HONDA CB 750 Four K7 (1977.god.)

motoklasik

Member
U temi "stari motori" na nekoj od 400 stranica, stavio sam slike ovog mog motora, ali sada kada je otvorena i posebna namenska tema o starim motorima u nasim garazama, napisacu i nesto teksta, tj. pisao sam vec na "mom" forumu pa cu malo prepraviti za ovaj forum.


HONDA CB 750 Four

O ovom motoru napisano je vec sve. Razni clanci po casopisima, i citave knjige, i snimljene mnoge emisije.
Ali, ja je dozivljavam uvek na nov, svoj, neponovljiv nacin.

Pojavila se krajem 60-ih godina prethodnog veka i u moto svetu vise nista nije bilo isto. Do ruku su mi slucajno dopali neki moto casopisi, video sam je i nisam mogao da verujem. Cetiri cilindra u liniji, 67 KS, brzina oko 200 km. Iznad svega, vanvremenski klasicni dizajn. Ovo sada deluje pomalo i smesno, ali oni koji su ziveli u to vreme, shvatice i te kako.

Sto se mene tice, ja sam pocetkom 70-ih godina isao na more (sa roditeljima) samo da bih video te Honde, na kojima su zapadno-evropski turisti vec poceli da se dovoze. Samo more me nije toliko interesovalo, ali "forka" me je fascinirala. Posebno ona u nezaboravnoj zlatnoj metalik boji, sa crnim linijama po gornjem delu rezervoara.
Znao sam iz popodneva u popodne da u splitskoj luci docekujem trajekte iz Italije da gledam kad iskrcavaju vozila, i svaki put je bila bar po neka. Oni uvek tu malo sacekaju, da se dogovore za nastavak puta, nekad odu da nesto pojedu ili popiju preko puta na zeleznickoj stanici, a ja se ne odvajam od njihovih motora. Ljude koji su je vozili dozivljavao sam nestvarno. Bilo mi je neverovatno da postoje ljudi koji tu Hondu imaju u garazi, mogu da je voze kad hoce, da je gledaju, glancaju, i da ih uvek ceka. Sebi sam postavljao pitanje: da li cu ikada biti u mogucnosti da i ja tako nesto imam.

Posle sam, cele godine, bezbroj puta vracao u masti te slike i ziveo za sledece leto kada cu ih opet videti i cuti uzivo. Nije tad bilo interneta, nije bilo kablovske televizije ni bezbroj stranih kanala, cak su i strani moto casopisi bili retkost, tako da nam je masta tada bila sve.

U medjuvremenu, upisao sam srednju skolu, od oca iskukao prvi tomos, promenuo ih nekoliko, ali ta Honda CB 750 Four, mi se uvek nocu javljala kao nedosanjani san. Zaposlio sam se, uporedo upisao i fakultet i zavrsio ga, dosao do svog novca, poceo da kupujem motore koji su mi se svidjali uz sve peripetije sa uvoznim dozvolama koje su tada bile na snazi.

Dosli su novi modeli (sto se tice Honde, popularni bol d'or modeli sa dve bregaste i cetiri ventila), i kod ostalih proizvodaca tehnologija je napredovala, ja sam ih mnoge imao, ali uvek bi mi srce na neki poseban nacin zaigralo kad god bih uzivo video da neko vozi "forku". Sticajem okolnosti ili slucajnosti, taj motor nikako nisam dosao u priliku da kupim.

Redjale su se godine, garaze su se punile motorima, sto aktuelnim modelima za svakodnevnu voznju, sto nekim starijim primercima koji su bili deo moje maste tokom odrastanja. Uzivam u svima, zimi mi je dovoljno da odem u garazu, sednem. ocistim prasinu sa njh, gledam ih, neke davne uspomene ponovo na najlepsi nacin ozive. Ali, nesto je nedostajalo.
I onda, posle bezmalo cetiri decenije od kada sam prvi put, kao decak, na moru video "forku" 750, ukazala mi se prilika da je se dokopam. Znao sam da je to karika koja nedostaje. Dovezena je iz Austrije u Smederevo, covek je prodavao tri motora, pa koji prvi proda. Zovnuo sam ga, pitao za mesto gde zivi i adresu i odmah zakacio prikolicu na auto, da se ne vracam.

I nisam kupio motor. Kupio sam nesto sto retko kad u zivotu uspe da se kupi - decacke snove.


