Moje avanture (9. priča - Wiesen, Beč, ZG, Pula, Gardaland, Milano)
- Thread starter Nike
- Start date
Piaggissimo
New member
Banditos
New member
Prijo nisi normalan...svaka ti cast... daj pohvataj sponzora sta,mora bit zainteresiranih,nema ovakvih ljudi na svakom koraku..bar da pokrijes dio troskova,koji i jesu bice najveci problem u ciloj prici (jer volju i celicna muda imas),ja se nebi skida sa motora da nije posla svaki dan i troskova 
hehe
evo trenutno u nas si ti i Raklela za koje znam da jedete asfalt za svaku pohvalu,i Respect Malnaru (iako je iz ZG ),on je znao kvalitetne ture nepravit jos sa v-MAX-om..ali bez sponzora..nista od te price
heheevo trenutno u nas si ti i Raklela za koje znam da jedete asfalt za svaku pohvalu,i Respect Malnaru (iako je iz ZG
),on je znao kvalitetne ture nepravit jos sa v-MAX-om..ali bez sponzora..nista od te priceNike
Active member
Ima ih puno jačih od mene. Rakela je nedavno počea ratsurat. Sinoć smo baš zajedno u Bounty-ju kovali nove planove i razmjenjivali rute i iskustva.Banditos said:Prijo nisi normalan...svaka ti cast... daj pohvataj sponzora sta,mora bit zainteresiranih,nema ovakvih ljudi na svakom koraku..bar da pokrijes dio troskova,koji i jesu bice najveci problem u ciloj prici (jer volju i celicna muda imas),ja se nebi skida sa motora da nije posla svaki dan i troskova
evo trenutno u nas si ti i Raklela za koje znam da jedete asfalt za svaku pohvalu,i Respect Malnaru (iako je iz ZG
Sponzore ne tražim. Ako imam para vozim se, ako nemam stojim doma i igram na Zeldu
Banditos
New member
Da na Zeldu.. kralj si..bio sam luuud za tom igrom dok sam imao vremena igrat,jos dok je bila Final phantasy.
Da,Žeki je pocea od nedavno,a i prije bi on sigurno da nije bilo onog shita od kojeg dobro hoda na noge,i fala Bogu da se oporavio odlicno.
Ali mi je glupo da ne trazis sponzore,zasto ne pokrit dobar dio puta ako mozes,a nista te ne kosta zaljepit naljepnicu pokoju.. ima bi za vise se vozit ako nista
inace,svaka ti cast,po meni touring i je glavna bit motora,ako ne putujes,to nije to...alacdolje:
kralj si..bio sam luuud za tom igrom dok sam imao vremena igrat,jos dok je bila Final phantasy.Da,Žeki je pocea od nedavno,a i prije bi on sigurno da nije bilo onog shita od kojeg dobro hoda na noge,i fala Bogu da se oporavio odlicno.
Ali mi je glupo da ne trazis sponzore,zasto ne pokrit dobar dio puta ako mozes,a nista te ne kosta zaljepit naljepnicu pokoju.. ima bi za vise se vozit ako nista
inace,svaka ti cast,po meni touring i je glavna bit motora,ako ne putujes,to nije to...
alacdolje:Nike
Active member
Sedma priča:
Prva duža vožnja u 2006.
1997 sam bendu KUD IDIJOTI bio gost u spotu za pjesmu "WE SALUTE YOU" koji je sniman na koncertu u tadašnjem OTV domu u Zagrebu (Boogaloo). I Sale iz KUD Idijota me u četvrtak 18.05. nazvao da 20.5.2006 u Uljaniku u Puli snimaju LIVE DVD povodom 25. godišnjice postojanja i da bi volili da im budem gost u toj pjesmi, kao šta sam Hladnom pivu bio gost. Naravno da nisam mogao odoliti pozivu. Iako sam znao da su taj vikend utrke ALPE ADRIA na Grobniku, u svom uobičajenom stilu kopao sam po netu da vidim ima li usput još neki koncert i našao 19.05 Let3 u Gothamu u Zadru. Super, tako da u subotu imam manje za vozit do Rijeke. Nazvao frenda, pjevača iz punk benda Alergija i dogovorili se da kod njega prespavam. Krenuo u petak navečer oko 21h. Put je šta se vremena tiče bio OK, iako je pao mrak, bilo je toplo. Stao u Vodicama na piću, mimoišao se s Matom s foruma i nastavio vožnju prema Zadru. Bio je totalni mrak i negdje kod Biograda mi je lisica istrčala na cestu. Toliko je blizu mene izletila da nisam stigao ni zakočiti. Malo mi je srce stalo, ali ni prvi ni zadnji put. Na koncertu brdo poznate ekipe. Član foruma Medo me prepoznao i počastio me pićem. Hvala još jednom. Let 3 dobri kao i uvijek.
Poslje koncerta, oko 05 ujutro umjesto na spavanje (a znao sam da će tako bit kad punkeri to sređivaju) išli smo na neki tulum. Brdo rulje poznate i nepoznate. Ovaj mi je poznat a ne znam odakle, pa sam morao započet razgovor
Pitam ja njega:
-Izvini jeli se mi možda znamo?
-Ne znamo
-Jesi ti slučajno iz Splita
-Jesam, ali ne znaš me odatle
-Znači ti mene onda znaš
-Ne znam
-Pa kako onda znaš da te ja ne znam iz Splita
-Vjerojatno me znaš s televizije, glumim u seriji "Zabranjena ljubav"
Tu sam umro od smjeha. Tulum se nastavio do jutra a ja sam se srušio oko 6h i u 9 me probudila galama. Ovi nisu čitavu noć spavali, a vidim i da ne namjeravaju pa sam se odlučio odmah krenuti prema Grobniku. Išao sam starom cestom preko "novog Masleničkog mosta"
Šokirao sam se kako naši uređuju cestu: iskopaju obe strane i onda sa 10'' kotačima vozi po makadamu
Na Grobnik sam stigao oko 12.30. Održavale su se utrke mađarskog GSX-R KUPA
A bilo je i posjetitelja i iz drugih susjednih zemalja
Počelo se oblačiti i zbrisao sam oko 16h u Pulu, da stignem do tonske probe. Odlučio sam ići preko Učke, da ne platim cestarinu.
Iako sam uživao u krajoliku, smrzao sam se kao kreten. Naviknut od sinoć da nije hladno, obukao sam se više proljetno i gore sam se skockoledio. Računao sam da će bit toplije kad siđem, ali kad je zima već ušla u kosti, nema spasa. Na spuštanju sam zapalio pakne i morao kočit samo prednjom (prednja kočnica na Vespi u Splitu ima popularni naziv "smrt"). I zbog uštede od 27 kuna riskirao sam da izgubim glavu i razbolio se. Stigao pred Uljanik taman pred tonsku probu i tresem se šta od zime šta od vibracija Vespe. Ispao mi mobitel iz ruke. Išao frendovima pokazat neke slike, ispao mi fotić i izletile mu baterije. Ovi se čude šta mi je, kažu "popij pivo, da se prestaneš tresti", a ja skužim da mi nema ključeva od Vespe. Tražim okolo, trčim do Vespe, a Vespi otključan upravljač i ključeva nema. Nikad, ama baš nikad je nisam ostavio otključanu. Vraćam se unutra i neki tip mi vratio ključeve, kaže da ih je našao tu na podu kod motora, a prošao je pored mene dok sam trčao vani sa kacigom u ruci i nije mi ih tada vratio... Nema veze, zahvalio sam mu se i platio mu piće. Ipak, mogao mi je i ne vratiti ih, a ja bi ostao u Puli lajati na mjesec, jer mogao sam i bez Vespe ostati...
