deks
New member
I još jeno ljeto prođe. To je već ne znam koje po redu. Naravno ne govorim o godišnjem dobu, ni o godini, govorim o onih 2 tjedna godišnje kad smo ja i moj Shiver ( zadnje dvije- tri godine smo već zajedno a prije sam ljetovao s nekom enduračama) na GO. Kad krenemo a da nismo sigurni kuda ćemo stići, gdje ćemo spavati, tankirati, jesti ..Imano kišno, rezervnni veš, japanke, kupaće, vrecu za spavanje, notebook, punjače i kreditnu karticu. Nitko ne zna ( ili malo njih) gdje smo, pogotovo moja mama koja ni ne sluti da ja uopće imam motor. Bilo nam je lijepo ove godine. I sad smo doma, on se odmara, ja mu cistim fleke od mušica na najskrivenijim mjestima, oprao sam mu lanac i namazao ga onim finim bijelim sprejem, ja cekam da mi se hemici malo oporave, adrenalin me još uvijek povremeno puca kad se sjetim nekih djelova puta, vrućeg asfalta i guma, michelinke power pure, ljepljive ko kaogume a cesta prazna, ni auta ni murje. Toliko nam to znači da naše slike nisam još nikome pokazao. Istina, na svim slikama je samo on jer ja slikam njega a on mene naravno ne (mislim: Shiver) . Ni neću nikom pokazati, vecina njih to ni ne razumije. A ostalima ni ne smijem. Mislim tu na mamu, moju odraslu djecu, kolege na poslu i poslovne partnere ( i partnerice). Jer kad imaš skoro 60 ljeta (kao ja), ljeta na 2 kotača postaju jako dragocjena.