ništa posebno

Gagi_9a6aag

New member
..moja priča počinje tamo negdje drugom polovicom '80tih godina...

Moj otac kao okorjeli motorist riješio se u to vrijeme silom prilika; Honde 750, klasični cestovnjak kako bi ga on nazivao "4in1" zbog tada još rijetkog tj izvrsnog auspuha 4u1 od čistog inoksa koji se, sjećam se, uz samu prirubnicu na ispuhu cilindra ljubičasto-plavičasto presijavao zbog topline..

moje prvo iskustvo na motoru je bilo ni manje ni više no ista ta Honda :)
naravno...nisam ju ja vozio...
Stari me posjeo ispred sebe, a ja sam se rukama zalijepio za rezervar....sve je bilo dobro dok jedan dan nisam tražio starog da malo "stisne" po gasu....ali samo malo..
Pomislio je; evo ga, tek je "prohodao"tako reć, a već mu crv u guzici radi glede motora...
i kad je dao gasa, pretvorio sam se u kamen i doslovce zapišao u gaće od straha...
ne, nije bilo 200 na sat, nije bilo ni 100km/h...mjehur je popustio na tek nešto sitno preko 80km/h...a zvuk motora pamtim i dan danas...rrrrooooaaaaarrrrrr....
netko bi rekao; što ovaj luđak radi sa djetetom na motoru, ali i sam se sjećam da je stari pazio i vozio ko po jajima dok sam ja "ležao" na rezervaru, a zapravo, uvijek me i vozio sa 30-40 na sat...do tog kobnog puta kada je probio zvučni zid brzinom od cijelih 80km/h

No, tu me presijeklo i nisam više htio ni prismrdit motoru..al opet neki vrag mi nije dao mira i stalno sam se pentrao po njemu...jednom prilikom sam se čak zalijepio na vruči auspuh koji prolazi u ravnini sa zadnjom vilicom, tak da mi je i dan danas veliki ožiljak opekotine ostao na lijevoj nozi, vanjska strana bedra tik ispod kuka..onda i znate kako sam "veliki" dečko bio tada :)

Nedugo kasnije moji kupuju zemlju i kuću na Kamenskom, nedaleko do Karlovca..cca 4km, a stari tužna srca prodaje motor kako bi namirio troškove kupovine posjeda i početak izgradnje radione...
Kako se vrijeme malo odmaknulo...a stari uvijek usputno prčkao po nekakvim "motorićima"...ja se opet malo zapalio za "bicikl sa pomoćnim motorom" makar :)
i to proljeće...stari nabavi nekakvu ramu od Puchića...pa od nekog starog Tomosa rezervar,..pa kotač jedan..pa drugi...i mašinu od automatika...totalna kupusara...sve rastavljeno...
Moj borbeni zadatak je bio; sve dobro iznaftirati i očistiti kako bi se lakše utvrdilo što ne valja i da je lakše za slagati...
To je, pogadjate; bilo expresno obavljeno :)
Uglavnom...malo po malo...sve se nekako slagalo..ali ništa nije pasalo jedno na drugo pa je sve trebalo pripasivati, rezati variti...itd..
konaćno je i mašina bila složena....stavili smo je u škrip, ja sam držao i jedno i drugo...te ju zakurblali i to bez auspuha...
iz prve je kresnuo...kad je to proradilo...doslovce sam počeo vriskati od sreće....ma milina dogadjaj...

Sutradan, svećano paljenje i prva probna vožnja....jao, koji strah...
i kao prvi koraci te prvi okreti pedala na biciklu...strah na motoru je jednostanvo nestao....mislim da je to bilo 1987. moj prvi motor...baš moj..."tata ga je baš meni napravio" :))

No da bi me valjda učinio pravim motoristom; naglasio mi je jednu stvar; za gorivo mi neće davati...a niti ga popravljati...dakle; bio sam prepušten samom sebi...koliko pazim-toliko ću se voziti :))

idućeg sam se ljeta "zaposlio" kod "Ruče" na Kupi, šljunčara, vađenje pijeska i separiranje...
iako sam već i bio morski vuk, tu sam se i kao "moreplovac" ispraxirao...a i zaradio si koji, onda još dinar, za benzin...
"54 hiljade" je bilo 10 litara benzina ako se ne varam...a dobivao sam svakih 2-3 dana po 50 hiljada pa mi je stari ipak znao nadometnuti tu razliku da zaokružim, mislim, nisam ja ništa teško niti puno radio, zato sam i tako malo dobivao...uglavnom...znalo mi se dogoditi da novce još nisam dobio,
a benzina ni kapi nema :))
to sam ljeto samo 3 stvari radio; pjeskario, vozio motor i spavao...samo koliko sam morao :))

Kvarovi su vrlo brzo uslijedili s obzirom kako sam mast na slamku vadio tom motoriću..i malo po malo, čak i nakon suza i suza proplakanih...skužio sam neke cake...čak i kako karburator u globalu funkcionira...
Naravno, stari mi je samo govorio što bi moglo biti i ako sam zapeo, pomogao bi mi savjetom kako da nešto lakše napravim...
I uistinu...do kraja tog ljeta em što sam rasturao vozeći se po toj selendri i šumetinama...znao sam u dušu taj motorić...čak i raskopati ga i sastaviti...kvarove sam rješavao u letu....joooj, koji je to feeling kada si sve sam napraviš...pa čak i benzin kupiš...
Iduća godina..opet isto...već sam postao guru za tog automatik Pucha..a bogami sam već lagano i na Kupi napredovao, polako igrajući se sa utovarivačem...pa i postrojenjem za separiranje pijeska koji je 4 granulacije separirau u isto vrijeme...čak sam i povišicu dobio...sada sam dobivao već i 50 hiljada dnevno...tako sam se veliko osjećao...nitko mi ravan nije bio...još ni 10 godina nisam namirišao, a već sam zano popravljati motor, a i sam si zarađivao novce za trošiti...uff :))
Iduća godina bila je katastrofalna...starci su zapali u krizu...izgradnja radione je stagnirala..troškovi se nagomilavali...čak je i auto crknuo...nešto genralno, znam da je bilo skupo pa je stajao skoro cijelo ljeto dok stari niej sabrao love za kupiti dijelove...uglavnom, silom prilike konfiscirao mi je motor da može iz grada (jer smo živjeli u gradu) redovito ići na Kamensko raditi....tak da sam ja to ljeto malo "kibicirao", ali je stari srećom nabavio još jedan kramp koji je trebalo slagati tak da sam mu ja malo pomogao kako bih što prije oslobodio ovaj svoj...no prekasno...ljeto je već prošlo..počela škola...vožnja se prorijedila...

kraj proljeća 1991. ja već brojim gotovo na tisuće kilometara pod guzicom...uglavnom, cijelo me vrijeme vuće off road...najde mi stari neke malo ripnastije gume i stavimo mi to, te čak i veći zadnji lančanik....motor je išao jedva preko 40km/h...ali je modifikacija bila strašna...nije bilo terena koji ja nisam mogao proći...jedino duboko blato sam izbjegavao zbog guma...
situacija u zemlji se počela zaoštravati...vozeči se šumskim putevima primjetio sam vojna vozila koja inaće na tim mjestima nikada ne bih prije vidio...
iako sam bio klinjo..bio sam dobor upuće u trenutna zbivanja, na žalost, sada znam da sam ih čak i onda bio nekako svjestan...ali ono, balav, lud, samouvjeren...
uglavnom...stari je podivljao kada je čuo gdje sam bio i što sam čuo....doslovce mi je zabranio tako daleke, pa i šumske vožnje opčenito...jer je cijela šuma oko Kamenskog zapravo bila JNA vojna baza..raketne rampe, Štrekovac...ako je kome poznato...
Uglavnom...vratio sam se na cestu...nevoljko, no koristio sam prilike divlje vožnje po kratkim makadamskim dionicama po selu...dok jednog dana, spuštajući se nizbrdo prema Kupi...čisti pješčani put, ko bi rekao..baš gdje je pjeskar Ruča :)
zašpurao sam se i taman kad sam bio pri dnu gdje dalje nastavlja zaravan do obale Kupe...sa desne strane, sa nekakvog platoa koji je bio dosta uzvišen; izleti mi traktor....

.......koććććććć....hrrrrrr....pafffffffff...

smotalo i mene i motor pod traktor...digla se prašina na sve strane...a kako je kapalo ulje iz kartera, te drito meni po ledjima, tako sam na svaku kapljicu vriskao, ajoj...
a čovjek mislio da me polomilo..
iskobeljao se ja van...zgulio malo laktove..dlan...koljeno i kako to već biva....reko; ništa mi nije (a nisam mogao ni hodati)
a kada sam motor vidio...užas i strava...trebao sam tada poginuti, a zašto nisam, ne znam....

sve što se dalo popigati se popigalo...pola toga polomilo...kotač je nekim čudom izletio zajedno sa sviječama amortizera...zic se okrenuo za 180 stupnjeva.....rezervar...ma strašno...

odmah po oporavku, ma kakav oporavak..već 2. - 3. dan kasnije..krenuo sam u revitalizaciju..motora naravno...
i sve nekako...ali je još ostao popigan nogar sa nosaćem mašine...i karburator je bio zaštopan....tak da na kraju još nije palio...i trebalo je to ravnati...a sam nisam mogao...

8. mjesec...stari odlazi u rat...26.8.'91. biva teško ranjen u Lasinji....kakav vražji motor više...iako još rata nije bilo, zbog nekih specifičnih okolnosti već u 8. mjesecu sam bio kao pod opsadnim stanjem....našao se u nezgodnoj poziciji...otac ZNGovac, familijarno izjašnjeni kao Hrvati i katolici, odgajan u tom duhu...a prezivam se Duduković...
ta kombinacija je u to vrijeme bila jako nezgodna...
motor je ostao samo pusta želja...

1995. po povratku na zgarište koje su nam četnici ostavili iza sebe, iz cijele hrpe ostataka radione naziralo se nešto nalik na meni vrlo dragom stvarčicom...
da, bio je to moj motor...
ali kako nije bio ispravan, četnici ga nisu odvezli pa su ga jednostavno ostavili da igori sa radionom koju su zapalili...

ovo je ono što je ostalo od mog motora...mašina je skinuta naknadno..tj njeni ostaci stopljeni...

dalje sve znate...
prije 3 godine slučajno sam uzeo CTX 90ccma....pa Apriliu 350ETX...pa Cagivu jednu..pa drugu...pa nekakav KTM500 u dijelovima...i eto...nahrpio cijelu ergelu motora...

VRATIO SAM SE! :)
 
Bice motora i voznji.  (y)
Samo ti pisi (dok ne radis) za motor i voznje  :mrgreen: