NE SPOMINJI IMENA

...

    Prvi je put distancu između sebe i ljudi sa kojima je u kvartu odrastao primijetio onog dana kada su pred bankom zaštitari izrešetali Kuku, a on riješen njegova pritiska, formalno postao slobodni vlasnik više od pola tone zlata sakrivenog u svojoj kući iako njime još uvijek nije mogao slobodno raspolagati. Možda to nije bilo toliko do tih ljudi nego do njega jer je ne primjećujući nijanse u svom ponašanju, od tada postao na izvjestan način povučeniji pritisnut, bremenom onoga što je krio i od samog sebe.
    U ovoj drugoj po njega daleko povoljnijoj situaciji kada je nagodbom sa Izraelcima došao u položaj započeti novi život i konačno preuzeti naslijeđe svog starog ispriječila se otmica, Leov ispad, pucnjava i palež na auto otpadu, te prevelika medijska buka oko svega toga. O činjenici da je Agin sin i dalje na granici života da i ne pričamo. Primijetio je tu večer kod ljudi da se uz distancu počela provlačiti i lagana doza straha i izbjegavanja. Za njih je on bio čovjek koji je sredio jebenog kamatara zauvijek, pomeo moto bandu i vjerojatno uzeo natrag novac koji im je dao kao otkupninu, jer ga novine nisu nigdje spominjale. Prije dvadesetak godina bi mu takva reputacija godila, ali je sada dobro znao kako ta ona na kraju donosi isključivo nove neprilike.
    Čekao je poziv doktora V.V. ali bez obzira na rezultat, odlučio je ne mijenjati previše postojeće stanje nego odmah početi zatvarati sve putove koji bi ikoga mogli navesti na ideju o njemu kao osobi koja je nepojmljivu količinu nacističkog zlata sakrivenog šifrom u nekom tamo podrumu švicarske banke zamijenila za solidnu količinu gotovine i nestala. Činjenicu da mu pravi identitet zna tek nekolicina ljudi svakako će gledati iskoristiti. I ti koji ga znaju nemaju nikakva motiva njuškati dalje jer su u čitavoj igri pošteno namireni. Koliko može biti siguran u ispravnost takvog razmišljanja? Prilično. I.Mu, umirovljenom agentu može vjerovati. Jednom kada se stvari slegnu, zaista misli sa Ivanom otići do njega u Tel Aviv na tjedan dana. Nekolicina njegovih nadređenih kojima je vjerojatno poznat identitet nalaznika izgubljenog zlata mogli su da su do sada htjeli, jer imaju načina i organizaciju zgaziti ga kao mrava odavno. Nisu i neće. Vjeruju u ispravnost procjene svog umirovljenog čovjeka, a ona je da dečko iz Zagreba ima smisla za konspiraciju, i zna kako ga samo šutnja i diskrecija mogu održati na životu.
  Njegov je identitet znao i Hrast, on ali više nije u poziciji ikome ga prenijeti. I siguran je da Glavosjek svome u toj igri nadređenom Čovjeku iz Argentine, također sada pokojnome nije podnosio pismena izvješća, da ne postoje dokumenti o njihovoj suradnji. Sa bratom od H.Sa ima tek usmeni dogovor, ali vjeruje da će ga ovaj u svakom slučaju održati ne toliko zbog urođenog gospodskog poštenja nego više iz činjenice da je javna osoba do koje netko dovoljno odlučan, a to nalaznik zlata sigurno jeste, može ako tako odluči lako doći do njega i gadno mu naškoditi. Preostaju Marina i Leo i Čovjek književnog imena i prezimena. Bankarski službenik i Zuricha koji mu je na osnovu prave putovnice otvorio račun u svojoj banci nema nikakove koristi od toga da ikome kaže njegov identite. Zlato iz trezora je zanmjenjeno za proviziju u gotovini, svako je uzeo svoje bi ta je trensakcija je prošlo svršeno vrijeme. Indiskrecijom bi samo sebe doveo u izuzetno težak položaj pred svojim poslodavcima ogrešujući se o kodeks banke. Djevojčica ima mutnu i transcendentnu predodžbu o Igri skrivača njenog oca sa Tragačima. Vremenom će ona postajati još mutnija zbog nedostajućih zajedničkih točaka sa stvarnošću, naročito kada se ponovo nađe u obiteljskom okruženju u Kanadi. Leo zna da je velika lova bila u pitanju ali dobio je više od svih očekivanja. Kada se oporavi, a odvjetnici novcem i nagodbama zaglade ozljeđivanje 'Vukova', može ponovo doći u jossovu firmu i nastaviti sa 'rajnglašenjem'. Može se otisnuti u neki samostalni posao jer startnog kapitala ima dovoljno. S njim ili bez njega Joss namjerava koju godinu nastaviti prodajom jer mu ne ide loše. Pored Čmrlje zaposliti će još neke te dodatno proširiti posao kako je planirao. Ili ukratko, neće mijenjati mnogo toga u odnosu na dosadašnji način života. I neće nikome reći ništa. Ovo je čvrsta odluka. Dogodi li mu se slučajna nezgoda kao jednom davno njegovom starom, sve će zauvijek ostati tajna.
    U kuću je ušao nešto iza ponoći. Ivana je još bila budna. Uočila je njegov nemir, i predložila mu.
