lucija
New member
U moru mojih neurednih spisa nema ni jedne motorističke priče, a živim s motoristom već deset godina !
Žene takvih frajera nisu dovoljno združene kako bi se educirale o svim ljepotama koje propuštaju, čekajući u foteljama svoje neobične muževe da se vrate – tko zna otkud..
I sama sam prošla sve faze i metamorfoze ne bih li, konačno, shvatila kako moj suprug nije čudovište , iako nije ni James Dean…
Moje poimanje takvih, njemu sličnih, svodilo se u dvadesetim, na izazivanje ljubomore kod tadašnjih suparnica . Kako su hormoni divljali tako smo tjerali neke «brzine» i pokazivali izgelirane frizure-postojane-bez trovremenskog Tafta…kakva kaciga, buraz, samo nek me cijelo selo vidi, to sam ja, ovo je moj motor i moja cura!! Pravi sam provincijski indolentni seljo, ali to ne znam i zato sam faca, bar u lokalnoj birtiji…I tako su prolazile godine, a ovaj moj, za razliku od mene, nije želio klasično odrastanje pa je kupio malo veću igračku..Bila sam bombardirana pričama s putovanja koja me uopće nisu zanimala, dosadne slike svud oko nas, pa ti nepodnošljivi izleti i njegova odsutnost..Bože, moj muž je monstrum !! Dnevna kravata i poslovna strka u trenu se okretala i postajao je zadrti zaljubljenik u svoju pilu !! Gubila sam bitku..Njegovi pozivi na zajednička putovanja nisu bili na «mojem nivou» pa sam se zadovoljavala nažicati za svako njegovo putovanje koju papirnatu novčanicu i to mi je bila krasna ucjena….ali ne zadugo..
Moje su nedjelje vrištale od dosade, a njegov izraz lica, kad bi se vraćao s vožnji, bio je nepodnošljivo sretan..
E pa dobro, idemo nešto promijeniti !! Naći ću ljubavnika (ha, ha ) dok ga nema, ili -ostavit ću ga jer ga nikad nema (ha ha), ili vratit ću se starcima (i oni su prošvikali i tjeraju me s njim) ,ili tužit ću ga mami ( pun pogodak !! – napala me kako njezin sinek puno radi i treba se relaksirati pa nek se lijepo i ja vozim..) POŠIZILA SAM!!
I eto me sad metamorfozirane u potpunosti…postala sam bikerica. Ja ? Zadrta mimoza, zaljubljenica u prinčeve i knjige, klasična romantičarka i totalno neavanturistički nastrojena….krenula u vožnje…i to onak, bezveze, jedne nedjelje, pa druge nedjelje, pa treće.. pa subotom..Lijepo je rekao dr. Kos ovom mom- A kaj će ti baba na motoru, samo «strošak» duplo košta, a isto zadovoljstvo..
Zatražila sam odmah propisnu jaknicu, pa hlačke, pa Shoei srebrnu, da mi paše uz nakit (baba ko baba) i tak…
Znaš kaj se dogodilo tada ? Netko mi je otvorio rolete ! Ovaj moj puno zgodnije izgleda u tom crnom moto izdanju, ruke su mu nekako jače, njegove (najljepše) ruke djeluju mi moćno na toj pili i ne mogu shvatiti da mi je 18 godina naše veze trebalo da shvatim kako je on jedini čovjek kojem mogu sjesti na motor i prepustiti mu upravljanje svojim životom samo tako..
Ti dečki uopće nisu takvi kreteni- pomislih na našem posljednjem izletu- nisu kao oni s popodnevnih kava i snobovskih terasa…naočalice, hlačke, curice s maskama za ronjenje (Daliborov patent-pusa), miris i skupa cigara, pa fini autić…fuj..Muškost se ne dokazuje, ona se živi i odiše sama svojom snagom…Mi, žene bikera (onih iznad trideset koji znaju tek sad što sve nama treba) smo, zapravo, privilegirana sortica !!
To su pravi romantičari koji vas neprestano iznenađuju otkrivanjem nezamislivo krasnih mjesta, časte vas delicijama na svakom izletu, duh im je mlad, puno se smiju i nude vam sporije starenje..uglavnom su dobričine i poštenjačine i veliki klinci u duši koji nikada neće odrasti i pretvoriti se u dosadne papučare koji ne smiju s dečkima na cugu jer nisu « dovoljno platili»…Nisam ni znala da život može biti toliko ispunjen samo ako se odmakneš od stereotipne, malograđanske glume i etiketa, od svoje titule i pristaneš osloboditi zvjerku u sebi vrišteći (u srcu) od uzbuđenja na visokoj brzini i praznoj cesti..dok ide – ide..Bolje je nego umrijeti u fotelji od šećera kojem si izložen prežderavajući se iz dosade i obijesti…jer u svom presavršenom svijetu nisi pronašao smisao..
Žene takvih frajera nisu dovoljno združene kako bi se educirale o svim ljepotama koje propuštaju, čekajući u foteljama svoje neobične muževe da se vrate – tko zna otkud..
I sama sam prošla sve faze i metamorfoze ne bih li, konačno, shvatila kako moj suprug nije čudovište , iako nije ni James Dean…
Moje poimanje takvih, njemu sličnih, svodilo se u dvadesetim, na izazivanje ljubomore kod tadašnjih suparnica . Kako su hormoni divljali tako smo tjerali neke «brzine» i pokazivali izgelirane frizure-postojane-bez trovremenskog Tafta…kakva kaciga, buraz, samo nek me cijelo selo vidi, to sam ja, ovo je moj motor i moja cura!! Pravi sam provincijski indolentni seljo, ali to ne znam i zato sam faca, bar u lokalnoj birtiji…I tako su prolazile godine, a ovaj moj, za razliku od mene, nije želio klasično odrastanje pa je kupio malo veću igračku..Bila sam bombardirana pričama s putovanja koja me uopće nisu zanimala, dosadne slike svud oko nas, pa ti nepodnošljivi izleti i njegova odsutnost..Bože, moj muž je monstrum !! Dnevna kravata i poslovna strka u trenu se okretala i postajao je zadrti zaljubljenik u svoju pilu !! Gubila sam bitku..Njegovi pozivi na zajednička putovanja nisu bili na «mojem nivou» pa sam se zadovoljavala nažicati za svako njegovo putovanje koju papirnatu novčanicu i to mi je bila krasna ucjena….ali ne zadugo..
Moje su nedjelje vrištale od dosade, a njegov izraz lica, kad bi se vraćao s vožnji, bio je nepodnošljivo sretan..
E pa dobro, idemo nešto promijeniti !! Naći ću ljubavnika (ha, ha ) dok ga nema, ili -ostavit ću ga jer ga nikad nema (ha ha), ili vratit ću se starcima (i oni su prošvikali i tjeraju me s njim) ,ili tužit ću ga mami ( pun pogodak !! – napala me kako njezin sinek puno radi i treba se relaksirati pa nek se lijepo i ja vozim..) POŠIZILA SAM!!
I eto me sad metamorfozirane u potpunosti…postala sam bikerica. Ja ? Zadrta mimoza, zaljubljenica u prinčeve i knjige, klasična romantičarka i totalno neavanturistički nastrojena….krenula u vožnje…i to onak, bezveze, jedne nedjelje, pa druge nedjelje, pa treće.. pa subotom..Lijepo je rekao dr. Kos ovom mom- A kaj će ti baba na motoru, samo «strošak» duplo košta, a isto zadovoljstvo..
Zatražila sam odmah propisnu jaknicu, pa hlačke, pa Shoei srebrnu, da mi paše uz nakit (baba ko baba) i tak…
Znaš kaj se dogodilo tada ? Netko mi je otvorio rolete ! Ovaj moj puno zgodnije izgleda u tom crnom moto izdanju, ruke su mu nekako jače, njegove (najljepše) ruke djeluju mi moćno na toj pili i ne mogu shvatiti da mi je 18 godina naše veze trebalo da shvatim kako je on jedini čovjek kojem mogu sjesti na motor i prepustiti mu upravljanje svojim životom samo tako..
Ti dečki uopće nisu takvi kreteni- pomislih na našem posljednjem izletu- nisu kao oni s popodnevnih kava i snobovskih terasa…naočalice, hlačke, curice s maskama za ronjenje (Daliborov patent-pusa), miris i skupa cigara, pa fini autić…fuj..Muškost se ne dokazuje, ona se živi i odiše sama svojom snagom…Mi, žene bikera (onih iznad trideset koji znaju tek sad što sve nama treba) smo, zapravo, privilegirana sortica !!
To su pravi romantičari koji vas neprestano iznenađuju otkrivanjem nezamislivo krasnih mjesta, časte vas delicijama na svakom izletu, duh im je mlad, puno se smiju i nude vam sporije starenje..uglavnom su dobričine i poštenjačine i veliki klinci u duši koji nikada neće odrasti i pretvoriti se u dosadne papučare koji ne smiju s dečkima na cugu jer nisu « dovoljno platili»…Nisam ni znala da život može biti toliko ispunjen samo ako se odmakneš od stereotipne, malograđanske glume i etiketa, od svoje titule i pristaneš osloboditi zvjerku u sebi vrišteći (u srcu) od uzbuđenja na visokoj brzini i praznoj cesti..dok ide – ide..Bolje je nego umrijeti u fotelji od šećera kojem si izložen prežderavajući se iz dosade i obijesti…jer u svom presavršenom svijetu nisi pronašao smisao..
