Makazica, Zec, LB i Wall-E osvajaju bosanske planine

lb

Active member
Športski pozdrav svima! Glazba je zvonka radost!

U nastavku ću biti slobodan informirati Vas o mini-godišnjem odmoru koji je realiziran u obliku đira po planinama BiH. Prije nego krenem, par disklejmera:

1) @Flendriks – nema golih guzica niti bilo kakvih eksplicitnih fotografija,  tako da ne moraš gledati dalje
2) @Jolly – nema općenja sa ofcama, tako da ni ti ne moraš gledati dalje
3) @svi – u ovom „putopisu“ nema ni jedne jedine korisne informacije. You have been warned.
4) Zec i Makazica su u trenutku pisanja u gostima splitskoj enduro sekciji,  a pošto je ovo i njihov đir, svoje viđenje stvari će (nadam se) napisati kad uzmognu


Vozili su se

Makazica – level 3 serviser i nabuđivač KTM-ova, voditelj Trešnjefka Enduro Lab-a:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520127.jpg


Zec – level 7 rezatelj slan'ne i luka, nagovaratelj ostalih na poroke i disko, lovokradica i ocoubica:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520128.jpg



LB – level 2 navigator, nabijator tempa, tiranin, podjebavatelj Zeca u trenucima kad je ovome najteže:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520129.jpg



Wall-E, level 4 maskota, trenutno bez glave:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520143.jpg



Služili su nas sljedeći vjerni konji

LC4 Adventure aka mini-tanker, na kratkom prijenosu i cross gumama, ne ide preko 93 km/h:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520072.jpg


950 Adventure aka black hawk koji (skoro) nikad nije down:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520097.jpg


990 Adventure aka nemam pojma što, ali ima one pederske điđebaje poput EFI-ja i ABS-a:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520021.jpg


Kao što možete primjetiti, nema raznih Jamahaha, Kramasakija i inih smiješnih japanskih pokušaja da naprave motor.

Ruta

Ideja je bila jednostavna - prijeći što više planina u Bosni pritom (koliko je to moguće) koristeći puteve na kojima nema asfalta. Plavom bojom su označene cestovne dionice, crveno je off, a zeleno je dionica u kojoj se se prebrzo izmjenjuje on/off da bi mi se dalo farbati u crveno ili plavo.  Uglavnom, like a walk in the park, osim što Vakula kaže da nas čeka najtopliji tjedan u godini:

RutaBIH_cijela.jpg



Nešto sam crtkarao po Google Earthu, nešto uzeo sa više nego odlične MTB stranice www.takeadventure.com, pretočio sve trackove i Adria Topo kartu u planinarskog Garmina i voila, nema da omanemo.


Prije polaska

U petak još uopće nismo znali hoćemo li u subotu uopće krenuti. Naime, išao sam se malo kockati i ostavio sam tormo kod makazice da obavi veliki servis i nabuđivanje. Kako on temeljito pristupa šarafljenju po KTM-ovima,  možete vidjeti ovdje:

_KTM_rastavljen_resize_i_okvir.jpg


Uglavnom, zove me M u petak poslijepodne: Skoro sam gotov, dođi. I ja doš'o, štaću. Kad tamo, kobili rek'o kobili se nad'o, zaista, skoro je gotov. Haj fajv!!  Još je ostalo obaviti sinkronizaciju karburatora i to je to. M je sve izveo pic-pic, i to sam, iako sam mu obećao pomagati, a bilo je toga za šarafiti, dosta više nego na LC4.  Jedino što sam ja radio je da sam buljio u kazaljke od sponzoriranih vakuummetara i pušio cigaru dok je on vrtio šaraf za sinkroniziranje tamo-amo. Obavismo i to, napravismo probu – me likes many many much. 3 zuba veći stražnji lančanik i izbacivanje svih eko pizdarija je učinilo svoje. Od sad velikog KTM-a smatram službeno nabuđenim(op. a., za slučajne prolaznike: nabuđen = modificiran da bude bolji nego u originalu, iako to zna završiti sa raznim seljo-tjun pizdarijama)

