bigfoot
New member
Ovu temu pisem jer zelim podijeliti sav svoj jad sa ljudima,za koje se nadam da ce me razumjeti bolje nego ostatak svijeta....
Davne (za mene) 87' godine me jedan susjed (Stelio)iz Oprtlja (u Istri) provozao na svom Tomosu APN4. To je bio motor sa kojim je on svakodnevno odlazio na posao, a ja sam u medjuvremenu slinio nad tim motorom dok mu je stajao ispred kuce. Tako je prolazilo moje ljetovanje,tokom godine kad mi je trajala skola ja se nikada nisam mogao probuditi samostalno ujutro da bi krenuo sam u skolu. Trebala je zajednicka taktika majke,bake i tate na kraju, da me izbace iz kreveta i otjeraju u skolu, a kako nisam bas bio olicenje uzornog djaka,a i skola mi je malo isla na zivac,shvacate zasto me tako i trebalo tjerati...
Sa druge strane,to ljeto sam se bez budilice i sasma samostalno budio i kao sumanut oblacio i trkom dolazio do dvorista, prije 6:00 ujutro kada je Stelio palio svoj motor i odlazio na posao....
On upali motor,pusti ga da se malo ugrije,za to vrijeme stavlja u kosaricu vrecicu sa bocom bevande i jednim povecim sendvicem,oblaci preko odjece radnu manduru i odlazi...nekamo. Dok je odlazio ja sam osluskivao zvuk motora jos dugo,dugo nakon i onda sam sjeo pored te jedne spine u blizini njegovog dvorista i jos dugo sanjario kako to ja vozim tu ogromnu makinu i kako prede i guta cestu ispod mene...
Trajalo je to kojih sat-dva ponekad,a tada bi mi dosli prijatelji,sa kojima sam se tamo druzio i vratili me u stvarnost. :wink:
Ljeto je odmicalo i nekako se nazirao kraj tom uzivanju,a vidio Stelio da ga svako jutro neki klinac promatra kada odlazi i vraca se na posao. Tako me jedno jutro zaustavi i presjece rijecju; "a sta ti mali? Trebas nesto?!" Imao je strog izraz lica i mene presjeklo u nogama! Nisam znao sto reci.....samo sam promucao....; "Ja, ovaj......motor..." i to je otprilike bilo to...
Da mi danas tako netko odgovori na neko pitanje,pomislio bi da je u najmanju ruku blago retardiran,a i obzirom na izraz mog lica,vjerojatno bi se poceo valjati od smijeha! No on je ostao ozbiljan,cak sam vidio da su se te guste obrve malo i rasirile,pa je rekao; "a motor ti se svidja? E, pa ti dodji kad se ja vratim s posla, a ja cu ti ga malo pokazati ako zelis. Moze?!"
E, kad se tad nisam srusio...osjecao sam se kao valjda Napoleon,kad bi mu tko poklonio globus!!! Velim ja;".....motor.....?" s istim idiotskim izrazom lica.... :shock: a on se malo nasmijesi i veli; "da kad se vratim..."
Ja sam se okrenuo za 180 i nastao u vidu magle. Vjerujte mi da se tog cijelog ljeta sjecam kao danasnjeg dana ali toga dana,dok sam cekao Stelia i njegov motor da se vrate s posla,se uopce ne sjecam.
I vratili se njih dvojica,a ja cekam i cekam....i eto ih! Prvo cujem vec dobro poznati zvuk kako se priblizava i tad ugledam plavu manduru i najlijepsi petrolej zelenkasto-plavi motor na svijetu! Nikada mi ta boja lijepsa nije bila nego tada. Budimo realni,APN4 i petrolej boja je nesto najgore sto ljudsko oko moze vidjeti ali tada sam bio negdje u oblacima i pitao se,dali je moguce da se stvarno desava???
Covijek se zaista potrudio i junacki je odolijevao,ni sam neznam koliko vremena, mojim pitanjima; cemu sluzi ovo i sta radi ono,i kolike gume ima....i tako u nedogled....
Nakon sto je na sva ta pitanja kao pravi ekspert i sa tonom zivaca, odgovorio...pita on mene; bili ja htio da me malo provoza? E,pa sad...ovo je stvarno bilo previse! Ja sutim i vristim u sebi: da,da,da,DA,DAAAA,DAAAAAAAAAA!!!!!!!! Al nista se necuje...kad on veli; "Ako zelis mogu te malo provozati,ti razmisli..."
Iz mene je ponovo izasla neka rijec, dostojna sedmogodisnjaka s downovim sindromom i stogod to bilo,on se slozio i odgovori mi; "Onda se vidimo sutra..." A ja ostao tako, jos malo blejati...neznam zasto ali to mi je tada bas dobro islo. Danas si mislim,da nije mozda bila upravo stvar u toj boji motora,da me toliko opcinila,a mozda i miris mjesavine....tko ce ga znat'??
Slijedeci dan,popodne..dosao je Stelio opet i bez puno price me postavio ispred sebe na guvernal,on se pomakao malo nazad i mi smo krenuli...covjece koji je to osjecaj! Pa mi smo letili toliko brzo,da se to sa mojom "specijalkom" nije moglo niti usporediti! A tek amortizeri,isuse!! Pa cestu nit ne osjecas!!! Vozio me po otvorenoj cesti,gdje nikada nisam zbog auta smio..to je bilo strogo zabranjeno,a sada... Sada sam se vozio po toj cesti i to motorom. Ma sta vozio,jurio i kosa mi vijorila vise nego kad sam se najbrze vozio biciklom,a uopce se ne mices.....
Jos bi mogao stranice i stranice ispisati o tom dozivljaju ali dovoljno je reci da je bilo nezaboravnooooo!!!!
Kad je pocela skolska godina,ja sam cijelu godinu malo raduckao,pomagao jednom prijatelju ciji je otac imao birtiju,nosio kasete pica i svasta nesto...dobivao djeparac sa jasnom nakanom da si kupim takav Tomos i pred kraj godine mi se ukaze prilika! Odem sa prijateljem iz skole na Hrelic i naletimo na Tomosa automatika i ljubazni covijek koji ga je prodavao mi sve kaze o njemu,ja sam polako opet poceo dobivati onaj poznati kretenski izraz na licu ali sto da radis....i usput me pita koliko bi ja dao za recimo jednog Tomosa? Ja mu pokazem koliko imam,sad vec s nevjericom,da tako dobar motor,kakav on prodaje nema sanse da mogu moji novci kupiti...a on veli da mi fali jos nesto dinara ali da ce mi oprostiti,jer sam tako simpatican i jer mi se taj motor toliko svidja.
Pretpostavljate da sam s tim matic-om jedva dosao do doma i da sam ga do kraja njegovog vijeka,a sto nije ni bas dugo trajalo,popravljao...nebi cijela prica bila ni toliko strasna da nisam nakon par tjedana saznao,da sam za tih istih par dinara,koliko mi je ona svinja sa Hrelica rekla da mi fali,mogao kupiti isti takav Tomos iz ducana!! :x :x :x
Kako bilo da bilo, vozio sam taj Tomos Automatic cijelo ljeto i radio ponovno,a da bi mogao kupovati dijelove...
Ima tri pozitivne stvari koje sam zahvaljujuci tom svom prvom toricu naucio:
1. ne kupuj na buvljaku,osim ako nisi siguran gdje tocno zivi onaj od koga kupujes!
2. Nesto osnova mehanike...
3. odlicno prostaciti :wink:
Na kraju tog ljeta sam mislio da ce moja "nesreca" zavrsiti negdje u smecu ali se nasao jedan klinac iz kvarta sa odlicnim djeparcem i ponudio da ga kupi...naravno za daleko manje nego sam ga ja platio (ipak nema bas puno takvih kao...ja) ali i to je bilo bolje nego nista.
Pocela skolska godina i ja opet trljam istu rabotu. Nosim kasete, case... i nasao mi stari posao nakon skole, u jednoj kovino-tokarskoj radioni.E, tamo sam bio nadrapao! Tamo sam shvatio sto stvarno znaci raditi i dolaziti doma prebijen. Mislim da mi je tada nekako sazrila ideja da zavrsim fakultet ali o tome poslije..
U svakom slucaju sam kroz par mjeseci kupio APN6,par godina star i nista mu nije falilo. Ali neda meni vrag mira i nagovori me prijatelj da kupim Tomos 15,jer je to odlican motor i puno brzi...
Pogodite sta se desilo?! Kupim ja taj motor i vozim se iz zagorja sa frendom prema doma,mozete si zamisliti 88' na petnaestici se vozimo iz Zapresica do Zagreba! Ljudi moji,pa to je bilo tada putovanje i pol! Vozili smo se skoro sat i pol do ZG-a, naravno stali 5-6 puta i sretno stigli,a za divno cudo!
Tada nemogu reci da sam imao curu,prije nekako "simpatiju" i sutradan pozovem ja nju da vidi to cudo. Ona dodje i mi sjedimo u mom dvoristu i ja, onako sa strahopostovanjem i ushicenjem,nakon sto sam joj naravno otprilike dva sata pricao kako ide i kako smo prijatelj i ja putovali do Zagreba i bla,bla,bla....sjedam na motor i onako strucno izbacim "kick" i hocu kresnut......i hocu kresnut....i....majku mu....neide!
Nebi se ja toliko zabrinuo da sam ga mogao zaverglat,he..desavalo se to meni cesto ali svaki mi je motor nakon "par lijepih rijeci" i malo odlucnijeg gazenja po kick-starteru,upalio. Ali bogami ovaj nece ni cut! Stanem ja na kick,nista,udaram nogom... nista....auuuu.....
Velim ja "simpatiji" onako frajerski,da je ova noc bila malo vlazna pa je klip povukao vlagu....vjerovatno se uhvatilo malo hrdje...
Bio sam, sam na sebe ponosan kako sam to strucno objasnio (bez da se obrukam) i odpratim ju doma....
Vracam se kuci izvan sebe....zovem frenda,zovem jos jednog poznanika koji se razumije u motore,na rubu suza i sloma! Covjece i stari motor,i svu lovu sam dao za ovu petnaesticu...pa kaj mu je,mamicu mu??!!
Dolaze njih dvojica i mi rastavljamo masinu,vec pada noc polako,a kad ono...krs! Klip se zapekao,izgrebao cilindar,pukla karika....da vam ne pricam....
Covjek koji nam je prodao motor je vjerojatno stavio premrsavu mjesavinu ili nam se to desilo na benzinskoj. Tada su benzinske imale mjesalice i cuo sam da se to zna ponekad desiti ali,ma nema sanse da se to bas desi meni,ne?
E,pa desilo se bas meni i eto mene sa pokvarenom kramom opet na pocetku...
Dugo je vremena trebalo da se rijesim dijelova,a kako je motor isao u rastavljanje,tako sam i poceo po oglasnicima traziti i dijelove za sebe i tu se rodila moja prva prerada...
Kupio ja ramu.... naravno bez papira,i nasao cak odlicnu masinu ali prednjeg kraja nigdje...nema veze,radim ja na zadnjem blatobranu,straznjoj kocnici, cak sam i nasao od Ponny-ekspress-a onaj mali tank od 2.5lit goriva i uspijem ga uglaviti na blatobran i pokriti ga jednim nosacem (danasnji nosac kofera)...ali prednji kotac i vilice ni na pomolu...
Nadje mi prijatelj vilicu i prednji kotac od Vespe...ljudi moji od VESPE!!! To je bio definitivno kraj mojih mogucnosti i tada je bilo vrijeme za pozivnje profesionalne pomoci...
Kada sam nasao majstora,a kad je taj shvatio sto ja zelim,covjek je prvo pocrvenio u licu kao rak,a onda se poceo smijati i nikako da prestane...
Oprostite ali morate me razumjeti,to je bio svibanj 89' ...jos dva mjeseca i sto cu ja bez motora???
Kako bilo,majstor je tu vilicu nekako sklepao na ramu od APN-a i ja sam stavio kotac i blatobran,dosao do kuce,pripasao kocnicu i milina!
Mislim uzas ali pali i vozi i moj je! Uspio sam cak i naci u Ferimportu nekakav mozaik crnih i bijelih samoljepivih plocica 2X2 cm. i njih sam polijepio kao ono...sportski stih,sve u svemu uzas!!! Ali bio je jedinstven! Pretpostavljate da se pokvario usred ljeta ali sam ja ovaj puta imao pravi posao i zaradjivao recimo...ozbiljnije novce. Tada sam rastavio Vespeen kako sam ga nazvao i nasao Jawu 350 za 600DEM.
E,to je bio motor! Isao je kao sam djavo!!jedino se nikako nije mogao zaustaviti...alacdolje:
Imao je jednu "simpaticnu" osobinu. Kocnice su ili kocile lagano,ili nisu kocile,a ako je bilo mokro ili sklizak asfalt eh...tada su kocile vrhunski!! Naime blokirao je kotac. O ovom danasnjem doziranju kocnice...moglo se samo sanjati. U svakom slucaju nikako nisam bio zadovoljan i pred kraj 89' sam se uspio zamijeniti sa jednim covjekom za njegovu Vespu. Ovaj puta Vespa je bila kompletna i svi su djelovi bili zacudo....od vespe!
Nju sam vozio do proljeca 90' i tada sam ljosnuo na Trgu Zrtava,imate triput pravo pogadjati gdje tocno...uglavnom sam ulubio i izgrebao lijevi bubreg,prednji blatobran i rucicu i komande sam dosta ostetio,pa sam jedno vrijeme bio bez motora....tada na ljeto je mom prijatelju dosao brat iz Njemacke i donio kao poklon novi Kawasaki ZZR1100.
Ljudi moji,obzirom da smo bili najbolji prijatelji i bilo je jasno da kao sto je on vozio svaki motor koji sam ja imao i vozio,tako ce sada biti i s njegovim,nemogu vam opisati ushicenje koje smo obojica osjecali tada! Mislim da bi se moglo mjeriti sa onim ushicenjem koje sam ja osjetio 3god. prije na moru sa onim petrolej-APN-om! U svakom slucaju smo se nas dvojica prvi puta vozili,na registriranom motoru i to brzo....jako brzo!
