog jezera
sEoY2Ad.jpg

6HpvNW7.jpg


U Kalamatu smo stigli navečer, već se spustio mrak ali smo unaprijed rezervirani hotel našli od prve, smjestili se i odmah otišli u grad (hotelčić je bio van grada) na svinjetinu jer smo čuli da se u Kalamati jede najbolja svinjetina na žaru u cijeloj Grčkoj, a to nismo htjeli propustiti.
HORAoJL.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 4. - 18.6.2022. Kalamata - Monemvasia, 163 km

Nb72X4O.jpg


Cilj toga dana je bio doći do Monemvasie - da steknete dojam što je to, evo jedne slike sa neta:
OtLsqLC.jpg


Dakle, uobičajeno buđenje i kretanje ujutro na put. Evo nas ispred hotelčiča nedaleko Kalamate kako se spremamo za pokret:
A0h7UT0.jpg


Iako smo očekivali brdoviti teren, kao uostalom i prošli dan, ipak me je opet iznenadila visina brda - a shodno tome i prohodnost kroz ta ista brda često sa serpentinama poput ovih:
UWyUhhd.jpg

roZE8it.jpg


A evo je i moja kanta u svoj svojoj ljepoti (koliko obična kanta može uopće biti lijepa - može, može, posebno ako vas vodi svuda po svijetu)
j2GBojS.jpg


Nastavak puta, i dalje po vrlo brdovitom terenu i kroz zanimljive kanjone - kao što se vidi sa slika, prometa ni od korova, cesta je sasvim OK - dakle, prava uživancija. I ne, ovo nisu iste serpentine kao sa prijašnje slike, ovo su druge
5rAdK95.jpg

n2FnQlH.jpg

1q8K5t8.jpg


Nakon relativno kratke ture od jedno 60-tak km stižemo na obronke grada Sparte. Ovo je pogled sa brda iznad Sparte - sâm grad se vidi u dolini u daljini, a ovo ispred je jedan kafić na otvrenom:
mxzHlBw.jpg
 
no kako je već bilo vrlo toplo ipak smo odabrali hlad za osvježenje uz kavu i nekakav kolač u jednom malom pansiončiću uz cestu (Mazaraki Guesthouse) - prekrasno preuređen iz stare kuće, a tek poslije sam vidio (na netu) da je iza zida, uz pansion, i bazen!
4VWofyS.jpg


Planski smo prije Sparte skrenuli s (glavnog) puta (br. 82) da bi posjetili ostatke bizantskog grada Mistrasa. Taj grad se protezao u nekom brdu (iznad Sparte, jedno 5-6 km) i fascinantno je veliki i prekrasno očuvan (pored toga što restauriraju neke dijelove). Malo smo se iznenadili da se može posjetiti cijeli grad, uključujući i tvrđavu na vrhu - ulaznice u cijeli kompleks se, naravno, naplaćuju (12 € ali mi gerijatrija imamo, kao i djeca, 50% popusta .... he, he .... :p). Kako je bilo jako toplo a mi pomalo iznenađeni, ipak se nismo uspjeli popesti do tvrđave, rekli smo si - moramo nešto ostaviti za drugi puta (u drugom životu?). Nismo neki ljubitelji 'starog kamenja' - toga imamo i ovdje na Boduliji, dobro, ne tako starog, ali sve u svemu taj grad Mistras je bio iznenađujuće fascinantan za nas - pravo otkriće.
ZULCHhC.jpg

X5VYqBn.jpg

rxW5XpV.jpg

MXK7LZ9.jpg


Nakon (prekratkog) razgledavanja Mistrasa krenuli smo u Spartu. Na putu do Sparte smo morali (opet) napraviti najbolniju dnevnu operaciju - tankanje benzina!
U samoj Sparti smo pogledali samo arheološke iskopine na sjeveru grada (amfiteatar, okruglu kuću itd.) što nije na nas ostavilo nekakav dojam (ili je Mistras ostavio pre jaki dojam pa je Sparta ispala, ono, sitniš .... ). Ovo smo iznad amfiteatra a u daljini je današnja moderna Sparta:
almmPsH.jpg


U svakom slučaju ispada da su nas više od kamenja oduševljavale prastare masline
KnOlzoY.jpg


Dalje smo nastavili prema istočnoj obali Peloponeza, uz nešto blaža brda više mediteranskog štiha - kamenje i makija uz beskrajne plantaže naranči i maslina. Na nekim stablima naranče bilo je puno plodova - vjerojatno neke zakašnjele sorte.
Z2HmygX.jpg


Na tom putu smo stali uz neki market da se snabdijemo sa pijačom. Ja sam, dok sam 'čuvao' motore, malo švrljao oko parkirališta i, naravno slikao. Pa sam, vjerojatno jedan od rijetkih puta, bio zahvalan našoj Vladi što je donijela uredbu o otkupu plastičnih i pet boca za 50 lipa. U Grčkoj bi se neki na tome obogatili, sudeć po smeću oko marketa, ali ljepše je to što takvoga smeća kod nas više nema:
vd4IuP9.jpg


Došavši uz obalu sa sjevera konačno smo ugledali poluotok Monemvasiu
Lwjkzkt.jpg


Produžili smo uz poluotok jer smo rezervirali hotelčič oko 10 km južnije uz obalu. Dolazak u hotelčič nas je oduševio - mali, slatki, uredan, čist .... pa smo došli do zaključka da čim ispred hotela ugledaš barem tri BMW motora, hotel mora da je pravi za nas:
uULWEaU.jpg


Uza sve to imao je i ono čemu smo se najviše veselili - bazen (u pozadini se, iza one lipe malice, vidi Monemvasia):
Qcp56tc.jpg


