bigfoot
New member
E,a sada ide zapravo rasplet moje zivotne filozofije.....
I prosli su mjeseci rada i stavljanja novca na stranu,sakupljanja za novog Bandita,naravno usput i nagovaranja moje zene,a koja je u cijeloj toj mojoj ludnici i jurnjavi uspjela i roditi nam prekrasnu kcer. Treba jednoj takvoj osobi znati objasniti da je taj Suzuki Bandit upravo ona prava stvar i da se bez tog nemoze. Treba se svakodnevno buditi s tim pritiskom,da se stvori pritisak na onu lijepsu i bolju polovicu,koja nikako da shvati,da je upravo TO,ono sto nedostaje u nasem braku i da nam upravo to stvara ugodnije i bolje uvijete zivota. Jer,budimo realni...bez jednog motora...ja neznam, kako druge obitelji prezivljavaju??? :wink:
U svakom slucaju,uz lagani pritisak i zdusno nagovaranje,obecavanja brda i dolina ali samo ako je motor u garazi
,do maksimuma cijedjenje i zadnje kapi preostalog sarma,koji bi,da se razumijemo...u hipo obrlatio bilo koju potencijalnu ljubavnicu 8),ja uspijevam!!!!!!
Veli meni moja zena jednu vecer,izmedju presvlacenje pelena i brisanja bljuvotina nase drage kcercice.....da nek radim sto hocu,jer ona ovo nagovaranje i moljakanje vise nemoze podnjet!
I ja velim da mi je zao sto ne razmisljamo istm nacinom i da je steta sto ona ne vidi prednosti jednog motora u prometu i uopce.....to joj govorim pri strateskom udaljavanju u WC i hitro zatvaram vrata jer naravno, ocekujem odgovor; "da te prednosti u prometu mogu daleko manje kostati"....
Pa znam ja to,boze...nisam glup! Ali nevjerojatno kako ponekad zene ne vide kompletnu sliku...
Steta...nisu toliko realne i objektivne kao mi muski
No,kako bilo.....ja dobivam zeleno svijetlo i odlazim prvim slobodnim danom u Suzuki,bezeciram i kupujem makinu...!
Nisam se osjecao onako ushiceno,nisam bio u oblacima, ali mi je bilo drago i kada je napokon stigao u garazu,nakon godina i godina.....tocnije 17-tak mi je srce bilo na mjestu,a u srcu (garazi) Bandit.
To je bilo u 12.mj. 2006 i sada zapravo pocinje sezona,ja sam napravio par tisuca km. tek toliko da mi se ne dese neugodna iznenadjenja unutar sezone i osjetim da mi lagano trne desna ruka dok se vozim...
Pitam ja tako preijatelja iz svog moto-kluba,koji vec godinama vozi ozbiljnije motore,da sta to moze bit, on mi veli; "ma hladnoca". Cinilo se kao logican odgovor i dodje svibanj,vani toplije nemoze bit,a meni trne ruka sve vise....
Odem ja doktoru,pitam....velim za hladnocu,vjetar.....veli doktor;"aha,da,da....moze bit,a i niste vise 20god. pa da se mozete nekaznjeno igrat."
Pa dobro,mislim si. Boli me koljeno,u krizima osjetim ako bude padala kisa u singapuru,rame mi streca,a kljucna kost me muci na promjenu pritiska.....pa reko,dobro....nije ni to tak strasno i da mi nekaj utrne,barem necu osjecat da me boli.
Al' kad vidis vraga,sad prije par tjedana,sjednem ja na motor i odem na Rab prijatelju i tako me stepe ruka,da nisam mogao kontrolirati,nit gas,nit kocnicu....bogme sam se tad prepao!
Proslo mi je glavom,zamisli da sam tada morao kociti ili skrenuti...bilo sto???!!!
Vratim se ja s Raba i drito u bolnicu da vidim sto je? Nakon svih pregleda jave mi da imam pritisnut zivac u dlanu.
Kazu mi da se to moze operativno rijesiti ali lako je moguce da cu izgubiti mikro-motoriku desne ruke,sto mi istina netreba za voznju motorom ali itekako mi treba za posao.
No,na motor vise nesmijem sjesti.....
I tako se tekar sada vracam na svoj naslov,da bi rekao ponovno: "I TO TI JE SRECA ! " nakon pola svog zivota,istinske zelje za necim,ja si to napokon nekako priustim i sada, nakon niti sest mjeseci, ja svoj san prodajem i opet ga mijenjam za novce,kojim sam ga kupio....
Nisam siguran da cu ikada vise voziti,nikada vise gledati zavoj "odozdo" i osjetiti ga u punoj snazi. Osjetiti vjetar na licu.
Od sada sam na cetiri kotaca,jer drukcije nemogu. Ako vidite nekog u autu,a da vas pozdravlja iz suprotnog smjera......vjerojatno cu to biti tada...ja.
I prosli su mjeseci rada i stavljanja novca na stranu,sakupljanja za novog Bandita,naravno usput i nagovaranja moje zene,a koja je u cijeloj toj mojoj ludnici i jurnjavi uspjela i roditi nam prekrasnu kcer. Treba jednoj takvoj osobi znati objasniti da je taj Suzuki Bandit upravo ona prava stvar i da se bez tog nemoze. Treba se svakodnevno buditi s tim pritiskom,da se stvori pritisak na onu lijepsu i bolju polovicu,koja nikako da shvati,da je upravo TO,ono sto nedostaje u nasem braku i da nam upravo to stvara ugodnije i bolje uvijete zivota. Jer,budimo realni...bez jednog motora...ja neznam, kako druge obitelji prezivljavaju??? :wink:
U svakom slucaju,uz lagani pritisak i zdusno nagovaranje,obecavanja brda i dolina ali samo ako je motor u garazi
,do maksimuma cijedjenje i zadnje kapi preostalog sarma,koji bi,da se razumijemo...u hipo obrlatio bilo koju potencijalnu ljubavnicu 8),ja uspijevam!!!!!!Veli meni moja zena jednu vecer,izmedju presvlacenje pelena i brisanja bljuvotina nase drage kcercice.....da nek radim sto hocu,jer ona ovo nagovaranje i moljakanje vise nemoze podnjet!
I ja velim da mi je zao sto ne razmisljamo istm nacinom i da je steta sto ona ne vidi prednosti jednog motora u prometu i uopce.....to joj govorim pri strateskom udaljavanju u WC i hitro zatvaram vrata jer naravno, ocekujem odgovor; "da te prednosti u prometu mogu daleko manje kostati"....
Pa znam ja to,boze...nisam glup! Ali nevjerojatno kako ponekad zene ne vide kompletnu sliku...
Steta...nisu toliko realne i objektivne kao mi muski
No,kako bilo.....ja dobivam zeleno svijetlo i odlazim prvim slobodnim danom u Suzuki,bezeciram i kupujem makinu...!
Nisam se osjecao onako ushiceno,nisam bio u oblacima, ali mi je bilo drago i kada je napokon stigao u garazu,nakon godina i godina.....tocnije 17-tak mi je srce bilo na mjestu,a u srcu (garazi) Bandit.
To je bilo u 12.mj. 2006 i sada zapravo pocinje sezona,ja sam napravio par tisuca km. tek toliko da mi se ne dese neugodna iznenadjenja unutar sezone i osjetim da mi lagano trne desna ruka dok se vozim...
Pitam ja tako preijatelja iz svog moto-kluba,koji vec godinama vozi ozbiljnije motore,da sta to moze bit, on mi veli; "ma hladnoca". Cinilo se kao logican odgovor i dodje svibanj,vani toplije nemoze bit,a meni trne ruka sve vise....
Odem ja doktoru,pitam....velim za hladnocu,vjetar.....veli doktor;"aha,da,da....moze bit,a i niste vise 20god. pa da se mozete nekaznjeno igrat."
Pa dobro,mislim si. Boli me koljeno,u krizima osjetim ako bude padala kisa u singapuru,rame mi streca,a kljucna kost me muci na promjenu pritiska.....pa reko,dobro....nije ni to tak strasno i da mi nekaj utrne,barem necu osjecat da me boli
.Al' kad vidis vraga,sad prije par tjedana,sjednem ja na motor i odem na Rab prijatelju i tako me stepe ruka,da nisam mogao kontrolirati,nit gas,nit kocnicu....bogme sam se tad prepao!
Proslo mi je glavom,zamisli da sam tada morao kociti ili skrenuti...bilo sto???!!!
Vratim se ja s Raba i drito u bolnicu da vidim sto je? Nakon svih pregleda jave mi da imam pritisnut zivac u dlanu.
Kazu mi da se to moze operativno rijesiti ali lako je moguce da cu izgubiti mikro-motoriku desne ruke,sto mi istina netreba za voznju motorom ali itekako mi treba za posao.
No,na motor vise nesmijem sjesti.....
I tako se tekar sada vracam na svoj naslov,da bi rekao ponovno: "I TO TI JE SRECA ! " nakon pola svog zivota,istinske zelje za necim,ja si to napokon nekako priustim i sada, nakon niti sest mjeseci, ja svoj san prodajem i opet ga mijenjam za novce,kojim sam ga kupio....
Nisam siguran da cu ikada vise voziti,nikada vise gledati zavoj "odozdo" i osjetiti ga u punoj snazi. Osjetiti vjetar na licu.
Od sada sam na cetiri kotaca,jer drukcije nemogu. Ako vidite nekog u autu,a da vas pozdravlja iz suprotnog smjera......vjerojatno cu to biti tada...ja.
