Lijepom našom - Garić grad

TNT

Well-known member
      Nakon okupljanja desetak motorista u mjestu Voloder i nakon što se ispeklo prilično roštilja i popilo pive koja je u pojedinim trenucima tekla svugdje i po svakome samo najmanje kroz grlo bilo je vrijeme da se krene u mali obilazak nekih djelova Moslavačke gore ili točnije ostataka jedne stare utvrde, Garić grada. Naravno u toj ideji samo ostao usamljen kao i dosta puta prije.
      Do Garić grada  stižemo iz pravca Zagreba auto cestom i na izlazu u Popovači silazimo i krećemo prema Voloderu, Gornjoj Jelenskoj da bi na kraju došli do Podgarića.  Cesta će se napose poslije Gornje Jelenske svidjeti onima koji vole uživati u šumovitim pitoresknim predjelima jer je šuma nadvijena skoro nad samu cestu samo treba obratiti pozornost na šoder kojeg je bilo u lijepim količinama  što dokazuje da cestarska služba i ne radi baš najbolje. Par sto metara prije Podgarića i Vile Garić nalazi se na desnoj strani odvojak prema Garić gradu koji skoro da izgleda kao nekakva staza jer cesta je stvarno uska i zavojita, a zna se naći i dosta planinara tako da treba malo više obratiti pozornost i na one koji ne uživaju u oktanskim mirisima, a dodatni razlog sporoj vožnji je i činjenica da se sami grad skoro niti ne vidi od bujne vegetacije mada se nalazi par metara od ceste.
  Garić grad je prilično dobro očuvana srednjovjekovna utvrda koja je stoljećima odoljevala kojekakvim osvajačima dok ga ipak 1544.g. nisu osvojili, razrušili i zapalili Turci. Prvi put se spominje u ispravama kralja Stjepana II, sina kralja Bele II iz 1163g.  u vrijeme kada  Hrvatskom nisu više vladali hrvatski nego mađarski kraljevi. U ispravama se zagrebačkom biskupu Bernardu potvrđuje šuma Dubrava gdje se spominje i toponim Garić koji je u to vrijeme označavao dosta pojmova kao mjesto, posjed, utvrdu, planinu … mada se vjerojatno odnosi ili na planinu Garić što je staro ime Moslavačke gore ili samu utvrdu.



Pretpostavljeni izgled Garić grada kako je nekad izgledao ( izvor milansite.com)




Most i glavni ulaz u utvrdu








Garić grad je1256.g.dao sagraditi ban Stjepan Šubić godine dok 1295 na njega dolaze pavlini i u blizini izgrađuju samostan. 1277.g. Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV poklanja zagrebačkom biskupu Timoteju utvrdu i to se uzima kao prvi zapis o vlasništvu nad samom utvrdom koja nakon što je spaljena više nije obnavljana jer su se trgovački putevi malo premjestili pa je pala u zaborav. Možda ne bi doživjela takav kraj da prema nekim izvorima posada utvrde nije napravila sveopću bježaniju ali možda su se držali one stare bolje se strateški povući nego hrabro poginuti. Jedna od poznatijih vlasnica utvrde bila je i Barbara Celjska supruga Žigmunda Luksemburškog  poznatija kao Crna kraljica. O njoj su ispredane mnoge legende napose dok je bila vlasnica Medvedgrada, a neke govore da je svoje ljubavnike kada bi ih se zasitila bacala sa kule dok druga priča kaže da je i samog vraga htjela preveslati ali je umrla prokleta i da je poslije smrti  postala zmijska kraljica, a njene podanice zmije da čuvaju veliko blago.



Prostor između vanjskog obrambenog i unutrašnjeg zida



Obrambeni zid






Sama utvrda u koju se ulazilo preko pokretnog mosta bila je opasana dvostrukim obrambenim zidinama i rovom oko vanjskih zidina. U unutračnjosti su se nalazile dvije branič kule od kojih je veća bila visoka 18m, a široka 12m sa zidovima debelim 2,5m. Manja branič kula je bila visoka 10m, a široka 8m sa zidovima debljine 2,3m



Veća branič kula








Garić grad je '' ponovo'' otkriven 1907.g. kada ga posjećuje Đuro Szabo i detaljno ga opisuje i izrađuje tlocrt utvrde. Konzervatorski radovi na utvrdi  traju od 1960 do kraja 70-ih godina. Ne mogu se oteti dojmu da su neki djelovi prilično šlampavo odrađeni sa betonskim dekama. Taj mi materijal nije baš primjeren za srednji vijek isto kao niti oblaganje zida knaufom što sam našao u jednoj drugoj utvrdi ali valjda dečki i cure od  zanata znaju kak se to dela.


Prizemlje veće branič kule




malo čudni konzervatorski radovi





Stepenice i prolaz na gornji kat veće kule




prvi kat







Kada se popne na vrh veće kule odozgo se pruža stvarno lijp pogled na sve četiri strane svijeta.





pogled na dvorište i manju kulu




manja branič kula











kako se nije fora šetati samo po unutrašnjosti utvrde odlučio sam napraviti i krug oko nje što se pokazalo kao ni malo lak zadatak. Istina, postoji na djelovima nešto slično stazici, ali bilo je puno više povuci potegni za okolno granje jer bi u suprotnom završio prilično duboko negdje dolje u šumi



most i ulaz u utvrdu



ostaci vanjskog zida




 
za one koji imaju afinitete da se malo i španciraju po Moslavačkoj gori ovo je jedna od kontrolnih točaka na obilasku





Obilazivši utvrdu i zavirivši u gotovo svaki kutak probao sam si zamisliti kako je to bilo živjeti i boriti se na takvim mjestima u vrijeme kada se mahalo mačevima, sjekirama, buzdovanima, helebardama,  bacalo koplja i gađalo lukom i strijelom i svom drugom silom raznoraznog hladnog oružja dok ti netko puše za vratom u borbi prsa o prsa i dok ti netko kuca na ulazna vrata sa ovnom za probijanje vrata ili te šamara kamenjem izbačenim katapultom. Moram priznati da taj srednji vijek nije baš bio neko razdoblje kada si mogao sa spokojem živjeti ali opet ni razdoblja prije njega, a ni ona poslije njega nisu baš obilovala nekim pretjerano mirnim vremenima. Razmišljajući i gruntajući o svemu tome spustio sam se na proplanak ispred utvrde zavalio sam se na drvenu ogradu i prepustio drugoj vrsti maštanja o samoj prirodi koja me je okruživala potaknut cvrkutom ptice meni nepoznate vrste. Čuo se povremeni zvuk djetlića kako štema po drvetu, i mada ga nisam vidio znao sam o kome je riječ jer ga imam priliku često viđati kako štema banderu do moje kuće i za očekivati je ako tako nastavi da će se sruši u skoro vrijeme. Uživajući tako došao sam do spoznaje da me nitko nije uznemiravao u tom mom fantaziranju u miru i tišini pa odlučih da se spustim do Podgarića.
 

Podgarić je izletničko mjesto koje me podosta iznenadilo jer sam zadnji put tu bio još u ratno vrijeme kada je stvarno jadno izgledao. Ovo što sam vidio stvarno je napredak jer je Vila Garić obnovljena kao i jezero u koje utječe riječica Garić.


Jezero












  Nasuprot Vile Garić nalazi se partizanski spomenik koji je napravio Dušan Đamonja 1967.g. u spomen na pripadnike NOB-a sa područja Moslavine i koji je bio jedna od destinacija gdje smo prije odlazili na izlete. Sada je prilično oronuo ali sada su neka druga vremena kada se na neke dijelove naše povjesti ne gleda baš blagonaklono. A povijest je ipak samo povjest.


Spomenik NOB-u








kako je već počeo padati sumrak krenuo sam polako natrag prema kući sa čvrstom namjerom da još koji put ovdje navratim po mogućnosti sa još nekim u društvu.







 
Jako lijepo!  (y)

Gdje se točno nalazi taj stari grad? U Mjestu Podgarić? Kak dojt do tamo, a da ne idem autocestom?
 
Zagreb, Dugo selo, Ivanić grad pa Popovača ali to je lijepi komad po staroj od Karlovca i prilično poljoprivredni  :mrgreen:
 
Hvala. Jako lijepo obrađena tema, nikada do sada nisam čuo za taj stari grad, zaista impresivno, a praktički sat vremena vožnje od kuće. Ima li još kakvih drugih starih gradova u blizini Popovače, Ivanić grada...
Ima kaj fino za papat u odmorištu?
 
Možeš papati u Vili Garić u Podgariću, a od starih burgova u okolici ima još Jelengrad i i ostaci samostana i crkve sv. Marije  :mrgreen:
 
Koliko znam i sada staza radi mada ni tak više "slavna" ali tko zna sada kada se to obnovilo možda krene na bolje. Kako bilo ima prostora za uživati taman i pješice išao  :LOL:
 
Bili smo Chimpa, Paola i ja danas tu. Zanimljivo vikend odredište, nisam ni znao da postoji.  (y)
 
kako sam napisao ako točno ne znaš gdje je prođeš par metara od njega, a da ga ne vidiš pogotovo kada sve zazeleni. Već sam dobil izvješće da ste bili  :mrgreen:
 
Ima i kod tebe simpatičnih mjesta samo se bojim da mi dva dana nebu dosta za obić,a za neke stvari bum trebal i vodiča  :mrgreen:
 
Lolo said:
Ima i kod tebe simpatičnih mjesta samo se bojim da mi dva dana nebu dosta za obić,a za neke stvari bum trebal i vodiča  :mrgreen:

E da vidiš u kakom sam blatu bio jučer i jutros .... :mrgreen:
 
Nekak mi je po tom pitanju draži dobar makadam nego dobro blato  :LOL: ali ako se baš mora i ako je dobro društvo budem i to pretrpil  (y)
 
Jako zgodno. Ima li do tamo cesta (i kakve su) ili je nekakav makadam trip. Sorry na neznanju, ali pitam obzirom na motor i zapuštenost samog grada.
 
Napisah da se skreće na usku i zavojitu cestu,a pod tim bi trebalo podrazumjevati asfalt mada ima i makadama oko 53m i 12cm  :LOL:
 
Lolo said:
Napisah da se skreće na usku i zavojitu cestu,a pod tim bi trebalo podrazumjevati asfalt mada ima i makadama oko 53m i 12cm  :LOL:

:D Nisam ni mislio da će biti za spolegavanje, ali mi motoru makadam baš ne leži. Ajde 53m i 12 cm ću izdržati. Tnx.
 
O spolegavanju teško da može biti govora jer cesta sumnjam da je šira od tri metra  :mrgreen: