Južna Italija - Sicilija 2016

[Super Jura]

Italija: Spoleto – Monte Casino – Pompeji –  Amalfi obala – Capri – Tropea – Sicilija (9.6. -19.6.2016.)


Vratili se iz Toskane, oprali veš, odradili dva tjedna, završila škola... pa ajmo dalje, na nastavak započetog putovanja...

Ovaj puta je stari dvojac na okupu...
Toni i Ivanka, Jura i Buba

Još ovaj puta na starom prometalu...

Dan 1: 9.6.2016. (četvrtak) – Zagreb –Split – trajekt (Split-Ancona) 414 km

Već standardno pakiranje i pokret nakon posla. ManoZg je bio u blizini pa nas je došao ispratiti! S Tonijem i Ivankom se nalazimo na Crodux pumpi na Novoj Branimirovoj i pokret....

Zagreb nas ispraća sa priličnom sparinom, ali zato kišu sustiženo već tamo negdje oko Bosiljeva. I sve ono bi obukli kišnjake ili ne... pa ih ipak oblačimo...

Uspjeli smo pobjeći kiši, ali nekako nam je bilo drago da smo obukli kišnjake jer je u Lici temperatura pala na samo 11 C, ali kako smo prešli Velebit ponovo nas dočekuje turbo sparina i 28 C. Stajemo na pumpi prije Maslenice da skinemo kišnjake, a kad smo već tu valjalo bi nešto i pojesti u Marcheu,

ali fronta se prilično zatvara pa bježimo dalje prema Splitu.

Na ulasku u Split lagano počinje padati, ali na sreću tek par kapi. Spuštamo se prema luci i prije same luke još jednom tankamo da dođemo u Italiju s punim tankovima. Karte smo kupili preko agencije, dosta ranije jer smo iskoristili opciju 20% popusta na povratnu kartu, iako povratak nije na istoj liniji nego Bari – Dubrovnik. Mailom smo dobili potvrdu o kupnji karte, ali smo karte morali podići u luci. To časkom obavljamo i ukrcavamo se na trajrkt.

Dolazimo na recepciju i dobivamo  ključ od sobe. Uzeli smo četverokrevetnu kabinu s kupaonom, tušem i wc-om. Dolazimo do kabine i skužimo da su nam dali krivu kabinu jer ova nema tuša. Ah ništa, ajmo nazad do recepcije i kažmo recepcioneru kako smo dobili kabinu bez tuša, a isti smo platili... kad će on – „koji broj kabine ste dobili?“... kažemo mu broj... kaže on...“ma ta kabina ima tuš“.... i vikne „Radooo, de ljudima pokaži gdje je tuš u kabini“.... I eto Rada stiže u borosanama i vodi nas nazad do naše kabine. Ljubazna Rada ulazi u kabinu i dolazi do wc-a i pokaže rukom... evo tu vam je tuš... di... pa tu...
Kad ono pipa na zidu ispred wc-a... Mi umrli od smjeha. Kaže Rada, lijepo zatvorite vrata i tuširate se. Eto zahvalimo se gđi Radi što nas je prosvijetlila i umiremo od smjeha i uskoro se bacamo pod naš tuš. Kupaona je tako mala da moraš ući i sjesti na wc da bi mogao zatvoriti vrata. Tuširanje je posebno iskustvo... svakako preporučamo da to isprobate!!!  :wink:

I tako fino istuširani i mirišljavi krećemo u šetnju brodom, na kavu i čekamo isplovljavanje.

Ubrzo pada mrak i počinje kiša pa se selimo nazad u kabinu.
Zapakiramo se fino u krevete i spremamo se na spavanac i onda krene Toni... daj ti zamisli dođe Njemac na recepciju i veli WO IST MEINE DUSHE?!
I onda dođe Rada u borosanama i kaže DA, DA IST DEINE DUSHE... i tako svi umiremo od smjeha... e a ako začepiš onda dobiješ i DUCHE BAD, jer je cokl od kupaone jedno 25 cm visok... he he he.. i tako se zezamo i smijemo do ko zna kad...


Današnja ruta:
Zagreb – Split (luka)  414 km

Troškovi dana:

Benzin:Pokret s punim tankom,  kod Maslenice 192 kn (20,5 L) + Split 106 kn – uk 298 kn
AC: Zg – Split 105 kn
Hrana i piće: Marche 88 cuga trajekt uk 80
Trajekt: Uzeli smo povratne karte – relacija Split-Ancona u jednom smjeru, a povratak Bari-Dubrovnik, tako da smo na povratnu kartu dobili 20% popusta. Tu opciju nismo mogli riješiti preko on line kupnje nego samo preko poslovnice. Karta po paru sa smještajem u 4-krevetnoj kabini s prozorom, tušem i wc-om + doručak i motor uk 2656 kn – cijena za liniju St-Anc =  1150 kn, a Bari-Du 1506 kn (s uključenih 20% popusta)

 

[Super Jura]

Dan 2: 10.6.2016. (petak) – Ancona – Spoleto – Montecassino – Pompei cca 555 km

Uz tu fensi kabinu smo dobili i fensi doručak... jest da je iskrcaj u 7:00, ali kad je već u cijeni moramo podoručkovati prije iskrcavanja.
Oko 7 h se spuštamo u garažu, iskrcavamo se... i lagano krećemo.

Još svi spavaju pa prilično brzo i jednostavno napuštamo Anconu i krećemo lokalnim cestama (S76 i S3) prema Spoletu.

Oko 9 h stižemo u Spoleto.

SPOLETO

Gradom dominira utvrda Rocca Albornoziana i starorimski most

Ulazimo u stari dio grada

i prvo tražimo neki birc da popijemo kavu da dođemo k sebi...

ispijamo odlični talijanski kapučino za 1,70 eura... i mam je bolji dan!

Sad možemo u šetnju gradom.
Plan mjesta

Ipak je uspon malo prestrm pa idemo još malo s motorima prema gore!

I parkiramo se odmah do utvrde - Rocca Albornoziana.
Oko utvrde su široke zidine, ispod kojih se odmah nalazi gradska katedrala.

Sve je super složeno, ispod brda na kojem se nalazi utvrda postoje liftovi s kojima se može doći direktno gore pred samu utvrdu.
Kupujemo karte (ulaznica po osobi 7,5 eura) i ulazimo u utvrdu.

Sa utvrde koja se nalazi na brežuljku iznad grada se pruža odličan pogled na mjesto.

U unutrašnjosti utvrde se nalazi dvorište u kojem se nalazi stari bunar.

Vanjske hodnike krase bolte, a oslikani su freskama, dio kojih je dosta dobro očuvan.

Iako se glavna dvorana preuređuje, može se slobodno ući i pogledati. Stropovi su super napravljeni.

Još malo iznutra.

Jedan od ulaza u utvrdu

Pa idemo polako prema mostu...

Sa stražnje strane utvrde nalazi se stari rimski most

Pogled s vidikovca pokraj mosta

Vrijeme brzo prolazi i moramo krenuti dalje. Spuštamo se po uskim uličicama staroga grada

I napuštamo simpatični Spoleto

Po odličnoj brzoj cesti nastavljamo vožnju, pa se negdje nakon Ternia u nekom dijelu spajamo na AC- obilaznicu oko Rima i po AC pičimo dalje prema Monte Cassinu... našem sljedećem odredištu. Prije spajanja na AC stajemo na pumpi. Iako je vani sunčano i prilično toplo, u jednom dijelu vožnje nas napada neki oblak, ali na svu sreću na jako kratko. 

 

[Super Jura]

Monte Cassino na vidiku!

Na putu prema Monte Cassinu  prolazimo mjesto Cassino. Nevjerojatno je koliko se ovaj kraj izgradio samo zahvaljujući Monte Cassinu. Od AC pa sve do grada dakle par km sve puno hotela i restorana.

ali prvo tražimo mjesto gdje bi nešto prigrizli... da možemo siti nastaviti dalje.
I od cijelog mjesta ne uspjevamo naći pizzeriju, nego nakon ne prevelikog izbora završavamo na odličnom kebabu....

Nakon klope nastavljamo dalje uzbrdo... serpentinastom cestom

Još malo i eto nas gore!

