maja
Guest
Pocelo je sve to jos davne neznam koje (bila sam 2 il 3 razred OŠ) kad se moj tata zagrijal za KARTINGA. Ja jos onda mala nisam znala kak to izgleda ni kaj je to zapravo... Jednog dana veli tata meni da idemo pogledat za KARTING. Meni je bilo onak malo glupo posto nisam znala kaj je to prakticki... Krenuli tata, mama, moj mali braco i ja prema Beretincu (pokraj Varaždina) tam je jedan tip prodaval karting od kakvih 120ccm, kad sam sjela u njega, dala gas, bil je to onakav osjecaj (neznam kak bi opisala) onak IDEŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ, ali filter zraka je nekaj zajebaval pa smo odustali od toga, i krenuli mi dalje prema karlovcu, neka zena prodavala od sina karting od ja mislim 80 ccm, i toga smo na kraju kupili... Prolaze godine, tata me redovito je vozil na aerodrom u Varazdinu, vozila ja i po kvartu, ali postala ja starija, visa, jaca i prerasla karting... e sad bi ja nekaj drugo, nekaj na dva kotaca, nekaj brze, nekaj jace, nekaj lepse... Meni je to izgledalo da nist nebude s takve ljubavi, sve dok jedonog dana tata nije kupil od nekog prijatelja TOMOS AUTOMATIC. Ja to vozila dan i noc, bez vozacke s tablicom ali ne registrirani jer je bil broj sasije izbruseni... Al s tim vragom vise sranja nego koristi, sva sreca da nisam ni jednom s njega ruknula... Jedan popravak, pa drugi, pa treci, pa deseti i meni vec dopizdilo, isla ja polozit sa 16 vozacki (A kategorija), i kupili meni starci skuter, mama je bila protiv, tata za, braco za, a kaj je najbitnije i ja sam bila za. Kupili oni meni Gileru staru... I vozila ja to, mazila, pazila sve dok nije masina otisla k vragu... Sad ja ocu drugi "motor", vec stara kobila skoro i kupim Gileru Runner 50SP. UZIVANCIJA!!! jos dan danas drzi, iz sazaljenja ga nakon jednog vremena dala bratu... (on nema milosti prema mojoj bebici ) al meni nije ni to dosta, opet me brzina pocela prati i ja zaspehala kawicu 6-icu, uf kaj je bila lijepa... i tak ja velim starcima kaj bi htela, al oni dva odma protiv toga... mjesecima svađe, plakanja, zatvaranja u sobu sve dok nisu malo "omeksali" i rekli da mi oni nebudu kupili "veliki" motor nego da se sama snajdem. malo ih nagovarala da ga oni kupe i da budem odplacivala po ratama makar 100 godina, al nije islo. opet plac, svađa, soba... i konacno smo se uspeli dogovoriti... mama mi je ponudila posel u vrticu, stalni radni odnos, placa tek tolka da mogu otplacivati ratu kredita, ali se isplati... otisla ja jednog lepog dana s tatom pogledati za motor, dođem u ducan, prvo kaj sam ppitala prodavaca, JEL SMIJEM SJESTI, decko je videl da sam sva sretna i veli on, ma mozes, sjednem ja na kawicu i zabrijem si ja kak vec vozim, MA LJUDI, NEMA LEPSEG OSJECAJA OD TOGA!!! e, al stari onda se raspekmezil i rekel je, ajde vozimo taj prokleti motor doma i vise necu nikad nist cuti od tebe, ja sva sretna , al je meni trebala nova kaciga, jakna, hlace, rukavice, cizme, i ostala oprema... kak bum sad??? pogledam tatu, onak tuznim pogledom i nabrojim ja njemu te stvari kaj mi trebaju, a on meni, ajde to i 1 servis dobis na poklon, al to ti je poklon za rodendan... kupimo mi to, stavimo kawicu na prikolicu i doma... isla sam ju odma registrirati, pa je tu i osiguranje... pa se nakupilo dosta toga... otisla na policiju s motorom, bez registracije, vratim se s regom, sarafim ja pred policijom regu i doleti neki drot da mi ocita bukvicu. pita dal sam to dosla s nereganim motorom, ja veli onak sretna DA!!! tip je videl da je novi, da sam happy, rekel je samo, ajde zasrafi to, i da te ne vidim i polako s tom zvjercinom... doma me nije bilo danima, samo sam isla doma jesti i natrag na motor.
THX unapred na komentarima...
THX unapred na komentarima...