U međuvremenu Zec šalje mailove, SMS-ove, zove: Jel' idemo? Jel' idemo? Jel idemo?
Idemo Zeče (vokativ), idemo, sve je u redu. Zec se pobrinuo da imamo što jesti dok smo na terenu: kupio je trećinu ruksaka špeka, dvije trećine ruksaka luka, a u pretinac za rukavice je štavio za svakog po šnitu kruha.  :LOL:

Prvi dan

Našli smo se na standardnoj točki okupljanja, u 7:30. Nećete vjerovati – nitko nije kasnio. Svi motori su spremni, natočeni do čepa, na skoro pa novim gumama(brzo će im doći kraj, vidjet' ćete). Doziramo se kavom i cigarama (Zec samo kavom, pametan čovjek  (y)) i ćakulamo 'nako bezveze. Zec se nabrijava na disko scenu u BiH(povlačim ono pametan  :shock:). Krećemo. Do granice sa BiH koristimo našu skoro pa standardnu rutu prema jugu(Pisarovina – Gvozd – Petrova Gora).  To znači da već prije Gvozda imamo 10-ak km brzog makadama za razbuđivanje. U Gvozdu na benzinskoj (opet skoro pa tradicionalno) radimo pauzu za cigaru:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520001.jpg


Iz Gvozda se penjemo na Petrovu goru, gdje se ispostavlja da se Zec još nije razbudio, pa završava na zemlji pored puta. Čini se da se vozio preblizu Makazici pa od silne prašine nije vidio zavoj. Mind the gap Zeko, mind the gap.

Nešto je cvilio da ga boli ruka, ali M i ja smo ga uspješno ignorirali. Šteta na motoru je bila samo kozmetička:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520029.jpg


Granicu prelazimo u Velikoj Kladuši, bez puno čekanja i bez problema. Potom slijedi dosadni cestovni dio preko Cazina do Ostrožca na Uni. Taj dio Bosne je dosta naseljen i nema visokih planina, pa nisam ni pokušavao tražiti nekakve off sekcije.

Od Ostrožca na Uni počinje lijepa dionica kojom se vozimo do Bosanske Krupe. Uska cesta, zavoj na zavoju, cijelo vrijeme prati Unu koja je trenutno vrlo niskog vodostaja. Tu dionicu si upisujem na listu favorita kada su u pitanju ceste u BiH, barem one asfaltirane. Napravili smo kratku pauzu za okinuti koju fotku:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520006.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520003.jpg


U Bosanskoj Krupi Zec i ja tankamo, za svaki slučaj, jer nam slijedi off dionica skroz do Bosanskog Petrovca, a ne znamo što nas točno čeka. M naravno ne mora točiti, on ima još za 1300 km u rezervaru. Ispostavlja se da se radi o brzom i jako prašnjavom makadamu. Ja se vozim prvi pa me boli neka stvar, ali Makazica i Zec gutaju prašinu k'o veliki. Neka se naviknu, to ih čeka i narednih dana. U nekom trenutku sustižemo šumarski kamion za kojeg nam je trebalo izvjesno vrijeme da ga preteknemo, pa i ja dobivam svoju dozu prašine. Nešto kasnije srećemo još jedan kamion, ali taj nam ide u susret. Skoro sam mu zapunio kiler jer sam se momački dokurio iza zavoja... Ako me tad nije šlagiralo... Uglavnom, evo nekoliko fotki sa te dionice.