[/quote]
Na koncertu je bilo odlično. Prehlađen i promukao, otpjevao sam kako treba. Na žalost ostali gosti koji su bili najavljeni u drugim pjesmama su se ispričali i nisu došli tako da sam ja jedini gost na tom DVD-u koji tek treba izaći.
Ja:
Sale i Tusta:
Bucolini:
Dejo:
Ja i Mogway:
Video snimka (loš je zvuk, ali isplati se pogledati)
http://www.youtube.com/watch?v=XZAxcjclkO8
Poslje koncerta ostali još par sati u Uljaniku, a ujutro sam rano navio budilicu da stignem šta prije na Grobnik. Ovaj put sam, naravno, prošao kroz tunel Učka, (nikad više preko brda). Stigla je i čitava ekipa iz Splita, nisu vjerovali da ću opet na Vespi putovati. Upoznao još brdo ekipe s foruma. (Sakica)
vidio opet Medu
Pogledao par utrke prvenstva Hrvatske i ostao bi gledati zadnju utrku i oko 16h zovem kolegu u igraonici u Splitu gdje moram biti u 21h da smijem li mu malo zakasniti, da bi pogledao još jednu utrku, ovaj zamalo počeo plakati kad je čuo da sam 400 km od Splita, da mu cura dolazi, bla bla, da mu MORAM stiči do 21h. Ekipa iz Eureke koja je to došla navijat za Điđija mi nije vjerovala da ću stići za 5 sati na Vespi do Splita. Sve za kolegu! Vožnja na nož, biti ili ne biti. Na dionici Rijeka - Maslenica potrošnja mi je bila samo 4 litre, a dionicu do Splita sam odvozio autoputem. Zbog produženog malossi prijenosa max speed mi je tada bio preko 125 km/h! i uz ukupno 5 zaustavljanja sam ipak stigao na vrijeme i nazvao brata, koji mi je jedini vjerovao da mogu stići za 5 sati. Sve u svemu još jedan nezaboravan vikend sa pređenih 1100 kilometara u 48 sati.
Prva duža vožnja u 2006.
1997 sam bendu KUD IDIJOTI bio gost u spotu za pjesmu "WE SALUTE YOU" koji je sniman na koncertu u tadašnjem OTV domu u Zagrebu (Boogaloo). I Sale iz KUD Idijota me u četvrtak 18.05. nazvao da 20.5.2006 u Uljaniku u Puli snimaju LIVE DVD povodom 25. godišnjice postojanja i da bi volili da im budem gost u toj pjesmi, kao šta sam Hladnom pivu bio gost. Naravno da nisam mogao odoliti pozivu. Iako sam znao da su taj vikend utrke ALPE ADRIA na Grobniku, u svom uobičajenom stilu kopao sam po netu da vidim ima li usput još neki koncert i našao 19.05 Let3 u Gothamu u Zadru. Super, tako da u subotu imam manje za vozit do Rijeke. Nazvao frenda, pjevača iz punk benda Alergija i dogovorili se da kod njega prespavam. Krenuo u petak navečer oko 21h. Put je šta se vremena tiče bio OK, iako je pao mrak, bilo je toplo. Stao u Vodicama na piću, mimoišao se s Matom s foruma i nastavio vožnju prema Zadru. Bio je totalni mrak i negdje kod Biograda mi je lisica istrčala na cestu. Toliko je blizu mene izletila da nisam stigao ni zakočiti. Malo mi je srce stalo, ali ni prvi ni zadnji put. Na koncertu brdo poznate ekipe. Član foruma Medo me prepoznao i počastio me pićem. Hvala još jednom. Let 3 dobri kao i uvijek.
Poslje koncerta, oko 05 ujutro umjesto na spavanje (a znao sam da će tako bit kad punkeri to sređivaju) išli smo na neki tulum. Brdo rulje poznate i nepoznate. Ovaj mi je poznat a ne znam odakle, pa sam morao započet razgovor
Pitam ja njega:
-Izvini jeli se mi možda znamo?
-Ne znamo
-Jesi ti slučajno iz Splita
-Jesam, ali ne znaš me odatle
-Znači ti mene onda znaš
-Ne znam
-Pa kako onda znaš da te ja ne znam iz Splita
-Vjerojatno me znaš s televizije, glumim u seriji "Zabranjena ljubav"
Tu sam umro od smjeha. Tulum se nastavio do jutra a ja sam se srušio oko 6h i u 9 me probudila galama. Ovi nisu čitavu noć spavali, a vidim i da ne namjeravaju pa sam se odlučio odmah krenuti prema Grobniku. Išao sam starom cestom preko "novog Masleničkog mosta"
Šokirao sam se kako naši uređuju cestu: iskopaju obe strane i onda sa 10'' kotačima vozi po makadamu
Na Grobnik sam stigao oko 12.30. Održavale su se utrke mađarskog GSX-R KUPA
A bilo je i posjetitelja i iz drugih susjednih zemalja
Počelo se oblačiti i zbrisao sam oko 16h u Pulu, da stignem do tonske probe. Odlučio sam ići preko Učke, da ne platim cestarinu.
Iako sam uživao u krajoliku, smrzao sam se kao kreten. Naviknut od sinoć da nije hladno, obukao sam se više proljetno i gore sam se skockoledio. Računao sam da će bit toplije kad siđem, ali kad je zima već ušla u kosti, nema spasa. Na spuštanju sam zapalio pakne i morao kočit samo prednjom (prednja kočnica na Vespi u Splitu ima popularni naziv "smrt"). I zbog uštede od 27 kuna riskirao sam da izgubim glavu i razbolio se. Stigao pred Uljanik taman pred tonsku probu i tresem se šta od zime šta od vibracija Vespe. Ispao mi mobitel iz ruke. Išao frendovima pokazat neke slike, ispao mi fotić i izletile mu baterije. Ovi se čude šta mi je, kažu "popij pivo, da se prestaneš tresti", a ja skužim da mi nema ključeva od Vespe. Tražim okolo, trčim do Vespe, a Vespi otključan upravljač i ključeva nema. Nikad, ama baš nikad je nisam ostavio otključanu. Vraćam se unutra i neki tip mi vratio ključeve, kaže da ih je našao tu na podu kod motora, a prošao je pored mene dok sam trčao vani sa kacigom u ruci i nije mi ih tada vratio... Nema veze, zahvalio sam mu se i platio mu piće. Ipak, mogao mi je i ne vratiti ih, a ja bi ostao u Puli lajati na mjesec, jer mogao sam i bez Vespe ostati...
[/quote]
Na koncertu je bilo odlično. Prehlađen i promukao, otpjevao sam kako treba. Na žalost ostali gosti koji su bili najavljeni u drugim pjesmama su se ispričali i nisu došli tako da sam ja jedini gost na tom DVD-u koji tek treba izaći.
Ja:
Sale i Tusta:
Bucolini:
Dejo:
Ja i Mogway:
Video snimka (loš je zvuk, ali isplati se pogledati)
http://www.youtube.com/watch?v=XZAxcjclkO8
Poslje koncerta ostali još par sati u Uljaniku, a ujutro sam rano navio budilicu da stignem šta prije na Grobnik. Ovaj put sam, naravno, prošao kroz tunel Učka, (nikad više preko brda). Stigla je i čitava ekipa iz Splita, nisu vjerovali da ću opet na Vespi putovati. Upoznao još brdo ekipe s foruma. (Sakica)
vidio opet Medu
Pogledao par utrke prvenstva Hrvatske i ostao bi gledati zadnju utrku i oko 16h zovem kolegu u igraonici u Splitu gdje moram biti u 21h da smijem li mu malo zakasniti, da bi pogledao još jednu utrku, ovaj zamalo počeo plakati kad je čuo da sam 400 km od Splita, da mu cura dolazi, bla bla, da mu MORAM stiči do 21h. Ekipa iz Eureke koja je to došla navijat za Điđija mi nije vjerovala da ću stići za 5 sati na Vespi do Splita. Sve za kolegu! Vožnja na nož, biti ili ne biti. Na dionici Rijeka - Maslenica potrošnja mi je bila samo 4 litre, a dionicu do Splita sam odvozio autoputem. Zbog produženog malossi prijenosa max speed mi je tada bio preko 125 km/h! i uz ukupno 5 zaustavljanja sam ipak stigao na vrijeme i nazvao brata, koji mi je jedini vjerovao da mogu stići za 5 sati. Sve u svemu još jedan nezaboravan vikend sa pređenih 1100 kilometara u 48 sati.
tutankamon
Active member
Banditos said:stari...da te nema tribalo bi te izmislit
daj malo reci iskustva glede X9 i vespe na tolikim kilometrazama,sta ode najprije,koji problemi,na sta pazit...
a šta nisi pročita da ga je na X9 stalno remen jeba
alacdolje:
Streetfighter
Active member
Nike said:6. priča:
. Navečer na koncertu me je po zavoju na ruci prepoznao Igorz sa foruma (ex StreetFighter)
Stvarno mi je bilo drago šta ovako upoznam neke ljude s kojima se često dopisujem. Inače zabava je bila vrhunska, kao i na svakom koncertu HP-a. Nakon par pića sam zaboravio na sve bolove i skakao u prvom redu kao i obično. Žao mi je jedino šta mi je plavuša sa donje slike oduzela ostatak večeri
eee kad se toga sjeti i meni je bilo drago..nisam mogao vjerovat da si sa svim tim zavojima došao na hp
Nike
Active member
8. priča: Umjesto GrossGlocknera
Pula-Trst-Grobnik-Pula
Ekipa iz lokalnog kafića Eureka se dogovarala da u petak 11.08.2006. motorima krenu na najviši vrh Austrije Grossglockner. Njihov plan je bio da prenoće u Sloveniji i u subotu krenu u Austriju. Ja sam taj petak planirao ići u Pulu na punk festival VIVA LA POLA, treći put pogledati Toy Dolls, jedan od mojih najdražih bendova, u subotu biti na Grobniku i navečer ići u Zadar na koncert Atheist Rap, ali sam odlučio u subotu ujutro ići zajedno s njima u Austriju. Pošto su mi zadnja i rezervna guma bile ćelave, kupio sam novu gumu, stavio je naprijed, a prednju stavio natrag. Ujutro smo oko 9 krenuli zajedno iz Eureke: Drago na Hornetu 900, Edo na Transalpu i Renato na TDM-u. Na autoputu sam vozio oko 125 ali sam bio prespor za njih pa smo se dogovorili da se nađemo na pumpi u Starigradu Paklenica. Ulio sam gorivo nakon 100 km i njih sam usput vidio na odmaralištu Nadin negdje prije Maslenice kako piju kavu. Mahali su mi da produžim pa sam ja njih čekao 10-tak minuta na pumpi. Zajedno smo vozili nekih 20-tak kilometara ali tamo je cesta oštećena pa su oni Edo i Renato usporili malo, pa sam ih pretekao i pokušavao pratiti Dragu koji se pokušavao odljepit, ali zbog loše ceste to baš i nije mogao a ja sam vozio na nož, kad mi je odjedanput Vespa počela uvijati. Nisam ni shvatio šta se događa, a već u sljedećem zavoju sam skoro odletio u provaliju jer mi je pukla guma. Trubio sam Drago da stane i nekako se vratio u svoju traku a iza mene naletili Renato i Edo i skoro se zabili u mene. Bilo je kočenje sa stražnjim kotačem u zraku. Gumu smo promjenili u 5 minuta i vidili da mi je guma iz 2001.g. Pošto je bila prednja, nikad nije bila mjenjana i pukla je iznutra od starosti. U neku ruku sreća moja da sam je stavio natrag jer da je prednja pukla 100% bi pao, a možda i završio u provaliju. Nazvao par brojeva i saznao da ua Puli u Piaggio dućanu CIKLI imaju novu gumu i vozio do Pule bez rezervne. Do Senja sam dosta usporio jer mi nije baš bilo lako vozit nakon onog šoka. U Senju smo i ručali i onda je počela jebena kiša, pa su oni morali vozit sporije pa sam i sa ćelavom zadnjom gumom uspjevao držat njihov ritma. Na Vratima Jadrana se rastali, ja produžio za Pulu a oni prenoćili u Sloveniji. Dogovorili smo se naći u subotu u podne u meni 300 km udaljenom Tarvisiu u Italiji, ispod Austrijske granice.
Edo, ja, Renato i Drago na Vratima Jadrana
strojevi
Dolazim u Pulu a tamo Sava guma... Nema Michelina, pa sam morao zvati brata da mi je pošalje busom (trebao sam je dočekati u 06.30 na kolodvoru). Navečer bio na Toy Dollsima u Uljaniku. Pjevač Olga me odmah prepoznao šta mi je bilo posebno drago jer iako se godinama dopisujemo vidili smo se samo 2 puta. Došao je i Suba iz Hladnog piva i bila je čitava punk ekipa koju znam, koja kao i ja ide okolo po koncertima.
