2W
Active member
Savršeno vrime i dan-dva praznoga hoda moglo je rezultirati samo onome šta smo več neko vrime ja i moj kolega sa broda priželjkivali – iznajmiti motore i ćirniti u unutrašnjost otoka . Kolega , kapetan broda također je zaljubljenik u motore , a dilimo i strast prema brdu i makadamu koje on obilazi na svome XT-u 660 , a ja san to isto radija na neuništivome KLE-u 500 dok nisan uzeja TDM-a.
Prvotni plan je bija uzeti Transalpa i DR-a 650 , i makniti se sa uzarenoga asfalta i betona Larnake , grada u kojemu je skoro pa nemoguce sresti pravoga Ciprota . Prevladavaju britanci te doseljenici iz bivšeg istocnog bloka, bilo oni siromasni koji su dosli traziti kruha, bilo oni bezobrazno bogati koji imaju imanja u okolici Larnake .
Sve sta smo planirali razvodnilo se prolaskom kroz vrata ureda di smo uzimali motore . DR je bija u najmu , a za Transalpa traže jebenih 800 ojra kesha pologa i minimum 3 dana najma . Ogledali smo se po dučanu , a iz kantuna su nas otuzno gledali Kymco Venox te par skutera . JBG sta ces sad , uzmi sta ima (Venox i PGO 150 ccm) i idemo „bilo di“ .
Strojevi
:
(Powered by frubar.net)
To „bilo di“ je imalo naglasak na Vavatsiniu , selo u planinama popularno medju ovdasnjim bikerima , a na koje nam je ukazao nas agent na Cipru koji i sam vozi motore . Tek posli smo zakljucili da je za popularnost Vavatsinie medju bikerima zasluzna ipak cesta koja vodi do samoga sela.
U uredu smo bacili letimican pogled na kartu , i odlucili se pouzdati u moje fotografsko pamcenje za koje nisam siguran da ga imam . Livanje goriva ... „punih“ 7 ltr. I dimi .
(Powered by frubar.net)
Put nas je vodija kroz Kalo Chorio , Agia Annu , Pyrga-u i nakon nekih 20-30 km znakovlje se više nije poklapalo sa kartom u mome mozgu .... jebenti fotografsko pamcenje , a i table na grčkome (smart phone i aplikacije smo zanemarili za taj dan). Hebe nas se , imamo dan isprid sebe , pune motore i idemo lagano „bez pameti“ . Međutim taj „krivi smjer“ je donija nesto dobro . Od cilog mnoštva manastira na Cipru odlucili smo slijediti znak koji nas je upučivao prema manastiru Stavrovouni . Odmah nakon skretanja cesta nas je vodila serpentinama prema manastiru koji se smistija na vrh brda cca. 700m nadmorske visine . Par fotki na vrhu i ćakula sa turistom iz Slovenije bilo je dovoljno .
(Powered by frubar.net)
Idemo dalje nazad u smjeru planina koje su se jasno vidile sa Stavrovunija . Odlučili smo malo skreniti do antena koje su nam privukle pozornost , ali mi je sve skupa djelovalo jezivo i neprirodno pa smo brzo kidnili dalje .
(Powered by frubar.net)
Vračamo se na križanje sa kojega smo došli te skrečemo livo i prolazimo kroz sela Komos i Delikipos . Krajolik se minja , sve postaje zelenije , ceste pustije te se prepuštamo idili bez puno građevina .
(Powered by frubar.net)
Nakon 15-ak km kroz brda ulazimo u mali gradić ... tabla kaže Lefkara . Nakon mnoštva bezličnih građevina , koja su u skupinama činila isto tako bezlična i sterilna naselja , napokon nalazimo na ono čemu smo se cilo vrime nadali . Prolazimo kroz kale među kamenim kučama u kojima vlada nekakava posebna atmosfera . Misto ima „ono nešto „ i odlučujemo se zaustaviti i malo pročakulati sa mještanima . Vrlo brzo saznajemo da se mještani od davnina bave ručnom izradom nakita i ikona od srebra , te čipkom . Primječujemo da skoro i nema kuče gdje se ne nude rukotvorine . Kupujemo par sitnica , poklončića za doma i naravno kava . Hladovina ispod vinove loze čini svoje i prepuštamo se dojmovima .
(Powered by frubar.net)
Nakon Lefkare ... motoristički med ... predivna zavojita planinska cesta . Uživam u krajoliku , prepuštan se cesti , PGO nije TuDuM hehehe ali ko ga hebe . Brzo stižemo do Vavatsinie , nekadašnjeg pastirskoga sela sa nekakvih 70-80 stanovnika . Slika , dvi i triba lagano nazad .
(Powered by frubar.net)
Do Larnake smo se vračali manje-više istim putem i stigli taman u predvečerje . Za ogroman „trud“ smo se nagradili sa tradicionalnim Souvlakijem i po kil pive svakome . Nakon vožnje po vručini piva je učinila svoje i tilo je tražilo položaj „horizontala“ po hitnome postupku .