Bilo nam je malo čudno da hotel uz samo more ima bazen, ali kad smo malo pronjuškali obalu vidjeli smo da i nije baš za kupanje:
Y9vzZVe.jpg


Pogled na hotelčič predvečer kada smo pješke otišli u 'grad' na večeru i nakon toga, naravno, zasluženi odmor ....
myRWiZO.jpg



Nastavit će se, naravno

Vojo :D
 
Dan 5. - 19.6.2022. Monemvasia - Nauplion, 220 km

dfIZvWS.jpg


Plan za taj dan je bio u dva dijela - prvo: razgledati Monemvasiu i drugo, nakon toga, u popodnevnim satima, odvoziti do Naupliona (Nafplio) gdje smo rezervirali spavanje.
Nakon doručka u hotelčiću
TK8L613.jpg


teška srca smo se odvojili od tako lijepog i ugodnog mjesta i krenuli prema toj grdosiji, Monemvasiji - ovo je 'istmus' koji povezuje kopno sa stijenom. Ne znam jeli prirodan ili je nekada davno namjerno sagrađen/nasipan. Na slici se razabiru parkirani automobili po cesti koja vodi do samog starog grada.
l9zoQ2i.jpg


Razlog zašto nismo spavali u samoj Monemvasiji je samo jedan - u taj gradić se ne može ulaziti sa vozilima. Niti s motorima! U gradu ima pansiona, apartmana i hotelčića, ali sve se odvija pješke. Parkiraš ispred ulaza u grad i onda sve rješevaš 'cipelzugom'. Zato je ispred zidina grada, ispred samog ulaza, uvijek vidljiva jedna biserna nit parkiranih automobila
mzABE9d.jpg


Motori i skuteri imaju samo tu 'privilegiju' da se mogu uparkirati tik ispred samog ulaza pa ima malo manje pješačenja ....
oAJ6nFz.jpg


Dakle - Monemvasia - to vam je kao jedan minijaturni Dubrovnik - jadan gradić, opasan uglavnom zidinama (osim sa 'stražnje strane' gdje se oslanja na visoke stjene. Dobar dio kuća i nastambi je renoviran i ljudi tu žive ili zarađuju na turistima. Dio kuća još nije obnovljen, ali vjerojatno hoće u skoroj budućnosti.
Zanimljivo je to što je iznad grada, na vrhu tih visokih stjena, stari grad odnosno ostaci starog grada. Gore se može doći pješice po stepenicama (nije tako jako visoko) i pogled na grad ispod toga je fantastičan, a i te iskopine/ruševine se pomalo restauriraju tako ja nas je to jako podsjetilo da Mistras kojeg smo dan prije razgledavali.
Sve skupa je jako zanimljivo i prelijepo za vidjeti. Pravi doživljaj. Evo par slika - neću vas daviti sa previše tih slika jer toga na netu ima beskonačno mnogo:
b4SRw3q.jpg

WoqEi8r.jpg

970VVZN.jpg

AybuEi2.jpg


Kao što rekoh, u gradu nema vozila, tako da je glavno (i jedino) prevozno sredstvo, uglavnom za prtljagu turista, ovo - monocikl:
zhvLw9N.jpg
 
Nakon razgledavanja Monemvasie uputili smo se ravno na sjever. Kako uz obalu od Monemvasie ne postoji cesta trebali smo se djelomično vratiti prema Sparti pa onda skrenuti desno i ubosti jedan od pravaca prema Leonidiju da se ponovno vratimo na obalu. Uključili smo sve postojeće navigacije (imali smo, nenamjerno, tri različite - jednu 'pravu' tj. Garmina, i dvije 'pomoćne' - 'Google Maps' na jednom' i 'Here' na drugom mobitelu - najzanimljivije je što su sve tri najčešće pokazivale različite rezultate!), ali smo, nakon skretanja desno 'na sjever' imali jedan jaki osjećaj da nismo na dobroj cesti tj. da smo se izgubili. Mi smo, ustvari, skrenuli desno odmah iza sela Molaoi (umjesto kod Apidea-e) i našli se na trećeraznernoj cesti. Srećom je bila asfaltirana ali teren je bio tako divlji, cesta tako 'neugledna', prometa uopće nije bilo, a naselja toliko rijetka da smo stvarno mislili da smo ne samo na krivoj cesti već i na krivom pravcu.
Ipak, bili smo uporni i malo po malo grickali teren (ali stalno sa istim osjećajem izgubljenosti usprkos navigacijama) da bi, na koncu, ipak ugledali Leonidio i more i onda smo znali da je sve u redu. Ah, to more, ništa bez njega.

Već nakon sela Niata-e smo se čudili gdje smo zašli - sunce je pripeklo pa smo se 'konzultirali' sa tehnikom isključivo u hladu
ikRpJ7w.jpg


Usputni susret sa 'lokalcima'
sI8iC6v.jpg


Tu i tamo smo susretali vjetroelektrane, ali isključivo na hrbatima brda
AyGFLuB.jpg


A ni lokalni putokazi baš nisu bili od velike pomoći
hWOMcez.jpg


Ovo smo iza Tsitalie i već (ne znajući) blizu Leonidia. Ovo Tsitalia se čita Citalia - Grci u alfabetu nemaju slovo 'c' pa pišu 'ts' .... čudni ljudi
bJXbvPm.jpg


I evo ga Leonidio u daljini, uz more odnosno dosta u unutrašnjosti delte rijeke Rema Dafnon
WgjMzxf.jpg


Te izbliza, kad smo se malo spustili prekrasnom cestom uz obronke brda
Yc5IWDe.jpg


Dolaskom na obalu cesta je bila jako lijepa, sve uz more, fantastičan asfalt, ali osim toga ništa neobično ili vanserijski. Iznenadilo nas je koliko plaža ima i kako su sve, uglavnom, prazne!
iLMsDUG.jpg

RahyV1G.jpg

PQsidmX.jpg

hwrhxsN.jpg


Dolaskom pak u Nauplion potražili smo hotelčić kojeg smo ranije rezervirali ali je ispalo da je to ipak malo (više) dalje od Naupliona (oko 15-tak km). Nakon kratkog kupanja u tom mjestu (Tolo) koje baš nije bilo ugodno jer se nešto bilo naoblačilo, vratili smo se u Nauplion, prošetali rivom (koja neodoljivo podjeća na umanjenu splitsku rivu), nasumično odabrali jedan restoran i nismo požalili jer smo jeli valjda najbolju Cezarovu salatu do tada.
JTCugG1.jpg

zWJLSRJ.jpg

bTKrrTR.jpg


Nastavit će se, naravno ....

Vojo :D
 
Dan 6. - 20.6.2022. Nauplion - Epidaurus - Nauplion, 60 km

kjCI7X3.jpg


Nismo baš planirali tako, ali kako nismo bili uopće vezani za datum dolaska doma odlučili smo u Nauplionu spavati dvije noći - em da se odmorimo (od odmora!), em da se iskupamo, em da nešto i vidimo u gradu i okolici.
Unaprijed smo znali da je u blizini Naupliona (oko 30 km) mjesto Epidaurus sa najvećim amfiteatrom iz grčkog doba tako da smo si za to rezervirali jutro.
Vožnja do tamo je bila normalna i bezbrižna, prometa ništa posebno (čitaj: jako malo) a ceste i dalje lijepe ....
sY1nIxS.jpg


Dolaskom u to mjesto odnosno jedno 5-6 km izvan mjesta, gužva se malo povećala jer je očito mjesto (amfiteatar) razvikan pa turisti dolaze masovno, posebno autobusima. No, ništa strašno i na cestama tj. u prometu se to ni ne primjeti.
Na ulazu (plaća se ulaz, naravno - gerijatrija 50% popusta .... he, he ....) uobičajene maskote - napušteni psi, koji te prate neko vrijeme a kad vide na ne mogu ništa iskamčiti - odustanu, jadni ....
i0tWDbu.jpg


Sam amfiteatar je fantastičan - zbilja prekrasan i ogroman - jeste da su dio nadogradili Rimljani, no bez obzira na to, djeluje vrlo impozantno. I što je najzanimljivije i najnevjerojatnije - akustika je isto tako nevjerojatna. Sjedili smo u zadnjem redu na vrhu, i čuli sve što se 'priča' na pozornici. Za ne povjerovat ....
1NvwWVf.jpg

freYtMF.jpg


Nakon razgledavanja amfiteatra pogledali smo i muzeju istom sklopu (gdje su iskopine) -
7GP9Kd3.jpg


.... a onda smo se vratili natrag u Nauplion na popodnevno razgledavanje i odmor
rQ3xsze.jpg


Razgledavanje grada smo započeli posjetom slastičarnici. Naime, šapnuli su nam da u jednoj sladoledarnici (Antica Gellateria di Roma) rade najbolji sladoled od 'čokolade sa feferončinima' u Grčkoj. Pa kako onda ne probati takav specijalitet -
Dht93wd.jpg

ygN4N5s.jpg


Onda smo malo prošetali po 'splitskoj' rivi koja je bila nekako pusta jer je bilo podosta vruće
pHn2STY.jpg

XFBsT4z.jpg


i povratkom u Tolo (gdje nam je bio hotelčić) smo se bacili na kupanje. Dan je bio sunčan i, za razliku od jučerašnjeg kupanja po oblačnom vremenu, sada nam se činilo sasvim primjereno kupanje 'u Grčkoj' .... voda čista, bistra, plava ....
KXCtuFI.jpg


Ipak, dojam je malo kvarila 'plaža' - ako se to uopće može tako nazvati - naime kuće (restorani, hoteččići, pansioni ali i privatne kuće) su izgrađene do samoga mora (pretpostavljam u arhitektonskom stilu 'Divlja izgradnja' kao kod nas) tako da od plaže nije ostalo ništa -
p3AQ8td.jpg


Naravno, ni uz te restorane na 'plaži' ne možeš izbjeći lokalne napuštene pse - sva sreća, a očito je, da su vrlo mirni i ne previše napasni - ono, ako nešto daš - dobro, ako nedaš - isto dobro ....
31lSWjN.jpg


Predvečer, kad je sparina popustila, smo se pak odlučili na razgledavanje starog grada/kule iznad samog Naupliona, navodno da je odozgo prekrasan pogled - što možemo samo potvrditi. Ulaz se, naravno, plaća (gerijatrija 50%!) ali vrijedi svakog centa ....
4yffXBq.jpg

hfyb1Yp.jpg

RMGBvaT.jpg


Nakon toga smo se spustili u onaj isti restoran od jučer da ponovimo večeru sa izvrsnom Cezarovom salatom .... a onda smo malo još prođirali po gradu u sumrak, da si guštamo grad noću. Na donjoj slici u daljini na brdu je stari grad/kula -
MYXUyud.jpg


Na povratku do hotela smo prvi puta sreli panduriju, neka patrola je na periferiji grada zaustavljala i kontrolirala vozila. Ajde da i mi konačno vidimo kako izgledaju njihovi policijski auti. I baš sam se pitao dali zaustavljaju i motoriste bez kacige odnosno - sve .... osim nas turista, naravno ....


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 7. - 21.6.2022. Nauplion - Mikena - Atena, 220 km

cuklD03.jpg


Za taj dan smo isplanirali nekakav polu-transfer dan: to znači da je cilj bio doći do Atene, ali predvečer (u rezervirani apartman smo se trebali javiti do 8 navečer), ali smo usput htjeli posjetiti i iskopine u Mikeni te pogledati Konintski kanal. To je sve skupa bilo jako na 'laško' tj . imali smo i previše vremena za ispuniti plan.
Zato smo spavali i doručkovali na 'lako ćemo' te se uputili prema Korintu. Već se ujutro osjećalo da će dan biti pakleni pa je to bio jedini razlog da krenemo čim ranije, ali vraga, već je od rana jutra bilo jako toplo. Evo nas ispred hotelčića (srećom u sjeni) spremni za polazak
WzRneiJ.jpg


Put do Mikene je bio kratak i nekako bez nekih značajki, ne sjećam se da mi se išta usjeklo u pamet kao posebno. Ispred brda gdje su iskopine je parkiralište (na suncu!) oko kojeg su bila nekakva stabalca pa smo hvatali svaku moguću sjenu, da nam se barem motori 'hlade' dok se mi kulturno uzdižemo. Parkirali smo se uz neke motore iz Italije, da bi onda shvatili da oni 'putuju' skupa sa nekim kombijem (na slici kombi sa natpisom 'Liber Moto - Viaggi in Moto') - to je kao 'podrška' motoristima dok putuju .... neš' ti takvog putovanja kad ti je pri ruci uvijek netko, ako niš drugo da ti doda čašu vode odnosno Cole .... to nikako nisu pravi motoristi, ne, ne ....
L0vZWhW.jpg


U Mikeni nas je, na ulsku kod biljetarnice, čekao uobičajeni pas lutalica (valjda ih zapošljavaju kao čuvare?) nakon čega smo otišli najprije pogledati muzej a onda ostatke grada Mikene. Ništa posebno, ali zanimljivo ....
ermqrqU.jpg

BYM0ko9.jpg

jch5xZX.jpg

pK7UpxZ.jpg


Pogled sa vrha 'starog grada' (ova nova bijela zgrada je muzej)
aO1dY4M.jpg


Pogled isto tako sa vrha brda, u blizini se vidi parkiralište a u daljini gradić Fihti
ECUnoFT.jpg


Nastavili smo dalje prema Ateni a jedini prijelaz je preko Korintskog kanala odnosno grada Korinta ....
JMjlORn.jpg


U Korintu smo se najprije morali odmoriti i nadoknaditi izgubljenu vodu radi topline (to smo inače radili jako često ali ne stavljam slike toga jer su svi kafići isti, tamo kao i kod nas) ....
m6PRT3K.jpg


A onda smo prešli kanal gdje smo se kratko zaustavili da vidimo i to 'čudo' ....
rsW95BO.jpg

bvxFAbx.jpg


Došavši na 'kopnenu' stranu Grčke (iako je i Pelopnez kopno, usprkos kanalu) uvidjeli smo, kako smo i očekivali, da imamo dovoljno vremena i za malo sunčanja i kupanja pa smo usput stali na prvom mjestu koje nam se činilo zgodnim i bacili kupanac ....
iBKf9X8.jpg

Uja7fpY.jpg


.... dok su konji tj. motori strpljivo čekali u nekakvom polu-hladu
dLNAJmh.jpg


U Atenu smo stigli negdje oko 7 navečer, dakle na vrijeme za ulazak u apartman ali nas je čekalo neugodno iznenađenje - čovjek koji nas je trebao dočekati (i/ili javiti kombinaciju sefa gdje je ključ) nije bio 'available' što smo doznali preko e-maila. A ništa, mi usred grada, parkirani na nekakav partizanski način, zovi booking.com i traži alternativni smještaj.
MlbwQyB.jpg


Uz silna izvinjenja, 2 puta po 25 minuta razgovora i dva sata sjedenja na tratoaru dobili smo jedan drugi smještaj. Taj je bio puno bolji od ovog prvog, ali se (na kraju) ispostavilo da je i dva i pol puta skuplji! (Napomena: tu ogromnu razliku u cijeni smo kasnije, po dolasku doma, reklamirali, i booking je uredno i odmah vratio sav novac koji koji smo 'preplatili' njihovom greškom).
Novi apartman je bio točno ispod Akropole (bliže nije mogao) a imali smo i sreću da se u apartman ulazilo preko jednog dvorišta/hola gdje smo jedva (kroz uska ulazna vrata) ugurali motore (da je sa nama bio kolega sa Harley-Davidsonom sumnjam da bi prošao), parkirali ih ispod prozora apartmana i nismo ih dirali tri dana, do odlaska iz Atene.
Kada smo se smjestili konačno smo se mogli naći sa suproginom rodbinom, a oni su nas proveli malo na pijaču i šetnju po četvrti zvanoj Plaka, tik ispod Akropole (ali s druge strane apartmana).
ScxJZO0.jpg


Atena noću, sa osvjetljenom Akropolom u daljini na brdu
HpsHtsj.jpg


Noćna šetnja Atenom
H3oQzcE.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 8. i 9. - 22/23.6.2022. Atena, 0 km

Dva dana u Ateni smo 'potrošili' da vidimo neke stvari (koje se moraju vidjeti u Ateni) i da se podružimo s rodbinom od supruge. Pošto smo bili u samom centru sve smo obavljali ili pješice ili sa Metroom tako da su se motori odmarali cijela ta dva dana ....
hgeyCnF.jpg


U uličici gdje nam je bio apartman (Vyronos) ....
AOHtaSF.jpg


.... smo, točno ispred apartmana, sreli momka koji nas je razumio jer je bio iz naših krajeva .... Damir, koji radi već dvadesetak godina u Ateni (izrađuje privjeske od žice sa tvojim imenom) i jako nam je pomogao, naročito prvu večer kod traženja i dolaska u 'novi' apartman, jer, nakon toliko godina, svih poznaje ....
RmLPT1M.jpg


