ljudi smatraju da je sve preko 50.000 nekakvo svjetsko čudo!?!?
Ma kod nas je sve čudo, djelomično opravdano, djelomično i ne... kod nas se u prosjeku ljudi malo voze jer je takav standard (nedavna tema je rekla da i u puno bogatijoj Njemačkoj stanje nije ništa bolje), pa svi misle (iz straha da ne dobiju komplekse) da se i svi ostali malo voze. S te strane je taj strah neopravdan. A dio straha je i u činjenici što su oglasnici prepuni uvezenih motora sa ogromnim kilometražama, jer od domaćih globetrottera većina iz te skupine je poznata, zna se što voze, i zna se da većinom nitko od njih ne prodaje svoje makine.
Opravdani dio straha je u činjenici što su motocikli puno osjetljiviji na neodržavanje od automobila, i sam sam uvijek rekao da mi auto može biti ne znam kakav, ali motocikl mora biti u super stanju. Kako je kod nas situacija takova kakova je, jadna i bijedna, uglavnom siromaštvo nagriza dobar dio bajkerskog puka polagano i sigurno, svi se boje pitanja o održavanju jer je nerijetko situacija da ni sam vlasnik ne zna gdje je najbliži ovlašteni servis... motori su nerijetko "redovito održavani", ali "kod frenda na dvorištu koji se kuži u to", ili u nekim opskurnim servisima iza kojih stoje repovi kritika i žalbi po kojekakvim forumima i mrežama...
Jasno je da naoružan tim saznanjima nikome od domaćih, koji u džepu stišću ono malo novaca koje su teško zaradili i odvojili od usta, nije lako, u motorima sa velikim kilometražama leži mogućnost kupnje željenog modela za relativno malo novaca, svi bi vozili bavarsku kravu za 5-6-7.000 eura, no svijest da bi takav motor lako mogao biti zamka i rupa bez dna zbog našeg standarda neodržavanja (čak i ako ti je mehaničar kum) težak je uteg na svijesti... svaka čast onima koji u tu kategoriju neodržavanja ne spadaju, ali kako to nikome ne piše na čelu, dilema ostaje, kao i potreba da pri odlasku u kupnju uzmeš pod ruku lokalnog frenda koji se kuži, njegovog bratića mehaničara i trećeg frenda zaduženog za umjetnički dojam...