Pjevač iz Toy Dollsa i ja
Sa Tustom i ekipom sa HP foruma se zapio do 5 tako da sam naravno zaspao i samo u 6 poklopio budilicu i nisam išao po gumu. Oko 7 ujutro zove me brat i pita da jesam li išao po gumu. Panika teška. Kasnim pola sata a nemam pojma uopće di je autobusni kolodvor. Pitam ljude po Puli di je kolodvor i nekako ga našao. Pitam na šalteru di je bus i službenica mi kaže da je otišao za Rovinj, ali da je šofer ostavio neki paket kontroloru prometa na kolodvoru koji je od mene dobio debelu napojnicu. u 7 ujutro sam po kiši mjenjao zračnicu i gumu i praktično bez spavanja oko 8.30 krenuo za Trst. Taj vikend je bila smjena turista i upao sam u kolonu i gužvu. Negdje pri kraju ipsilona, pretjeće me neki starac sa mercedesom i gumenjakom na prikolici. Iz drugog pravca nailazi autobus i tip me s tim gumenjakom skroz izgurao sa ceste. Nemam gdje, gumenjak mi ušao do ramena, između volana i retrovizora. Kočim, jedva se izvukao. Kasnije sam ga stigao i tip je znao šta je napravio i izvinio se. Bolje ubit motoristu nego da ga bus udari. Odjednom udarila kiša tako da sam opreznije pretjecao. Uz duge kolone na granicama u Trst sam stigao tek oko 11.30. Zovem ekipu na mobitel, svima mobiteli isključeni ??? Kasnije sam saznao, ekipa je u stigla do Lienza, ali su kroz Austriju i Sloveniju totalno pokisli i šta su se više približavali bilo je sve gore i gore. Promočila su im kišna odjela, mobitele su mogli baciti u smeće. Odjeća, novac i dokumenti, sve je bilo mokro... Okrenuli su se i vratili natrag. Totalno mokri stigli su u Split navečer iza ponoći. Pošto ionako nisam imao šanse stići do podne pa sam udatrio par slika kao dokazni materijal, okrenuo se i odlučio vratiti u Rijeku.
Dokazni materijal
Ja sam u međuvremenu u Sloveniji upao u ogromno nevrijeme, kiša najveća u životu. Kapi kiše velike kakve nikad nisam vidio u životu. Cipele su mi skroz promočile. Ispred Rijeke zapeo na autocesti Kolona turista i svi su stajali i raširili vrata tako da se ni s motorom nije moglo probiti. tek oko 16 stigao do Grobnika. Mislio sam stići do Delnica na Dice Run ali bilo je prekasno i bio sam dole skroz mokar. Sušio hlače (koje su promočile samo na dijelu na kojem sam sjedio), cipele i čarape. A mogao sam cijeli dan se odmarati u Puli, šta mi je ovo trebalo uopće? Sreo sam Tutankamona sa foruma pa me odveo na ručak. Umjesto u Zadar odlučio sam se vratiti u Pulu i bio na A&M festivalu na koncertu KultureShock, pošto je muzika bila sranje, vratio sam se u Uljanik i tamo se sa društvom opet dobro zabavio. U nedjelju sam opet bio na Grobniku, gledali smo utrke PH motociklista i SP prikoličara. Popodne oko 15h u bratovom društvu starom cestom sam krenuo za Split. On je bio na svojoj Hondi CBR1000RR. Svaka mu čast. Ne bi svako putovao 5 sati u društvu sa puno sporijom vespom. Putem smo imali sreće sa vremenom jer su oblaci išli ispred nas a mi smo stalno vozili po mokrome a ni kapi kiše nije palo po nama. Na masleničkom mostu smo raspravljali da li da autoputem gdje je sve bilo crno od oblaka ili idemo preko Zadra i izbjegnemo kišu. Još je dodatni problem bio šta su mi u Starigrad paklenici uvalili loše gorivo pa nisam mogao vozit preko 100 na sat. Na kraju smo stigli samo pola sata sporije nego inače a uštedili svako po 57 kuna cestarine. Ukupno sam taj vikend napravio 1420 kilometara.
Novi pohod na Grossglockner je trebao biti 31.08, ali to je već druga priča...
Pula-Trst-Grobnik-Pula
Ekipa iz lokalnog kafića Eureka se dogovarala da u petak 11.08.2006. motorima krenu na najviši vrh Austrije Grossglockner. Njihov plan je bio da prenoće u Sloveniji i u subotu krenu u Austriju. Ja sam taj petak planirao ići u Pulu na punk festival VIVA LA POLA, treći put pogledati Toy Dolls, jedan od mojih najdražih bendova, u subotu biti na Grobniku i navečer ići u Zadar na koncert Atheist Rap, ali sam odlučio u subotu ujutro ići zajedno s njima u Austriju. Pošto su mi zadnja i rezervna guma bile ćelave, kupio sam novu gumu, stavio je naprijed, a prednju stavio natrag. Ujutro smo oko 9 krenuli zajedno iz Eureke: Drago na Hornetu 900, Edo na Transalpu i Renato na TDM-u. Na autoputu sam vozio oko 125 ali sam bio prespor za njih pa smo se dogovorili da se nađemo na pumpi u Starigradu Paklenica. Ulio sam gorivo nakon 100 km i njih sam usput vidio na odmaralištu Nadin negdje prije Maslenice kako piju kavu. Mahali su mi da produžim pa sam ja njih čekao 10-tak minuta na pumpi. Zajedno smo vozili nekih 20-tak kilometara ali tamo je cesta oštećena pa su oni Edo i Renato usporili malo, pa sam ih pretekao i pokušavao pratiti Dragu koji se pokušavao odljepit, ali zbog loše ceste to baš i nije mogao a ja sam vozio na nož, kad mi je odjedanput Vespa počela uvijati. Nisam ni shvatio šta se događa, a već u sljedećem zavoju sam skoro odletio u provaliju jer mi je pukla guma. Trubio sam Drago da stane i nekako se vratio u svoju traku a iza mene naletili Renato i Edo i skoro se zabili u mene. Bilo je kočenje sa stražnjim kotačem u zraku. Gumu smo promjenili u 5 minuta i vidili da mi je guma iz 2001.g. Pošto je bila prednja, nikad nije bila mjenjana i pukla je iznutra od starosti. U neku ruku sreća moja da sam je stavio natrag jer da je prednja pukla 100% bi pao, a možda i završio u provaliju. Nazvao par brojeva i saznao da ua Puli u Piaggio dućanu CIKLI imaju novu gumu i vozio do Pule bez rezervne. Do Senja sam dosta usporio jer mi nije baš bilo lako vozit nakon onog šoka. U Senju smo i ručali i onda je počela jebena kiša, pa su oni morali vozit sporije pa sam i sa ćelavom zadnjom gumom uspjevao držat njihov ritma. Na Vratima Jadrana se rastali, ja produžio za Pulu a oni prenoćili u Sloveniji. Dogovorili smo se naći u subotu u podne u meni 300 km udaljenom Tarvisiu u Italiji, ispod Austrijske granice.
Edo, ja, Renato i Drago na Vratima Jadrana
strojevi
Dolazim u Pulu a tamo Sava guma... Nema Michelina, pa sam morao zvati brata da mi je pošalje busom (trebao sam je dočekati u 06.30 na kolodvoru). Navečer bio na Toy Dollsima u Uljaniku. Pjevač Olga me odmah prepoznao šta mi je bilo posebno drago jer iako se godinama dopisujemo vidili smo se samo 2 puta. Došao je i Suba iz Hladnog piva i bila je čitava punk ekipa koju znam, koja kao i ja ide okolo po koncertima.
Pjevač iz Toy Dollsa i ja
Sa Tustom i ekipom sa HP foruma se zapio do 5 tako da sam naravno zaspao i samo u 6 poklopio budilicu i nisam išao po gumu. Oko 7 ujutro zove me brat i pita da jesam li išao po gumu. Panika teška. Kasnim pola sata a nemam pojma uopće di je autobusni kolodvor. Pitam ljude po Puli di je kolodvor i nekako ga našao. Pitam na šalteru di je bus i službenica mi kaže da je otišao za Rovinj, ali da je šofer ostavio neki paket kontroloru prometa na kolodvoru koji je od mene dobio debelu napojnicu. u 7 ujutro sam po kiši mjenjao zračnicu i gumu i praktično bez spavanja oko 8.30 krenuo za Trst. Taj vikend je bila smjena turista i upao sam u kolonu i gužvu. Negdje pri kraju ipsilona, pretjeće me neki starac sa mercedesom i gumenjakom na prikolici. Iz drugog pravca nailazi autobus i tip me s tim gumenjakom skroz izgurao sa ceste. Nemam gdje, gumenjak mi ušao do ramena, između volana i retrovizora. Kočim, jedva se izvukao. Kasnije sam ga stigao i tip je znao šta je napravio i izvinio se. Bolje ubit motoristu nego da ga bus udari
. Odjednom udarila kiša tako da sam opreznije pretjecao. Uz duge kolone na granicama u Trst sam stigao tek oko 11.30. Zovem ekipu na mobitel, svima mobiteli isključeni ??? Kasnije sam saznao, ekipa je u stigla do Lienza, ali su kroz Austriju i Sloveniju totalno pokisli i šta su se više približavali bilo je sve gore i gore. Promočila su im kišna odjela, mobitele su mogli baciti u smeće. Odjeća, novac i dokumenti, sve je bilo mokro... Okrenuli su se i vratili natrag. Totalno mokri stigli su u Split navečer iza ponoći. Pošto ionako nisam imao šanse stići do podne pa sam udatrio par slika kao dokazni materijal, okrenuo se i odlučio vratiti u Rijeku. Dokazni materijal
Ja sam u međuvremenu u Sloveniji upao u ogromno nevrijeme, kiša najveća u životu. Kapi kiše velike kakve nikad nisam vidio u životu. Cipele su mi skroz promočile. Ispred Rijeke zapeo na autocesti Kolona turista i svi su stajali i raširili vrata tako da se ni s motorom nije moglo probiti. tek oko 16 stigao do Grobnika. Mislio sam stići do Delnica na Dice Run ali bilo je prekasno i bio sam dole skroz mokar. Sušio hlače (koje su promočile samo na dijelu na kojem sam sjedio), cipele i čarape. A mogao sam cijeli dan se odmarati u Puli, šta mi je ovo trebalo uopće? Sreo sam Tutankamona sa foruma pa me odveo na ručak. Umjesto u Zadar odlučio sam se vratiti u Pulu i bio na A&M festivalu na koncertu KultureShock, pošto je muzika bila sranje, vratio sam se u Uljanik i tamo se sa društvom opet dobro zabavio. U nedjelju sam opet bio na Grobniku, gledali smo utrke PH motociklista i SP prikoličara. Popodne oko 15h u bratovom društvu starom cestom sam krenuo za Split. On je bio na svojoj Hondi CBR1000RR. Svaka mu čast. Ne bi svako putovao 5 sati u društvu sa puno sporijom vespom. Putem smo imali sreće sa vremenom jer su oblaci išli ispred nas a mi smo stalno vozili po mokrome a ni kapi kiše nije palo po nama. Na masleničkom mostu smo raspravljali da li da autoputem gdje je sve bilo crno od oblaka ili idemo preko Zadra i izbjegnemo kišu. Još je dodatni problem bio šta su mi u Starigrad paklenici uvalili loše gorivo pa nisam mogao vozit preko 100 na sat. Na kraju smo stigli samo pola sata sporije nego inače a uštedili svako po 57 kuna cestarine. Ukupno sam taj vikend napravio 1420 kilometara.
Novi pohod na Grossglockner je trebao biti 31.08, ali to je već druga priča...
Nike
Active member
Wiesen/Beč/Milano
Iako sam jedan od najboljih američkih punk bendova Pennywise pogledao već dva puta, odlučio sam i ove godine ići na njihov koncert. Svirali su u srijedu 30.08. blizu Beča na festivalu "Two days a week" koji se održava svake godine krajem osmog mjeseca u Wiesenu (Burgenland), a u nedjelju 03.09 su svirali u Milanu. Kako mi je ostalo još samo par dana godišnjeg velika dilema je bila ići u Beč ili Milano. Pitao sam se da li da uzmem godišnji od srijede do ponedjeljka ili od utorka do nedjelje? Nemoguća misija je bila ići na oba koncerta. Jednom sam iz Bologne vozio cijelu noć i to ne bi više nikad ponovio, ali ipak odlučio sam ipak ići na oba koncerta, u srijeduz komadu odvozit do Wiesena, u četvrtak ići na GrossGlockner, u petak , možda i subotu u Pulu na moto party te u subotu ili nedjelju posjetiti Gardaland i navečer ići u Milano na koncert. I tako sa firmom dogovorim godišnji od srijede do ponedjeljka tako da na miru mogu vozit natrag po danu.
Prvi dan (srijeda)
Ustanem ujutro rano. Znam da me čeka 5 sati do Zagreba i još bar 4 sata do Wiesena. Vani kiša i ogroman vjetar. Skužim da nisam izvadio međunarodno zdravstveno osiguranje. Trk u doktora pa na zdravstveno pa na poštu pa natrag. Pljusak se povećavao pa sam trknuo do bivše firme i kupio kišne navlake za cipele i nove kišne navlake za rukavice. Uzeo sam i 4 litre dvotaktola jer sam planirao napravit preko 3.000 km. Morao sam kupiti i novi madrac za spavanje kao i napraviti improvizirani krov za šator jer su mi Tia i Kitty to izgubile u Kaštelima. Sljedilo je po običaju dugo pakiranje i tek oko 11h sam krenuo iz Splita po užasnom nevremenu. Kiša i vjetar su me već prije Klisa skoro natjerali da se okrenem i vratim doma. Nakon par udara bure prokleo sam i Pennywise i sebe luđaka šta sam po ovakvom nevremenu krenuo. Odlučio sam se ići starom cestom do Karlovca jer je radi bure bio zatvoren Maslenički most. Već iza Gračaca se vrijeme popravilo, tako da sam mogao normalo vozit, ali je bilo užasno hladno, tako da sam navukao na sebe još malo odjeće. U Zagreb sam stigao oko 16.30, malo se odmorio i oko 17 krenuo dalje. Kroz Sloveniju je još više zahladilo. Na slovensko-austrijskoj granici sam bio oko 18h.
Austrijska granica:
U Austriji je debelo počeo padat mrak i bilo je sve hladnije. Navukao sam na sebe sve živo šta sam imao. Smrznuo sam se totalno. Svako malo sam stajao na pumpama da se ugrijem a i bilo me strah dane ostanem bez goriva. Pošto sam tu već bio 3 puta, nije mi bila potrebna karta pa sam oko 21.15 sretno stigao u Wiesen i poslao Banditu SMS da sam OK. Na koncertu Pennywise-a je bilo predobro. Članovi benda su bili oduševljeni kad su me opet vidili.
Sa pjevačem iz Pennywise
Basista iz Pennywise
Opet pjevao s njima
Usred koncerta me pjevač izvuko na binu. Otpjevao sam "The World" pred oko 10.000 ljudi. Članovi benda su mi rekli da ako stignem u Milano da imam besplatan ulaz. Spavao sam u kampu u šatoru.