Motore smo baš mislili parkirati na plaćeni parking, pa nam ćufta (čuvar) od parkinga kaže da iziđemo van i sparkamo se uz rub ceste u hladu, jer se tamo ne plaća, pa ajd dobro!

I krećemo u obilazak, vani sparina, a nekako sunce prži...


MONTE CASSINO

Samostan kojeg su osnovali Benediktinci davne 529.g... koji je večini nas poznat po  Bitci kod Monte Cassina kada su 1944. saveznici bombardirali samostan koji je  gotovo sravnjen sa zemljom jer su mislili da se njemački vojnici skrivaju u njemu.  Nevjerojatan je podatak da su američki bombarderi bacili 1400 tona bombi na njega. Nakon rata je obnovljen i danas je u prilično impresivnom zdanju.

Zidine Montecassina nikada nisu u potpunosti srušene, tako da se i danas vide
djelovi starih zidina i na njima posljedica bombardiranja.

Dolazimo do ulaza i planiramo kupiti karte, kad nam striko i teta na ulazu objašnjavaju kako je ulaz besplatan! Nevjerujemo... super.... pa krećemo u obilazak

Stepenište vodi prema crkvi

Tu se nalazi i balkon

s kojega se pruža odličan pogled na cijelu dolinu, ali i na memorijalno poljsko ratno groblje

Kad se popnete po stepenicama dolazi se pred crkvu

Segment ulaznih vrata u crkvu...

Ulaskom u crkvu... ostajete bez teksta....

Mozaici po stupovima složeni iz mramora u različitim bojama

Strop hodnika koji vodi dolje u manju kapelicu

Svi stropovi, svodovi su predivno oslikani s nemalim detaljima od zlata.

Kapelica

I stepenicama nazad gore.

Polako krećemo prema nazad.

i napuštamo impresivni Montecassino

Samostan okružuje visoka mirta koja je upravo u cvatu i sve intezivno miriši.

Spuštamo se uz odličan pogled.

Ali ipak jedan mali detalj nam se u pogledu ne sviđa... ponovo se navlače oblaci...

S obzirom da se navlači ova crna fronta, a bome je i prilična sparina i vručina, dalje nastavljamo po AC za Pompeje gdje nam je rezerviran smještaj za sljedeća dva dana.  Negdje na AC stajemo još jednom tankati.
Vezuv i Napulj obilazimo sa sjeverne strane.

Uskim skliskm, onako glancastim cestama GPS nas vodi do našeg hotela u kampu koji se nalazi uz jedan od ulaza u Pompeje.

Nakon malo vožnje okolo naokolo i razgledavanja mjesta dolazimo do kampa Zeus. Kamp se nalazi uz samu ogradu Pompeja – arheološkog nalazišta.
Malo dulje traje obavljanje formalnosti jer striko samo natuca engleski, a i mi isto toliko kolko on engleski natucamo talijanski.. ha ha...

Uglavnom u kampu postoji dio u kojem je sagrađen manji kompleks bungalova... sve još miriši na novo... e tu smo mi dobili sobe.

Smještamo se u sobe i parkiramo motore pod prozore soba...

Kad smo došli pitali smo striku do kad je moguće uči u Pompeje... veli on zadnji ulaz u 18.00... a bilo je oko 17.15... Pada brzinski dogovor, još brže tuširanje i presvlačenje... i eto nas koju minutu nakon 17.30 na ulazu u Pompeje...
Zaključili smo da nam je s obzirom na vručinu bolje odraditi obilazak predvečer. 

 

[Super Jura]

POMPEI

Samo za one koji možda ne znaju... grad Pompeje su osnovali Etruščani, a velikom erupcijom vulkana Vezuva 79.g. je zatrpan lavom i pepelom debljine oko 6 m. Tako je ostao zatrpan do 16. stoljeća, kada su otkriveni njegovi prvi ostatci, a veća iskapanja grada su učinjena 1748.g.

Ulaznice u Pompeje nisu jeftine, ali se isplati (13 eura po osobi).
Ulazimo kod nama najbližeg ulaza – Porta Marina

Do tu je nekada dolazilo more... ovaj dio je bila gradska luka...

