NEKI MOTORI ne blede u secanju

motoklasik

Member
TOMOS

Tomos  je za mene odavno prestao da bude samo motor.
Vec duze vremena, tu rec poistovecujem sa svojim odrastanjem.

Koliko je samo bilo svadja sa roditeljima oko toga, koliko sam  ubedjivao oca da mi kupi motor, koliko popravljenih ocena, koliko sati provedenih po prodavnicama gde su se prodavali motori a kad niko ne gleda samo stavim obe ruke na rucice upravljaca i srecan sam ceo taj dan.
I onda, 1973. otac je nekako pristao, nekako sam ga zbrzao i da ne bude automatik, nego sa menjacem. Otisli smo po moj prvi motor, APN (mislim da je tada naziv bio AON), bili su svetlo plavi i svetlo zeleni, ja sam izabrao plavog.

Doneli smo ga kuci, na sprat, liftom, naravno da cele te noci nisam spavao, proveo sam noc tu u predsoblju sa svojim motorom. Sreci nije bilo kraja.
Pocinju prve voznje po kraju, prvi ulasci u krivine, prvi odlasci na Usce.

Ziv nisam bio dok nisam skinuo glavu cilindra, da vidim sta tu ima, koja se magija unutra desava. Video sam naravno samo celo klipa i unutrasnjost tog malog cilindra, i tada sam shvatio da i male stvari mogu da pruze veliko zadovoljstvo bas kao taj mali klip i taj mali cilindar.
Posle me je kopkalo kako uopste koci. Naravno - skidanje prednjeg tocka, otvaranje dobosa, da vidim kako to izgleda unutra - paknovi, ekscentar  za njhovo razdvajanje, dobos - osecao sam se kao Alisa u zemlji cuda.

Od opreme, za prvo vreme, otac mi je dao svoju staru pilotsku koznu jaknu i svoju rashodovanu pilotsku kacigu, prosirenu u predelu usiju zbog slusalica koje su bile unutra i sa zatamnjenim vizirom koji oblikom podseca na danasnje unutrasnje suncane vizire kod nekih kaciga. Smesno je izgledalo, ali koga je tad bilo briga za to.

Jer, imao sam motor, i to je jedino bilo vazno.  Posle sam ga menjao za T-15, crvenu, sa plehanim ramom, karburatorom sa strane, prednjim dobosem sa duplim kljucem i otvorom za hladjenje i niklovanim rezervoarom sa bocnih strana, ali to je vec posebna prica.


TOMOS CROSS 50 JUNIOR

To mi je bio treci motor, posle APN-a i petnaestice.

Secam se, 1976., sestra se vec bila zaposlila, ja tek zavrsavao srednju skolu, nagovorim je da digne kredit koji cu ja nekako od dzeparca otplacivati  (naravno, bar svaku drugu ratu mi nije ni trazila da dam), odem u Robnu kucu "Beogradjanka"  i kupim tog zutog krosa.
Kako je to samo tada meni izgledalo!  Gotovo svi delovi italijanski - tockovi, rucice, svetlo, prekidaci, paljenje Bosch, sve najkvalitetnije.

I onda prve voznje kroz sumu, pa po pesku - otkrio sam off-roud.

Mozda je upravo tada taj virus off-road voznje ostao negde sakriven u meni i kasnije opasno mutirao tako da sada u garazi stoji neman, takmicarska cross  Honda CR-500R.

Ali kad god otvorim garazu i u polumraku je pogledam dok jos ne upalim svetlo, u prvom delicu sekunde mi se uvek ucini kao da je zuta, kao da je to onaj moj Tomos cross 50 junior, od pre 35 godina.








Prva slika je slikana na Uscu 1976., a druga iste godine na mestu gde je  otprilike sad poznata Beogradska Arena.

 
fina priča 8) i slike svaka cast (y)
 
to asu,vise vride ove slike...ma govore tisucu rijeci.svaka cast (y)