Kreta - Santorini 2015

[Super Jura]

Kreta - Santorini 2015.

Evo konačno stiže putopis...
Kao i obično sve je ispanirano mjesecima ranije... sve smo isplanirali osim vremena... koje je katastrofa... cijeli petak potop, a takva je prognoza i za vikend... koma... ali prema pognozi kad se dokopamo Niša, možda i Beograda trebalo bi biti bolje!
Pokret je u subotu 23.5. ujutro u 10,00 na benzinskoj na Novoj Branimirovoj... 
i sljedi dvodnevno teleportiranje do Atene.

Stara ekipa je na okupu

Toni i Ivanka  &  Jura i Buba

Ove godine Toni i Ivanka na novoj kravi – Triumph Explorer,
A mi na našem starom žući, BMW GSA.

Dan 1 - 23.5.2015. (subota)  Zagreb – Skopje cca 830 km

Subota jutro... buđenje i pogled kroz prozor, užas.... ljeva ko iz kabla... čujemo se s Tonijem i Ivankom: „šta je jel krećemo“, kaže Toni: „nego šta nego da krećemo!!!“

Navlačimo kišnjake, pozdravljamo se s djecom i pokret. Na benzinskoj se nalazimo s ekipom... šta ćemo, smijemo se... nemremo vjerovati da nam je tak „krasno“ vrijeme... Krećemo nekih pola sata kasnije od planiranog...

Ceste pune vode, lijeva ko ludo, srećom malo je auta na cestama kroz grad... svi nas s nevjericom gledaju kako se lijepo vozimo po tom pljusku... izlazimo iz grada, na AC i polako se smanjuje intenzitet kiše... kako dalje idemo kiša sve slabija i prestaje.

Stajemo na parkingu kod Kutine,

Sunčano sa pokojim bijelim obačićem, sretni ko mala djeca, skidamo kišnjake. Pogledamo mobitele 15 neodgovorenih poziva svi su zvali u nadi da će čuti kako mi ipak ne krećemo... ha ha..
Obavljamo hrpu poziva i svima objašnjavamo di smo i kako nam je vrijeme savršeno i nastavljamo dalje svoje putovanje AC via Skopje.

Stajemo na pumpi negdje prije granice, tankamo, a Toni kupuje duck tape kojom obljepljuje novu tank torbu koja mu tak blješti u oči od sunca da nemre gledati... ha ha... ko bi rekao ujutro da će s tim imati problema...

Prelazimo granicu brzo i bez ikakvih problema i nastavljamo dalje AC kroz Srbiju.
Ustvari Toni je zapeo na našoj granici i kad smo se već mislili  vratiti da vidimo šta je s njim, eto njega... carinik motorist je vidio novog Explorera pa ga morao malo pogledati...
Beograd obilazimo njihovom djelomično završenom obilaznicom,
Stajemo uz cestu na ručak – Česma Lozovakča. Klopa savršena, vrijeme savršeno
... and life is good again...

Uz još jedno stajanje u Srbiji radi tankanja nastavljamo prema Makedoniji. Dio ceste oko Vranja je u velikim radovima, tamo kopaju jer rade nastavak AC... čista katastrofa, vozimo okolnim selskim putevima, na cesti gotovo cijelo vrijeme čunjevi tako da ne možemo ni preticati... gubimo dosta vremena, ali dobro barem kiša ne pada!
I konačno stižemo na Makedonsku granicu, koju nakon kraćeg vremena prelazimo!

Dalje vozimo kroz Makedoniju uz nekoliko stajanja na naplatama na AC.

- Ako planirate putovanje kroz Makedoniju, najviše se isplati imati lokalnu valutu, jer je naplata u lokalnoj valuti 1 euro, a kad plaćate u eurima 1,5 euro.

Prolazimo pokraj Kumanova u kojem je dva tjedna prije našeg polaska bilo ratno stanje. Sada je sve pod kontrolom i mirno.

