NE SPOMINJI IMENA

OldBoy said:
    ...čitaj svaki dan. Nemam pojma kojom ću brzinom pisati, niti koliko će priča biti dugačka  (y)
pomalo,razvuci :mrgreen: kao :misli:7000 dana u Sibiru :D
 
Upravo došao motorom doma i idem pogledati ima li nastavka... Nadam se da ćeš imati inspiracije i kroz zimu!
 
  Za posao u skladištu ambulantne prodaje svega što za kućanstvo treba preporučio ga je kao svog 'nasljednika' na poziciji pomoćnika skladištara Aga, dečko iz kvarta, generaciju stariji od njega. Taj je poslije tri godine šegrtovanja u 'pomoćništvu' bio promaknut u skladištara nakon što je isti zbog neumjerene konzumacije alkohola poslan po drugi put na liječenje, i odmah zatim u mirovinu. Šef te tročlane ekipe bio je Rade, pedesetogodišnjak sa Korduna, provjereni član SK i sekretar partijske organizacije firme. Ozbiljan i pedantan, prvih je sat vremena detaljno Jossu objašnjavao što sve ne smije na radnom mjestu, a onda ga poslao kositi travu po zapuštenom velikom travnjaku pored prilaznog puta. Ručnom kosom.
    To isto jutro Aga je slažući poplune u hladovini skladišta prvo pročitao 'Sportske', onda dremnuo do gableca, a poslije njega izvukao od nekud 'Start' i oko podneva izdrkao ga. U nastavku se ipak ozbiljno primio posla poštujući činjenicu da sada netko drugi kosi travu, a ne on.

    Joss je po svoj gablec odšetao kojih par sto metara do burekđžinice, uzeo motanog sa sirom i vraćajući se na posao, u daljini na kraju ulice ugledao lijepe ženske bokove u pripijenoj minici. Sjeo je na ogradu firme, žvakao burek i uživao u skladnim pokretima osobe koja je znala, htjela i imala s čim hodati onako kako je hodala. Kada je prišla dovoljno blizu, shvatio je da je pozna.
    „Hej Lili, bok!“
    Bio je to neki rođendan ili slično na drugom kraju grada prije godinu i nešto. Upoznali se i rado se cijelo veče pogledavali. On je već bio sa nekom koje se više nije mogao sjetiti, ali nju je zapamtio. Sa rođkasa je sa svojih šesnaest godina krenula hvatati zadnji tramvaj, dulje nije smjela ostati, i tako nestala iz njegova života.
    Malo se iznenadila, a onda nasmiješila.
    „Joss?“
    „Da, Joss. Dobro pamtiš imena.“
    „Nisam te odmah prepoznala, malo si... narastao?“ 
    „Točno koliko treba. Ajmo sjesti tamo u hlad na klupu ako ti se ne žuri. Na piće ne možemo jer mi je pauza gotova, a nov sam.“
    Razgovarali su skoro sat vremena, glasno se smijali, i slučajno dodirivali ramenima, koljenima. Rekla mu je da stanuje u blizini, da je završila za frizerku i da je trenutno bez obaveza, ne radi nigdje. Dogovorili su se naći navečer. Palo mu je na pamet da bi mogao posuditi Vespu, ali nije joj to rekao, neka bude iznenađenje ako uspije. Dopratio ju je do izlaza i pozdravili se. Pošla je dalje niz ulicu. Naslonio se na ogradu i gledao za njom, a ona je to znala.
    Kada se okrenuo još uvijek u slatkim mislima, pred sobom je ugledao svog šefa.
    „Druže Rade, oprostite. Dugo je nisam vidio, i tako...“
    „Jebo te drug Rade. Lijepa cura. Rado bi joj... dodirnuo koljena.“
    „Večeras ću se naći s njom. Da joj to kažem?“
    „Mali... Ne zajebavaj se. Ajde nastavi kositi.“

    Došao je po nju na Vespi. Pogledali su 'Raging Bulla', popili po CocaColu poslije filma i oko pola dvanaest dovezli se pred njen ulaz. Nakon više od sat vremena natezanja, ljubljenja i pipkanja u tami stubišta bez rasvjete, spustili su se niz nekih desetak stepenica prema drvarnicama u još dublji mrak. I poševili. Penjući se nazad, osjetio je da mu koljena drhte i bilo mu je smiješno. Na rastanku joj je rekao da mu sutra na gablec-pauzu donese veliki sendvič kad već stanuje u blizini. Sjest će na klupu pod kestenom i ponovo se za navečer dogovoriti. I neka obuče šorc. Onaj visoko odrezanih nogavica.
 
(y) lijepo se to razvija... :wink:
 
Mislim da je "Joss" neprikladno ime za lika...Deda, zašto se nisi savjetovao s Jotom oko imena... :whistle:


Old  (y)