nije možda duga prića, ali je moja

SpeeDFighteR

New member
Sve je započelo od moga rođenja  :mrgreen: Kada sam sa 5 godina vidio kawasakija kako juri, kako je glasan, kako je lijep....i onda iza njega kolona bikera, znao sam da ću postati jedan od zaljubljenika na dva kotaća. Par dana kasnije, dok je bilo ljeto, jedan je čovjek mene i obitelj malo vozao sa čamcem po rijeci Kupi, moja mama da se oduži, platila mu je rezeorvar goriva (tomos automatik). Ja sam naravno iz svakog kuta gledao motor i divio mu se...a čovjek je rekao "ajde mali, idemo se ja i ti malo provozati da vidimo kako samo napravili mješavinu" Meni su naravno oči postale kao dvije biljarske kugle  :D dok još u to vrijeme nije bilo zakona o kacigama, naravno...tako smo se i vozili. Od sedme godine molim čitavo vrijeme za motor, jer je auto prevelik...mađutim,dobio sam bicikl, pa sam se normalno kao i svako djete pravio da vozim motor.Stalno sam jurio vamo-tamo, na zadnjem, prednjem...bilo je i padova naravno. Na jedno vrijeme sam radi škole zaboravio na motore i naučio voziti traktor. ALI, ljubav opet ostaje. Kada sam otišao do bratića, vidio sam Tomos 15 SLC. Tada kada sam imao 10 godina, naravno bio je velik za mene...ali opet smo se vozili i to dosta. Od tada sam počeo kupovati moto magazine(moto klub, moto puls..) i tako sam naučio koji je koji motor. A onda moto susret...samo se sječam milijune motora, tururanje, Divljih jagoda i Alena Islamovića. Godinu dana kasnije, bratić je kupio cpi oliver city i naravno nazvao mene da ga dođem vidjeti. Ja sam došao i vozili smo se naravno, tada sam i zavolio skutere. ALI prije nego što sam otišao od njega, pripremio mi je iznenađenje. Dao mi je svog Tomosa... tako sam bio sretan  :)  Prije nego što smo otiši do bratića izbacili smo zadnje siceve od auta...a ja sam se naravno pitao zašto... i to je bio razlog.
Sječam se kada sam mu vratio vilicu na mjesto. Bio je bijelo/roze boje, jer ga je iz šale farbao, gume probušene, nije ni htio upalit...ali ja sam u njemu sve vidio. Tata mi je dao papir s dijelovima i ulicu trgovine. Na ljeto je počelo slaganje. Naućio sam od čega se mašina sastoji, kako radi, kako se popravlja,paljenje i td......... kupio sam kacigu i
konačno sam ga prefarbao i došao je trenutak kada sam ga trebao upaliti...potegnuo sam kurbul i brrrrrmmmm  :D jaoo što sam bio sretan. Za tri dana naučio sam mjenjati brzine...i naravno godina za godinom i rastao sam. Dobio sam još jedan motor koji ima brzine na ručke.S 12 godina okladio sam se s tatom da ću osmi razred proći s odlićnim uspjehom. Naravno on se nasmijao i prihvatio okladu s time da će mi kupiti skuter do 16 000 kn, nisam mu vjerovao pa samo to potpisali i ja sam taj papir na sigurno sakrio. Svaki dan sam čekao i čekao da dobijem skuter. Još mi se u prvom polugodištu osmog razreda činilo da i neću uspjet, ali...eto petice. Sretan sam išao doma s papirom koji mi znaći život. Pokazao sam papir tati i on je rekao  BRAVOOO SINE!!!! Ja sam se smijao i samo ga gledao dali će se sjetiti. Naravno nije, ja sam mu rekao da saćeka. Dao sam mu papir i počeo je čitati na sav glas pred obitelji...tata se nasmijao, lupio po glavi i rekao KOJA SAM JA NAIVČINA!!! E neka sine, zaslužio si...
Prošlo ljeto, došle akcije i eto... SF došao doma...vozio sam ga stalnooo, koliko sam god mogao. Onda sam se jedno vrijeme vozio kao suvozač i onda došla vozačka.... Sad sam na cesti, uživam, idem na moto susrete i živim za motore.
 
ima mi prijatelj tog cpi-a. 50 kmh sa blokadom i 55 bez blokade :LOL: :LOL:

inace, puno sretnih kilometara zelim!
 
a nema ljeka kad se dobije ''virus''zvan MOTOR ostavlja ''posljedice'' čitav život (y)
 
Snovi i postoje da bi se sanjali i ostvarivali... sve je samo pitanje želje i vremena... Sretno!
 
rus said:
a nema ljeka kad se dobije ''virus''zvan MOTOR ostavlja ''posljedice'' čitav život (y)
"Posljedice" i posljedice ( iz iskustva govorim), ali nista od toga nije bilo dovoljno da me izlijeci od tog virusa!