GPS nas vodi do hotela TCC Plaza u centru Skopja kojeg smo od doma rezervirali koji dan ranije. Hotel nalazimo bez ikakvog problema, usput prolazimo dio  u kojem su prosvijedi. Tjedan dana ranije je bio u Skopju veliki prosvijedni skup kojim su tražli ostavku premijera, u prosvijedima je bilo i dosta ozlijeđenih... tako da je i to jedna od neplaniranih stvari zbog koje smo mislili da ćemo morati zaobići Skopje... ali nismo...

SKOPJE

Vežemo motore na privatnom hotelskom parkiralištu, za svaki slučaj. Smještamo se u hotel, onak' već prilično umorni od silnih km i cijelog dana na motoru.

Nakon kratkog odmora i tuširanja krećemo u šetnju gradom.

Mnoštvo ljudi, blještavio, građevine koje karakteriziraju novo Skopje.
Neki od nas obnavljaju gradivo razgledanja grada, nakon godinu dana, neki po prvi puta dolaze, a neki se vraćaju nakon 30-tak.g.

Preko starog kamenog mosta idemo do starog dijela Skopja.

Zidine staroga grada

U lokalnom bircu je totalno dobra atmosfera. Uskoro će i po stolu plesati...

Dolazimo u stari dio grada - Čaršiju.
Toni u šoku. On je naime služio dio vojnog roka u JNA u Skopju, pa nemre vjerovati kako se grad promjenio.

Jedan dio je super uređen, a drugi dio još nije stigao na red...

Od silnog hodanja smo i ogladnili pa smo sjeli na ćevape koje smo tak' brzo počistili, da smo se sjetili slikati kad smo već sve počistili... he he...

Nakon klope laganim korakom prema hotelu...

Dio u  kojem su i dalje prosvijedi..

Slavni sat... koji je stao u vrijeme potresa šezdesetih...

Ovo je slika građevine pokraj našeg hotela za koju smo mislili da je novi hotel Plaza... ha ha.. a tek na povratku smo prošli bliže i pročitali slova na zgradi... ostali smo šokirani.. to je zgrada VMRO DPMNE jedne od njihovih političkih stranki. Pa nek se vidi raskoš!

I eto nas nazad u hotelu. Bacamo pogled na motore i spavanac.

Današnja karta:

Troškovi dana:

Benzin – HR – 292,15 kn (cca 38,1 euro), SRB - 2xTankanje 2265,63 RDS (18,50 eura) i 2801,20 RDS (23,10 eura) – benzin ukupno 79,7 eura
Hotel – Hotel TCC Plaza – dvokrevetna soba s doručkom za dvije osobe - 41,62 eura
AC – HR - 73 kn (9,5 eura), SRB – ukupno 1,7+3,5 =5,2 eura, MNE 1+1+1,5 Euro =3,5 – ukupno sve AC =18,20 eura
Hrana – Ručak 5600 RDS (46 eura za 4 osobe), večera – 10 eura (uk za 4 osobe), ukupno po paru = 28 eura

 

[Super Jura]

Dan 2 - 24.5.2015. (nedjelja) -  SKOPJE – ATENA – PIREUS (luka) cca 720 km
                                      - Trajekt za Kretu – Pireus - Chania

Ujutro nas budi budilica u 8,00 h. Pogled kroz prozor... sunce... dobro je...
Jučer na večeri smo se sjetili malog detalja koji smo zaboravili, u Grčkoj je sat više nego tu. Što znači da smo sat kraći nego što smo planirali... ahhh...
Trajekt za Kretu nam isplovljava iz Atenske luke Pireus u 21 h, ukrcaj na trajekt cca 1,5h prije isplovljavanja, ali trebamo doći barem dva sata ranije jer nije dovoljan print karata nego ih moramo podići u luci prije ukrcaja na trajekt.

Spuštamo se na odličan dorčak. Dobro smo se najeli, pakiranje i pokret.
Dogovor je da probamo u što kraćem vremenu odjutiti do Pireusa, pa kad stignemo imamo vremena za klopu i odmor, onako lagano i bez stresa.

Pa tako šatro polako krećemo i napuštamo Skopje oko 9 h.

Makedonska AC se doima kao lokalna zavojita cesta. Njom se spuštamo prema Grčkoj. Stalno očekujemo kako će nam iza zavoja iskočiti neki auto iz suprotnog smjera, ali nije.
Čak i na cesti svako malo postoje nacrtane strelice da te podsjete da su obje trake u našem smjeru... u nekoliko navrata stajemo na naplati cestarine, sve tipa 1-1,5 euro.

Prije granice stajemo na pumpi da natankamo jeftiniji makedonski benzin.
I eto nas ubrzo na granici s Grčkom.

Nakon brzog prelaska granice vozimo po Grčkoj. AC koja je u početnom dijelu isprekidana i na mjestima se izmjenjuje sa lokalnom cestom koja je većim dijelom u radovima. Sto puta smo stali na naplati cestarine... pa radovi... katastrofa... na ovom prvom dijelu uopće ni ne znamo zašto smo plaćali jer smo imali osjećaj da se više vozimo lokalnom nego AC.

Kako smo se više spuštali prema jugu temperatura je sve više i više rasla i uskoro je bilo preko 30 C.
Kad smo se konačno dokopali prave AC stajemo na malom odmoru na jednoj od extra rijetkih benzinskih pumpi uz AC. Malo odmaramo i pogledom na sat skužimo da smo do sada izgubili dosta vremena i da nam je prosjek dosta loš... pa odlučujemo dalje popraviti tempo uz minimalna stajanja kako bi što prije stigli... da slučajno nebi zakasnili na trajekt!

Dalje vozimo, vozimo, pa platimo cestarinu, pa vozimo, pa platimo i tako sto puta.
Kad maše Toni rezerva mu se upalila... ali pumpe nigdje... čak i vidimo pumpu uz AC, hoćemo skrenuti i vidimo da je postavljena žičana ograda i da ne možemo skrenuti??? Kao da su pumpe izgubile koncesiju za prodaju benzina na AC? Ne znamo!!!
Uglavnom nemamo izbora, moramo sići sa AC kako bi natankali...
Ubrzo nakon skretanja nalazimo pumpu, tankamo. Primaju samo cash, naravno.
Mali odmor i idemo dalje...

Kroz Atenu prolazimo po AC i spuštamo se prema luci u Pireusu. Lokalne ceste su ljigave do boli, sve se glancaju kako su masne, užas. U Pireusu totalno kaotična situacija. Prvo stajemo u luci u Anekovom port office-u kako bi preuzeli karte. To obavljamo za punih minutu i pol i bacamo se u potragu za klopom. Na kraju smo od silne žurbe već u 17-17,30 bili u luci.

U malim uličicama nalazimo neku manju lokalnu „prčvarnicu“. Parkiramo motore.

Gazda ljubazan do bola, slaže nam odmah stolove na terasi samo za nas, jer na drugoj terasi je sve zauzeto.

Čovjek sve namjsti složi i mi skužimo da imaju samo morsku hranu na meniju... ooo neee... a neki ne jedu ribu... ma neka frke veli striko bude on nama složio neko meso... Super, daj šta daš...već umiremo od gladi...

Prvo naravno prvo red Grčke salate i tzatzikija...

Grčka salata je bila tak dobra da smo naručili još jednu (gladne oči), stže i klopa... aaaa joj pa ko će sve to pojesti... ha ha ...

Nakon što smo se dobro najeli još malo odmaramo, pijuckamo i brbljamo.

Kod podizanja karata, teta nam je  rekla da se već od 18 h možemo ukrcati na brod.
A bome kako smo se najeli, baš bi nam pasalo malo prileći, pa haj'mo polako do broda koji se nalazi na suprotnoj strani luke.
Kroz prometni kaos se probijamo do trajekta.

Nalazimo trajekt, naš je najveći u luci i ukrcavamo se. Nije neka gužva...

Pokretnim stepenicama dolazimo u predvorije hotelskog dijela trajekta gdje se nalazi recepcija. Sa desne strane stoji sigurno 15-tak nosača kofera... prijavljujemo se i dobivamo ključ od kabine. Striko odmah dolazi do nas uzima ključ i naše kofere/torbe i vodi nas do kabine. Osjećamo se kao u hotelu  sa 4-5 zvjezdica. Tepih u hodniku onaj fini debeli, sve nemremo vjerovati.

Kabinu smo uzeli četverokrevetnu jer smo dobili odličnu cijenu Četverokrevetna kabina i karta za 2 motora je ukupno stajala 225 eura (dakle 112,5 eura po paru) dok bi nas dvokrevetna kabina i 1 motor koštala 190 eura.
Striko otvara vrata... kabina odlična, velika, nisu štedili.

Kako smo došli u kabinu dosta rano imali smo dosta vremena za tuširanje i odmor prije isplovljavanja. Malo prije 21 h idemo malo u šetnju trajektom.

Trajekt ima 9 dekova i na devetom se nalazi heliodrom.

I točno na vrijeme se dižu sidra i polako napuštamo Pireus i krećemo via Kreta – Chania.

Još neko vrijeme uživamo u prizorima isplovljavanja iz luke.
Ispijamo jednu cugu i pakiramo se u krpe.
U Chaniu na Kretu bi trebali stići ujutro oko 7 pa da se stignemo naspavati.

Današnja ruta:

Troškovi dana:

Benzin – Makedonija 1296 MKD (20,99 eura) , Grčka 26,32 i 30 eura, ukupno = 77,31 euro
AC – Makedonija 1,5+1,5+1,0 = ukupno 4,0 eura , Grčka 2,7+1,4+0,8+1,5+1,4+1,0+2,8+1,15+2,30+2,40+2,70+1,25 = ukupno 21,10 eura, AC ukupno = 25,10 eura
Trajekt – Četverokrevetna kabina + 4 osobe + 2 motora = ukupno 225 eura ... (112,5 po paru)
Ručak – 46 eura/ 4 osobe – 23 eura po paru


Nastavak slijedi!

 

[Easy rider]

Bilježim se sa štovanjem 

 

[marcomaza]

Bravo Super Jura napokon putopis
Neki dan sam bas mislio kako jos nisi poceo s putopisom.☺
Cekam nastavak

 

[Kingman]

aper:

 

[mr.mee]

uvijek odlični putopisi 

 

[gpng]

Svaka cast ekipa
Ocekujemo nastavak :naklon:

 

[stane]

Svaka čast!
Odličan putopis, prelijepi kilometri, ceste, motori... !

 

[floyd]

Fenomenalno i vrlo lako za čitanje!!

 

[gianni]

opa :wink:
znači poticaj je upalil

 

[mali_bandit]

super 
idemo dalje na Kreti nismo bili interesira me  :wink:

 

[prpa]

odlično

 

[manozg]

Za sada odlicno, pratim dalje, aha jel vidis da se moze (hvala gospođi)

 

[joya]

Triumph Explorer,

ajde konačno da se netko u HR odluči za Triumph 

 

[SM Blade]

 

[Zubakis]

Znači mora past snig da bi putopis ugleda svitlost dana 

 

[biker4life]

odlično, pratim

 

[garfield1974]

Eto, Jura, da vidiš da i ja čitam sa zanimanjem 

 

[Super Jura]

Dan 3 - 25.5.2015. (ponedjeljak)  - Chania (Souda) – Maleme – Rethimno (Odyssia Beach Hotel)  cca 120 km


KRETA

Trajekt je za svaku pohvalu. Kabina je zaista velika, a kreveti odlični za spavanje. U noći smo osjetili kako se trajekt ljulja na valovima, ali nije dugo trajalo.
U gluho doba noći nas budi Ivankin glas... ljudi mi uplovljavamo u luku... ma daj se ne zezaj... pa još je mrak vani... i stvarno uskoro uplovljavamo u Chaniinu luku Souda.

Nitko nas ne budi?!? Na nekim trajektima smo i dva sata prije uplovljavanja bili potjerani iz kabina. Tako da je ovo bilo ugodno iznenađenje, polako razbuđujemo, oblačimo i polako spuštamo do garaže i motora. Trajekt je uplovio u luku sat vremena ranije nego je bilo planirano ?!?

U garaži se upoznajemo sa ekipom motorista s Krete koji se vraćaju sa Old timer rally-a.

U cik zore izlazimo s trajekta, vani tek sviće. Nismo u stanju za ništa drugo nego naći prvi kafić i sjesti na kavu i lagano razbuđivanje. Nismo dugo tražili, 100 m od trajekta.
Po lokalnom vremenu je 6 h ali po našem je tek 5 h.
I tako lagano ispijamo nekoliko kavica i sokića dok smo došli k sebi.

U ovo gluho doba „noći“ još ništa ne radi, prerano je da krenemo u hotel, pa se odlučujemo za početak odraditi misiju „Mercury“,  posjet njemačkom groblju i pisti u Melemeu.

Groblje je smješteno na brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled na pistu koja se nalazi uz samo more.

Pogled s groblja na stari aerodrom i pistu.

Njemačko groblje sa borcima palim u operaciji Mercury u svibnju 1941.

Nakon obilaska se vraćamo do motora koje nam čuva lokanlni stanovnik Krete.

Spuštamo se prema pisti u nadi da ćemo ju moći nekako vidjeti od ograde... kad tamo vrata piste otvorena. Toni mrtvo hladno skreće unutra i eto nas uz parkirane stare vojne avione.

Vidimo vojnika kojeg pitamo dal je ok da malo prošećemo tj provozamo se  i pronjuškamo. Kaže, nema problema samo nemojte na lijevo jer imaju bojevo gađanje.

Nakon moto razgledavanja starog aerodroma koji je i danas pod nadzorom vojske, koja ima vojarnu odmah preko ceste, krećemo lagano dalje...

Nastavljamo vožnju kretskom nacionalnom cestom tzv. novom nacionalnom cestom prema Rethymnu gdje smo si rezervirali smještaj. Nakon kratke vožnjice stajemo na napuštenoj pumpi BP kako bi Toniju malo digli šećer u krvi i odmah nalazimo idalno mjesto za odmor.

Vožnja nacionalnom cestom ima svoja pravila. Cesta je dosta široka i sporiji se miču u desnu stranu kako bi ih auti iz istog smjera mogli preći bez da prelaze u traku iz suprotnog smjera.
Cesta većim dijelom ide uz samu obalu.

S dijela ceste se pruža i prekrasan pogled na kretske „Alpe“ na čijim vrhovima i sada ima snjega.

Uskoro stižemo do Rethymna, GPS nas upućuje na skretanje koje je zatvoreno zbog radova... baš super... pa skrećemo na sljedećem i starom cestom se vraćamo nazad prema hotelu. Usput nalazimo benzinsku sa odličnom cijenom benzina (najmanja koju smo do sada vidjeli) pa neki idu  natankati motor.

Skužimo da benzinska ima i praonu pa koristimo priliku da operemo motore koji su totalno zamuhani od dvodnevne jurnjave o autocestama. Pitamo dečke dal bi nam htjeli dati da si sami operemo motore, a platiti ćemo normalno kao da su oni prali... veli dečko ne brinite, ja sam motorista i bit će oprani kako treba... cijena 10 eura/motoru...(vrijedi svakog centa)...

I stvarno su si dečki dali toliko truda, dva puta su ih šamponirali, prali sa spužvicom i ispirali... moram priznati da moj motor nije nikad bio tako dobro opran od kad ga imam...

Mi za to vrijeme odmaramo na benzinskoj i neko vrijeme pričamo s gazdom koji nam daje preporuke gdje da odemo, te objašnjava kako smo na Kreti sigurni od kiše jer tu od 4. do 10. mjeseca ne pada kiša... mislimo si super... savršeno...

Nakon pranja motora nastavljamo do hotela na našim prekrasno čistim i mirišljavim motorima. GPS nas vodi do hotela... fulavamo skretanje u „ulicu“ za hotel jer ju nismo doživili kao ulicu nego kao izlaz iz nečijeg dvorišta...
Niš', okrećemo se i uskoro nas eto na parkingu hotela.
Oddysia Beach Hotel koji se nalazi uz samu plažu, koji km udaljen od samog centra Rethymna. Dvokrevetna soba s polupansionom za 4 noćenja za 2 osobe 208 eura.

Dolazimo do recepcije prijaviti se. Sobe nam još nisu spremne, biti će za sat vremena, veli teta na recepciji. Ostavljamo sve stvari na u predvoriju hotela i idemo do restorana hotela koji se nalazi uz samu plažu... idemo jesti...

Dolazi ljubazna konobarica, pitamo dali radi kuhinja s obzirom da je tek 11 h... veli ona... da da, kako ne... naručujemo hrpu klope... ipak smo mi budni od 6... nama je već vrijeme za ručak, ha ha...

Nakon odličnog ručka još ispijamo kavicu... pa idemo do soba koje su sada spremne.
Nismo dobili sobe jednu do druge iako smo rezervaciju napravili zajedno i to prije tri mjeseca, ali nije bitno. Kaže teta da bumo se mogli prek balkona vidjeti... ha ha... misli smo da se zeza... kad stvarno...

Naša soba...

Pogled na balkon od Tonija i Ivanke...

Nakon što smo se odmorili od napornog jutra i ranog buđenja, spustili smo se na plažu ispred našeg hotela ipak treba se odmoriti od svih tik kilometara koje smo napravili zadnja dva dana. Sam hotel se nalazi tik do plaže.

Pogled prema Rethymnu...

Neki su iskoristili priliku za kupanje na valovima...

Dok su drugi gradili stećke od kamenčića

                                 

i promatrali brodiće koji su prolazili,

treći su planirali što će prvi, drugi i treći raditi sutra... he he...

I tako smo se mučili i patili skoro cijeli dan, pa smo se malo preselili do sobem da se odmorimo.. ha ha... i u vrijeme zalaska sunca krežemo u ŠETNJU do grada!

Od hotela do centra Rethymna ima sigurno preko tri kilometra šetnicom uz more tako da smo morali putem malo i odmoriti.
Ivanka si je našla zamjenu za Tonija dok smo se slikali... he he ...  točnije zamjena je našla nju...

Dok smo šetali prema gradu shvatili smo koji smo srečkovići što nismo uzeli hotel bliže gradu uz šetnicu što smo gledali i planirali jer je šetnica bila u radovima... postavljali su nove ploče... uglavnom na mjestima dosta prašine, buke, bagera i sl...

Trebalo nam je sigurno nekih 45 min do grada. Kad smo konačno  došli do grada već je pao mrak i stvano nije bilo smisla da se dalje nastavimo šetati. Odmah smo snimili vlakić koji vozi turu razgledanja grada, pa smo iskoristili priliku i ukrcali se... (sjediš, a iđeš...)

Kako je već pao mrak slike iz vožnje nisu baš neke...

Nakon vožnje vlakićem oko cijelog grada vraćamo se na isto mjesto i krećemo u laganu šetnju uz lokale uz more.

Ljute pile usput...

Nismo izdržali... morali smo ovo ovjekovječiti...

A šta ćemo onda, malo treba sjesti i odmoriti da skupimo snage za povratak u hotel... he he he

Ekipica za susjednim stolom

Nakon što smo se dobro odmorili,  krečemo nazad do hotela malo po šetnici malo po plaži. I onda u krpe!


Današnja ruta (motorima):

Troškovi dana:
Benzin: 0
Hotel: Oddysia Beach Hotel - dvokrevetna soba s polupansionom za 4 noćenja za 2 osobe 208 eura (52 eura noćene s polupansionom za dvije osobe)
Ručak i cuga: 55 eura za 4 osobe + 28 eura kolači i cuga navečer – ukupno 83 eura – 41,5 eura po paru
Pranje motora: 10 eura

 

[Super Jura]

Dan 4 - 26.5.2015. (utorak) – Rethymno – Knosos – Lasithi plato – Diktaio Andro - Rethymno  cca 300 km

Buđenje i doručak!
Laganini se pakiramo pa pokret... vani sparina od ranog jutra...
Novom nacionalnom cestom vozimo prema Heraklionu. Dio ceste ide uz obalu s koje se pruža predivan ogled.

A dio ide kroz unutrašnjost, odlična zavojita cesta sa super asfaltom uz minimalni promet.

i skrećemo za Knosos, od skretanja s obilaznice prema Knososu totalni kaos na cesti!

Doima se da i nije tako prevruče, ali je takva sparina i po ovoj gužvi totalno kuhamo.

Stižemo do Knososa, koji je najpoznatiji kompleks Minojskih palača na otoku. Ipak nema smisla da ne obiđemo barem dio starog kamenja na Kreti.
Na parkingu uz sami ulaz parkiramo i vežemo motore i presvlačimo se u laganiju obleku. Jakne nekako uspijevamo nagurati u kofer.
Na ulazu gužva, totalni kaos... bome smo čekali za kupnju ulaznica sigurno  preko 20 minuta.
Ulaznice su 6 eura po osobi.
I konačno ulazimo...

KNOSOS

Reklo bi se da je malo gužvasto....

Plan Palače Knososa. Velika palača postupno je građena između 1.700 i 1.400 godine prije nove ere.

Zapadno skladište u kojima se nalaze glineni vrčevi u kojima se čuvalo maslinovo ulje, vino i ko zna što još...

Poznati bikonja iz Knososa

Očuvani ostaci freski

Kraljičine odaje koje su ukrašene freskom sa dupinima

Vani je tako vruče i sparno da nam paše mali odmor u hladu s odličnim pogledom.

Još malo razgledavanja...
Počinje puhati neki vjetić koji nosi pjesak u lice, oči... koma

i lagano krećemo prema izlazu.

Nakon izlaza iz Knososa idemo malo u obilazak dućana sa suvenirima kojih zalista ne fali, te nastavljamo prema Lasithi platou. Ponovno se spajamo na novu naconalnu cestu u smjeru istoka. Prije penjanja u brda tražimo pumpu jer neki moraju natankati.
I uskoro se odličnom brdskom zavojitom cestom penjemo prema Lasithi platou.

Sa ceste se pruža odličan pogled na Maliju

Još malo ceste...

Prolazimo kroz malo simpatično mjesto

I uskoro dolazimo do Karpi – Minoanskog naselja, odnosno muzja i restorana.

Sa parkinga se pruža odličan pogled

Ivanka i Buba odlaze u obilazak muzeja (open air)

Mi muški razgledavamo vozila na parkingu, dok nam se iza leđa navlače crni oblaci

i uživamo u pogledu uz fini sladoled.

Žene taman stižu i počinje kiša, točnije pljusak, koji inače nikad ne pada na Kreti od 4. do 10. mjeseca pa uto ime nismo ni kišnjake ponjeli!!!
Ništa, koristimo  priliku da popijemo najbolji kapučino na Kreti (tako bar reklama kaže).
Nije bio niš' posebno...

Nakon nekog vremena pljusak prestaje i mi smo nazad na motorima. Penjemo se dalje do platoa i eto nas uskoro tamo.

LASITHI  PLATO

Lasithi plato se nalazi na nadmorskoj visini od oko 900 m nadmorske visine.
U 17. stolječu je na platou postojalo preko 20.000 metalnih vetrenjača sa bijelim platnima. Danas ih je ostalo oko 5.000 od kojih je svega par u funkciji, a veći dio su zamjenile vetrenjače s motorinim pumpama. Vetrenjače su koristile snagu vjetra kako bi pumpale vodu za navodnjavanje.

Plato je poznat po odličnoj tradcionalnoj hrani, pogotovo janjetini

i ranije spomenutim vetrenjačama ...

DIKTAIO ANDRO

Prvo mjesto na kojem stajemo je Diktaio Andro. Tu se nalazi špilja u kojoj je prema Grčkoj mitologiji navodno rođen Zeus.

Naravno da nam je Buba opet pripremila iznenađenje u kombinaciji planinarenja i stepenica.

Ako uspijete preživiti uspon do gore, pruža se odličan pogled na Lasithi plato.

Ulaz se naravno naplaćuje i košta 4 eura po osobi.
Pa krenimo malo za promjenu nizbrdo... steepeeniicee naravno...

I onda nazad uzbrdo...

Nakon izlaska smo morali sjesti barem 5 min da bi došli k sebi...

Pa nazad prema dolje... pametni su gore išli na magarcima...

Za nagradu idemo na ručak, na dnu pješačke staze...
Gazda je odmah primjetio BMW-a kad smo se sparkirali i zvao nas da dođemo.. rekli smo poslje ćemo... idemo mi prema dolje.. zove gazda... BMW-tim..., a šta ćemo moramo održati riječ. Prekrasan restoran na otvoreno, uređen u tradicionalnom silu, sa pogledom na plato.
Tu radi i konobar koji je inače iz Srbije, pa nas je odmah počastio pićem (domaćom rakijom), pa smo ko ljudi naručili po naški... od svega po malo...

Prilično smo ogladnili od silnog hodanja danas...

Današnja klopica:

Ahhh.... ovo je bilo stvarno teško...
Dobivamo po još jedno piće od gazde... za BMW-tim... ha ha...

Baš nam je bilo dobro i jedva smo se digli i krenuli dalje. Vožnju nastavljamo kružnom cestom kroz mjesta „oko“ platoa

I polako napuštamo plato i krećemo lagano prema obali.

Spuštamo se cestom uz jezero koje smo gledali odozgora dok smo čekali da kiša stane...

Opet se navlače neki crni oblaci, a nismo baš blizu hotela, imamo sigurno 150 km.

Kako se približavamo hotelu nebo je sve crnije i crnije... ne dolazi u obzir više nikakvo stajanje i kafenisanje.

Pri ulasku u naše mjesto nas gađaju i prve kapi kiše.
Parkiramo motore i trčečim korakom s kacigama na glavama jurimo do soba....
Vani naravno počinje pljusak, ponovo... jedan od onih što nikada ne pada na Kreti od 4. do 10 mjeseca... ha ha ha...

Nakon kratkog odmora odlazimo vidjeti šta se nudi za jesti u hotelu za večeru... uglavnom kako smo siti jedemo samo desert i selimo se u birc hotela na zaslužene koktele!

U neko doba odlazimo na spavanac, naravno!


Današnja ruta:

Troškovi dana:

Benzin: 40 eura
Ulaznice: Knosos – 6 eura po osobi (uk 12 za nasdvoje), Zeusova pečina 4 eura po osobi (uk 8 eura) – uk 20 eura
Hrana i cuga: ručak 35 eura po paru, cuga navečer 10 eura po paru
Suveniri: 34 eura


Nastavak slijedi!