    „Zašto ne uzmeš one svoje velike crno-bijele fotografije i ponovo ih malo proučiš. Dugo nisi.“
    „Baš bi i mogao, ali čekam važan telefonski poziv.“
    Desetak minuta kasnije, nazvala ga je Marina.
    „Tata, Leo se vraća, vidim ga, krenuo je natrag i smije se.“
    Kada ga je ni minutu kasnije nazvao je doktor V.V.i javio mu da je Agin sin u stabilnom stanju, a operacija uspjela.Joss je sa lakoćom zaspao, onako kako već godinama nije. Sve je sjelo na svoje mjesto. Bit će lijepo probuditi se ujutro. Bit će lijepo i doktoru kada za koji dan napiše otpusno pismo i dobije jaču i deblju kovertu od one prve. Sa 45000 eur u njoj.
    Čvrgo i Cic su se dogovorili sa tužilaštvom. Svu su krivicu uz pomoć i savjete Jossova odvjetnika tovarili na Pokojnog Popa, te završili sa smo godinu dana ćuze. Nakon odsluženja kazne Joss je svakom od njih dao po od 100.000 kn od Leova dijela novca i rekao im kako bi bilo dobro za njih im da se ne vraćaju. Otišli su za Njemačku. Nije ih više nikada vidio niti čuo za njih.
    Tom PTSP, je na sudu izjavio kako nije imao saznanja o pripremanoj otmici, nego na upit ljudi koji su mi pružili krov nad glavom kada ga nije imao da im se oduži uslugom odmah pristao smatrajući to svojom obavezom. Nije za uzvrat od njih tražio nikakav dio plijena. Malo je ipak lagao. Sud ga je uputio na daljnje pretrage i liječenje onoga po čemu je dobio drugi dio svog nadimka.
    Čmrljo se primio posla. Imao je nekog smisla za tehniku definitivno i dobro je i rado dogovarao sa majstorima kada je montaže kuhinja trebalo odraditi izvan Zagreba. Više nije pio iza dućana. U manje od godinu dana kupio je polovnog Punta i oženio se sa nekom ženskom iz Kauflanda, dosta mlađom od njega.
    Leo je na Rabu kupio pečenjaru u glavnoj ulici. Iz početka je izgledalo kao kako ju je debelo preplatio, ali je nakon prve dvije godine bio u laganom plusu. Albanska ga konkurencija sa ostatka ulice nije dirala.On i Gaby dobili su troje djece. Drot na položaju je svako ljeto ondje provodio po dva mjeseca kod njih pomažući im. Oko djece. Joss je u partnerstvu sa Klempom kamatarom koji je odavna u sebi nosio tu ideju prvo osnovao kreditno štednu zadrugu, a onda su počeli kupovati veće i bolje lokale i gradilišta po okolici Samobora.Ako je suditi po autima, novim Audijima i Mercedesima, nije im išlo loše. Joss je roditeljsku kuću, dogradio garaažama, uredio, te opasao je velikim zidom ne štedeći novca. Nakon udruživanja sa Klempom, na dozu straha i izbjegavanja kojom su ih ljudi dočekivali u kvartovskom okruženju počeo se navikavati, jer je shvatio da je i ona dio posla.Koju godinu kasnije zaista je kupio kuću pored mora u Rovinju, ali za četvero djece su on i Gabi morali su malo pričekati. Šest godina.
    Sve do čega su bivši nadređeni nestalog Glavosjeka mogli doći u vezi svog aenta bila je odbačena značka na ničijoj zemlji između Slovenije i Hrvatske i nešto lažnih putovnica i pripadajućih dokumenata po ladicama njegova pisaćeg stola što je ukazivalo na to kako je već dulje vremena planirao pobjeći. Tražeći ga godinama preko njima srodnih agencija nisu uspjeli pronaći ništa. Nestao je. Vjerojatno u Južnoj Americi odakle je početkom devedesetih i došao. Ili točnije u sklopu zemalja poznatijih po kokainu. Vjerojatno je tumarao njima radeći za nove gazde ono što je najbolje znao. Za što mu perfektni španjolski nije nikada nije trebao, jer žrtve nit je ispovijedao nit je saslušavao, nit zapisnike sastavljao.     
     
 
Nekako mi se čini ubrzni kraj... Kako je fora, priča je kao prepričavanje stvarnog događaja i tako djeluje na čitatelja, čim si spomenuo pečenjaru na Rabu mozak odmah pretražuje koja bi to mogla bit, odnosno koja je bila obzirom da nam je cjeli grad promjenio strukturu vlasništva.  (y)
 
mate said:
Točno, previše ubrzan. To što mu se ne da nije naš problem. :jesus:

Pa dobro,mala ucjena bananom i tako to,mislim da bi potakla ponovnu volju za pisanjem,tj. produzenu vezziju zavrsetka. 

:LOL:
 
drzim da je ovo samo teaser,
kompletna verzija ide iskljucivo u tiskanom izdanju
pretpostavljam
:mrgreen:
 
Aupm

Pronašao sam kasnije temu u RIP...

E pa OldBoy ljudino  R.I.P.

Poslano sa mog SM-N9005 koristeći Tapatalk

 
Pa kako se nebu sjetio ove teme...

https://slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/564894/ilija-mamic-znam-gdje-je-skriveno-ustasko-zlato-cetrdeset-godina-cuvao-sam-tajnu-ali-sad-sam-sve-otkrio-nadleznim-tijelima