Iako smo imali namjeru najprije 'riješiti' Akropolu probudili smo se prekasno (oko 10 sati), a savjetovali su nas da, ako želimo izbjeći velike gužve i toplinu, razgledamo Akropolu odmah ujutro čim se otvori (8:00 sti). Kako nam to nije uspjelo, ostavili smo Akropolu za drugo jutro, a mi smo, nakon što smo doručkovali 's nogu' ....
tQ9PVxs.jpg

A71lJ7h.jpg


.... krenuli razgledati muzej Akropole, koji se nalazi odmah ispod samog brda gdje je Akropola. Ispred muzeja je bio fanjski red za ulaz, ali smo računali (i nismo se prevarili) da je muzej hlađen, tako da se isplatilo čekati
3uERbnF.jpg


A evo nas, nasmijani (jer je hladno) u muzeju a vani se vidi Akropola
yHkE47W.jpg


Popodne smo posjetili muzej Kikladske kulture (za kojeg, priznajemo, ni supruga ni ja nismo nikad bili čuli!) a usput se slikavali uz svaki iole veći 'kamen' ....
pkWNSwv.jpg


Po Ateni ima malo više pandurije nego na periferiji (Peloponez), što je, s obzirom na 3 i pol miljunski grad sasvim logično .... no nikad, nigdje nisam vidio da toliko štede pa da se panduri voze po dvojica na motoru - i to nije bio izuzetak (vidio sam ih nekoliko ali ovo je najbolja slika)
rraGjsX.jpg


Predvečer smo otišli na večeru u jednu 'oštariju' na drugi kraj grada tj. Akropole pa smo koristili atenski Metro - ova novo-izgrađena linija je prekrasna ....
s9IpxDC.jpg


A ovo smo na jednoj ribljoj večeri, gdje ne znaš što je bilo ukusnije: frigani arbunići ili lignji ili nekakovi njihovi škampi, razni namazi, frigani kumpirići, salate .... ma za prste polizat ....
4BotAWi.jpg

p3BrgwT.jpg


Idući dan smo se uspjeli rano dignuti i zapičiti na Akropolu .... pa smo se konačno i mi slikali na Akropoli .... ono, da imamo i materijalni dokaz da smo bili u Grčkoj .... jer ako se nisi slikao uz Akropolu, nisi ni bio tamo .... ne?
1SZybpx.jpg


A, iako je bilo rano, 'uopće nije bilo gužve' ....
RxrnNU3.jpg

CUJKy2Z.jpg


Popodne smo, kad je sunce zapičilo muški, u zvizdan, malo odmorili u hladu, čekajući predvečer, za još jedan izlazak ....
IsGbvZJ.jpg


Ali kako smo imali vremena do drugog kraja Akropole (ne sjećam se kao se zove kvart) gdje smo se dogovorili naći za večericu, smo prošetali pješice, da barem malo okusimo grad ....
iZReFCv.jpg

DUw0uSA.jpg

WTZBWaP.jpg


I, nakon toga, rastanak u Metrou, možda do iduće godine ....
L8cLiym.jpg


Nastavit će se

Vojo :D
 
Dan 10. - 24.6.2022. Atena - Kalambaka, 390 km

Ykx5yRG.jpg


Ovo je bio jedan čisti 'transfer-dan' tj. vožnja od mjesta A do mjesta B bez ikakovih aktivnosti (razgledavanja) po putu. Rečeno nam je da je put podosta 'dosadan' tj. ravno, ravnica, ravna cesta ali, bože moj, što se mora ....
Ovo su motori ispred apartmana, spremni za put, u ulici u kojoj nema ni pasa (doslovno), za razliku od dnevne gužve kada je gotovo nemoguće proći tom uličicom (vidi sliku od prijašnjeg dana).
wh66bnF.jpg


Krenuli smo rano, kao da 'izbjegnemo gužvu' - jer ti kao mo'š izbjeć gužvu u toliko miljunskom gradu i namjestili sve navigacije da nas izvuku iz grada najbrže moguće. Savjetovali su nas da idemo putem koji će nas baciti ravno na a-cestu i tako najbrže uhvatiti periferiju, ali smo mi bili pametniji i - zaj*bali stvar. Opet smo kružili (kao u Veneciji/Mestre-u) dok se ipak nekako nismo dočepali nekakve auto-ceste i pobjegli glavom bez obzira. U tom kruženju smo izgubili ravno sat vremena (relativne svježine) a napravili svega 15-tak km.
No kad smo zasjeli na a-cestu odmah je bilo lakše. Nisam jedino uspio skužiti sistem naplate - nema ono ulaz/karta - izlaz/plati, već samo na jednom mjestu plaćaš, valjda samo za neke dionice (kao kod nas recimo od Rijeke do granice na Rupi) ali nisam uspio shvatiti gdje počinju a gdje završavaju te dionice. Nama je bio cilj stići čim prije do Lamije - onda bi znali da smo na dobrom putu. Tako da smo se, kad smo dovoljno odmakli a-cestom (da nas Atena više ne može privući k sebi) skinuli sa a-ceste na izlazu br. 57 (Ritsona-Eleonas) pa nastavili 'običnom' cestom prema Lamiji. Imajte samo na umu da na grčkim a-cestama nisu označeni brojevi izlaza tako da vam to što su označeni na nekim kartama ne znači puno.
Auto cesta, barem ovaj dio oko Atene, je odlična - asfalt savršen, kao da je tek nedavno napravljena ....
hZoZE13.jpg


Jedno od neplaniranih stajanja, mudrovanja i navigiranja u pokušaju da se izvučemo od 'magnetske privlačnosti Atene' ....
32N0Y0K.jpg


Kad smo se skinuli sa auto-ceste put postaje 'običan' i ravan ali i dalje dobar. Prometa je bilo malo (svi na a-cesti?), a ravnica, naravno, dosadna, dosadna ....
n6kQbxG.jpg

TogFaEL.jpg


Onda su se pomalo počela ukazivati brda (u daljini Parnas - četvrta po visini planina u Grčkoj, dve hiljade četiristotine i nešto metara)
BNJ1ocF.jpg


Ali je toplina i dalje ubijala. Na jednoj pumpi (u blizini tj. ispod Parnasa) smo se odmorili na kavi i piću - to je bio najljepši odmor uz benzinsku na putu. Neobično kako je ugodno biti na travi kada je vani pakleno, a travu još i zalijevaju dok piješ kavu ....
EsTyrUg.jpg


Kako je bilo jako toplo, cijelim putem do Meteora smo se najviše veselili frižiderima i pumpnim stanicama u hladu ....
Gzz2stH.jpg

o5MQKb3.jpg

yfK4czl.jpg

Dwf7xPL.jpg


Dok konačno popodne nismo ugledali cilj toga dana - planine Meteore (ili kako se već službeno zovu)
yn3Ubyz.jpg


Slučajno smo rezervirali hotelčić u mjestu do Kalambake (Kastrata) koji je bio doslovce ispod tih gromada ....
1idUHEF.jpg


Ispred hotela je, naravno, bio dežurni 'pas čuvar' pardon, pas lutalica ....
xNJ5O64.jpg


Nakon smještaja u hotelu prošetali smo do restorana u Kalambaki na večeru ....
ejNVA2q.jpg


A meni je bilo smješno kako račune za večeru ili pijaču ili što već naručite 'serviraju' u čašama ili čak čašicama (one male, za rakiju) - ali baš svugdje u Grčkoj ....
ZE4oBxU.jpg


Povratak do hotela je bio još atraktivniji jer su neke od tih planina tj. stijena osvijetljene reflektorima .... vrlo dojmljivo i gotovo zastrašujuće
BOSPc9B.jpg



Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 11. - 25.6.2022. Kalambaka - Meteore - Kalambaka, 20 km

Kako se vidi po dnevnoj kilometraži, dalje od Kalambake se nismo puno makli. Tako smo i htjeli, cijeli dan posvetiti posjetii razgledavanju Meteora, ono, da ne žurimo pa samo na brzinu pogledamo ....
Kompleks samostana je na tim stjenama, ima ih dvadeset i nekoliko ali su za javnost otvorena samo šest. Iz Kalambake tj. Kastraki-ja gdje nam je bio hotel do njih, tih samostana, vodi lijepa cesta i to je sve blizu, par kilometara. Cesta je kružna tj. kad se digneš u brdo po redu možeš posjetiti samostane i vratiti se okolnom cestom nazad.
Neću vas daviti sa fotografijama jer ih na netu ima milion, jedna lijepša od druge, ali, vjerujte mi, niti jedna fotka ne može dočarati te stijene, te poglede, tu fascinaciju, tu ljepotu. To je nešto što se naprosto TREBA vidjeti, to treba doživjeti. Znam, kad to vidiš, ne možeš a da ne posegneš za foto-aparatom i pokušaš ovjekovječiti, ali doživljaj gledanja tih stijena, planina .... to je neponovljivo.

Naravno da smo posjetili neke samostane, ali u principu kad vidiš jednoga, ostali su slični ili isti. Meni baš i nisu bili nešto odnosno svejedno mi je bilo dali je na vrhu tih stijena samostan ili bunker ili radi-relejna stanica. Planine, stijenje, to je ono fascinantno.

Čim smo krenuli, već na prvom parkiralištu, gotovo na podnožju Meteora smo odmah stali, kao i mnogi drugi, i počeli sa foto-sešnom ....
7FDRoSI.jpg


Na drugom parkiralištu (gdje je i prvi samostan kojeg se može posjetiti, Roussanou, ali nismo) smo isto stali i slikali se uz samostane u daljini ....
p1oJ0qR.jpg


Prvi samostan u kojeg smo ušli i kojeg smo razgledali je Varlaam - eee, tu su nas zeznuli jer žene/cure ne smiju ulaziti u hlačama! U minicama smiju, ali u hlačama ne! Tako da moraš kupiti na ulazu nekakvu 'suknju' (maramu) koju obaviješ oko sebe i onda smiješ ući .... 3 eura molim ....
svyw7zk.jpg


Pogled sa Varlaama na cestu koja vodi u Meteore i 'prvi' samostan (Roussanou) ....
Wco0KPv.jpg


Stijena ispred samostana Varlaam .... ne bih volio biti ispod nje za vrijeme potresa ....
3GxUWg2.jpg


Kako se ide dalje, pogled je sve ljepši ....
XTTZRor.jpg


I ajde ti onda nemoj slikati ....
6HAefTm.jpg


A cesta je lijepa, iako ima malo gužve jer ljudi masovno dolaze autobusima i da, motorima (to su valjda oni koji se iskrcavaju u Igoumenici) ....
ks3m2mP.jpg


Na koncu smo bili toliko umorni i iscrpljeni, što od vožnje i zaustavljanja svakih 100 metara, što od paklene vrućine, što od slikanja, tako da nismo niti ulazili u posljednje samostane već smo kod zadnjeg sjeli u hlad i gledali horde turista kako ulaze i izlaze ....
TxipGtG.jpg


Cijeli taj 'posjet' Meteorama i samostana je trajao cijelo jutro tako da smo popodne imali malo vremena za razgledati Kalambaku i popiti kavu u gradu, kad se sunce malko spustilo .... uz obaveznu pratnju pasa čuvara, naravno ....
mxGhhXU.jpg


Pošto nismo bili jako gladni priuštili smo si večericu (iz Lidla) na balkonu hotela: sir, pomidori sa maslinovim uljem, crno vino, pivo .... njami ....
l3qgiWq.jpg


Nastavit će se ....