Prvi i zadnji puta sam se vozio preko 300kmh. na tom motoru,poslije su mi rekli da je igla lagala,da to nije moguce,itd...ali ja sam je vidio da se drmala tamo negdje preko tri glave i dozivljaj je bio bajan....jedino nebih to danas ponovio,a i ako bi, sigurno bi malo manje gledao u brzinomjer... :wink:
Vespu vise nisam vozio nego sam ju prodao. Trebalo ju je srediti,promjeniti amortizere i napreviti generalku na masini ali tko je za to imao novaca...??
Nakon toga je uslijedila pauza od 3god. bio sam vani i studirao,isto sam radio ali ovaj puta za stan i hranu...motor se nalazio tamo negdje u razmisljanima i sanjarenjima,negdje u onome prostoru izmedju sna i jave,ali bio jeste u mislima...
Nakon toga sam se vratio preko ljeta u Hrvatsku i u prvom tjednu sam se vratio doma sa...pogodite...Tomosomali ovaj puta CTX i cijelo sam ga ljeto sredjivao u chopper. Ovaj sam puta bio sam i bez prijatelja,on je naime odletio na svojoj celicnoj ptici....u nebo. Jednom se mozda opet sretnemo... ......
CTX-a sam picanio cijelo ljeto i kad sam se vracao na studij sam ga na brzaka prodao ali sam te novce ostavio na banci u HR...
Znao sam nekako da cu se opet vratiti i kupiti vjerojatno nesto,a onda bi se i vozio.. :?
Pri povratku sam kupio opet VespuPX200 i pogadjajte....opet sam s nje pao. Nikada mi nece biti jasno,zasto bas taj motor silu teze tako doslovno shvaca. Kao da se nekad ne zeli odlijepiti od poda,e...ali kad je na kotacima....tada se protivi svim zakonima fizike,osim ukoliko ju ne vozite iskljucivo pravocrtno,a i takva voznja granici s nemogucim.
No komprende taj motor..... :skuter:ovraca:
Poslije toga sam kupio Skuter Peugeot Eliseo i rekao sam sebi da mi ne trebaju motori....imam auto,ako se negdje vozim motorom,to ce biti u gradu....itd...i kupio ja skuter, poslije kupio ja malo jaci skuter (250ccm) reko, neide mi nesto bas ovaj od 50ccm....
Eh,ljudi....skuter je ipak skuter i nikada nece biti motor! Nema tog gusta u voznji,nema saljtanja u nizu prije zavoja ili preticanja....kad bolje razmislim,nema bas ni preticanjau svakom slucaju,stanga!
Odlucio sam 2004god. napokon da kupim motor,vec je tu bila zarucnica,stan smo imali....auto,a motor je jedino sto je itekako falilo...
San mi je bio Suzuki Bandit ali mislim si ja; necu uzimati nesto tako skupo samo za SVOJ gust, uzet cu nesto sto mene i dragu nece opteretiti novcano,i sto mi je dovoljno da uzivam....ahaaaaa :?
Kupim ja Kawasaki ER5 i vozim ga doma.....da se razumijemo, to je bio moj prvi novi,pravi motor....vec sam nezadovoljan. Sjedenje mi i nije nesto,nekako mi je bas pravi japanski motor,napravljen za....japance! Sve je tako maleno da neznas kako bi se namjestio...bas sam se glupo osjecao! Od Ilice do Novog Zagreba sam shvatio da sam kupio ono sto nezelim i tada sam napravio kardinalnu gresku! Tako sam ga i vozio! Bas me bilo briga dali cu ga negdje zgrebati ili sto drugo....cim sam napravio prvih 1000km. odradio servis, poceo sam divljati i desilo se......
Sta da radis, moralo se dogoditi ali steta,jos je i moja draga bila na motoru...
Tada nas je netko cuvao odozgo jer smo zivu glavu samo srecom izvukli,a ja sam naravno iskoristio priliku da se rijesim napokon nezeljenog motora,ha sad kad je vec razbijen....
Godina dana rehabilitacije i stanem ja na noge sa naravno fiks-idejom....idem ja sebi slozit chopper,da se ne ganjam,a da me opet ne kosta neku silnu lovu...i tako mic po mic, poceli se nabavljat dijelovi,rezat,varit, upotrebljavat apsolutno sve znanje koje imam i ono koje nemam (drugi ljudi) da se meni slozi motor za ugodan lagani cruising....
I tako sam 13 mjeseci poslije imao chopper u garazi,za lagani cruising od 167ks. i preko 130nM....
I tako sam lagano kruzajuci.....uspio zacvikati masinu na neznam ni ja kojoj brzini i skoro se pridruzio prijatelju tamo negdje gore,ali morati ce jos malo pricekati jer sam se sjetio kuplunga....he
Niti nakon svega toga nisam odustao,samo sam odlucio da cu si jednostavno kupiti Suzuki Bandit koji oduvijek zelim i cim smognem sredstva za taj motor.....kupujem ga pa taman sjekire padale!!!!!!
Davne (za mene) 87' godine me jedan susjed (Stelio)iz Oprtlja (u Istri) provozao na svom Tomosu APN4. To je bio motor sa kojim je on svakodnevno odlazio na posao, a ja sam u medjuvremenu slinio nad tim motorom dok mu je stajao ispred kuce. Tako je prolazilo moje ljetovanje,tokom godine kad mi je trajala skola ja se nikada nisam mogao probuditi samostalno ujutro da bi krenuo sam u skolu. Trebala je zajednicka taktika majke,bake i tate na kraju, da me izbace iz kreveta i otjeraju u skolu, a kako nisam bas bio olicenje uzornog djaka,a i skola mi je malo isla na zivac,shvacate zasto me tako i trebalo tjerati...
Sa druge strane,to ljeto sam se bez budilice i sasma samostalno budio i kao sumanut oblacio i trkom dolazio do dvorista, prije 6:00 ujutro kada je Stelio palio svoj motor i odlazio na posao....On upali motor,pusti ga da se malo ugrije,za to vrijeme stavlja u kosaricu vrecicu sa bocom bevande i jednim povecim sendvicem,oblaci preko odjece radnu manduru i odlazi...nekamo. Dok je odlazio ja sam osluskivao zvuk motora jos dugo,dugo nakon i onda sam sjeo pored te jedne spine u blizini njegovog dvorista i jos dugo sanjario kako to ja vozim tu ogromnu makinu i kako prede i guta cestu ispod mene...
Trajalo je to kojih sat-dva ponekad,a tada bi mi dosli prijatelji,sa kojima sam se tamo druzio i vratili me u stvarnost. :wink:
Ljeto je odmicalo i nekako se nazirao kraj tom uzivanju,a vidio Stelio da ga svako jutro neki klinac promatra kada odlazi i vraca se na posao. Tako me jedno jutro zaustavi i presjece rijecju; "a sta ti mali? Trebas nesto?!" Imao je strog izraz lica i mene presjeklo u nogama! Nisam znao sto reci.....samo sam promucao....; "Ja, ovaj......motor..." i to je otprilike bilo to...
Da mi danas tako netko odgovori na neko pitanje,pomislio bi da je u najmanju ruku blago retardiran,a i obzirom na izraz mog lica,vjerojatno bi se poceo valjati od smijeha! No on je ostao ozbiljan,cak sam vidio da su se te guste obrve malo i rasirile,pa je rekao; "a motor ti se svidja? E, pa ti dodji kad se ja vratim s posla, a ja cu ti ga malo pokazati ako zelis. Moze?!"
E, kad se tad nisam srusio...osjecao sam se kao valjda Napoleon,kad bi mu tko poklonio globus!!! Velim ja;".....motor.....?" s istim idiotskim izrazom lica.... :shock: a on se malo nasmijesi i veli; "da kad se vratim..."
Ja sam se okrenuo za 180 i nastao u vidu magle. Vjerujte mi da se tog cijelog ljeta sjecam kao danasnjeg dana ali toga dana,dok sam cekao Stelia i njegov motor da se vrate s posla,se uopce ne sjecam.
I vratili se njih dvojica,a ja cekam i cekam....i eto ih! Prvo cujem vec dobro poznati zvuk kako se priblizava i tad ugledam plavu manduru i najlijepsi petrolej zelenkasto-plavi motor na svijetu! Nikada mi ta boja lijepsa nije bila nego tada. Budimo realni,APN4 i petrolej boja je nesto najgore sto ljudsko oko moze vidjeti ali tada sam bio negdje u oblacima i pitao se,dali je moguce da se stvarno desava???
Covijek se zaista potrudio i junacki je odolijevao,ni sam neznam koliko vremena, mojim pitanjima; cemu sluzi ovo i sta radi ono,i kolike gume ima....i tako u nedogled....
Nakon sto je na sva ta pitanja kao pravi ekspert i sa tonom zivaca, odgovorio...pita on mene; bili ja htio da me malo provoza? E,pa sad...ovo je stvarno bilo previse! Ja sutim i vristim u sebi: da,da,da,DA,DAAAA,DAAAAAAAAAA!!!!!!!! Al nista se necuje...kad on veli; "Ako zelis mogu te malo provozati,ti razmisli..."
Iz mene je ponovo izasla neka rijec, dostojna sedmogodisnjaka s downovim sindromom i stogod to bilo,on se slozio i odgovori mi; "Onda se vidimo sutra..." A ja ostao tako, jos malo blejati...neznam zasto ali to mi je tada bas dobro islo. Danas si mislim,da nije mozda bila upravo stvar u toj boji motora,da me toliko opcinila,a mozda i miris mjesavine....tko ce ga znat'??
Slijedeci dan,popodne..dosao je Stelio opet i bez puno price me postavio ispred sebe na guvernal,on se pomakao malo nazad i mi smo krenuli...covjece koji je to osjecaj! Pa mi smo letili toliko brzo,da se to sa mojom "specijalkom" nije moglo niti usporediti! A tek amortizeri,isuse!! Pa cestu nit ne osjecas!!! Vozio me po otvorenoj cesti,gdje nikada nisam zbog auta smio..to je bilo strogo zabranjeno,a sada... Sada sam se vozio po toj cesti i to motorom. Ma sta vozio,jurio i kosa mi vijorila vise nego kad sam se najbrze vozio biciklom,a uopce se ne mices.....
Jos bi mogao stranice i stranice ispisati o tom dozivljaju ali dovoljno je reci da je bilo nezaboravnooooo!!!!
Kad je pocela skolska godina,ja sam cijelu godinu malo raduckao,pomagao jednom prijatelju ciji je otac imao birtiju,nosio kasete pica i svasta nesto...dobivao djeparac sa jasnom nakanom da si kupim takav Tomos i pred kraj godine mi se ukaze prilika! Odem sa prijateljem iz skole na Hrelic i naletimo na Tomosa automatika i ljubazni covijek koji ga je prodavao mi sve kaze o njemu,ja sam polako opet poceo dobivati onaj poznati kretenski izraz na licu ali sto da radis....i usput me pita koliko bi ja dao za recimo jednog Tomosa? Ja mu pokazem koliko imam,sad vec s nevjericom,da tako dobar motor,kakav on prodaje nema sanse da mogu moji novci kupiti...a on veli da mi fali jos nesto dinara ali da ce mi oprostiti,jer sam tako simpatican i jer mi se taj motor toliko svidja.
Pretpostavljate da sam s tim matic-om jedva dosao do doma i da sam ga do kraja njegovog vijeka,a sto nije ni bas dugo trajalo,popravljao...nebi cijela prica bila ni toliko strasna da nisam nakon par tjedana saznao,da sam za tih istih par dinara,koliko mi je ona svinja sa Hrelica rekla da mi fali,mogao kupiti isti takav Tomos iz ducana!! :x :x :x
Kako bilo da bilo, vozio sam taj Tomos Automatic cijelo ljeto i radio ponovno,a da bi mogao kupovati dijelove...
Ima tri pozitivne stvari koje sam zahvaljujuci tom svom prvom toricu naucio:
1. ne kupuj na buvljaku,osim ako nisi siguran gdje tocno zivi onaj od koga kupujes!
2. Nesto osnova mehanike...
3. odlicno prostaciti
:wink:Na kraju tog ljeta sam mislio da ce moja "nesreca" zavrsiti negdje u smecu ali se nasao jedan klinac iz kvarta sa odlicnim djeparcem i ponudio da ga kupi...naravno za daleko manje nego sam ga ja platio (ipak nema bas puno takvih kao...ja) ali i to je bilo bolje nego nista.
Pocela skolska godina i ja opet trljam istu rabotu. Nosim kasete, case... i nasao mi stari posao nakon skole, u jednoj kovino-tokarskoj radioni.E, tamo sam bio nadrapao! Tamo sam shvatio sto stvarno znaci raditi i dolaziti doma prebijen. Mislim da mi je tada nekako sazrila ideja da zavrsim fakultet ali o tome poslije..
U svakom slucaju sam kroz par mjeseci kupio APN6,par godina star i nista mu nije falilo. Ali neda meni vrag mira i nagovori me prijatelj da kupim Tomos 15,jer je to odlican motor i puno brzi...
Pogodite sta se desilo?! Kupim ja taj motor i vozim se iz zagorja sa frendom prema doma,mozete si zamisliti 88' na petnaestici se vozimo iz Zapresica do Zagreba! Ljudi moji,pa to je bilo tada putovanje i pol! Vozili smo se skoro sat i pol do ZG-a, naravno stali 5-6 puta i sretno stigli,a za divno cudo!
Tada nemogu reci da sam imao curu,prije nekako "simpatiju" i sutradan pozovem ja nju da vidi to cudo. Ona dodje i mi sjedimo u mom dvoristu i ja, onako sa strahopostovanjem i ushicenjem,nakon sto sam joj naravno otprilike dva sata pricao kako ide i kako smo prijatelj i ja putovali do Zagreba i bla,bla,bla....sjedam na motor i onako strucno izbacim "kick" i hocu kresnut......i hocu kresnut....i....majku mu....neide!
Nebi se ja toliko zabrinuo da sam ga mogao zaverglat,he..desavalo se to meni cesto ali svaki mi je motor nakon "par lijepih rijeci" i malo odlucnijeg gazenja po kick-starteru,upalio. Ali bogami ovaj nece ni cut! Stanem ja na kick,nista,udaram nogom... nista....auuuu.....
Velim ja "simpatiji" onako frajerski,da je ova noc bila malo vlazna pa je klip povukao vlagu....vjerovatno se uhvatilo malo hrdje...
Bio sam, sam na sebe ponosan kako sam to strucno objasnio (bez da se obrukam) i odpratim ju doma....
Vracam se kuci izvan sebe....zovem frenda,zovem jos jednog poznanika koji se razumije u motore,na rubu suza i sloma! Covjece i stari motor,i svu lovu sam dao za ovu petnaesticu...pa kaj mu je,mamicu mu??!!
Dolaze njih dvojica i mi rastavljamo masinu,vec pada noc polako,a kad ono...krs! Klip se zapekao,izgrebao cilindar,pukla karika....da vam ne pricam....
Covjek koji nam je prodao motor je vjerojatno stavio premrsavu mjesavinu ili nam se to desilo na benzinskoj. Tada su benzinske imale mjesalice i cuo sam da se to zna ponekad desiti ali,ma nema sanse da se to bas desi meni,ne?
E,pa desilo se bas meni i eto mene sa pokvarenom kramom opet na pocetku...
Dugo je vremena trebalo da se rijesim dijelova,a kako je motor isao u rastavljanje,tako sam i poceo po oglasnicima traziti i dijelove za sebe i tu se rodila moja prva prerada...
Kupio ja ramu.... naravno bez papira,i nasao cak odlicnu masinu ali prednjeg kraja nigdje...nema veze,radim ja na zadnjem blatobranu,straznjoj kocnici, cak sam i nasao od Ponny-ekspress-a onaj mali tank od 2.5lit goriva i uspijem ga uglaviti na blatobran i pokriti ga jednim nosacem (danasnji nosac kofera)...ali prednji kotac i vilice ni na pomolu...
Nadje mi prijatelj vilicu i prednji kotac od Vespe...ljudi moji od VESPE!!! To je bio definitivno kraj mojih mogucnosti i tada je bilo vrijeme za pozivnje profesionalne pomoci...
Kada sam nasao majstora,a kad je taj shvatio sto ja zelim,covjek je prvo pocrvenio u licu kao rak,a onda se poceo smijati i nikako da prestane...
Oprostite ali morate me razumjeti,to je bio svibanj 89' ...jos dva mjeseca i sto cu ja bez motora???
Kako bilo,majstor je tu vilicu nekako sklepao na ramu od APN-a i ja sam stavio kotac i blatobran,dosao do kuce,pripasao kocnicu i milina!
Mislim uzas ali pali i vozi i moj je! Uspio sam cak i naci u Ferimportu nekakav mozaik crnih i bijelih samoljepivih plocica 2X2 cm. i njih sam polijepio kao ono...sportski stih
,sve u svemu uzas!!! Ali bio je jedinstven! Pretpostavljate da se pokvario usred ljeta ali sam ja ovaj puta imao pravi posao i zaradjivao recimo...ozbiljnije novce. Tada sam rastavio Vespeen kako sam ga nazvao i nasao Jawu 350 za 600DEM.E,to je bio motor! Isao je kao sam djavo!!jedino se nikako nije mogao zaustaviti...
alacdolje:Imao je jednu "simpaticnu" osobinu. Kocnice su ili kocile lagano,ili nisu kocile,a ako je bilo mokro ili sklizak asfalt eh...tada su kocile vrhunski!! Naime blokirao je kotac. O ovom danasnjem doziranju kocnice...moglo se samo sanjati. U svakom slucaju nikako nisam bio zadovoljan i pred kraj 89' sam se uspio zamijeniti sa jednim covjekom za njegovu Vespu. Ovaj puta Vespa je bila kompletna i svi su djelovi bili zacudo....od vespe!
Nju sam vozio do proljeca 90' i tada sam ljosnuo na Trgu Zrtava,imate triput pravo pogadjati gdje tocno...uglavnom sam ulubio i izgrebao lijevi bubreg,prednji blatobran i rucicu i komande sam dosta ostetio,pa sam jedno vrijeme bio bez motora....tada na ljeto je mom prijatelju dosao brat iz Njemacke i donio kao poklon novi Kawasaki ZZR1100.
Ljudi moji,obzirom da smo bili najbolji prijatelji i bilo je jasno da kao sto je on vozio svaki motor koji sam ja imao i vozio,tako ce sada biti i s njegovim,nemogu vam opisati ushicenje koje smo obojica osjecali tada! Mislim da bi se moglo mjeriti sa onim ushicenjem koje sam ja osjetio 3god. prije na moru sa onim petrolej-APN-om! U svakom slucaju smo se nas dvojica prvi puta vozili,na registriranom motoru i to brzo....jako brzo!
Prvi i zadnji puta sam se vozio preko 300kmh. na tom motoru,poslije su mi rekli da je igla lagala,da to nije moguce,itd...ali ja sam je vidio da se drmala tamo negdje preko tri glave i dozivljaj je bio bajan....jedino nebih to danas ponovio,a i ako bi, sigurno bi malo manje gledao u brzinomjer... :wink:
Vespu vise nisam vozio nego sam ju prodao. Trebalo ju je srediti,promjeniti amortizere i napreviti generalku na masini ali tko je za to imao novaca...??
Nakon toga je uslijedila pauza od 3god. bio sam vani i studirao,isto sam radio ali ovaj puta za stan i hranu...motor se nalazio tamo negdje u razmisljanima i sanjarenjima,negdje u onome prostoru izmedju sna i jave,ali bio jeste u mislima...
Nakon toga sam se vratio preko ljeta u Hrvatsku i u prvom tjednu sam se vratio doma sa...pogodite...Tomosom
ali ovaj puta CTX i cijelo sam ga ljeto sredjivao u chopper. Ovaj sam puta bio sam i bez prijatelja,on je naime odletio na svojoj celicnoj ptici....u nebo. Jednom se mozda opet sretnemo... ......CTX-a sam picanio cijelo ljeto i kad sam se vracao na studij sam ga na brzaka prodao ali sam te novce ostavio na banci u HR...
Znao sam nekako da cu se opet vratiti i kupiti vjerojatno nesto,a onda bi se i vozio.. :?
Pri povratku sam kupio opet VespuPX200 i pogadjajte....opet sam s nje pao. Nikada mi nece biti jasno,zasto bas taj motor silu teze tako doslovno shvaca. Kao da se nekad ne zeli odlijepiti od poda,e...ali kad je na kotacima....tada se protivi svim zakonima fizike,osim ukoliko ju ne vozite iskljucivo pravocrtno,a i takva voznja granici s nemogucim.
No komprende taj motor..... :skuter:
ovraca:Poslije toga sam kupio Skuter Peugeot Eliseo i rekao sam sebi da mi ne trebaju motori....imam auto,ako se negdje vozim motorom,to ce biti u gradu....itd...i kupio ja skuter, poslije kupio ja malo jaci skuter (250ccm) reko, neide mi nesto bas ovaj od 50ccm....
Eh,ljudi....skuter je ipak skuter i nikada nece biti motor! Nema tog gusta u voznji,nema saljtanja u nizu prije zavoja ili preticanja....kad bolje razmislim,nema bas ni preticanja
u svakom slucaju,stanga!Odlucio sam 2004god. napokon da kupim motor,vec je tu bila zarucnica,stan smo imali....auto,a motor je jedino sto je itekako falilo...
San mi je bio Suzuki Bandit ali mislim si ja; necu uzimati nesto tako skupo samo za SVOJ gust, uzet cu nesto sto mene i dragu nece opteretiti novcano,i sto mi je dovoljno da uzivam....ahaaaaa :?
Kupim ja Kawasaki ER5 i vozim ga doma.....da se razumijemo, to je bio moj prvi novi,pravi motor....vec sam nezadovoljan. Sjedenje mi i nije nesto,nekako mi je bas pravi japanski motor,napravljen za....japance! Sve je tako maleno da neznas kako bi se namjestio...bas sam se glupo osjecao! Od Ilice do Novog Zagreba sam shvatio da sam kupio ono sto nezelim i tada sam napravio kardinalnu gresku! Tako sam ga i vozio! Bas me bilo briga dali cu ga negdje zgrebati ili sto drugo....cim sam napravio prvih 1000km. odradio servis, poceo sam divljati i desilo se......
Sta da radis, moralo se dogoditi ali steta,jos je i moja draga bila na motoru...
Tada nas je netko cuvao odozgo jer smo zivu glavu samo srecom izvukli,a ja sam naravno iskoristio priliku da se rijesim napokon nezeljenog motora,ha sad kad je vec razbijen....
Godina dana rehabilitacije i stanem ja na noge sa naravno fiks-idejom....idem ja sebi slozit chopper,da se ne ganjam,a da me opet ne kosta neku silnu lovu...i tako mic po mic, poceli se nabavljat dijelovi,rezat,varit, upotrebljavat apsolutno sve znanje koje imam i ono koje nemam (drugi ljudi) da se meni slozi motor za ugodan lagani cruising....
I tako sam 13 mjeseci poslije imao chopper u garazi,za lagani cruising od 167ks. i preko 130nM....
I tako sam lagano kruzajuci.....uspio zacvikati masinu na neznam ni ja kojoj brzini i skoro se pridruzio prijatelju tamo negdje gore,ali morati ce jos malo pricekati jer sam se sjetio kuplunga....he
Niti nakon svega toga nisam odustao,samo sam odlucio da cu si jednostavno kupiti Suzuki Bandit koji oduvijek zelim i cim smognem sredstva za taj motor.....kupujem ga pa taman sjekire padale!!!!!!
