krampus
New member
Dok smo bili svi zajedno na maratonu ladja, (http://www.du-moto.com/forum/viewtopic.php?t=987)Marija (moja djevojka) mi je napomenula kako bi bilo dobro da odemo do Kiseljaka sutradan i posjetimo njene roditelje jer joj je dosao brat iz Zagreba i svi ce kao biti na okupu. Ok rekoh.. treba nam samo natankati rezervoar, odspavati i krecemo 
.. tako je i bilo.. Ujutro sutradan ja sam postao slike sa jucerasnjeg maratona na forum, pricekao princezu da se probudi i krenuli smo u 13:30 prema Kiseljaku iako je bilo oblacno i najavljivali su kisu.
Ono sto je slijedilo (a stvarno to nismo ocekivali) je definitivno bilo najbolje putovanje koje sam imao s motorom
Dakle krenuli u 13:30 sa benzinske u Komolcu, naisli na nevjerojatnu kolonu vozila do Neuma, uredno ih pretekli... dosli u Doljane, presli granicu i eto nas u Hercegovini...
Cijelo vrijeme je bilo oblacno i svi moji doma su nam rekli da ne idemo jer ce kao kisa.. a ja se pravio vazan kao MA STO CE NAMA KISA... aaahhaaaa.. da da.. ljudi moji.. da sam znao da ce ONAKO ... padati NIKAD nebi krenuo... Prosli smo i MOstar sve je bilo ok... ali malo prije mosta Begic i Begovic (to je onaj most gdje put prelazi Neretvu sa desne na lijevu stranu) je poceo TAKAV pljusak.. kakav u zivotu nismo dozivjeli... nesto
nevjerojatno. Imali smo nepromocive jakne, ali ne i hlace.
Pljusak je bio bez milosti. Nismo se imali gdje skloniti jer na toj dionici kilometrima osim tunela nema nikakvog zaklona.. a ipak ispod tunela nisam htio stajati... ostali smo mokri SKROZ... i dodjemo do iznad Jablanice u restoran Jablanica i uletimo unutra gotovo motorom i pocnemo skidati sve sa sebe na opce zaprepastenje ljudi unutra
Uglavnom bili smo suhi od struka na gore ali doli skroz mokri... nekako se sredili, narucili pice kao cekamo da kisa prodje, ali mi je moja bolja polovica objasnila kako u Bosni to ne ide bas tako.. nego kisa kad pocne ne prestaje nekoliko dana. I ne znajuci sto dalje.. jer povratka nema a ostalo nam je do Kiseljaka jos nekih 70-tak km odlucili smo po onakvoj kisi krenuti dalje... e... ja se sjecam ko mali da su mi jos govorili da ne vozim biciklu u mokrim kupacima jer cu kao dobiti neke bolestine.. ali ovo sto smo mi napravili sigurno nebi preporucio nikome... OBUKLI SMO ONO MOKRO NA SEBE I KRENULI DALJE... bilo je hladno.. 11 stupnjeva.. stisli smo se jedno uz drugo i doslovno 20 -tak na sat krenuli dalje.. Dobro smo i ucinili jer da smo ostali tamo jos nebi stalo satima.
Dosli nekako do Konjica i kisa je popustila.. na trenutak i prestala.. odusevljenju nije bilo kraja.. ali i dalje ostaje mokra cesta prepuna likova koji naglo skrecu ne davajuci zmigavce. Vidljivost je bila NIKAKVA.. mozda nekih 30 metara.. jer su se oblaci jako nisko spustili. Mariji je bilo jako hladno i ne znajuci kako da joj pomognem poceo sam pjevati pjesme (?!?) nebi li joj odmaknuo paznju na nesto lijepse... smijala se i to je bilo vazno. Zajedno smo otpjevali cijeli album Gibonnia i sa osmijehom dosli do Mostarskog raskrizja i do skretanja za Kiseljak. A od tuda pocinje cesta koju ja zovem NOCNA MORA... vozio sam jos sporije nego prije.. propustao svako vozilo i nekako smo stigli BEZ POSLJEDICA do ispred njene kuce a njeni NE ZNAJUCI DA MI DOLAZIMO (to je trebalo kao biti iznenadjenje) peku cevape i gledaju u nas zbunjeno.. a mi ih izljubili kroz smijeh i brze bolje sve opet svuci sa sebe i trk po sugamane i neku deku i zamotali se nebi li se zagrijali...
Uglavnom sve je proslo (hvala Bogu) bez posljedica, prehlade i ostalih bolestina koje su mi prolazile kroz glavu koje smo mogli dobiti. Ovo sto smo dozivjeli na putu prema Kiseljaku je ravnu PAKLU.. ne mogu to opisati , ali prosli smo ga i nadam se da vise nikad necu napraviti neku takvu glupost i otici na neki put po kisi.
Sutradan, dakle danas, je sunce granulo kao da kisa nikad nije padala i navuklo nam osmijehe jos vise na lica. Slika do tamo naravno nismo napravili , ali zato smo se islikavali kod njenih i kad smo danas krenuli negdje oko 13:30 (opet) stali smo kod Jablanice kod restorana Zdrava voda i napravili par fotki. Onda smo stali u MOstaru i razgledali stari most (jer oboje nismo jos bili tamo). Sve u svemu bilo nam je super, ako izuzmemo onaj pakao od kise, ali i to ima svojih cari samo nisu za svakoga
Cesta je bila suha i jednostavno sam uzivao u voznji. Jos jednom moram naglasiti pouzdanost svog dvokotacnog ljubimca, njegovu okretnost u prometu i lakocu u voznji. Bez problema nas je "gonjao" po vijugavim Bosanskim cestama.
JOs samo da kazem da su nas u MOstaru "udavili" cigani (i to djeca) da im damo 20 feninga... dao sam im sve sitno sto sam imao, namirio ja mislim sve cige male oko nas i napokon su nas pustili.. tako ako idete tamo .. da znate.
Eto... u srijedu ranom zorom idem gledati opremu koja mi moze pomoci za eventualnu voznju po kisi ako nas opet onako iznenadi kao jucer..
pozdrav svim motoristima i cuvajte se...
ovdje su slike:
http://www.apartmanicavtat.com/kiseljak/
.. tako je i bilo.. Ujutro sutradan ja sam postao slike sa jucerasnjeg maratona na forum, pricekao princezu da se probudi i krenuli smo u 13:30 prema Kiseljaku iako je bilo oblacno i najavljivali su kisu.Ono sto je slijedilo (a stvarno to nismo ocekivali) je definitivno bilo najbolje putovanje koje sam imao s motorom
Dakle krenuli u 13:30 sa benzinske u Komolcu, naisli na nevjerojatnu kolonu vozila do Neuma, uredno ih pretekli... dosli u Doljane, presli granicu i eto nas u Hercegovini...
Cijelo vrijeme je bilo oblacno i svi moji doma su nam rekli da ne idemo jer ce kao kisa.. a ja se pravio vazan kao MA STO CE NAMA KISA... aaahhaaaa.. da da.. ljudi moji.. da sam znao da ce ONAKO ... padati NIKAD nebi krenuo... Prosli smo i MOstar sve je bilo ok... ali malo prije mosta Begic i Begovic (to je onaj most gdje put prelazi Neretvu sa desne na lijevu stranu) je poceo TAKAV pljusak.. kakav u zivotu nismo dozivjeli... nesto
nevjerojatno. Imali smo nepromocive jakne, ali ne i hlace.
Pljusak je bio bez milosti. Nismo se imali gdje skloniti jer na toj dionici kilometrima osim tunela nema nikakvog zaklona.. a ipak ispod tunela nisam htio stajati
... ostali smo mokri SKROZ... i dodjemo do iznad Jablanice u restoran Jablanica i uletimo unutra gotovo motorom i pocnemo skidati sve sa sebe na opce zaprepastenje ljudi unutra Uglavnom bili smo suhi od struka na gore ali doli skroz mokri... nekako se sredili, narucili pice kao cekamo da kisa prodje, ali mi je moja bolja polovica objasnila kako u Bosni to ne ide bas tako.. nego kisa kad pocne ne prestaje nekoliko dana. I ne znajuci sto dalje.. jer povratka nema a ostalo nam je do Kiseljaka jos nekih 70-tak km odlucili smo po onakvoj kisi krenuti dalje... e... ja se sjecam ko mali da su mi jos govorili da ne vozim biciklu u mokrim kupacima jer cu kao dobiti neke bolestine.. ali ovo sto smo mi napravili sigurno nebi preporucio nikome... OBUKLI SMO ONO MOKRO NA SEBE I KRENULI DALJE... bilo je hladno.. 11 stupnjeva.. stisli smo se jedno uz drugo i doslovno 20 -tak na sat krenuli dalje.. Dobro smo i ucinili jer da smo ostali tamo jos nebi stalo satima.
Dosli nekako do Konjica i kisa je popustila.. na trenutak i prestala.. odusevljenju nije bilo kraja.. ali i dalje ostaje mokra cesta prepuna likova koji naglo skrecu ne davajuci zmigavce. Vidljivost je bila NIKAKVA.. mozda nekih 30 metara.. jer su se oblaci jako nisko spustili. Mariji je bilo jako hladno i ne znajuci kako da joj pomognem poceo sam pjevati pjesme (?!?) nebi li joj odmaknuo paznju na nesto lijepse... smijala se i to je bilo vazno. Zajedno smo otpjevali cijeli album Gibonnia
i sa osmijehom dosli do Mostarskog raskrizja i do skretanja za Kiseljak. A od tuda pocinje cesta koju ja zovem NOCNA MORA... vozio sam jos sporije nego prije.. propustao svako vozilo i nekako smo stigli BEZ POSLJEDICA do ispred njene kuce a njeni NE ZNAJUCI DA MI DOLAZIMO (to je trebalo kao biti iznenadjenje) peku cevape i gledaju u nas zbunjeno.. a mi ih izljubili kroz smijeh i brze bolje sve opet svuci sa sebe i trk po sugamane i neku deku i zamotali se nebi li se zagrijali...Uglavnom sve je proslo (hvala Bogu) bez posljedica, prehlade i ostalih bolestina koje su mi prolazile kroz glavu koje smo mogli dobiti. Ovo sto smo dozivjeli na putu prema Kiseljaku je ravnu PAKLU.. ne mogu to opisati , ali prosli smo ga i nadam se da vise nikad necu napraviti neku takvu glupost i otici na neki put po kisi.
Sutradan, dakle danas, je sunce granulo kao da kisa nikad nije padala i navuklo nam osmijehe jos vise na lica. Slika do tamo naravno nismo napravili , ali zato smo se islikavali kod njenih i kad smo danas krenuli negdje oko 13:30 (opet) stali smo kod Jablanice kod restorana Zdrava voda i napravili par fotki. Onda smo stali u MOstaru i razgledali stari most (jer oboje nismo jos bili tamo). Sve u svemu bilo nam je super, ako izuzmemo onaj pakao od kise, ali i to ima svojih cari samo nisu za svakoga
Cesta je bila suha i jednostavno sam uzivao u voznji. Jos jednom moram naglasiti pouzdanost svog dvokotacnog ljubimca, njegovu okretnost u prometu i lakocu u voznji. Bez problema nas je "gonjao" po vijugavim Bosanskim cestama.
JOs samo da kazem da su nas u MOstaru "udavili" cigani (i to djeca) da im damo 20 feninga... dao sam im sve sitno sto sam imao, namirio ja mislim sve cige male oko nas i napokon su nas pustili.. tako ako idete tamo .. da znate.
Eto... u srijedu ranom zorom idem gledati opremu koja mi moze pomoci za eventualnu voznju po kisi ako nas opet onako iznenadi kao jucer..
pozdrav svim motoristima i cuvajte se...
ovdje su slike:
http://www.apartmanicavtat.com/kiseljak/