Vojo :D
 
Dan 12. - 26.6.2022. Kalambaka - Vlora, 361 km

wd2jUu5.jpg


Dakle, taj dan je već bio povratak kući. Izlazili smo iz Grčke i time je putovanje bilo u principu gotovo, trebalo je samo dovući kante i gu*ice doma i to je to. Dakle, transfer dan, prvi transfer dan povratka.
Unaprijed smo rezervirali spavanje u jednom hotelčiću blizu Vlore u Albaniji i nije bilo druge nego zajahati naše konje i krenuti .... Ovdje se opet dogovaramo detaljno kuda i kako ....
w3yHzcz.jpg


Evo, da ne mislite da smo jedina gerijatrija koja se vozi motorima po svijetu, još dva para gostiju je spavalo u 'našem' hotelu u posjeti Meteorama. I to sa pravim kantama! Malo nas je utješilo što su sigurno stariji od nas .... koliko ono .... par dana, par mjeseci .... ili smo mi ipak stariji od njih?
nQgnisJ.jpg


Krenuli smo dakle 'ubrdo' jer je, prema karti, do Ioannije bio jedan planinski prijevoj (hiljadu sedamsto i neki metar) pa smo očekivali nešto svježije i ugodnije vrijeme tj. ne tako pakleno toplo kao prošlih dana. Barem ne dok budemo prolazili kroz te planine. I tako je i bilo. Taj dio puta (do Ioannije) je bio najljepši toga dana, a možda i cijeloga putovanja po kopnenom dijelu Grčke: cesta - fantazija - široka, dobar asfalt, stalno uz obronke brda pa je praktički zavoj na zavoj ali brzi zavoji, ne ono druga-treća kao do Karlobaga; temperatura - najugodnija za vožnju, kada ti jakna paše taman; pogled - prekrasan - brdoviti teren, vidljivost odlična, tu i tamo neko selo .... ma sve savršeno.
JpR5RBK.jpg

inxSULH.jpg

A8CD1fq.jpg


Uopće nismo znali kada smo došli i/ili prešli planinski prijelaz - nigdje nije pisalo išta tako da smo stali i slikali se onako, po osjećaju kao - to bi moglo biti tu ....
92cBUQ9.jpg

iPdvU5a.jpg


.... ali osim lokalnih 'lokalaca' nismo imali koga pitati ....
eBaxqTN.jpg


Ulaskom u Albaniju ništa se bitno nije promijenilo .... odnosno jest - reljef je bio ravnica i stalno smo vozili po nekoj nizini sve do Fiera tj. Levana gdje smo se počeli vraćati tj. spuštati (u suprotnom smjeru) prema Vlori. Iako cesta vodi relativno blizu mora, more nismo ni vidjeli jer nas je od obale dijelio jedan brdoviti lanac.
Na samom ulazu u Albaniju je bilo jedno brdo načičkano bunkerima, ali to je bilo sve - poslije nismo vidjeli niti jednog.
Cesta do Levana je bila jako lijepa, usudio bih se reći da je nedavno proširena i asfaltirana tako da je bila perfektna - bez greške i bez prometa.
voSTwdw.jpg

LhHqHHL.jpg


VOžnja do VLore je bila dosta beznačajna i 'obična' - sjediš i voziš i fataš hlad i kafiće sa sladoledom i kavom da se ohladiš i okrijepiš .... ništa posebno.
No kad smo došli do Levana učinio sam jednu kardinalnu greški - do Vlore je išla a-cesta i 'obična' cesta. Kako ja ne volim auto-cestu, a nigdje nam se nije žurilo, reko sam - idemo po 'običnoj' .... GREŠKA! VELIKA KARDINALNA GREŠKA!
Tih 30-tak km ceste je tako loše da ne možeš vjerovati. Tobože je asfaltirano, ali rupa na rupu, nikad krpano, uopće neodržavano, a rupe neke veličine da ti upadne cijeli kotač od motora u nju. Brže od 30 km/h nismo mogli ići .... katastrofa.

Došavši u Vloru, izmoreni za ne reć izj*bani sa tom cesto, mislili smo da smo na cilju, ali naš hotelčić je bio još jedno 10 km južnije od Vlore. A koza vraga u Vlori promet za pop*zdit, sve neki šleperi, sve u izgradnji, zaobiđi ovo, zaobiđi ono, ne moš prestić nikoga .... a toplo za pobenavit ....
Sve u svemu taj dio puta od Levana do hotela je bolje zaboraviti - tih 40-50 km nas je izmučilo više nego cijeli put do tada toga dana ....

Ipak, sve se promijenilo kad smo došli u hotelčić - sve osim prilaza hotelu. No otom-potom.
Hotelčić je bio pravi bonbončić - a najbolji je bio bazen uz hotel (iako ni more nije bilo daleko, ali ko će se spuštati nizbrdo za okupati se na upitnoj plaži pa onda ubrdo, a imaš sve ....
nTTcSLy.jpg


Naravno, najbolja je bila ledena piva uz bazen - osjećali smo se k'o Rockfelleri (a i piva je koštala k'o da smo takvi bogatuni) ....
4hI75Um.jpg

pwQg9HR.jpg


Tu smo i večerali uz prekrasan suton .... i onda na spavanac ....
9f20CIq.jpg



Završit će u slijedećem nastavku ....

Vojo :D
 
Dan 13. - 27.6.2022. Vlora - Mokošica, 463 km
Dan 14. - 28.6.2022. Mokošica - Zadar, 397 km
Dan 15. - 29.6.2022. Zadar - Krk, 250 km

Da, ovo je bio ostatak puta, zadnji transfer-dani .... vožnja samo da bi se stiglo do doma.

No valjalo je krenuti iz Vlore, iz hotela, a to nije bio posao lak. Hotelčić (San Saena) se nalazi uz obalu ali na jednom brdu, a do njega vodi cestica, uzbrdica, koja je asfaltirana 'onako', kod nas bi rekli - 'ala mater ženit' .... neko je bagerom prokopao usjek, na njega su nabacali malo šljunka, pa onda neku asfaltnu masu, pa kako je to počelo kliziti su nabacali malo betona .... i sve to na jedno 15-18, možda čak i 20% uzbrdici. Tiha jeza. Kad sam išao na gore, večer tj. popodne dan ranije, nisam znao što me čeka pa sam se zaletio, a kad sam vidio u kakvim sam g*vnima stisnuo sam zube i izgurao .... ali drugo jutro na dolje, nisam se usudio. Nažalost alternativne ceste nije bilo tako da sam išao najprije u izviđanje pješice, da vidim koje su opasnosti (kao vozači relija ili F1) i onda polako, sam, bez supruge, na dolje .... tipično albanski ....
DP5Zbf0.jpg

VAFH2oP.jpg


I Vlora je nekako takva - uz obalu sjaj i glamur ....
KEQ2N2q.jpg


.... ali čim se makneš u sporednu ulicu prema unutrašnjosti grada, sve nekako jadnije ....
EoVDOx9.jpg


E tu vam moram ispičati jednu anegdotu - krenemo mi nazad to jutro i vozimo kroz sam grad tj. na prilazima gradu s juga. Ja prvi, Edo drugi, a taman smo se iz hotelske ulice (te luđačke nizbrdice) ubacili ispred nekog šlepera koji je vozio 'veselo', Edu za vratom .... i vozimo tako, ulazimo u grad kad odjednom - ja sâm - nema Eda iza mene, nema šlepera (i kolone iza njega), ne vidim nikoga u retrovizorima .... stanem, čekam - ništa .... čekam dalje - ništa. Meni mrak na oči - odmah vidim najgore scenarije - pao je s motorom i šleper ga je spalačinkirao .... nakon jedno 5 ili 10 minuta skupim hrabrost da vidim što je, okrenem se i krenem natrag. Jer logično je da nema Eda, ali šleper, kolona .... nigdje nikoga.
Vratim se jedno kilometar nazad, kad ono mene Edo čeka uz cestu, stoji uz motor, i smije se .... WTF? Što je? On dogovara - pa krenuo si u jednosmjernu ulicu !!!! Koliko god sam bio bjesan radi tog mog propusta, toliko sam bio sretan da mu/im se nije ništa dogodilo .... čudi me samo da nitko od automobila koji su mi dolazili u susret nije reagirao, blendao .... niko ništa ....

Ostatak puta, kako toga dana, tako i preostala dva dana je uobičajen, isti kao prošle godine s malo varijacija - poznati put, luđačka vrućina (taman je započinjao onaj pakleni toplotni val), jedine znamenitosti na putu su sjenovita mjesta, mjesta sa frižiderima, hladnom pijačom i sladoledarnice ....
nNNbYev.jpg

MbjvsHD.jpg


U Zadru smo spavali u vikendici od Ljerke u Sabunikama uz, naravno, posljednju večeru tj. roštilj s kojim su nas počastili domaćini tj. Ljerka.
mTJ62nD.jpg


Eto, to vam je to.

Nadam se da sam vam napravio gušte - vama koji se još uvijek nećkate dali kada kamo i kako krenuti. Nije nikakav problem - malo šoldi, puno hrabrosti i prvi korak - zapaliti motor (ako imaš dobar akumulator - ja sam morao kupiti novoga prije puta!). Jer, ako možemo mi, gerijatrija, starci od 7 banki, putovati bez problema, kako ne biste i vi, mladići i divojke .... mi smo se cijelim putem šalili na račun naših godina (posebno kad bi se penjali na motore ili silazili s njih uz, naravno, jauke jer nas boli ovo, boli ono) - govorili smo si od milja da smo 'Grobeki', 'Mališani sa Mirogoja' i slično .... i silno se pri tom zabavljali (najčešće na vlastiti račun) ....🍻

No dobro, još malo statistike, da vam bude sve malo jasnije:

Dakle - ukupno smo napravili 3160 km.
Ukupno smo potrošili (supruga i ja, dakle dvije osobe) 1.800 eura (to je sad i službeno domaća valuta, ne?).
Od toga je
- 36% otpalo na samo putovanje (19% na benzin ali čak 16% na troškove puta - tu mislim na trajekt, a-ceste, metroe i sl., dakle sve što je vezano za putovanje a nije benzin),
- 27% na spavanje (hotelčići i apartmani, sve za 2 osobe),
- 28% na klopu (uglavnom restoransku, jedan obrok dnevno) ali od tih 28% čak 9% je otišlo na kave, sladolede, pića - ono, kao sve usput da se okrijepimo - dakle na pravu klopu (večere) otpada 19% troška)
- a čak 5,5% je otpalo na 'kulturu' tj. ulaznice za muzeje i ostale 'iskopine' - nikad do sada tako puno! Baš smo kulturni, svaka nam čast ....
- i ostalo na gluposti, suvenire, darove unucima itd.

Gotovo za ovu godinu .... nadam se iduće godine sa nekim novim putopisom.

Vojo ;)