Ulaz u grad... Porta Marina

Širokom ulicom uzbrdo idemo prema središnjem dijelu Pompeja

Dolazimo do ostataka bazilike

Dolazimo do glavnog trga, u pozadini se lijepo vidi Vezuv.

Pogled na drugu stranu...

Dalje nastavljamo do natkrivenog dijela gdje ne nalazi večina pronađenih stvari. Između ostaloga tu se nalaze i odljevi rupa u kojima su bila tijela.

Pa nastavljamo dalje

Znakovi na kućama na početku ulice označavaju kojom djelatnosti su se bavili u pojedinim ulicama.

Ulica... obratite požnju na dubinu ureza koje su napravili kotači kola u ono vrijeme...

Dolazimo do ville Fauna, gdje se nalazi istoimena statua

Tu se nalazi i poznati mozaik bitke kod Ida... koji se malo lošije vidi na slikama zbog jakog sunca i sjene..

Detalji mozaika

Još par detalja drugih mozaika

Nastavljamo dalje...
Ovo na čemu stoje Jura i Ivanka je „pješački prijelaz“
S obzirom da je u ono vrijeme kanalizacija iz kuća tekla na ulicu... pa se čini kao praktična ideja. Obratite pažnju kako je visoko kamenje i koliko su kola morala biti visoka!

Dolazimo do Case del Pigmei

Unutrašnjost prostorija oslikana je lijepim slikama

A po visini vrata bi se reklo da su bili niži rastom 

 

[Super Jura]

Terme Centrali

pa idemo dalje... i dolazimo do – Casa di MarcoLucrezio sulla Via Stabiana

Pekara

Ovo je bio restoran. U ovim rupama su kuhali, pripremali hranu

Casa di Casca Longus

Casa del Larario di Achille

Fasada jedne od kuća

I dolazimo do velikog kazališta....  Pogled prema ulazu...

Pogled prema Vezuvu

Veliko kazalište

I malo kazalište

Ima toga još hrpu za vidjeti... ali mora nešto ostati i za drugi puta... Grad je ustvari ogroman, puno veći nego što smo očekivali... a noge već lagano bole...  treba i nazad doći... tako da preskačemo odlazak do amfiteatra koji se nalazi skroz na suprotnoj strani od ulaza na kojem smo ušli... a recimo da se sad nalazimo negdje na pola puta...

Vraćamo se do kampa i mislimo si u restoranu na ulazu u kamp nešto pojesti... kad on više ne radi ?!? Pa lagano šetnjica do mjesta... šta je to za nas. Nalazimo pizzeriju koja radi. Očito posla ima samo preko dana, a navečer mjesto mrtvo. Pizzeria odlična, mi jedini gosti, konobari se ustrčali oko nas...
I konačo zaslužena talijanska pizza... gladne oči što drugo reći...

I tako nakon duljeg časkanja, vraćamo se do naših soba...i laganim padom u nesvjest završavamo ovaj „never ending“ dan u kojem smo napravili otprilike isto kilometara motorom i pješke... ha ha ha...


Današnja ruta:
Ancona – Spoleto – Montecassino – Pompei  uk 555 km

Troškovi dana:

Hotel – Camping Zeus: dvokrevetna soba s doručkom i besplatnim wifi-em s privatnom kupaonom 52 eura po paru/noci – ostajemo  2 noći – uk 104 eura po paru.
Ulaznice: Spoleto - Rocca Albornoziana 7,5 eura/osobi = uk 15, Pompei - 13 eura/osobi = uk 26 eura
Benzin:tankamo 2 puta - 13 + 35 eura = ukupno 48 eura
AC: do Montecassina 13 eura + do Pompeja 7,20 eura = uk 20,20 eura
Hrana i piće: Spoleto 3,5 eura + cuga pumpa 2,60 + ručak 16 eura/par + večer 25 eura/par

Nastavak slijedi!

 

[fable_d]

Jako lijep početak, čekamo nastavak 

 

[tomo8891]

jaoo gdje me nadje....nemoj sad dugo pauzirat :0648:

 

[maredo]

Prekrasno  8)

 

[zagorivaner]

Super Jura, nemoj dugo cekati sa nastavkom
Ovo je bilo odlicno.

