tosegrt
New member
Zdravo ljudi, ispričat ću vam u kratko priču o najboljem motoru na svijetu.
Kažem najboljem jer svakom pravom bajkeru je njegov motor najbolji.
Riječ je o Yamahi TZR 50, to je moj "prvi pravi motor" ujedno i najbolji motor koji sam vozio.
Vozio sam razne motore, ali mi nijedan nije toliki gušt voziti kao moju TZR-ku.
Za mene ne postoji ljepši prizor od moje TZR-ke koja doslovno zrači svojom ljepotom i divljom naravi, a kada vidim tu sliku zaboravim na sve brige i probleme i odmah poželim krenuti u novu avanturu.
U njezinom sjedalu ja se osječam kao riba u vodi, dovoljan je lagani pritisak tipke start i zvijer se odlučno javlja svoji reskim urlikom i šalje vibracije od kojih mi zatitra svaki mišić na tijelu.
Sljedi ubacivanje u prvu, otpuštanjem kvačila počinje prava balada, druga, traća, četvrta, peta, šesta i evo ti stotke.
Ne dišem, ne razmišljam samo ležim na njenom rezervaru promatrajući cestu, sljedi zavoj izbacujem koljeno, bacam se u zavoj hladne glave, izlazim iz zavoja,izbjegavam zapreke, brijeg, dol, ljevi, desni zavoj, besciljno jurim prema novoj pobjedi i čini se da me ništa nemože zaustaviti.
Ja živim za svoj motor, ništa drugo nije važno, mi djelujemo kao jedno tijelo, jedno srce i jedna duša.
I dok god ja vozim TZR-ku neću ostariti jer zajedno smo brži i od vremena!
Kažem najboljem jer svakom pravom bajkeru je njegov motor najbolji.
Riječ je o Yamahi TZR 50, to je moj "prvi pravi motor" ujedno i najbolji motor koji sam vozio.
Vozio sam razne motore, ali mi nijedan nije toliki gušt voziti kao moju TZR-ku.
Za mene ne postoji ljepši prizor od moje TZR-ke koja doslovno zrači svojom ljepotom i divljom naravi, a kada vidim tu sliku zaboravim na sve brige i probleme i odmah poželim krenuti u novu avanturu.
U njezinom sjedalu ja se osječam kao riba u vodi, dovoljan je lagani pritisak tipke start i zvijer se odlučno javlja svoji reskim urlikom i šalje vibracije od kojih mi zatitra svaki mišić na tijelu.
Sljedi ubacivanje u prvu, otpuštanjem kvačila počinje prava balada, druga, traća, četvrta, peta, šesta i evo ti stotke.
Ne dišem, ne razmišljam samo ležim na njenom rezervaru promatrajući cestu, sljedi zavoj izbacujem koljeno, bacam se u zavoj hladne glave, izlazim iz zavoja,izbjegavam zapreke, brijeg, dol, ljevi, desni zavoj, besciljno jurim prema novoj pobjedi i čini se da me ništa nemože zaustaviti.
Ja živim za svoj motor, ništa drugo nije važno, mi djelujemo kao jedno tijelo, jedno srce i jedna duša.
I dok god ja vozim TZR-ku neću ostariti jer zajedno smo brži i od vremena!