Drugi dan (četvrtak)
Oko 6 me probudio ogroman vjetar. Skoro je šator otpuhao. Pokušao sam nastaviti spavati ali nije išlo. Htio sam ići na GrossGlockner i nazvao sam Nikšu da čujem kakvo je vrijeme i kad mi je rekao da je gore pao snijeg, definitivno sam odustao.
GROSSGLOCKNER: http://img183.imageshack.us/img183/3408/kfjhiy3.jpg
Pošto nisam imao ništa pametnije u planu, odlučio sam na miru posjetiti 40km udaljen Beč, jer ga stalno obilazim.
Prije Beča sam napravio đir po mjestu Wiesenu, jer uvijek odem na koncert i zbrišem a da u centar grada nikad i ne svratim. Imaju spomenik malini (?) na ulazu u grad. Inače ga hvale kao super zimsko mirno turističko mjesto
Wiesen
Spomenik u Wiesenu
Bad Sauerbrunn
Do Beča je puhao užasno jak vjetar i bacao me lijevo-desno po autoputu i poslje je počela i kiša i uglavnom je bilo dosta slajdanja. Bilo me strah jedino da me vjetar ne baci pod neki kamion u susjednoj traci. U Beču užasan pljusak. Nisam više imao volje za nikakvo razgledavanje. Obilazio sam trgovačke centre i nakon par sati krenuo prema Zagrebu.
Beč 1
Beč 2
Beč 3
Na povratku
Natrag ista priča. Kiša, vjetar. Katastrofa živa. Mogao sam i bez toga svega. Na pumpi sam kupio veliku naljepnicu A (Austrija) za auto i naljepio je sa prednje strane, tako da kad bi došao do granice, carnici su mislili da sam Austrijanac i samo su mi mahali da prođem. Stigao sam konačno oko 19h u Pit stop. Sreo sam Bandita i Hrvoja i rekli su mi da je sutradan Miss motora party, tako da sam odlučio petak umjesto u Puli provesti u Zagrebu. Prespavao sam u Gajnicama kod Mile iz Hladnog piva koji me uvijek rado ugosti. Pošto sam bio preumoran za izlazak, nakon roštilja i par piva išao sam spavati.
Treći dan (petak)
Ujutro švrljao po gradu i obećao se javit Waynderovim starcima koji su preuređivali kuću i koji su samo za mene jednu prostoriju preuredili u gostinsku sobu i rekli mi da uvijek kad dođem u Zagreb mogu tu prespavati. Popodne su me momci iz Hladnog piva pozvali da poslušam pjesme koje će biti na novom albumu (koji je tek sada izašao). Na putu do Gajnica presreo me Danek sa foruma. Prepoznao me po Vespi. Malo popričali, slikali se i odjurio sam dalje.
Danek i ja kod motela Plitvice
Na ulazu u studio Mile i druzštvo su mi oduzeli mobitele, fotoaparat i sve ostale uređaje da ne bi snimio nove pjesme . Poslije produžio do Pit stopa i tamo vidio sve moguće forumaše i brdo misica. Neke i upoznao. Miss Universe Hrvatske Tina Katanić se odbila slikat sa mnom. Ko je šiša. Ne zna šta je propustila.
Četvrti dan (subota)
Nakon tulumarenja, jedva se ustao. Velika trojba u glavi: Miss Motori izbor u Zagrebu, moto party u Puli ili Iggy Pop u Milanu. Nazvala me jedna frendica da ipak ide i ona u Pulu i da bi me volila vidit jer sam joj obećao da ću ići u Pulu i to je presudilo. Oko podne došao sam do Pit Stopa na kavu. Pozvao me Gigi da idemo starom cestom do Rijeke. Mislio sam ići autoputem ali draže mi je bilo vozit se s prijateljem. Vozio sam užasno sporo po zavojima jer se ne volim ludirati Vespom po nepoznatoj cesti. Negdje iza Skrada smo prošli nekog Nijemca, a on nas sustigao na pumpi i rekao mi da me vidio prekjučer u Austriji! Kaže da ide na Rab po ženu koja je na ljetovanju. U Delnicama smo se rastali da na usporavam Gigija a i meni je bilo napeto šta prije stići u Pulu. Oko 16h stigao u Pulu, odspavao sat vremena na plaži da skupim snage za moto party navečer. Dobio SMS od frendice da ipak neće doći .Šta sad? Najradije bi se vratio u Zagreb jer mi je za Iggy Pop-a prekasno. Popizdio sam na sebe jer držim do obećanja a na kraju sam od 3 opcije izabrao onu koju sam najmanje htio. Srećom sreo sam ekipu iz MK "Fjaka" i s njima se zapio cijelu večer. Išli na roštilj kod ekipe iz MK "Black point", pa sreo Tustu iz KUD Idijota, pa dosta ekipe sa foruma i na kraju sam se ipak super zabavio. Umjesto u šatoru prespavao sam kod Mogwaya. Hvala još jednom! (zaspao oko 4)
Peti dan (nedjelja)
Ustao se u 9 i na brzinu se spakirao i juriš prema Milanu. Opet situacija od prije mjesec dana. Brdo turista na cesti. Sve obilazim u suprotnoj traci. Vruće za poludit. A dva dana prije se smrzao. Oko 11.30 stigao u Trst. Na prvoj pumpi u Italiji šok: Gorivo 1.33€ !!! Kakva pljačka. A šta se može. Šta je tu je. Gužve po autoputu ogromne. Svako 70-80 km stajem radi goriva. Oko 13.30 stigao do Venezie, pa se odmorio pola sata. U Padovi sam bio oko 14h. U Gardaland sam stigao oko 16 sati. U dva sata sam sve pretrčao, malo snimao za uspomenu i na miru pogledao predstavu sa dupinima.
Redovi za Blue tornado i ostale roller coastere i druge atrakcije su bili dugi do tabli za oko sat vremena čekanja, pa mi se nije dalo čekati i tu gubit vrijeme pa sam produžio za Milano. Mislio sam ujutro opet ić do Gardalanda kad bude manja gužva. 3 trake pune auta. sve sporo ide, nikad stići. Uopće nisam znao di ću spavati u Milanu. Nije me bilo briga, samo da ne zakasnim na koncert. Stigao sam oko 9 navečer. Vidio malecnu tablu MILANO i jedva se uspio slikati od gužve na cesti i stabla šta mi je smetalo.
Po autoputu koji vozi kroz grad treba voziti preko 100 da te neko s leđa ne zakuca kao šta se dogodilo jednom quadu na koji sam naišao. Uspio sam zalutati i jedva našao taj ogromni Idroscalo kompleks. Plan grada me spasio. Ulaznica me čekala na blagajni 8) . Uz cestu sam vidio nekoliko šatora pa sam i svoj tu podigao. Nasred trotoara. Na koncertu bilo ludilo živo. Opet pjevao sa Pennywise. Nisam htio pit alkohol jer me sutradan čekao naporan put kući. Kad sam ulazio u šator vidio sam nekog komarca da se uvukao. Izbacio sam sve iz šatora ali ga nisam uspio naći. Zaspao kao beba oko 2h ujutro.
Šesti dan (ponedjeljak)
Probudio sam se crven i izboden po rukama i vratu. Sigurno mi se komarac od sinoć uvukao u ruksak. Bolje i to nego da me probudio. Bilo je oko 8h, računam da imam sa stajanjima oko 3 sata do Padove pa 2 do Trsta (obilazak Trsta je oko pola sata), pa sat ipo do Rijeke pa pola sata obilazak pa još 5 sati do Splita... negdje oko 12 sati sve skupa. I sve je bilo po planu, osim jednog sranja na putu. Ispred mene je ženskoj na golfu petici eksplodirala guma i luđakinja je lelujala lijevo desno i i dalje držala 120 na sat jer nije bilo zaustavne trake. Digao sam ruku u zrak i usporio kolonu iza mene, a ova je još 10 km lelujala i riskirala da ne udre u nekoga... Na felgi je vozila, sve je iskrilo. Negdje kod Trsta na pumpi vidio prvi put u životu crnu Fantu. Bilo bi bolje da je nisam ni probao. Ništa ružnije u životu nisam kušao. nakon sat vremena me stomak zabolio, jedva sam izdržao do Rijeke. Kad sam se dokopao Rijeke osjećao sam se kao da sam stigao kući. Rekao sam samom sebi "još samo 5 sati". Do Splita sam veći dio puta se ustajao na noge i vozio tako da mise malo guzica odmori. Vidio bi bilo koga drugog da odvozi 12 ipo sati na Vespi u jednom danu. U Split sam stigao oko 20.30h. U Eureke me dočekala cijela ekipa. Turirao sam pa na kraju i poljubio Vespu jer me nakon 3000 km sretno dovela kući.
p.s.
ujutro u 8.30 sam bio na poslu, a sljedeća dva dana nisam mogao hodati zbog upale mišića prednjeg (!) dijela potkoljenica koju sam zaradio ustajući u vožnji
Iako sam jedan od najboljih američkih punk bendova Pennywise pogledao već dva puta, odlučio sam i ove godine ići na njihov koncert. Svirali su u srijedu 30.08. blizu Beča na festivalu "Two days a week" koji se održava svake godine krajem osmog mjeseca u Wiesenu (Burgenland), a u nedjelju 03.09 su svirali u Milanu. Kako mi je ostalo još samo par dana godišnjeg velika dilema je bila ići u Beč ili Milano. Pitao sam se da li da uzmem godišnji od srijede do ponedjeljka ili od utorka do nedjelje? Nemoguća misija je bila ići na oba koncerta. Jednom sam iz Bologne vozio cijelu noć i to ne bi više nikad ponovio, ali ipak odlučio sam ipak ići na oba koncerta, u srijeduz komadu odvozit do Wiesena, u četvrtak ići na GrossGlockner, u petak , možda i subotu u Pulu na moto party te u subotu ili nedjelju posjetiti Gardaland i navečer ići u Milano na koncert. I tako sa firmom dogovorim godišnji od srijede do ponedjeljka tako da na miru mogu vozit natrag po danu.
Prvi dan (srijeda)
Ustanem ujutro rano. Znam da me čeka 5 sati do Zagreba i još bar 4 sata do Wiesena. Vani kiša i ogroman vjetar. Skužim da nisam izvadio međunarodno zdravstveno osiguranje. Trk u doktora pa na zdravstveno pa na poštu pa natrag. Pljusak se povećavao pa sam trknuo do bivše firme i kupio kišne navlake za cipele i nove kišne navlake za rukavice. Uzeo sam i 4 litre dvotaktola jer sam planirao napravit preko 3.000 km. Morao sam kupiti i novi madrac za spavanje kao i napraviti improvizirani krov za šator jer su mi Tia i Kitty to izgubile u Kaštelima.
Sljedilo je po običaju dugo pakiranje i tek oko 11h sam krenuo iz Splita po užasnom nevremenu. Kiša i vjetar su me već prije Klisa skoro natjerali da se okrenem i vratim doma. Nakon par udara bure prokleo sam i Pennywise i sebe luđaka šta sam po ovakvom nevremenu krenuo. Odlučio sam se ići starom cestom do Karlovca jer je radi bure bio zatvoren Maslenički most. Već iza Gračaca se vrijeme popravilo, tako da sam mogao normalo vozit, ali je bilo užasno hladno, tako da sam navukao na sebe još malo odjeće. U Zagreb sam stigao oko 16.30, malo se odmorio i oko 17 krenuo dalje. Kroz Sloveniju je još više zahladilo. Na slovensko-austrijskoj granici sam bio oko 18h. Austrijska granica:
U Austriji je debelo počeo padat mrak i bilo je sve hladnije. Navukao sam na sebe sve živo šta sam imao. Smrznuo sam se totalno. Svako malo sam stajao na pumpama da se ugrijem a i bilo me strah dane ostanem bez goriva. Pošto sam tu već bio 3 puta, nije mi bila potrebna karta pa sam oko 21.15 sretno stigao u Wiesen i poslao Banditu SMS da sam OK. Na koncertu Pennywise-a je bilo predobro. Članovi benda su bili oduševljeni kad su me opet vidili.
Sa pjevačem iz Pennywise
Basista iz Pennywise
Opet pjevao s njima
Usred koncerta me pjevač izvuko na binu. Otpjevao sam "The World" pred oko 10.000 ljudi. Članovi benda su mi rekli da ako stignem u Milano da imam besplatan ulaz. Spavao sam u kampu u šatoru.
Drugi dan (četvrtak)
Oko 6 me probudio ogroman vjetar. Skoro je šator otpuhao. Pokušao sam nastaviti spavati ali nije išlo. Htio sam ići na GrossGlockner i nazvao sam Nikšu da čujem kakvo je vrijeme i kad mi je rekao da je gore pao snijeg, definitivno sam odustao.
GROSSGLOCKNER: http://img183.imageshack.us/img183/3408/kfjhiy3.jpg
Pošto nisam imao ništa pametnije u planu, odlučio sam na miru posjetiti 40km udaljen Beč, jer ga stalno obilazim.
Prije Beča sam napravio đir po mjestu Wiesenu, jer uvijek odem na koncert i zbrišem a da u centar grada nikad i ne svratim. Imaju spomenik malini (?) na ulazu u grad. Inače ga hvale kao super zimsko mirno turističko mjesto
Wiesen
Spomenik u Wiesenu
Bad Sauerbrunn
Do Beča je puhao užasno jak vjetar i bacao me lijevo-desno po autoputu i poslje je počela i kiša i uglavnom je bilo dosta slajdanja. Bilo me strah jedino da me vjetar ne baci pod neki kamion u susjednoj traci. U Beču užasan pljusak. Nisam više imao volje za nikakvo razgledavanje. Obilazio sam trgovačke centre i nakon par sati krenuo prema Zagrebu.
Beč 1
Beč 2
Beč 3
Na povratku
Natrag ista priča. Kiša, vjetar. Katastrofa živa. Mogao sam i bez toga svega. Na pumpi sam kupio veliku naljepnicu A (Austrija) za auto i naljepio je sa prednje strane, tako da kad bi došao do granice, carnici su mislili da sam Austrijanac i samo su mi mahali da prođem
. Stigao sam konačno oko 19h u Pit stop. Sreo sam Bandita i Hrvoja i rekli su mi da je sutradan Miss motora party, tako da sam odlučio petak umjesto u Puli provesti u Zagrebu. Prespavao sam u Gajnicama kod Mile iz Hladnog piva koji me uvijek rado ugosti. Pošto sam bio preumoran za izlazak, nakon roštilja i par piva išao sam spavati. Treći dan (petak)
Ujutro švrljao po gradu i obećao se javit Waynderovim starcima koji su preuređivali kuću i koji su samo za mene jednu prostoriju preuredili u gostinsku sobu i rekli mi da uvijek kad dođem u Zagreb mogu tu prespavati. Popodne su me momci iz Hladnog piva pozvali da poslušam pjesme koje će biti na novom albumu (koji je tek sada izašao). Na putu do Gajnica presreo me Danek sa foruma. Prepoznao me po Vespi. Malo popričali, slikali se i odjurio sam dalje.
Danek i ja kod motela Plitvice
Na ulazu u studio Mile i druzštvo su mi oduzeli mobitele, fotoaparat i sve ostale uređaje da ne bi snimio nove pjesme
. Poslije produžio do Pit stopa i tamo vidio sve moguće forumaše i brdo misica. Neke i upoznao. Miss Universe Hrvatske Tina Katanić se odbila slikat sa mnom. Ko je šiša. Ne zna šta je propustila.Četvrti dan (subota)
Nakon tulumarenja, jedva se ustao. Velika trojba u glavi: Miss Motori izbor u Zagrebu, moto party u Puli ili Iggy Pop u Milanu. Nazvala me jedna frendica da ipak ide i ona u Pulu i da bi me volila vidit jer sam joj obećao da ću ići u Pulu i to je presudilo. Oko podne došao sam do Pit Stopa na kavu. Pozvao me Gigi da idemo starom cestom do Rijeke. Mislio sam ići autoputem ali draže mi je bilo vozit se s prijateljem. Vozio sam užasno sporo po zavojima jer se ne volim ludirati Vespom po nepoznatoj cesti. Negdje iza Skrada smo prošli nekog Nijemca, a on nas sustigao na pumpi i rekao mi da me vidio prekjučer u Austriji! Kaže da ide na Rab po ženu koja je na ljetovanju. U Delnicama smo se rastali da na usporavam Gigija a i meni je bilo napeto šta prije stići u Pulu. Oko 16h stigao u Pulu, odspavao sat vremena na plaži da skupim snage za moto party navečer. Dobio SMS od frendice da ipak neće doći
.Šta sad? Najradije bi se vratio u Zagreb jer mi je za Iggy Pop-a prekasno. Popizdio sam na sebe jer držim do obećanja a na kraju sam od 3 opcije izabrao onu koju sam najmanje htio. Srećom sreo sam ekipu iz MK "Fjaka" i s njima se zapio cijelu večer. Išli na roštilj kod ekipe iz MK "Black point", pa sreo Tustu iz KUD Idijota, pa dosta ekipe sa foruma i na kraju sam se ipak super zabavio. Umjesto u šatoru prespavao sam kod Mogwaya. Hvala još jednom! (zaspao oko 4)Peti dan (nedjelja)
Ustao se u 9 i na brzinu se spakirao i juriš prema Milanu. Opet situacija od prije mjesec dana. Brdo turista na cesti. Sve obilazim u suprotnoj traci. Vruće za poludit. A dva dana prije se smrzao. Oko 11.30 stigao u Trst. Na prvoj pumpi u Italiji šok: Gorivo 1.33€ !!! Kakva pljačka. A šta se može. Šta je tu je. Gužve po autoputu ogromne. Svako 70-80 km stajem radi goriva. Oko 13.30 stigao do Venezie, pa se odmorio pola sata. U Padovi sam bio oko 14h. U Gardaland sam stigao oko 16 sati. U dva sata sam sve pretrčao, malo snimao za uspomenu i na miru pogledao predstavu sa dupinima.
Redovi za Blue tornado i ostale roller coastere i druge atrakcije su bili dugi do tabli za oko sat vremena čekanja, pa mi se nije dalo čekati i tu gubit vrijeme pa sam produžio za Milano. Mislio sam ujutro opet ić do Gardalanda kad bude manja gužva. 3 trake pune auta. sve sporo ide, nikad stići. Uopće nisam znao di ću spavati u Milanu. Nije me bilo briga, samo da ne zakasnim na koncert. Stigao sam oko 9 navečer. Vidio malecnu tablu MILANO i jedva se uspio slikati od gužve na cesti i stabla šta mi je smetalo.
Po autoputu koji vozi kroz grad treba voziti preko 100 da te neko s leđa ne zakuca kao šta se dogodilo jednom quadu na koji sam naišao. Uspio sam zalutati i jedva našao taj ogromni Idroscalo kompleks. Plan grada me spasio. Ulaznica me čekala na blagajni 8) . Uz cestu sam vidio nekoliko šatora pa sam i svoj tu podigao. Nasred trotoara. Na koncertu bilo ludilo živo. Opet pjevao sa Pennywise. Nisam htio pit alkohol jer me sutradan čekao naporan put kući. Kad sam ulazio u šator vidio sam nekog komarca da se uvukao. Izbacio sam sve iz šatora ali ga nisam uspio naći. Zaspao kao beba oko 2h ujutro.
Šesti dan (ponedjeljak)
Probudio sam se crven i izboden po rukama i vratu. Sigurno mi se komarac od sinoć uvukao u ruksak. Bolje i to nego da me probudio. Bilo je oko 8h, računam da imam sa stajanjima oko 3 sata do Padove pa 2 do Trsta (obilazak Trsta je oko pola sata), pa sat ipo do Rijeke pa pola sata obilazak pa još 5 sati do Splita... negdje oko 12 sati sve skupa. I sve je bilo po planu, osim jednog sranja na putu. Ispred mene je ženskoj na golfu petici eksplodirala guma i luđakinja je lelujala lijevo desno i i dalje držala 120 na sat jer nije bilo zaustavne trake. Digao sam ruku u zrak i usporio kolonu iza mene, a ova je još 10 km lelujala i riskirala da ne udre u nekoga... Na felgi je vozila, sve je iskrilo. Negdje kod Trsta na pumpi vidio prvi put u životu crnu Fantu. Bilo bi bolje da je nisam ni probao. Ništa ružnije u životu nisam kušao. nakon sat vremena me stomak zabolio, jedva sam izdržao do Rijeke
. Kad sam se dokopao Rijeke osjećao sam se kao da sam stigao kući. Rekao sam samom sebi "još samo 5 sati". Do Splita sam veći dio puta se ustajao na noge i vozio tako da mise malo guzica odmori. Vidio bi bilo koga drugog da odvozi 12 ipo sati na Vespi u jednom danu. U Split sam stigao oko 20.30h. U Eureke me dočekala cijela ekipa. Turirao sam pa na kraju i poljubio Vespu jer me nakon 3000 km sretno dovela kući.p.s.
ujutro u 8.30 sam bio na poslu, a sljedeća dva dana nisam mogao hodati zbog upale mišića prednjeg (!) dijela potkoljenica koju sam zaradio ustajući u vožnji