NE SPOMINJI IMENA

OldBoy

New member
    ...to sa imenima i nadimcima je meni ovdje problem jer će na osnovu njih neki pokušati zaključiti o kojim ljudima iz stvarnog života ja ustvari pišem. O nijednima. Svi su likovi izmišljeni, ali situacije i okruženje u kojima se nalaze onoliko stvarni koliko sam se tokom pisanja mogao sjetiti...


1.

    Jednoga dana kažeš da je škola gubitak vremena, jer vidiš do kud su dogurali mnogi neobrazovani panjevi, i tako to počne. Taj se trenutak Jossu dogodio prilično rano, bit će zato jer je bio bistar, znatiželjan, ali i nestrpljiv. Nastavni program srednje tehničke u Klaićevoj slabo ga je privlačio pa je na zimske praznike prvog razreda otišao sa sedam jedinica i dvjestotinjak neopravdanih sati. O povratku na nastavu dogodilo mu se naguravanje sa nekim jednako nabrijanim vršnjakom tokom odmora. Završetak je bio izmjena udaraca u čemu je Joss bio odlikaš i rođeni talent. Protivnik je ostao na podu sa potresom mozga i bez jedinice gore lijevo, a on dobio isključenje iz škole i obavezu javljanja centru za socijalni rad do punoljetnosti. 
    Da je netko tih godina, krajem sedamdesetih, imao više vremena baviti se njime kao osobom, brzo bi uočio kako je do loma u glavi došlo nešto ranije, u sedmom pučke, kada mu je otac smrtno stradao jureći starom Granadom iz Njemačke kući na Uskrs. Do tada je gazio kroz osnovnu školu lakoćom nadprosječno talentiranog dječaka kome nikakvo učenje i zalaganje nije bilo potrebno za status odlikaša. U osmom je, dakle, malo popustio a godinu dana kasnije, nakon gore opisanih događanja, mami objavio da više ne ide u školu.
    Do svoje osamnaeste i odsluženja vojnog roka Joss nije tražio stalnog posla. Ono malo love koliko je trebao znao je navući povremenim radom preko Omladinskog servisa i petljanjem na buvljaku. Kod kuće ga je uvijek čekao lonac sa varivom na štednjaku, oprana i uredno složena odjeća u ormaru, ali ništa više od toga. Njegova mater, kuharica u menzi socrealističkog diva na Žitnjaku, nije bila u stanju nevelikom plaćom održavati standard nekad 'gastarbeiterske' obitelji. Odrasla u potpunom patrijarhatu prihvaćala je svaku odluku muške 'glave obitelji', u ovom slučaju Jossa, a u tom smislu odgajala je i Jadranku, njegovu dvije godine mlađu sestru. Do kraja života ostat će rob kuće u predgrađu pokušavajući je dovršiti i takvu predati unucima. Od svog sina nije očekivala pomoć i podršku u tom nastojanju, ali se nadala da joj neće biti ni smetnja.
    Kada je jednom dosta godina kasnije, imajući obilje vremena za razmišljanje, pokušao sjetiti se kojim je rezultatom potrošio te godine do odlaska u vojsku, Joss je zaključio da se osim prilično skitnje, natezanja djevojaka, i povremeno neuspjelih pokušaja zarade bez rada, u tom razdoblju nije dogodilo ništa vrijedno pamćenja. Bila su to tri proljeća podrezivanja voćki na plantaži jabuka kod Dugog sela, puno srijeda i nedjelja na Jakuševcu sa naramkom traperica u rukama, nešto preprodaje ulaznica prije nogometnih derbija i još dosta takvih ili teških ili riskantnih poslova. U ono malo neprilika sa zakonom upadao je povlačeći se gradom sa čoporom njemu sličnih besposličara i ispravno je zaključio da su cure daleko bolja zabava od napijanja i razbijanja glava. Zavolio je ženske tada zauvijek, a one mu ljubav uzvraćale. Ponekad.
    Iz vojske se nakon jedanaest mjeseci (zbog matere udovice imao je status 'hranitelja') vratio desetak centimetara viši i nekih petnaest kilograma teži, ali iako izrastao, još je uvijek zadržao one dječačke crte lica. Najveća promjena ipak nije bila fizička. Joss je prvog ponedjeljka po povratku kući počeo raditi.
 
Uvod pogođen sam tak  (y)

 
... prvi dio kao da propagira redovno služenje vojnog roka, pa reko' ajd' da i ja pratim  :mrgreen:
 
Bling!  :mrgreen:
 
Pratim, majstore... (y)
 
Bravo,krenuo si  (y)

Sad sam ja u dilemi,ostaviti ovo na miru,ne otvarati,ne čitati,biti u iščekivanju i onda pročitati cijelu priču u komadu ili svaki dan kao ovisnik otvarati ovaj dio foruma i čekati priču?  :misli:  :mrgreen:
 
ADAM said:
Bravo,krenuo si  (y)

Sad sam ja u dilemi,ostaviti ovo na miru,ne otvarati,ne čitati,biti u iščekivanju i onda pročitati cijelu priču u komadu ili svaki dan kao ovisnik otvarati ovaj dio foruma i čekati priču?  :misli:  :mrgreen:

    ...čitaj svaki dan. Nemam pojma kojom ću brzinom pisati, niti koliko će priča biti dugačka  (y)