M se igra u pješčaniku:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520008.jpg


Ne znam što Zec radi, valjda traži mine:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520010.jpg


I još jedna random:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520011.jpg


U Bosanskom Petrovcu izlazimo na alfalt,  brzinsko piće na benzinskoj, pa cestom prema Drvaru, sa koje kreće uspon na Klekovaču. Početak uspona je asfalt, zatim lagani makadam, a tek u zadnjih 4-5 km se put pretvara u nešto ozbiljnije (veće slobodno kamenje, serpentine). Pičimo u komadu do gore. Svako malo gledam u retrovizor, svi su tu. Dođem do vrha – nema nikoga. Zapalim cigaru – nema nikoga. Ništa – čelom nazad. Srećem ih 2-3 km od vrha. Zekonja je cvikao gumu. To može značiti samo jedno – kad je prilazio nekom većem kamenu,  nije dao dovoljno gasa,  što je univerzalna enduro metoda za izvlačenje iz bilo koje situacije.

BosnaSaMakazicomIZecom%2520022.jpg


M je zamijenio gumu, Zec je obavljao fizikaliju (pumpanje), a ja sam, naravno, pušio cigare.  8)
Nakon toga zajedno stižemo do vrha. Sa Klekovače pogled puca daleko u svim smjerovma(cca 1950 mnv), ali nažalost zbog sparine danas pogled nije bio baš dobar.

Nekoliko slika sa uspona i sa vrha:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520018.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520024.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520027.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520015.jpg


Pošto je gore temperatura puno ugodnija nego na nižim nadmorskim visinama, iskorištavamo tu situaciju za nahraniti se. Obrok šampiona:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520028.jpg


Nakon jela spuštamo se nazad na cestu Drvar – Bos. Petrovac, ali vrlo skoro, kod ski centra Oštrelj,  opet skrećemo u šumu i šumskim putevima dolazimo do Drinića.

BosnaSaMakazicomIZecom%2520032.jpg


Tu igrom slučaja upravo odmara jedna moja draga prijateljica, pa navraćamo pozdraviti se i popiti kavu. Pošto za dionicu od Drinića do Jajca (koje nam je današnje odredište) nemam ništa u GPS-u, od lokalnog šumara dobivamo detaljne upute kako off-om doći što više na istok i spojiti se na cestu Mrkonjić Grad – Jajce(Mirna, ako ćeš čitati – hvala još jednom). Pratimo upute, i na početku nam ide sasvim dobro. Prolazimo mjesto Srnetica, koje je umrlo nestankom pruge 1976-e, a sada izgleda kao scena iz post-apokaliptičnih filmova.

BosnaSaMakazicomIZecom%2520034.jpg


Tu srećemo jednog vrlo životopisnog tipa koji ima posao da diže šumarsku rampu. Kaže, bolje mu je to nego da kopa kanale negdje. Ne znam asu... da ja moram tu čamiti, pod hitnom postupku bi repetirao tetejca i sprašio si dva komada pod plećku...

Nedugo nakon toga uspijevamo zajebati nešto, pa se malo vrtimo u krug. Taman smo se dokopali asfalta kada se smračilo. Vozimo se uz Sanu prema sjeveru, kukci nas jebu kad se vozimo bez naocala, kurca ne vidimo kad se vozimo s naocalama, rock & roll. Tankanje u Mrkonjić Gradu (opet samo Zec i ja, M još uvijek ima goriva), pa pravac Plivsko jezero.

Smještamo se u motelu na jezeru, i pravac na terasu restorana, na vrlo ukusnu i zasitnu večeru. Na terasi živa muzika – neki tip na sintesajzeru i neka pevaljka. Repertoar – narodnjaci, a što drugo. M i ja žvačemo večeru i ne znamo bi li se smijali ili plakali, dok s druge strane, Zec bi na podij na malo odvrtanja žarulja.  :shock:  :shock:
Ipak, suzdržao se nekako. Prejeo se, valjda zato....

To bi bilo to od današnjih događaja. Suma sumarum: cca 450 km, od čega cca 150 km off-a.
Dnevna ruta(to jest njen Bosanski dio) je izgledala nekako ovako:

rutaDan1.jpg


Sutra nas čeka terenski puno zanimljiviji dan, pa je potrebno naspavati se.  Kako bi što više otežao situaciju Zecu i Makazici, prvi sam zaspao, i onda sam hrkao cijelu noć. Hihi  :poke:

 
Idemo dalje (tm)

Budimo se sa pogledom na Plivsko jezero. Jučer smo došli po mrklom mraku pa ga uopće nismo vidjeli:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520037.jpg


Motori su imali nadkriveni parking. Vidiš ti šta ti je standard... k'o u Njemačkoj:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520035.jpg


Doručak, doziranje cigarama i kavom, kenjac – znači klasika. Taman da ćemo krenuti, a kad tamo – Zecova prednja guma opet prazna. Ne, nismo loše montirali jučer, nego je Zec, sudeći po obliku rupe,  uspio naći nekakav veliki trn ili čavao. Moj Zeko... ti bi iz pune vreće pičaka uspio izvući kurac...

BosnaSaMakazicomIZecom%2520038.jpg


M i zec mijenjaju gumu, ja krpam zračnicu jer je to zadnja koju imamo. Nadamo se da više neće trebati...

Pokret. U Jajcu na kratko glumimo turiste i slikamo slap:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520039.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520040.jpg


Potom vrlo brzo silazimo sa ceste na off, i probijamo off-om skroz do Vlašića. Vrlo lijep teren, raznolik, manje prašine nego jučer, super:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520046.jpg


Ovakva križanja su nam bila najdraža, kad se ceste razdvajaju pod toliko malim kutom da je na GPS-u teško razaznati kuda treba krenuti. Pošto mi se ne da mi se skrollati, idemo metodom pokušaja i pogrešaka:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520041.jpg


Nakon cca 50 km off-a dolazimo pred vrh Vlašića. U tih 50 km je netko od ove dvojice uspio zviznuti, ali ne mogu se sad sjetiti tko.  Na Vlašiću odmor, cigare, sjedenje na rubu provalija, izlaganje suncu od kojeg će nam progoriti ćele i nosevi, i tak' to:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520055.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520050.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520051.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520058.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520062.jpg


Zec je se skoro izvalio na bok kad je vidio kuda se M pentra:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520064.jpg


Slijedi vrlo fini, malo tehničkiji spust prema Travniku (izbjegli smo glavni put koji je gej, čitaj asfaltiran). Kad smo se spustili do ceste, šok... na suncu je najmanje 57 stupnjeva. Vozimo prema Vitezu, a cijelo vrijeme kao da ti netko puše toplim fenom po faci. Ubijte me da se ne mučim. U Vitezu radimo ekstremno pametan potez.... cca 13 je sati, znači najveća žega, a mi sjedamo na čevape, petnaestke... ne znam koliki kreten moraš biti za povući takav potez, ali eto, mi smo ga povukli...

Ni sat vremena preživanja nam nije bilo dosta da se oporavimo, al' jebiga, krećemo dalje. Od Viteza probijamo kroz šumu do Fojnice. Za tu dionicu sam napetljao neku čudnu rutu, pa me bilo malo frka da ćemo se morati vraćati i ići dio puta cestom, što bi bio poraz nesagledivih razmjera, ali uspjeli smo probiti kuda smo htjeli, koristeći izmeđuostaloga i puteve po kojima se „šlajsaju“ drva:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520068.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520069.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520070.jpg


Trebaš biti specijalan talent da usred najveće suše nađeš 2 metra blata i zapneš u njemu:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520073.jpg


Zec se kao nešto počeo cerekati striki, ali 60 sekundi kasnije je bio u istoj situaciji. Kao što sistemci kažu, tko se zadnji smije, najvjerojatnije je napravio backup.

Čumurana na putu do Fojnice:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520074.jpg


Iz Fojnice idemo klasičnom rutom na Vranicu to jest na Prokoško jezero. U pitanju je brzi makadam po kojem se voze i auti, prometa ima jer je na Prokoškom jezeru popularno izletište,  pa pogađate – gutamo nezanemarive količine prašine.

BosnaSaMakazicomIZecom%2520075.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520079.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520082.jpg


Razmatramo da tu unajmimo jednu kućicu i prespavamo, ali pošto gore nema struje – nema ni diska, pa Zec to sa gnušanjem odbija. To znači da trebamo ići dalje prema vrhu Vranice i spustiti se u Gornji Vakuf/Uskoplje.

BosnaSaMakazicomIZecom%2520085.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520086.jpg


Taj put je nešto konkretniji od uspona iz Fojnice, ali ništa pretjerano zahtjevno, osim svega par kilometara od Prokoškog jezera do vrha.

Nedugo nakon vrha (podno PD Rosinj) nailazimo na Y križanje na kojem naravno odem krivo. Sve bi to bilo u redu, da nisam morao ići sa zaletom jer je za nama jurio šarplaninac u pubertetu. Sad se moramo vratiti, opet sa zaletom. Pa opet, da bi konačno prošli po pravom kraku Y križanja. Pastir je vjerojatno imao raznih razmišljanja o našem IQ-u u tom trenutku...

I ništa, prolazim ja, šarplaninac opet juri za mnom. Prolazi M, također. A onda mu je nešto kliknulo u glavi. Naime, dok je prolazio Zec, šarplaninac ga je u potpunosti ignorirao jer smatrao da je sada pravi trenutak da krene spolno općiti sa svojom kolegicom šarplaninicom.

Uglavnom, u komadu se spuštamo do Uskoplja, a potom pičimo cestom do Prozora/Rame. Tamo nalazimo motel, a u motelu – plej ov d dej. Pogledajte stavku 3 na meniju:


BosnaSaMakazicomIZecom%2520088.jpg


Za sada još ne naručujemo hemendex već nešto na kašiku. Uz pićence, cigare i rasprave o svim relevantnim muškim temama (politika, sport, auti, hladan viski i vruće žene) lagano se pripremamo na zasluženi počinak.

Današnja ruta se sastojala od cca 75 km ceste i 150 km off-a. To smatramo odličnim omjerom(y)

rutaDan2.jpg


Nastavak slijedi...
 
Dan pasje vrućine i planina bez hlada

Nakon hemendexa za doručak, iz kojeg je Zec čeprkao van najjeftiniju moguću šunku, red je da i motori dožive malo higijene:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520089.jpg


Nije još ni 9h, a sunce već nemilice prži. Ja sam svjestan što nas danas čeka (puno off-a skoro bez prestanka, kamenite planine, vrlo malo mjesta za skloniti se od sunca) dok M i Zec žive u blaženom neznanju. Već i samo pakiranje stvari na motor generira graške znoja po čelu. Što će tek biti kasnije...

Uz malo gubljenja po zaseocima u okolici Rame nabadamo uspon na Radušu. Tu vrtimo kružnu rutu od cca 35 km.  Ruta je na svojim najkompliciranijim dijelovima poprilično kamenita, a mi pičimo do vrha u komadu. Ne znaš što je gore, stati i odmoriti se, ili držati tempo da bar nešto pirka, ali pri pulsu 180. Tek smo na prvoj planini od današnjih nekoliko, a Zec  već ne izgleda baš dobro, oko mu trza,  skuplja mu se bijelo oko usta, i tak'

Na vrhu Raduše:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520093.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520098.jpg


Zeko, voda u ekspanzijskoj posudi zapravo nije voda. Osim toga – pec pec!!

BosnaSaMakazicomIZecom%2520096.jpg


Spust je isti kao i uspon – kamenje:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520099.jpg



A onda divno iznenađenje, sekcija od 100-tinjak metara gdje ima hlada:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520101.jpg


Pogled na Ramsko jezero:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520103.jpg


Nakon spusta slijedi par km asfalta, a potom odmah uspon na Ljubušu koja je još sirovija od raduše. Kamen na kamenu, trasa koja ne dozvoljava stalan ritam, nema šanse da ušaltaš treću, motori na rubu kuhanja, mi također. Zec je prestao spominjati disko, a to znači da je stvar ozbiljna. Da stvar bude gora, meni je od silnog truckanja puknuo strateški dio kofera kojim se isti drži za nosač, pa ga vežemo užetom koje se svako toliko otpusti jer smo sva trojica dovoljno retardirani da ne znamo zavezati dobar čvor. Slike sa Ljubuše su sa „autoput“ sekcija jer na većem dijelu gdje je teren „muški“ nikome baš nije bilo do slikanja:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520105.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520106.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520108.jpg


Nakon spusta sa Ljubuše u blizini nema britije, hladne vode i suncobrana već odmah kreće planina Vran. Srećom, tu ima nešto hlada:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520110.jpg


Vrijeme je za nadoknadu kalorija. I što će jesti trojica debila na rubu dehidracije? Pa naravno, isto što smo jeli i na nekoliko prošlih „terenskih“ obroka – špek i luk, ali ovaj puta bez kruha:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520109.jpg


Sa Vrana se spuštamo na autoput-oliki makadam uz Blidinje jezero, a potom kreće uspon na Čvrsnicu to jest najvišu točku našeg putovanja  - Pločno (2222 mnv).

BosnaSaMakazicomIZecom%2520113.jpg


Zaboravih reći, dok smo žvakali špek na Vranu, M zove AnteK-a i pita ima li negdje blizu naše lokacije birtija. Ima ima, dvije-tri birtije su na Čvrsnici. U početku nisam ništa povezao, ali onda mi je sinulo -  kakva birtija pobogu?? S druge strane, dobro da je Zec povjerovao, jer je ta informacija bila jedino što ga je natjeralo da se popne do vrha. Mislim da bi se u suprotnom sam zatukao montiračem za gume.

I kreće uspon na Pločno. U početku normalan makadam koji se s vremenom pogoršava da bi se pretvorio u niz serpentina sa razvaljenom podlogom punom vododerina, slobodnog kamenja veličine veće jabuke do manje dinje. Ja peglam najbrže što mogu, da se motor što bolje hladi. Svako malo pogledam u indikator temperature rashladne tekućine, cijelo vrijeme sam na „jednoj crtici“ do kuhanja. Koncentraciju mi remeti i činjenica da je kofer puknut i da da drži samo špaga. Sve to skupa znači – nema gledanja u retrovizor, računam da će se Zec i M nekako snaći. Cijelo vrijeme na rubu izletavanja u provaliju ili polijeganje motora na bok usred serpentine – hardcore.

Zec pada. M pada i lomi ručicu prednje kočnice. Zec i M moraju stati da ohlade motore. Vani je 50 stupnjeva. Potpuni hardcore. BTW, primjetite da još jedino black hawk nije bio down.

Svi se na kraju uspijevaju dokopati vrha. Mene je preplavio neobičan osjećaj zadovoljstva, a Zec je skužio da nema birtije. Ne sjećam se kada sam zadnji puta vidio takav očaj u nečijim očima.

Na vrhu je vojni objekt,  tu su dvojica tipova na smjeni od 2 tjedna. Daju nam vode koliko god možemo popiti i ponijeti. M mijenja kočnicu (naravno da ima rezervu, on nije kreten poput mene). No dobro, previše je teksta u komadu, evo slika sa Čvrsnice:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520114.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520115.jpg


Prenj u pozadini:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520119.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520125.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520126.jpg


Spuštamo se nazad na Blidine jezero, odakle kombinacijom asfalta, autoputolikog makadama i jedne kraće prave off sekcije stižemo u mjestu Gračac izbijamo na cestu Jablanica – Konjic. Opet se vozimo sa vrućim fenom uperenim u facu...

Na ulazu u Jablanicu stajem u prvu birtiju. Zec bi janjetinu, ali ne tu gdje sam ja stao. Okej Zeko, ti nas vodi do birtije po izboru. I bi tako. Zec nas je zajebavao još 20 minuta kružeći po Jablanici. Nakrkali smo se janjetine i nadoknadili tekućinu. Zeko je nadoš'o, počeo mu se smijati brk.  Nakon okrijepe - pravac Konjic. Našli motel, prebacili se u vopi-geplju-gadro-ljadro mod i poslije ponoći otišli na zasluženo spavanje.

Današnja ruta:

rutaDan3.jpg


Četvrti dan

Budimo se nešto kasnije nego obično i uzimamo si malo više vremena za kavu i doručak. Čini se da se umor akumulira. Za doručak je kajgana, sa parizerom unutra. M i ja nismo izbirljivi i čistimo tanjure, dok Zec opet čeprka komade salame van iz kajgane. Obavljamo standardnu higijenu za motore, a Zec se sjeti da osim užadi ima i gurtnu sa španerom.  Tu on i ja opet pokazujemo zavidni IQ i ne uspijevamo našpanati gurtnu. M se uspio snaći, iako je jeftina baumax gurtna i njega nacimala.  Sve je spremno i krećemo prema Boračkom jezeru, a prije toga se penjemo na Borašnicu.

Put na Borašnicu nas je jako dobro razbudio. Prvi dio se vozi po svježe nasutom dubokom makadamu, pa moraš biti ili na gasu, ili prednji kraj svako malo opasno zapliva. Zatim slijedi klasika – krupno slobodno kamenje, serpentine, bez mogućnosti predaha, Zec mi garant jebe sve po spisku, a fino sam nas ujutro sve utješio da ćemo danas imati laganu turističku vožnjicu. Motori opet na rubu kuhanja, i tako konstantno do vrha. Moram reći da je promjena prijenosta (+3 na zadnjem lancaniku) bila pun pogodak. Kvacilo sam liznuo svega nekoliko puta, i to ne zato što  mi je prva prebrza, već samo da prekinem proklizavanje.

Na vrhu Borašnice:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520130.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520132.jpg


Kratka pauza za cigaru, i nazad dolje istim putem, pa pauza u debeloj hladovini terase uz jezero:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520137.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520138.jpg


Boračko jezero ima smještajne kapacitete, kamp, birtiju, blizu su lokaliteti za rafting i pecanje. Uglavnom – popularno izletište. Plaća se ulaz – nevjerojatnih dvije marke.

Nakon što smo se odmorili, pičimo dalje uz Neretvu prema jugoistoku, prelazimo na drugu stranu i okrećemo na sjever prema Visočici. Visočica je puno pitomija od prethodnih nekoliko planina, čak je jedna dionica asfaltirana, što je za sve bilo olakšanje. Penjući se uhvatili smo jato konjova kako pasu:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520140.jpg


Zec nije bio raspoložen za seks, pa nismo mogli provjeriti može li se zaista križanjem zeca i konja dobiti zekonja.

Enivej, nastavljamo dalje, ali ne lezi vraže, na pitomoj Visočici puca gurtna te Wall-E i kofer završavaju naglavačke na podu:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520142.jpg


Pregledavam Wall-E-ja – sve je u redu, ima samo šljivu na oku. Pregledavam kofer – nije ništa sjebaniji nego što je bio. Ništa, proglašavamo pauzu za jelo (špek i luk, a što drugo) i ponovo gurtnamo kofer...

BosnaSaMakazicomIZecom%2520146.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520145.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520144.jpg


Odmah nakon Visočice slijedi nam uspon na Bjelašnicu. Tu teren opet postaje malo konkretniji:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520149.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520150.jpg



Na sljedećoj pauzi doživljavam šok. Jadni Wall-E se obezglavio. Čini se da mu je dopizdilo truckanje, a očito mu je i onaj pad na glavu ipak nanio ozbiljne ozljede. Jebenti lebac, kako ću to priopćiti skwo?

BosnaSaMakazicomIZecom%2520151.jpg


Gutam knedle, ali nastavljamo i penjemo se na vrh Bjelašnice:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520152.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520154.jpg


Ovoj sceni nedostaje još samo snijeg i kip Vučka:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520155.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520156.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520158.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520160.jpg


BosnaSaMakazicomIZecom%2520163.jpg


Odmah na početku spusta sa Bjelašnice (BTW, početni dio je prilično strm i kamenit, nema šanse da staneš jednom kad kreneš) – Makazici krepa motor. Ni više ni manje – ali mora prebaciti na rezervu, a nije još ni 500 km napravio sa tankom. Svašta.  Nakon prebacivanja na rezervu i malo težeg paljenja (ipak je njegov motor nenaviknut na rezervu) pičimo preko Igmana u Sarajevo i time završavamo naš kratki đir.

Ovo je bila ruta zadnjeg dana:

rutaDan4.jpg


M i Zec će prespavati u Sarajevu pa sutra idu u posjete livanjskoj i splitskoj enduro sekciji, a ja glavnom cestom i autocestom (Sarajevo – Zenica – Doboj – Sl. Brod – ZG) odmah pičim za ZG.

Još je ostalo samo da vam pokažem što kamenje napravi od gume. Podsjećam – na đir sam krenuo sa skoro pa novom gumom, nije imala ni 400 km, što znači da u ovom trenutku ima nepunih 1.500 km:

BosnaSaMakazicomIZecom%2520166.jpg


Isti penis se dogodio i sa gumama na Zecovom i Makazičinom motoru...



Kraj

„Jebeš zemlju koja Bosne nema“(c).
Ovo je bio odličan đir sa odličnom ekipom. Ponovilo se, ali pri 10 stupnjeva nižoj temperaturi!

Ostalo se samo zahvaliti, to je moderno,  pa se i zahvaljujem:

1) Makazici, što mi je pripremio motor za put. Ne samo pripremio, nego i nabuđio.
2) Zecu, što je imao gurtnu sa sobom
3) Makazici, što nosi toliko alata i dijelova da je spreman riješiti bilo kakvu tehničku začkoljicu na putu, tako da ja mogu nositi samo rezervne gaće
4) Zecu, što nije ozbiljno mislio  kad je spominjao disko
5) Nepoznatom tipu koji je pisao meni za motel Rama, pa mi je vokabular bogatiji za riječ hemendex, što je u rangu(iako nije na istog tipa) sa bežičnim wirelessom, povratnim feedbackom i kratkim breefingom
6) Konobaru u motelu rama, koji to zaista izgovara hemendex
 
Pratim sa iznimnim zanimanjem. Primjećujem da se level 3 nabuđivač bokun osušija... :mrgreen:


©
 
Super fotke i đir.  (y)
BTW, da niste možda vi bili negdje oko Bos. Petrovca u bircu s desne strane u subotu rano poslijepodne (ca. 13-14h)?
Vidio sam 3 KTM-a sparkana ispred.
 
3 katemea na jednon mistu... :misli: Garant su oni bili.


©
 
natipkao sam i drugi dan, odmah ispod prvog posta, da mi sve bude na okupu. nastavak slijedi...
 
Jebeno. Primjećujem segregaciju po pitanju mašina, makazicin stroj nije bio pod ceradom na Pivskom jezeru. Ponašate se prema njemu kao da Yamahu vozi.

Bosna izgleda prejebeno, nadam se da ćeš imati volje još jednom provozati tim krajevima, pa da te i mi na Yamahama možemo pratiti. Bilježim se za taj dan.
 
umetnuo sam i treći dan...

@svakak - naravno  (y)  (y)
 
cosmic said:
3 katemea na jednon mistu... :misli: Garant su oni bili.


©
u manjem broju nesmiju ni ić daleko..  :LOL:
 
Slije strava, a Bosna predivna.


btw, i ja bi se nekom drugom prilikom rado pridružija, pa makar cestom mora do zg vozit.  :mrgreen:
 
rišpekt :naklon:
(y)


:mrgreen:
 
Totalna pljuga. :palacdolje:
Ni đir, ni motori, ni ekipa...
Neću ovo više pratit. :palacdolje:













:eek:pakoljut: :zid: :mortal:
 
Evo ubacih i zadnji dio(počinje sa "četvrti dan") u isti post kao i prethodni.
To je to što se mene tiče.