Izlet za minus pet , ipak je falija motor hehehe .
P.S . Slike ne idu nego ovako , internet hebeno loš .
Prvotni plan je bija uzeti Transalpa i DR-a 650 , i makniti se sa uzarenoga asfalta i betona Larnake , grada u kojemu je skoro pa nemoguce sresti pravoga Ciprota . Prevladavaju britanci te doseljenici iz bivšeg istocnog bloka, bilo oni siromasni koji su dosli traziti kruha, bilo oni bezobrazno bogati koji imaju imanja u okolici Larnake .
Sve sta smo planirali razvodnilo se prolaskom kroz vrata ureda di smo uzimali motore . DR je bija u najmu , a za Transalpa traže jebenih 800 ojra kesha pologa i minimum 3 dana najma . Ogledali smo se po dučanu , a iz kantuna su nas otuzno gledali Kymco Venox te par skutera . JBG sta ces sad , uzmi sta ima (Venox i PGO 150 ccm) i idemo „bilo di“ .
Strojevi
:
(Powered by frubar.net)
To „bilo di“ je imalo naglasak na Vavatsiniu , selo u planinama popularno medju ovdasnjim bikerima , a na koje nam je ukazao nas agent na Cipru koji i sam vozi motore . Tek posli smo zakljucili da je za popularnost Vavatsinie medju bikerima zasluzna ipak cesta koja vodi do samoga sela.
U uredu smo bacili letimican pogled na kartu , i odlucili se pouzdati u moje fotografsko pamcenje za koje nisam siguran da ga imam . Livanje goriva ... „punih“ 7 ltr. I dimi .
(Powered by frubar.net)
Put nas je vodija kroz Kalo Chorio , Agia Annu , Pyrga-u i nakon nekih 20-30 km znakovlje se više nije poklapalo sa kartom u mome mozgu .... jebenti fotografsko pamcenje , a i table na grčkome (smart phone i aplikacije smo zanemarili za taj dan). Hebe nas se , imamo dan isprid sebe , pune motore i idemo lagano „bez pameti“ . Međutim taj „krivi smjer“ je donija nesto dobro . Od cilog mnoštva manastira na Cipru odlucili smo slijediti znak koji nas je upučivao prema manastiru Stavrovouni . Odmah nakon skretanja cesta nas je vodila serpentinama prema manastiru koji se smistija na vrh brda cca. 700m nadmorske visine . Par fotki na vrhu i ćakula sa turistom iz Slovenije bilo je dovoljno .
(Powered by frubar.net)
Idemo dalje nazad u smjeru planina koje su se jasno vidile sa Stavrovunija . Odlučili smo malo skreniti do antena koje su nam privukle pozornost , ali mi je sve skupa djelovalo jezivo i neprirodno pa smo brzo kidnili dalje .
(Powered by frubar.net)
Vračamo se na križanje sa kojega smo došli te skrečemo livo i prolazimo kroz sela Komos i Delikipos . Krajolik se minja , sve postaje zelenije , ceste pustije te se prepuštamo idili bez puno građevina .
(Powered by frubar.net)
Nakon 15-ak km kroz brda ulazimo u mali gradić ... tabla kaže Lefkara . Nakon mnoštva bezličnih građevina , koja su u skupinama činila isto tako bezlična i sterilna naselja , napokon nalazimo na ono čemu smo se cilo vrime nadali . Prolazimo kroz kale među kamenim kučama u kojima vlada nekakava posebna atmosfera . Misto ima „ono nešto „ i odlučujemo se zaustaviti i malo pročakulati sa mještanima . Vrlo brzo saznajemo da se mještani od davnina bave ručnom izradom nakita i ikona od srebra , te čipkom . Primječujemo da skoro i nema kuče gdje se ne nude rukotvorine . Kupujemo par sitnica , poklončića za doma i naravno kava . Hladovina ispod vinove loze čini svoje i prepuštamo se dojmovima .
(Powered by frubar.net)
Nakon Lefkare ... motoristički med ... predivna zavojita planinska cesta . Uživam u krajoliku , prepuštan se cesti , PGO nije TuDuM hehehe ali ko ga hebe . Brzo stižemo do Vavatsinie , nekadašnjeg pastirskoga sela sa nekakvih 70-80 stanovnika . Slika , dvi i triba lagano nazad .
(Powered by frubar.net)
Do Larnake smo se vračali manje-više istim putem i stigli taman u predvečerje . Za ogroman „trud“ smo se nagradili sa tradicionalnim Souvlakijem i po kil pive svakome . Nakon vožnje po vručini piva je učinila svoje i tilo je tražilo položaj „horizontala“ po hitnome postupku .
Izlet za minus pet , ipak je falija motor hehehe .
P.S . Slike ne idu nego ovako , internet hebeno loš .
