...evo malo akcije
...
Na filmu izgleda vrlo jednostavno, ali se u stvarnosti dosta toga mora sretno poklopiti da bi iz vozila iskočio sa nekih sedamdesetak kilometara na sat i prošao bez ozbiljnijih ozljeda. Leo je u padu rukama zaštitio glavu čvrsto držeći pištolj iznad nje. Kombi je odjurio dalje i lomeći sve pred sobom zabio se u hrpu krame pod tendom pored onih otvorenih vrata koja je vidio iz daljine. Agin sin je valjajući se makadamom ozlijedio lakte, koljena, i na kraju završio u trnju i korovu pored puta. Kada se uspravio još uvijek stežući pištolj sa obje ruke, učinilo mu se da sa desnom nogom nešto nije uredu. I da je izgubio cipelu na njoj. Krenuo je šepajući prema pozicionom svjetlu uništene 'dvjestosedmice' koje je jedino preživjelo lom. U mraku je bolno cvilio nekakav pas.
'Vukovima' je bilo prekasno za pokušati izići, pokupilo bi ih obadva na uskim izlaznim vratima. Pobjegli su prema kraju prostorije, i prije nego li su uspjeli zaleći, u kontejner je uz totalni lom u punoj brzini udarilo nešto bitno veće od Popove campagnole gurajući pred sobom i drobeći ih tendu, oba njihova motora, i još hrpu svega odloženog uz ulaz, a onda je nestalo svjetla. Mrak je ispunilo šištanje pare iz polomljenog hladnjaka, skvičanje mješanca ukliještenog u svoju kućicu, a zrakom se širio smrad isparenog antifriza i onog benzina u kanistru pripremljenog za paljevinu. Stranice starog kontejnera su se od siline udara sasvim razdvojile što i ne bi bilo loše da Cica jedna nije nezgodno poklopila. Ostao je bez zraka, ali se nekako uspio izvući i podići na noge. Boljelo ga je pri svakom udisaju. Očima još uvijek nenaviknutima na mrak ugledao je nečiju siluetu kako hramajući prilazi smrskanom vozilu. Iz prsluka je izvukao skakavca otvorio ga. Šepavac je ne videći nikoga viknuo u mrak pred sobom.
„Cic. Došao sam te nešto pitati.“
Prosuti benzin se odjednom zapalio osvjetljavajući čitavo poprište titravim svjetlom. Leo je sada jasno vidio ukliještenog mješanca koji nije prestajao cviliti i prišao mu.
„Bolje od ovoga sada ne mogu, kompa.“
Opalio je u njega. Pas je zamuknuo. Čovjek bez jedinice gore desno je znajući da će varta uskoro gadno planuti gledao što dalje odmaknuti se od nje. Pomicanje ga je otkrilo Aginom sinu.
„Što se ne javljaš kad te zovem, pičko?“
Cic je bio uplašen. Jebeno uplašen. Pokušao je blefom.
„Ovo ti nije trebalo, mali. Sad si najebo.“
Leo se smijao.
„Mogu si to priuštiti. Imam puno love.“
„Ali nemaš muda za pucati, nego u pse.“
„Misliš?“
Agin sin je tri puta opalio za pogoditi Cica u nogu. Ovaj je odbacio skakavca, pao na koljena i držeći se za pogođenu natkoljenicu cvilio od straha i bolova, ništa bolji od onog mješanca. Leo je dohramao do njega.
„Rekao si da ti je svejedno. Živjeti ili umrijeti. Jel to istina?“
„Nemoj, Aga!“
„Vidi kako izgleda umrijeti…“
Opalio mu je pored glave toliko blizu da je Cic u trenutku ostao zabljesnut. Ranjeni se 'Vuk' rasplakao.
„Aga, Aga…“
Leo ga je počeo udarati teškom cijevi iz sve snage po glavi, licu, i krv je potekla. Više se nije smijao. Vikao je i plakao. Od bijesa.
„Reci mi sada, pička ti materina! Reci da ti je svejedno, govnaru, da te ubijem ko onog psa. Reci mi to, ajde…“
Ponovo mu je opalio pored lica.
„Još ti je svejedno? Jel je?“
Nastavio ga je tući pištoljem.
„Neeee… Nemoj, Aga. Nemoj, molim te…“