Pitanje: kakva su vam iskustva sa trajektima (osim tusa ? Mislim sto se motora tice?
Da li treba vezati motore, da li ih sam vezes ili to radi osoblje trajekta, trebas li uzeti svoje "spanere za vezanje" il to imaju na trajektu?
Hvala unaprijed!

 

[dinte]

Olično. Brzo nastavi dalje da mogu pokrasti ideje za ovogodišnji put.

 

[zagorivaner]

Jura, molim te nemoj vise pisati u nastavcima, jer svaka 2 sata gledam ima li update, pa se razocaram 

 

[djuka007]

Kako ću pokvareno copy pasteati ovu rutu za svibanj kad mi idemo na istu putešestiju.
Samo lukav sam ja pa ću da me ekipa iz teme ne skuži i tuži za autorska prava okrenuti putanju u smjeru kazaljke na satu. He he

 

[mr.mee]

kao i inače, odlično 

 

[Super Jura]

Pitanje: kakva su vam iskustva sa trajektima (osim tusa ? Mislim sto se motora tice?
Da li treba vezati motore, da li ih sam vezes ili to radi osoblje trajekta, trebas li uzeti svoje "spanere za vezanje" il to imaju na trajektu?
Hvala unaprijed!

Motori se vežu obavezno i to na način da su na bočnom nogaru i nagnuti prema zidu.
Vežu se sa užetom i obično vežu mornari. Znalo se dogoditi da nema osoblja kad napuštam motor, pa sam sam vezao nekim sramotnim čvorom, ali kad sam došao po motor bio je znalački zavezan
Nekad sam nosio svoje gurtne, ali nikad mi nisu trebale, pa sam odustao.

Jura, molim te nemoj vise pisati u nastavcima, jer svaka 2 sata gledam ima li update, pa se razocaram 

Manje od 24 sata od objave ne moraš ni gledati :wink:

Kako ću pokvareno copy pasteati ovu rutu za svibanj kad mi idemo na istu putešestiju.
Samo lukav sam ja pa ću da me ekipa iz teme ne skuži i tuži za autorska prava okrenuti putanju u smjeru kazaljke na satu. He he

Samo daj, to i je cilj putopisa
Da uštedimo ljudima bar dio organizacijske zafrkancije :wink:

 

[Super Jura]

Dan 3: 11.6.2016. (subota) – Pompei – Sorrento – Capri – Pompei

Jutro startamo sa finim doručkom i finim talijanskim kapučinom.

Današnji dan je pomno isplaniran.. i za razliku od jučerašnjeg u njega nije uvrštena vožnja motorima, ali hodanje je... 
Ali je zato planirano da se danas provozamo razno raznim prometalima.

Prvotni plan je bio da odsjednemo u Sorrentu, ali zbog astronomskih cijena smještaja smo odustali od tog nauma i zaključili da je dvodnevna baza na Pompeima financijski odlična ideja.

Pa krenimo polako...
Prvo današnje prometalo je „CIRCUMVESUVIANA“ - cirkularna željeznica, čija stanica nam je smještena na manje od 100 metara od kampa/hotela. Vlakići voze na liniji Napulj – Sorrento i prometuju svakih 20-tak minuta. Cijena karte je čista simbolika – jedan smjer  2,20 eura/osobi.

Kad je vlak stigao jedva smo se utrpali u njega, kakva je gužva bila, ali uskoro smo uspjeli upecati i sjedeća mjesta.

Iako se vožnja vlakom našem muškom dijelu ekipe činila kao grozna ideja, na kraju je ispala totalna zabava i uzbuđenje. Željeznica najvećim dijelom juri kroz tunele, vlakovi su prilično trošni i rasklimani, ali zato ih to ne spriječava da jure brzinom od 100 - 120 km/h.... totalna ludnica...  Ak smo to preživili...možemo dalje... ha ha.. 



SORRENTO

Sorrento je jedan o poznatih gradova na stijenama i gleda na Napuljski zaljev.

Iskrcavamo se u Sorrentu u kojega smo stigli za cca pola sata možda i manje...
Željeznička stanica u Sorrentu!

Spuštamo se prema centru grada i luci.
Plan grada...

Piazza Tasso

Pogled prema „Marini Grande“ sa Piazza Tasso...

Prvo smo odlučili malo se prošetati starim dijelom grada i simpatičnm uličicama sa mnoštvom dučančića sa suvenirima.

Totalno su nevjerojatne veličine limuna po kojima je ovaj kraj poznat...

Od limuna se ovdje, naravno izrađuju mogi proizvodi od kojih je najpoznatiji liker – limončelo... ali tu je i razna kozmetika, sapuni...

Naravno da tu ne fali niti magneta, ukrasnih tanjura i oslikanih keremičkih počica

A šta se mora nije teško... ipak u Italiji smo pa nema smisla da ne pojedemo jedan fini taljanski sladoled 

U ulici do je velika ribarnica

Dalje nastavljamo do simpatičnog trgića i baš si mislimo kako bi bilo zgodno tu naći neki prolaz u stijenama da se spustimo dolje... ali nismo sigurni gdje jer na karti nije označeno... pa odlučujemo pitati neku tetu u prolazu... čovječe koja greška... toga ćemo tek kasnije postati svjesni...

I tako polako se vraćamo prema Piazza Tasso... jedna od uličica u prolazu...

I naravo pred nama je novi izazov... u obliku STEPENICA... srećom nizbrdo... a za povratak ćemo morati nešto smisliti...
I krećemo u napad...

Stepenica ima toliko da su nas koljena bolila od spuštanja... dalje nastavljamo nizbrdo između visokih stijena s obje strane.

I uskoro stižemo do luke.

Pogled prema gradu, kućama, hotelima na stijenama 

U luci u biti ne možete fulati kioske koji prodaju karte za brodove za Capri. Naravno postoje tu nekoliko različitih firmi, ali u biti cijena je na svima ista. Bez obzira od koje firme imate karte, ukrcate se u brod koji isplovljava u vrijeme napisano na karti... za povratak niti vrjeme na kartama nije bitno... možete se ukrcati u bilo koji brod.
Kupujemo karte koje baš i nisu prejeftine, 35 eura po osobi povratna karta. I krećemo na vožnju našim danas drugim prometalom.

Dok se vozimo na brodu prilazi nam striko koji nudi ture po otoku za simboličnu cijenu od 40 eura po osobi. Tura uključuje vožnju po otoku u mini busu, obilazak Caprija, Anacaprija i plavu špilju, kao i ulaznice za istu, a i ulaznice za uspinjaču za povratak iz Caprija u luku su u cijeni.

Malo si premišljamo jer nije baš malo para... ali na kraju se ipak odlučujemo uzeti turu...
Kapri na „nišanu“

Biznis s brodićima odlično ide... jedan isplovljava, drugi uplovljava...

 

[Super Jura]

I stižamo na Capri!

otok CAPRI

Otok Capri je smješten nedaleko od Sorrenta, a poznat je po tome što su si bogataši na njemu gradili svoje vile i tako je kroz povijest postao fensi mjesto za odmor. Na otoku su i danas cijene smještaja astronomske, pa tako u određenim hotelima sa puno zvjezdica možete platiti i više od 20.000 eura za jedno noćenje. Rađe ćemo te pare uložiti u motor 

U luci je prilično živo. Tu je hrpa različitih prometala, tj. prerada prometala, koji služe kao taxi opcija za prijevoz turista.

Tu su i plavo-sivi mini busi, koji voze privatne ture, a mali žuti busevi su redovne linije. Uglavnom... mi se ukrcavamo u mali plavi bus i krećemo u ludu avanturu vožnje u našem trećem današnjem prometalu.
Busevi su iznutra znatno uži, po dva sjedala su sa svake strane i uski prolaz, a širina sjedala je isto smanjena, tako sa jedva stanete u sjedalo...

Po uskim vijugavim cestama frajer pići ko lud. Mini busevi se mimoilaze na 10 cm.. ha ha totalna ludnica... a mislili smo da je prava avantura bila vožna vlakom...

A ovako izgledaju naše face dok se vozimo...

Cesta je ustvari taman za jedan bus... i super je dok nema nikoga iz suprotnog smijera.

Naša prva stanica je Plava špilja – Grotta Azzurra


GROTTA AZZURRA

Srećom „nije bila“ velika gužva... ha ha... kaže nama dedo vodić... a ono kobasica od reda ispred nas, ni more ne vidimo... ha ha...

A nije da samo mi čekamo u redu.. i ekipa sa svim ovim brodićima čeka na red za ulazak u špilju.. ha ha.. vodić je rekao ma kao brzo to ide, za manje od pola sata smo na redu... ha ha ha...

i tako čekamo, čekamo i čekamo pa na kraju je ispalo sigurno sat i pol.
Skužimo da svaki brodić prolazi pokraj ovoga s tendom i nešto plaćaju.

Eto, ko je rekao da nećemo dočekati... ko sardine smo se morali pošlihtati u brodić. Toni je dobio vip mjesto...
(prevozno sredstvo br. 4)

Eto tako i mi dolazimo do plutajuće blagajne... Cjenik je tu, da nema zabune...
Nama je to u onih 40 eura.

A ona rupica u stjeni je ulaz u šplju.. ha ha ... ludnica... Morali smo se skroz spustiti da ne virimo ni mrvicu izvan broda da ne lupimo glavama u stijenu.

Špilja iznutra, „lađari“ pjevaju, svaki svoju pjesmu, sve odzvanja, zgodno. Boja mora nevjerojatna...

Špilja je krasna, ali gužva i red za ulazak malo (jaako – Jurina opaska) ubiju dojam... ali ok.. nakon izlaska iz špilje nastavljamo prema Anacapriju starom gradiću koji se nalazi na brdovitom dijelu otoka...
Iz Anacaprija ide žičara kojom se penje na vrh Caprija – Monte Solaro od kuda se pruža odličan pogled. Kažu da kad nema oblaka da se vidi i Sicilija...
Cijena žičare (jednosedežnica) – povratna karta za 1 osobu = 11 eura (prevozno sredstvo br. 5). I opet red.


MONTE  SOLARO

Restoran na vrhu... baš ko za peh se neki oblak navukao...

Pogled s vrha...

Pogled prema uvali.. a malo je neka gužvica dolje... hi hi

 

[Super Jura]

Povratak prema Anacapriju...

ANACAPRI

Gradić je otočnom „glavnom“ cestom podijeljen na dva dijela, u gornjem dijelu se nalazi šetnica sa dućanima i restoranima, a u nastavku se nižu vile.

U sklopu našeg aranžnana, obilaska otoka u ovom restoranu smo dobili superpovoljnu opciju za ručak koju nismo mogli ne iskoristiti... tzv. all inclusive ručak sa predjelom, glavnim jelom, desertom i pićem za 13 eura po osobi.

Same vile se teško mogu vidjeti jer se ispred njih nalaze visoke zidine kako bi zaštitile privatnost svojih vlasnika...

Još malo dućana uz šetnicu..

I nevjerovatni gigantski limuni...

Najveća i najpoznatija vila – San Michele

Šetnica završava iza vile i s ovog dijela se pruža nevjerovatan pogled prema Capriju i velikoj luci.

A pogledajte koja je gužva u malim zaljevima i plažicama.

Jahtica u desnom kutu gornje slike, zoomano izgleda ovako... čisto da imate osjećaj veličine...

Ahhh... i povratak... prelazimo cestu na južni dio mjesta tj s donje strane ceste... ne bi vjerovali imaju i policajku koja regulira promet...

Interesantno prometalo u izlogu...

Uz samu cestu u centru mjesta se nalazi jako zgodno visoko drvo

I stari dio grada...

Casa Rossa

Crkve Sv. Sofije i S.Michele, ulica kroz stari grad i simpatična slika na jednoj od kuća u starom dijelu grada

Ne znam čemu ova kamera služi tu na otoku...ali eto da ne bi bilo da ih nema po svuda!!!

Nakon ručka i šetnje Anacapriem se ponovo vozimo mini busom do mjesta Capri i nastavljamo obilazak i šetnju mjestom. Dok je Anacapri više miran stari grad s vilama, Capri je više fensi šmensi mjesto sa skupim hotelima i dućanima svih poznatih marki i markica.


grad CAPRI

Cijeli otok je obljepljen s plakatima, reklamama za ove Capri satove...

Na glavnom trgu je jedan kiosk koji radi slaši od domaćih limuna i naranča pa smo to mirali isprobati... odlično osvježenje na 32 C!

Toniju je pao šečer u krvi jer nije s nama stigao ručati u Anacapriju, a nije ni čudno, kad je Ivanka vidla sve one dućane, a on cijene...hi hi...  pa je iskoristio priliku tu da nešto prigrize. Restać je na super mjestu, iz njega se pruža super pogled prema mjestu i luci.

Nakon ručka i kave spuštamo se dolje do luke.
Za povratak u luku dobili smo karte za „uspinjaču“ – Funicolare (to nam je isto u cijeni onog skupog obilaska) – prometalo br. 6.

U ovom donje dijelu mjesta, uz luku nalazi se puno malih dućančića sa suvenirima, pa koristimo još priliku prije odlaska na brod za nazad da kupimo koji suvenir.

Na ovoj slici se čak i uspinjača vidi... koja je aman taman bila u prolazu.

i idemo na brod... i vraćamo se u Sorrento

Pogled na Vezuv s broda

 

[Super Jura]

Stigli nazad u luku Sorrenta...

E sad imamo veliki zadatak... naći način da se vatimo gore.. ali ne po onim stepenicama... Buba je navodno vidjela neki znak za lift.. pa krećemo u potragu.

Gradska plaža

I nitko sretniji od nas... uspjevamo naći lift za gore... cijena čista simbolika 1 euro po osobi... s guštom plaćamo strikanu i ukrcavamo se u lift. Naše najdraže prometalo dana – br 7.

I kad smo stigli gore skužimo da smo izišli van točno na trgu na kojem smo pitali tetu da li tu negdje možemo dolje do luke i ona nas fino poslala okolo naokolo na stepenice...

lokalci...

Prometala u mjestu...

I još par detalja iz Sorrenta...

Ivanka je morala obaviti jedan šoping koji joj je stajo na listi neostvarenih želja od nekoliko godina ranije kad su bili na Pompejima... nakon kojega svi sretni i zadovoljni i prilično umorni koristimo priliku za jednu kavicu...

Nakon koje se vraćamo prema željezničkoj stanici i uskoro ukrcavamo na naš vlak za Pompeje...

Mostić uz prugu po kojem ćemo sutra proći 

I eto nas nazad u Pompeima... mislim da vam ne moramo niti spominjati kako smo bili sretni kada smo dotaknuli krevet i ispružili noge!

Odlazak u Sorrento vlakićem je bila odlična odluka, to smo shvatili istog časa kad smo tamo došli... gužve na cesti, u gradu onaj predivan skliski glancasti asfalt, na parkinzima za motore nemreš ni iglu sparkirati, a kamoli naše krave. A o temperaturama i opremi da ne pričamo... temperatura je cijeli dan bila između 30-32 C! Bermude i natikače su ipak bile puno bolja i sretnija opcija od moto opreme! Dakle... za svaku preporuku! 

Današnja ruta (doduše bez motora):
Pompei  – Sorrento – Capri- Grote Azzuro – Anacapri – Capri – Sorrento –Pompei cca 100-tinjak km (različitim prometalima i raličitim podlogama – ne uključujući hodanje)

Capri

Troškovi dana: (ovaj dio je ipak bolje ne gledati):
Vlak – 2,2 eura/smjer/osoba = 8,8 eura povratne karte po paru
Brod za Capri - 35 eura povratna karta po osobi = 70 eura povratna karta po paru
Tura po Capriju s uključenim ulaznicama za Plavu špilju i uspinjaču Capri/luka – 40 eura/osobi = ukupno 80 eura po paru
Žičara za Monte Solaro – 11 eura/osobi
Lift Sorrento plaža/luka – gornji dio grada – 1 euro/osobi/smjeru = 2 eura po paru
Hrana i piće - ručak 13 eura all inclusive/sobi; sladoledi, kave, sokovi cca 14 eura/paru = cca 40 eura/paru



Nastavak slijedi!

 

[biker4life]

odlično

čekamo nastavak

 

[gpng]

Bravo super opisano...cekamo nastavak :021: