Kvarner enduro soft
- Thread starter PG
- Start date
diesel power
Well-known member
diesel power
Well-known member
diesel power
Well-known member
Ako ides od buzeta prodes Brest. I onda ima skretanje za klenovscak ali ides ljevo dalje glavnom cestom jedno 300m i s lijeve strane je makadamski put.
GLES
Active member
delbi
Well-known member
sv. Valentin
I nije to nista posebno, velebno...u biti voznjica od par sati...ali meni strasno puno znaci i odlucio sam, imam potrebu zapisati je ovdje. Ona je Ona...On je PG...tako ce biti dalje u prici....
Rekao sam joj jucer da idem na voznju, pitala me samo s osmjehom....ides se igrati s svojim deckom?
Jbg...da. Naravno kao i uvijek docekala me spramna roba, obukao sam na sebe sve sto imam....pa, napada nas opasna i ledena zvijer s Istoka(SIC!). Nesto prije 9 sam krenuo, ne volim kasniti...nalazimo se na Plominu...moram natankati i bojim se pomalo leda na cesti iako, pokazalo se brzo...kako je bura cesta je bila super suha. Malo stipa za lice hladnoca ali nista posebno vrijedno spomena. Eto vec godinu dana od kako sam odspajao akumulator govorim si kako moram namjestiti sat na motoru, nisam to jos napravio ali me ovako zivcira..ne znam da li slucajno kasnim(sto nikako ne volim, mislim da sam to vec spomenuo). Ne jurim, nekako sam si odabrao 110 kao brzinu s kojom se osjecam ugodno...daleko od toga da tu i tamo malo dignem djire i osjetim kako zvijer drhti...ali tih mi je 110 najugodnije. Cesta do gore je dosadna i ravna, imam vremena u glavi pa. osim sto brinema da ne zakasnim, stignem razmisljati i u naprijed se bojati sto mi se sprema. On dolazi s malim motorom, to je za mene hell
Susrecemo se na cesti...On se spusta s Plomina, jebenti...sigurno sam zakasnio. Moram se na cesti okrenuti, nisam u tome najspretniji ali se okreceem i nalazim ga parkiranog malo prije naselja Plomin na nekom malom 'vidikovcu' s klupicom. Pozdravljamo se naravno....i pokusavamo dogovoriti trasu kuda idemo....i, govori i pokazuje...evo tamo smo bili, tamo nismo...meni je svejedno, sve mi se izmjesa i nista ne zapamtim. Odlucujemo krenuti...jedan precac izbjegavamo jer njime curi voda i sigurno ima leda na cesti. Spustamo se do termoelektrane, prolazimo pored i malo gore pa malo dole, zatvorene ceste, odlagaliste rude...kazu radioaktivne...ja nisam ni jedan radio uhvatio. Cilj nam je u daljini nekakav toranj koji vidimo na vrhu brda, 5G antena...u biti vodotoranj. I opet promasimo put i nalazimo se od jednom ispred ulaza u rudnik....pretpostavljam, ulaz u tunel iznad kojeg pise SRETNO. Pomaze mi okrenuti motor (jbg, tu cu se ispricati i za unaprijed i unazad jer je na puno mjesta On morao u izvidnicu mogu li ja ili ne mogu, pa se vracao....drugi par cipela je sto se njegova i moja procjena mogu li ja nikako ne preklapaju ) Jos se malo vrtimo i pokusavamo pronaci neku cesticu koja bi nas odvela gore. U pokusajima nekoliko puta ulazimo pojedinim ljudima u dvoriste, On vise puta ide naprijed pa se vraca.....nalazimo cesticu koja se uspinje...to mora da je prava. Nije bas lagana...veliko je kamenje na putu ali dosta hrabro to prolazim....malo stisnute guzice ali prolazim. Ponosan na sebe jer se forsiram voziti na nogama. Putem izbjegavamo i jedan traktor, vozac kojega je imao potrebu pozaliti se kako mu je traktor slab i ima samo ??? konja...WTF? Nastavljamo i skrecemo lijevo...i brm brm....dolazimo u podnozje tog vodotornja. Bio sam tu...govorim, sjetio sam se kako smo tamo bili....samo iz razloga sto me je prosli puta pokusao usput odvuci u neku sumu na neki stazu i znam da se nisam dao....ovaj puta je sam spomenuo, bez nagovaranja da odemo. Spustamo se nazad....cesticama koje na sebi imaju dobro smrznute lokve...pa i 'izljeve iz tih lokvi. Mene strah...na jednoj (za mene) strmoj nizbrdici me nagovara da nije problem proci preko leda...samo ne kociti...slazem se, ali gdje da se onda katapultiram? Velik mi je i pretezak motor, On me na to non stop podsjeca...ali, ne mogu si pomoci...meni je to jebeno najljepsi i najmocniji motor na svijetu, jednostavno...ono...mmmmmmm. Uglavnom, usran ko grlica uspio sam to proci...cudom nekim bez da se prevrnem. I tako, malo makadama, ugodnog, malo tezih uzbrdica i jos tezih nizbrdica....malo asfalta dolazimo do Rabca. Sunce je i ja sam se cak oznojio. Trazimo zavjetrinu i sjedamo. On vadi termos...caj od sipka kojeg je nabrao u jednoj od svojih putesestvija, jako prija. Sunce je i full ugodno, caj je odlican a mi neobavezno cavrljamo...mozda i obavezno, lijepo je jer i zajedno mozemo sutjeti......Pusim par cigareta....i tako prodje vrijeme, dogovaramo da idemo cestom kojom smo se inace spustali u Rabac s druge strane....ono, nije mi svejedno jer se je bas ne sjecam kao (za mene!) jako laganom...ali, ohrabren idem. Vozimo se i zakljucujem da su tu 'nasu' cesticu u stvari prepravili u autoput, nije asfaltirana ali je dobro ugladjena...jbg, ne zalim se....do daljnjeg Vozimo se, pogled na desno je prekrasni kvarnerski zaljev...okupan suncem i prociscen burom. Nije zima, stvarno nije zima. Cesta se polako suzuje...hm, mislim si...ne zavrsi ovo dobro. Postaje putic...i na vrh brda(preeeeekrasan pogled na zaljev, Sisol i Ucku...u daljini Velebit) nailazimo na neku markaciju koja pokazuje skretanje u lijevo. Skrecemo...pocinje nizbrdica sa (ponavljam uvijek...za mene!) neugodnim velikim i rasutim kamenjem. Nizbrdica, neugodna.....prosarana vododerinama, zavojima pod 90....vec se posteno znojim. Jbg...jednostavno nisam dobar vozac...ali volim, volim se voziti. Poslije jednog zavoja vidim On zaustavljen prica sa nekim biciklistom...malo sam jace taknuo zadnju kocnicu(valjda) motor se zanio i samo sam(smo) pali...mislim, ja i moj motor Tocno kako treba, On stavlja motor (svoj) na nogaru, vadi telefon i slika...sada na miru moze pomoci. Zadihan sam i vec poprilicno preplasen i odlucuje da zamijenimo motore. On ce moj spustiti do dole. Ja s njegovim...u leru i s ugasenim motorima se spustamo. Dolazimo do asfalta i mijenjamo motore...pa da, na mjestu smo odakle smo jutros krenuli...mozda 100-tinjak metara dalje od cestice kojom smo krenuli. ( digresija: Istra je čudo, prekrasna..i kako ja i On znamo reci...mozes se mjesec dana voziti a da 2 puta ne prodjes istim mjestom). Asfaltom do Vozilici gdje se pozdravljamo, On na desno ja na lijevo(uvijek ). Za nazad po dosadnoj ravnoj cesti ( i tako svaki puta) pomalo ljut na sebe, malo me sram pred njime jer me uvijek ceka....razmisljam, vrtim u glavi ceste i cestice kojima smo prolazili, sada s odmakom hrabriji i sam sebi govorim drugi cu puta biti hrabriji, odlucniji...tamo i tamo cu dodati gas, pustiti cu se niz nizbrdicu bez straha.....a, na kraju uvijek isto....hocu kurac! i drugi puta ce isto biti...tko zna, mozda jednom i naucim voziti. U dosadnoj voznji asfaltom vrtim svaku slicicu iz voznje...i uvijek tako.
Dolazim doma, skidam se i po redosljedu javljam mu se porukom da sam stigao doma, zahvaljujem iskreno i od sveg srca na predivnom danu.....i to je to. Izlazim, podmazujem lanac, pogladim ga i gledam ga s divljenjem...jebenti, imam najljepsi motor na svijetu...stvarno da, lijep mi je za popizditi. I da..velik mi je i tezak....ali to si ne zelim priznati niti zelim cuti. Pokrivam ga...to je to. Sretan se bacam na kauc i cekam da Ona dodje s posla da zajedno rucamo. I Ona da...Ona je isto čudo...iako joj to nikada nebih priznao.....ima puno razloga, ponudio sam prije neki dan da prodamo motor....rekla je...ni slucajno!
Gomila nesklada(rekao bi moj omiljeni Djoni) i bez veze nabacanih rijeci...nemojte zamjeriti, ali uz svakodnevno virtualno druzenje koje imam u grupi, ove mi nedelje beskrajno puno znace. Podijelim ovdje...napisem puno previse rijeci...ali, izlaze onako, tecno i bez puno razmisljanja, slike, mirisi i pogledi ostaju zauvijek. Miris benzina iz prevrnutog motora tesko je zaboraviti Sorry ako sam ugnjavio....
I nije to nista posebno, velebno...u biti voznjica od par sati...ali meni strasno puno znaci i odlucio sam, imam potrebu zapisati je ovdje. Ona je Ona...On je PG...tako ce biti dalje u prici....
Rekao sam joj jucer da idem na voznju, pitala me samo s osmjehom....ides se igrati s svojim deckom?
Jbg...da. Naravno kao i uvijek docekala me spramna roba, obukao sam na sebe sve sto imam....pa, napada nas opasna i ledena zvijer s Istoka(SIC!). Nesto prije 9 sam krenuo, ne volim kasniti...nalazimo se na Plominu...moram natankati i bojim se pomalo leda na cesti iako, pokazalo se brzo...kako je bura cesta je bila super suha. Malo stipa za lice hladnoca ali nista posebno vrijedno spomena. Eto vec godinu dana od kako sam odspajao akumulator govorim si kako moram namjestiti sat na motoru, nisam to jos napravio ali me ovako zivcira..ne znam da li slucajno kasnim(sto nikako ne volim, mislim da sam to vec spomenuo). Ne jurim, nekako sam si odabrao 110 kao brzinu s kojom se osjecam ugodno...daleko od toga da tu i tamo malo dignem djire i osjetim kako zvijer drhti...ali tih mi je 110 najugodnije. Cesta do gore je dosadna i ravna, imam vremena u glavi pa. osim sto brinema da ne zakasnim, stignem razmisljati i u naprijed se bojati sto mi se sprema. On dolazi s malim motorom, to je za mene hell Susrecemo se na cesti...On se spusta s Plomina, jebenti...sigurno sam zakasnio. Moram se na cesti okrenuti, nisam u tome najspretniji ali se okreceem i nalazim ga parkiranog malo prije naselja Plomin na nekom malom 'vidikovcu' s klupicom. Pozdravljamo se naravno....i pokusavamo dogovoriti trasu kuda idemo....i, govori i pokazuje...evo tamo smo bili, tamo nismo...meni je svejedno, sve mi se izmjesa i nista ne zapamtim. Odlucujemo krenuti...jedan precac izbjegavamo jer njime curi voda i sigurno ima leda na cesti. Spustamo se do termoelektrane, prolazimo pored i malo gore pa malo dole, zatvorene ceste, odlagaliste rude...kazu radioaktivne...ja nisam ni jedan radio uhvatio. Cilj nam je u daljini nekakav toranj koji vidimo na vrhu brda, 5G antena...u biti vodotoranj. I opet promasimo put i nalazimo se od jednom ispred ulaza u rudnik....pretpostavljam, ulaz u tunel iznad kojeg pise SRETNO. Pomaze mi okrenuti motor (jbg, tu cu se ispricati i za unaprijed i unazad jer je na puno mjesta On morao u izvidnicu mogu li ja ili ne mogu, pa se vracao....drugi par cipela je sto se njegova i moja procjena mogu li ja nikako ne preklapaju
) Jos se malo vrtimo i pokusavamo pronaci neku cesticu koja bi nas odvela gore. U pokusajima nekoliko puta ulazimo pojedinim ljudima u dvoriste, On vise puta ide naprijed pa se vraca.....nalazimo cesticu koja se uspinje...to mora da je prava. Nije bas lagana...veliko je kamenje na putu ali dosta hrabro to prolazim....malo stisnute guzice ali prolazim. Ponosan na sebe jer se forsiram voziti na nogama. Putem izbjegavamo i jedan traktor, vozac kojega je imao potrebu pozaliti se kako mu je traktor slab i ima samo ??? konja...WTF? Nastavljamo i skrecemo lijevo...i brm brm....dolazimo u podnozje tog vodotornja. Bio sam tu...govorim, sjetio sam se kako smo tamo bili....samo iz razloga sto me je prosli puta pokusao usput odvuci u neku sumu na neki stazu i znam da se nisam dao....ovaj puta je sam spomenuo, bez nagovaranja da odemo. Spustamo se nazad....cesticama koje na sebi imaju dobro smrznute lokve...pa i 'izljeve iz tih lokvi. Mene strah...na jednoj (za mene) strmoj nizbrdici me nagovara da nije problem proci preko leda...samo ne kociti...slazem se, ali gdje da se onda katapultiram? Velik mi je i pretezak motor, On me na to non stop podsjeca...ali, ne mogu si pomoci...meni je to jebeno najljepsi i najmocniji motor na svijetu, jednostavno...ono...mmmmmmm. Uglavnom, usran ko grlica uspio sam to proci...cudom nekim bez da se prevrnem. I tako, malo makadama, ugodnog, malo tezih uzbrdica i jos tezih nizbrdica....malo asfalta dolazimo do Rabca. Sunce je i ja sam se cak oznojio. Trazimo zavjetrinu i sjedamo. On vadi termos...caj od sipka kojeg je nabrao u jednoj od svojih putesestvija, jako prija. Sunce je i full ugodno, caj je odlican a mi neobavezno cavrljamo...mozda i obavezno, lijepo je jer i zajedno mozemo sutjeti......Pusim par cigareta....i tako prodje vrijeme, dogovaramo da idemo cestom kojom smo se inace spustali u Rabac s druge strane....ono, nije mi svejedno jer se je bas ne sjecam kao (za mene!) jako laganom...ali, ohrabren idem. Vozimo se i zakljucujem da su tu 'nasu' cesticu u stvari prepravili u autoput, nije asfaltirana ali je dobro ugladjena...jbg, ne zalim se....do daljnjeg Vozimo se, pogled na desno je prekrasni kvarnerski zaljev...okupan suncem i prociscen burom. Nije zima, stvarno nije zima. Cesta se polako suzuje...hm, mislim si...ne zavrsi ovo dobro. Postaje putic...i na vrh brda(preeeeekrasan pogled na zaljev, Sisol i Ucku...u daljini Velebit) nailazimo na neku markaciju koja pokazuje skretanje u lijevo. Skrecemo...pocinje nizbrdica sa (ponavljam uvijek...za mene!) neugodnim velikim i rasutim kamenjem. Nizbrdica, neugodna.....prosarana vododerinama, zavojima pod 90....vec se posteno znojim. Jbg...jednostavno nisam dobar vozac...ali volim, volim se voziti. Poslije jednog zavoja vidim On zaustavljen prica sa nekim biciklistom...malo sam jace taknuo zadnju kocnicu(valjda) motor se zanio i samo sam(smo) pali...mislim, ja i moj motor Tocno kako treba, On stavlja motor (svoj) na nogaru, vadi telefon i slika...sada na miru moze pomoci. Zadihan sam i vec poprilicno preplasen i odlucuje da zamijenimo motore. On ce moj spustiti do dole. Ja s njegovim...u leru i s ugasenim motorima se spustamo. Dolazimo do asfalta i mijenjamo motore...pa da, na mjestu smo odakle smo jutros krenuli...mozda 100-tinjak metara dalje od cestice kojom smo krenuli. ( digresija: Istra je čudo, prekrasna..i kako ja i On znamo reci...mozes se mjesec dana voziti a da 2 puta ne prodjes istim mjestom). Asfaltom do Vozilici gdje se pozdravljamo, On na desno ja na lijevo(uvijek ). Za nazad po dosadnoj ravnoj cesti ( i tako svaki puta) pomalo ljut na sebe, malo me sram pred njime jer me uvijek ceka....razmisljam, vrtim u glavi ceste i cestice kojima smo prolazili, sada s odmakom hrabriji i sam sebi govorim drugi cu puta biti hrabriji, odlucniji...tamo i tamo cu dodati gas, pustiti cu se niz nizbrdicu bez straha.....a, na kraju uvijek isto....hocu kurac! i drugi puta ce isto biti...tko zna, mozda jednom i naucim voziti. U dosadnoj voznji asfaltom vrtim svaku slicicu iz voznje...i uvijek tako.Dolazim doma, skidam se i po redosljedu javljam mu se porukom da sam stigao doma, zahvaljujem iskreno i od sveg srca na predivnom danu.....i to je to. Izlazim, podmazujem lanac, pogladim ga i gledam ga s divljenjem...jebenti, imam najljepsi motor na svijetu...stvarno da, lijep mi je za popizditi. I da..velik mi je i tezak....ali to si ne zelim priznati niti zelim cuti. Pokrivam ga...to je to. Sretan se bacam na kauc i cekam da Ona dodje s posla da zajedno rucamo. I Ona da...Ona je isto čudo...iako joj to nikada nebih priznao.....ima puno razloga, ponudio sam prije neki dan da prodamo motor....rekla je...ni slucajno!
Gomila nesklada(rekao bi moj omiljeni Djoni) i bez veze nabacanih rijeci...nemojte zamjeriti, ali uz svakodnevno virtualno druzenje koje imam u grupi, ove mi nedelje beskrajno puno znace. Podijelim ovdje...napisem puno previse rijeci...ali, izlaze onako, tecno i bez puno razmisljanja, slike, mirisi i pogledi ostaju zauvijek. Miris benzina iz prevrnutog motora tesko je zaboraviti
Sorry ako sam ugnjavio....
delbi
Well-known member
Jap...950 adventureživio ti nama Delbi 100 let,jel si to na katemca prešel?
Attachments
diesel power
Well-known member
ivan_m
Well-known member
diesel power
Well-known member
Pa ok su. Na makadamu manje proklizuju. Na cesti se osjeti da su teske i rotacione mase su vece pa nije okretan ko prije... Napravio sam 60km od montaze treba ih jos upoznat
clox
Well-known member
Spider
Well-known member
diesel power
Well-known member
Imao prije terra force 90/10 gume stavio sad e07 50/50. Prije terra force imao metz tourance 85/15
diesel power
Well-known member
diesel power
Well-known member
