Harkonnen
Active member
U zadnje vrijeme je na ovim stranicama bilo par putopisa iz Crne Gore, zbog kojih sam se uostalom i odlučio tamo otići. Ovo je Crna Gora kako sam ju ja doživio pa možda ovo potakne još nekog da posjeti ovu lijepu državu.
Za put sam odabrao lipanj (jun) jer u Hrvatskoj obično imamo 2-3 praznika u to vrijeme pa se to uz par dana godišnjeg da lijepo iskombinirati. Prave gužve još nisu počele, a vrijeme je lijepo. Planirao sam put u trajanju od 7 dana (na kraju sam to skratio za jedan dan), a na raspolaganju sam na kraju imao 10-ak dana, od 20. do 30. lipnja. Imao sam dakle s obzirom na trajanje putovanja „višak“ vremena, što se na kraju pokazalo praktičnim.
20. lipanj je bio neradni četvrtak, vremenska prognoza je govorila da će biti nekakav sparan i „mrljav“ dan pa odlučujem krenuti u petak. Tako u četvrtak polako nosim u garažu stvari za put pa ću na kraju još kao malo provjeriti lanac i tlak u gumama. Dok sam tako okretao zadnji kotač tražeći ventil, ugledam na gumi „nju“, glavu križnog vijka. Što sad, ništa, na forum i pitaj dobre ljude za savjet. E sad, da ne prepričavam, bilo je svakakvih savjeta, ali budući da mi je prvog dana u planu cca 500-njak km po autoputu, odlučujem sutra do Motoboxa na Žitnjak (Zagreb), jer „crvi“ nisu za autoput itd. U petak nadrukam gumu i „put pod kotače“ do Motoboxa. Ćorak, tamo me mogu primiti tek za 15 dana. Ok, guma je još super, al' zamijeni ju pa da ja mogu laganini dalje. Kaže majstor, ok, može, al' dođi za 15 dana . Kao, idi u Borovje, tamo je vulkanizer koji ti to može srediti. U Borovju sve „kjuzo“ do ponedjeljka. Prođem tako još par radiona, svi su na odmoru do ponedjeljka. Na kraju dospijem do Bračuna u Golikovoj. Imate li nekog za moto gumu? Imamo! Ako se ne varam, majstor Krešo. Kako ćemo to...pa budemo skinuli pa zakrpali k'o auto gumu. Što je čovjek na kraju napravio ne znam, ali zakrpa drži sve ovo vrijeme. U tom trenutku više time nisam želio razbijati glavu.
U međuvremenu se prognoza malo zg...ala pa odlučujem malo odgoditi polazak. Naposljetku krećem u ponedjeljak...
I dan
* današnja ruta (Zg-Dubrovnik-Herceg Novi)
Vrijeme je i dalje sparno i oblačnjikavo, al' sad više nema vremena za odgađanje. Ma, bit će to dobro, idemo! Prvi put u životu vozim malo dulju dionicu po autoputu i malo sam „na oprezu“. Nemam neki snažan motor pa da u svakom trenutku mogu jače po gasu pa sam mislio da bi to mogao biti mali problem međutim, sve je ok. Vozim 120-150 km/h i u tili čas sam kod Brinja, na zasluženom odmoru. Bilo je oblaka u Lici pa i malo sitne kiše, ali zapravo, čak je bilo i lakše voziti nego ostatak puta po vrućinama.
* odmorište Brinje
Novi odmor je na odmorištu Krka. Lijepo vrijeme i par slikica (prekrasan pogled i nizvodno i uzvodno), kava, Cola i idemo dalje...
* odmorište Skradin
Uz još jedno stajanje na odmorištu Kozjak već se spuštam prema Pločama. Nema više vjetra i za čas je temperatura kao u sauni. Volim svoju bijelu mash jaknu, iako je „pain in the ass“ oprati ju . Stajem pri „Teti Olgi“ i okidam par slika.
* pogled prema Pločama
* Rogotin
Za put sam odabrao lipanj (jun) jer u Hrvatskoj obično imamo 2-3 praznika u to vrijeme pa se to uz par dana godišnjeg da lijepo iskombinirati. Prave gužve još nisu počele, a vrijeme je lijepo. Planirao sam put u trajanju od 7 dana (na kraju sam to skratio za jedan dan), a na raspolaganju sam na kraju imao 10-ak dana, od 20. do 30. lipnja. Imao sam dakle s obzirom na trajanje putovanja „višak“ vremena, što se na kraju pokazalo praktičnim.
20. lipanj je bio neradni četvrtak, vremenska prognoza je govorila da će biti nekakav sparan i „mrljav“ dan pa odlučujem krenuti u petak. Tako u četvrtak polako nosim u garažu stvari za put pa ću na kraju još kao malo provjeriti lanac i tlak u gumama. Dok sam tako okretao zadnji kotač tražeći ventil, ugledam na gumi „nju“, glavu križnog vijka. Što sad, ništa, na forum i pitaj dobre ljude za savjet. E sad, da ne prepričavam, bilo je svakakvih savjeta, ali budući da mi je prvog dana u planu cca 500-njak km po autoputu, odlučujem sutra do Motoboxa na Žitnjak (Zagreb), jer „crvi“ nisu za autoput itd. U petak nadrukam gumu i „put pod kotače“ do Motoboxa. Ćorak, tamo me mogu primiti tek za 15 dana. Ok, guma je još super, al' zamijeni ju pa da ja mogu laganini dalje. Kaže majstor, ok, može, al' dođi za 15 dana . Kao, idi u Borovje, tamo je vulkanizer koji ti to može srediti. U Borovju sve „kjuzo“ do ponedjeljka. Prođem tako još par radiona, svi su na odmoru do ponedjeljka. Na kraju dospijem do Bračuna u Golikovoj. Imate li nekog za moto gumu? Imamo! Ako se ne varam, majstor Krešo. Kako ćemo to...pa budemo skinuli pa zakrpali k'o auto gumu. Što je čovjek na kraju napravio ne znam, ali zakrpa drži sve ovo vrijeme. U tom trenutku više time nisam želio razbijati glavu.
U međuvremenu se prognoza malo zg...ala pa odlučujem malo odgoditi polazak. Naposljetku krećem u ponedjeljak...
I dan
* današnja ruta (Zg-Dubrovnik-Herceg Novi)
Vrijeme je i dalje sparno i oblačnjikavo, al' sad više nema vremena za odgađanje. Ma, bit će to dobro, idemo! Prvi put u životu vozim malo dulju dionicu po autoputu i malo sam „na oprezu“. Nemam neki snažan motor pa da u svakom trenutku mogu jače po gasu pa sam mislio da bi to mogao biti mali problem međutim, sve je ok. Vozim 120-150 km/h i u tili čas sam kod Brinja, na zasluženom odmoru. Bilo je oblaka u Lici pa i malo sitne kiše, ali zapravo, čak je bilo i lakše voziti nego ostatak puta po vrućinama.
* odmorište Brinje
Novi odmor je na odmorištu Krka. Lijepo vrijeme i par slikica (prekrasan pogled i nizvodno i uzvodno), kava, Cola i idemo dalje...
* odmorište Skradin
Uz još jedno stajanje na odmorištu Kozjak već se spuštam prema Pločama. Nema više vjetra i za čas je temperatura kao u sauni. Volim svoju bijelu mash jaknu, iako je „pain in the ass“ oprati ju . Stajem pri „Teti Olgi“ i okidam par slika.
* pogled prema Pločama
* Rogotin