(kliknuti na sliku za povecanje):






I sada, kada je gledam, siguran sam da nikad nista lepse na svetu nije napravljeno (jedino se malo pokolebam kada vidim Kawasaki 900  :D). To je, naravno, krajnje subjektivno misljenje, ali sam ja duboko ubedjen da je tacno.

Ovo je model K7, poslednji iz te legendarne serije, sa zicanim tockovima i dobosem pozadi. Poslednjih godina proizvodnje (pre bol d'or-a) proizvodile su se sa livenim tockovima i diskom pozadi, kao serija F. Ali, time vec pocinje sledeca epoha, tehnologija ubrzano napreduje, a ja sam uspeo da otrgnem deo istorije i deo svojih mastanja.
Prica duga gotovo cetiri decenije je najzad dopricana.








Honda je ubrzo dovedena u zeljeno stanje. Sa estetske strane nadjen je i montiran zadnji blatobran, nosac stop lampe i sama lampa, lancobran i jos neke sitnice.  Od mehanike su samo ocisceni i precizno nastelovani karburatori.

Pocele su i prve voznje. Lepo radi, kontinuirano prima gas po celom rasponu obrtaja, sa danasnje tacke gledista ram i kocnice u nekim  granicnim situacijama pokazuju znake slabosti, ali to je motor od pre 35 godina i takva je tehnologija tada bila.

Nisam mogao da verujem da vozim motor iz potajnih decackih snova.
Kako sam samo molio oca da mi kupi takvu Hondu, on nije hteo ni da cuje, govorio je da je skola na prvom mestu. Obecavao sam da cu 3. i 4. razred gimnazije zavrsiti ako treba za samo godinu dana (moglo je vanredno) i to bih i uradio sigurno, da je on pristao da mi kupi.
Obecavao sam i da cu kasnije fakultet zavrsiti u roku, za 4 godine (sto sam i uradio, iako mi nije kupio Hondu).
Epilog je bio da sam nekako iskukao da mi kupi APN-a, 1973. godine, u drugom razredu gimnazije.

Jednoga dana motor stoji na platou ispred kuce, moj otac prolazi i posto ga do tada nije video pita: -Jel to jos jedan, sta ce ti vise toliki motori?
I onda sam mu rekao: -Vidis, bas ovakav motor sam te preklinjao da mi kupis, ne secas se, pre 35 godina. Zeleo sam ga vise nego ista na svetu.

I sasvim sam sada siguran, da sam ga onda dobio, sada bih imao jedan ili mozda ni jedan motor. Kao dete kad dobije ono sto trazi, zadovolji se pa posle vise i ne trazi. Ovako, sad me stiglo, poslednjih desetak godina – skupljam sve ono sto nisam mogao da imam i o cemu sam samo mastao kao decak. Mozda je i bolje ovako, zivot bi bio dosadan da smo sve snove ranije ispunili - sada nista ne bi ostalo da se ispunjava.

 
  • Like
Reactions: MarK5
extra prica i slike, motor je tip top

i na kraju si mogao dodati onu Hondinu

THE POWER OF DREAMS  (y)
 
Uvijek dobra priča vezana za dječje snove koji se ipak nekima ispune  (y)
 
merlin68 said:
kaj nekima ,pa ima nas više  (y)
pišem baš o ovom modelu jer sam kao klinjo jedva čekao kad će ga noćom jedan Splićo upaliti i krenuti iz birtije spavat,samo sam čekao da čujem onaj kratki Marving i onda bi zaspao kao beba..
 
papillon said:
pišem baš o ovom modelu jer sam kao klinjo jedva čekao kad će ga noćom jedan Splićo upaliti i krenuti iz birtije spavat,samo sam čekao da čujem onaj kratki Marving i onda bi zaspao kao beba..
(y)
 
Ja san 1971 god.imao prvi model te 750 Four.Prva Honda 750 što je došla u CH.Prvi vlasnik je bio doktor  u Locarnu i nakon što su mu je ukrali i ponovno pronašli on je više nije htio.Naravno da sam je uzeo ja.Mladi mehaničar sa motociklom od 750 ccm.To je onda bilo nešto.Skupio malo novca u đep i pravac Šibenik zajedno sa prijateljem Švicarcem ( Silvio).Došli u Ši parkirali na Poljani i otišli na sladoled.Posli 20-ak minuta dolazimo po motore kad ,ono,gužva ,svita koliko hočeš.Probijamo se do motora a ljudi kažu ; "Ne gurajte se i mi želimo to vidit" A mi spremni sa odgovorom "Samo vi gledajte ali to su naši motori".E onda su počela pitanja ,koliko konja, koliko ide,koliko troši itd. Moj prijatelj Silvio se sječa dan danas onih riječi koje su ponavljali ljudi taj dan.  "Vidi četiri auspuha,vidi četiri karburatora, vidi diskove (njegova je več imala naprid dva diska)" i tako dalje.Kad su nas pitali koliko ide na naš odgovor da ide malo preko 200 neki su ,onako neupučeni,govorili da to nije moguče jer da bi nas na toj brzini vitar otpuha sa motora. 
Bio je to jedan vijađ koji nikad neču zaboravit ( a več san puno star (nisan ostarija  :LOL:) jer smo se lipo zabavljali pogotovo od Rijeke doli pa opet natrag.         
  ebenti kako vrime prolazi. :shock:
 
barba said:
Ja san 1971 god.imao prvi model te 750 Four.Prva Honda 750 što je došla u CH.Prvi vlasnik je bio doktor  u Locarnu i nakon što su mu je ukrali i ponovno pronašli on je više nije htio.Naravno da sam je uzeo ja.Mladi mehaničar sa motociklom od 750 ccm.To je onda bilo nešto.Skupio malo novca u đep i pravac Šibenik zajedno sa prijateljem Švicarcem ( Silvio).Došli u Ši parkirali na Poljani i otišli na sladoled.Posli 20-ak minuta dolazimo po motore kad ,ono,gužva ,svita koliko hočeš.Probijamo se do motora a ljudi kažu ; "Ne gurajte se i mi želimo to vidit" A mi spremni sa odgovorom "Samo vi gledajte ali to su naši motori".E onda su počela pitanja ,koliko konja, koliko ide,koliko troši itd. Moj prijatelj Silvio se sječa dan danas onih riječi koje su ponavljali ljudi taj dan.  "Vidi četiri auspuha,vidi četiri karburatora, vidi diskove (njegova je več imala naprid dva diska)" i tako dalje.Kad su nas pitali koliko ide na naš odgovor da ide malo preko 200 neki su ,onako neupučeni,govorili da to nije moguče jer da bi nas na toj brzini vitar otpuha sa motora. 
Bio je to jedan vijađ koji nikad neču zaboravit ( a več san puno star (nisan ostarija  :LOL:) jer smo se lipo zabavljali pogotovo od Rijeke doli pa opet natrag.         
  ebenti kako vrime prolazi. :shock:
:naklon:
 
Več kad san stavija skoro sve moran napomenit da je moja bila crveno met boje a prijateljeva žuta metalik.On je sebi več bija kupija i trkače oklope.Put od CH do Šibenika smo napravili u jednom danu pa je jadan posli toga tri dana vozija motor u japankama i kratkin gačama jer ga je bolila .uzica i oba stopala od vijađa.  :LOL: :LOL:
 
 
  ...svemu što od tehnike vidim, prilazim analitički. Od onog što mi je u sijećanju kao iskustvo, pa preko pročitanog i na slikama viđenog, pokušavam samome sebi objasniti kako je i na koji način osmišljeno nešto novo što gledam.
      Hondu 750 four sam uživo prvi put vidio 69. godine i to je JEDINI put da sam ostao zatečen, jer je viđeno daleko premašivalo sve što sam očekivao. U svijetu koji je u štropotanju, kloparanju, i plavom dimu sačinjavao u najvećoj mjeri ondašnju moto svakodnevnicu, pojavilo se nešto što u leru radi tiho kao bojler, a na rubu crvenog urla kao demon. Nevjerojatno. Vanzemaljac. Stroj koji je postavio nova mjerila vrednovanja  (y)...
 
Bravo autoru na priči,mada je on za razliku od mene,stari vuk,osjetio sam povezanost s ovom pričom jer sam i ja sanjao svoju cb-jku,kubikaža nebitna,i prije 10 godina i ja postah vlasnik jedne koju puno volim i koju želim da me služi još dugo,dugo.
 
barba said:
Ja san 1971 god.imao prvi model te 750 Four.Prva Honda 750 što je došla u CH.Prvi vlasnik je bio doktor  u Locarnu i nakon što su mu je ukrali i ponovno pronašli on je više nije htio.Naravno da sam je uzeo ja.Mladi mehaničar sa motociklom od 750 ccm.To je onda bilo nešto.....


.... a to nesto - se sada ne moze usporediti ni sa cim.

Eto, kupujem ja poslednjih desetak godina motore (a ne prodajem nista  :wink:), pune se garaze modelima za kojima sam nekada toliko zudeo, stigla je ova Honda o kojoj sam ovde pisao, stigao je i Harley, i mala Forka 400 i jos sto-sta.

Cini to da se lepo osecam, imam ono sto sam voleo, ali, da budem iskren, nikada vise nisam osetio tu radost i euforiju i u tolikom trajanju kao kada je 1974. stigla crvena petnaestica (Tomos T-15). Danima sam se budio sa prvom pomisli "imam petnaesticu". Svaki put kada sidjem u prizemlje zgrade zavirim u prostoriju u kojoj je stajala samo da je vidim. A bio je to onaj prvi model sa plehanim ramom, karburatorom sa desne strane i filterom vazduha u velikoj flansni, hromiranim rezervoarom sa strana, prednjom kocnicom sa duplim kljucem i prorezima za hladjenje, cetvrtastim brzinomerom u faru i prednjom gumom "Ceat", italijanskom.
Neverovatno je kako se i posle skoro 40 godina jasno secam svih tih detalja.

A dobio sam je tako sto sam menjao manje od godinu dana star APN kupljen u radnji, jos pod garancijom, za tu polovnu petnaesticu bez papira.


 
Motoklasik.         
Potpuno te razumijem. Meni ponekad dovoljno zatvorit oči i vidim moj Ceccatto 50 ccm ili NSU Quickly 50 ccm ili Rumi 125 do u detalje.Nemam puno vremena za sanjarenje jer sam još aktivan motociklist i radim po čitav dan al kad nađem malo vremena sve te stare slike ču postavit u neku moju temu.   
Dali ti ime ,Milošević Zoran (Zoki) Aranđelovac ,trkać do prije petnaestak godina ,nešto govori.Inače je bio sa Žabcem i Batom  (Popović)u klubu.
 
@ barba

Ja imam tu srecu da vec desetak godina ne moram da radim (mislim ono svakodnevno, za platu), pa su sada hobiji na prvom mestu.
Poslednjih meseci me malo sputava fiksator na ruci koju sam polomio, ali skinuce se valjda jednom i to.

Zokija ne znam licno, ali onako iz vidjenja i iz prica. Sada je aktivan kao mehanicar u moto-klubu Dijamant iz Arandjelovca.
Bata je ranijih godina organizovao brdsku moto-trku oldtajmera bas kao memorijalnu trku u znak secanja na Zapca, na Bukulji pored Arandjelovca. Poslednji put ta trka je odrzana pretprosle godine, a Bata je preminuo kratko vreme pred trku, tako da smo ucescem na toj trci i njemu odali pocast.

Arandjelovac je odavno poznat kao jedan od centara sportskog motociklizma, tako da poslednjih par godina Kule Perisic (moto-klub Dijamant) uspeva da organizuje ekipu za Endurance takmicenja. I ove godine je tim „Flembbo – Dijamant Serbia“ na trci 24h Bol d'or (koja je trenutno u toku) u superbike konkurenciji (ranijih godina u superstock).
 
motoklasik said:
@ barba

Ja imam tu srecu da vec desetak godina ne moram da radim (mislim ono svakodnevno, za platu), pa su sada hobiji na prvom mestu.
Poslednjih meseci me malo sputava fiksator na ruci koju sam polomio, ali skinuce se valjda jednom i to.

Zokija ne znam licno, ali onako iz vidjenja i iz prica. Bata je ranijih godina organizovao brdsku moto-trku oldtajmera bas kao memorijalnu trku u znak secanja na Zapca, na Bukulji pored Arandjelovca. Poslednji put ta trka je odrzana pretprosle godine, a Bata je preminuo kratko vreme pred trku, tako da smo ucescem na toj trci i njemu odali pocast.

Arandjelovac je odavno poznat kao jedan od centara sportskog motociklizma, tako da poslednjih par godina Kule Perisic (moto-klub Dijamant) uspeva da organizuje ekipu za Endurance takmicenja. I ove godine je tim „Flembbo – Dijamant Serbia“ na trci 24h Bol d'or (koja je trenutno u toku) u superbike konkurenciji (ranijih godina u superstock).
             
Motoklasik         
Zoki mi je pričao baš o tome da ima neku ulogu u tom krugu Kule Perišiča i spominjao je te utrke endurance.     
Žao mi je za Batu,poznavao sam ga osobno."Zagriženi "motociklist.Nije imao mnogo sreče,nažalost.Znaš sudbinu njegove žene i povratka sa trka.?   
Sad sam van teme ali eto sjetio sam se čovjeka,motocikliste kao mi. (y)