Nordkapp 2021. Sa ZZR 1400 u 18 dana

frky-mcf

Well-known member
Pripreme za put po Skandinaviji do Nordkappa i natrag, započele su godinu dana unatrag. Trebalo je detaljno isplanirati kompletan Low Budget put u 18 dana sa sportskim motorom starim 14 godina.

Zima 2020.g.

Kawasaki ZZR 1400 iz 2007. Godine; kojeg zovem od milja Catfish ili som (riba), zbog prednje maske nalik na soma. Družimo se zajedno od prvog dana. Znači prvi i jedini vlasnik. Trenutno stanje na satu: 75 000 km i spreman je za prvi veliki servis prije puta od skoro 10 000 km do Nordkappa i natrag. Prije toga smo poharali više od pol Europe a malo i izvan zemljopisnih granica.
received_227229118792995.jpeg



Mr. Knight : Čovjek koji piše ovaj putopis, Moto Solo Traveler.
20201011_133031.jpg
20210913_163342.jpg


Znači, nakon opsežnog servisa polako nadopunjujemo opremu koja nedostaje za ovakvu avanturu. Zamišljeno je, zbog smanjenja troškova a i zbog mogućnosti da se to može legalno, dio puta prespavati pod vedrim nebom u šatoru. Uz šator dolaze i ostali rekviziti za kampiranje u divljini pa tako nabavljam i rasklopni stolac,te komplet opremu za kuhanje. Naravno, najveći problem bio je prostor gdje i kamo to sve spakirati na motor. Dobrom organizacijom sam sve na kraju uspio posložiti i pripremiti za put. Nova ideja ove godine, bila je da umjesto fotkanja, putovanje zabilježim u video obliku, znači kamerom i da nakon svakog dana prenesem video na yt kanal. Današnja tehnologija omogućuje editiranje preko mobitela, tako da nisam trebao vući sa sobom laptop i ostale rekvizite koji zauzimaju dragocjeni prostor na motoru.
Čitajući ostale putopise po Norveškoj, prema kojima se navodi visok životni standard i paprene cijene (naročito za hranu), odlučujem se za svoju hranu i vojnički CSO sistem ili ti: Cjelodnevni suhi obrok. Doduše nije baš da je bio sasvim suhi, jer sam se dobro naoružao gotovim jelima iz konzerve koje je samo trebalo malo podgrijati na plinskom plameniku uz malo vode. Situacija oko Korone zahtijevala je i određenu dokumentaciju oko toga. Tako smo i to riješili u cilju izbjegavanja dodatnih troškova i nepotrebnih čekanja ili ti karantena.
20210702_210035.jpg

20210703_215406.jpg



DAN 1. Čakovec – Dresden 780 km

Nedjelja 4.7.2021. Plan je izguslati čim više autoputa, prevaliti čim više kilometara i u jednom danu čim prije doći od točke A do točke B poštivajući sve zakonske regulative. Takav plan vrijedi samo u jednom smjeru. Znači do Nordkappa. Povratna ruta zamišljena je u malo ležernijem tonu uz norvešku obalu sa puno zavojitih cesta i prekrasne prirode.

Cijelokupni put nas vodi kroz sljedeće države: Slovenija, Mađarska, Slovačka, Češka, Njemačka,Danska,Švedska,Finska,Norveška i ukupno je ispalo 9945 km.
Screenshot_20211106-171258_Maps.jpg



Polako krećemo iz oblačnog Čakovca u 6:00h prema Sloveniji. Navika veli da nakon 250 km počnem tražiti benzin. To me eto zadesilo u Mađarskoj. Godinama se trudim da Somu pružim najbolje premium gorivo prema uputama proizvođača na spremniku benzina. To podrazumijeva sve od 95 oktana na više, osim ako se jako približim kraju a benzinska pod nosom kao i u ovom slučaju. Tada točim što se nudi. Ovdje se nažalost nudila najgora varijanta sa 10% etanola. Srećom pa moj proždrljivi Som sve to spremno proguta i vožnju nastavljamo dalje prema Slovačkoj i Bratislavi. Prije slovačke granice zaustavljamo se na odmorištu u 9:46h jer nas želudac već na veliko zove. Samo kava nije bila dovoljna prije puta, pa tako na odmorištu vadim prvi narezak u konzervi i tost. Bit će dovoljno za nastavak puta.
20210704_100206.jpg


Autocesta nas dalje vodi prema Češkoj i Pragu. Fantastičan grad po nadimku: Grad iz Bajke. Prag ima 1.5 milijuna stanovnika i relativno gust promet. U tom gradu sam bio više puta tako da ga ovaj put samo zaobilazim i nastavljam dalje prema Njemačkoj.
Nažalost, na autoputu se dogodio lančani sudar sa smrtnim posljedicama i cesta je zatvorena do završetka očevida. Čekam zajedno sa ostalim motoristicama i motoristima. Razgovaramo, na ne baš najkvalitetnijem engleskom i zajedno kratimo vrijeme do ponovnog otvaranja autoceste. Konačno otvaraju jednu traku i propuštaju promet. Slike su jezive. Brzo pokušavam zaboraviti viđeno i koncentrirati se na nadoknađivanje vremena. Konačno, Njemačka! Još malo i približavamo se Dresdenu. Grad je to koji je u 2. sv. ratu bio razrušen od bombardiranja gotovo do temelja. Danas broji gotovo 1.2 milijuna stanovnika i sa sutrašnjim danom moja nova destinacija za posjetu. No prije toga dolazimo u predgrađe u Hotel Adler gdje imamo ujedno i rezervirano noćenje. Dočekuje nas ljubazan recepcioner te nam pokazuje prekrasno namještenu sobu sa vlastitom kupaonom. U sklopu hotela nalazi se i veliko dvorište sa parkiralištem i montažnim bazenom na kojem sam prethodno parkirao Soma.
20210705_073308.jpg


Prvo skidanje bisaga i kompletne opreme na putu te unos u hotelsku sobu. Srećom pa nije negdje visoko na katu. Trebalo je putem i nešto snimiti kamerom za prvi dan pa tako snimam sve što mi se čini zanimljivim. Nakon tuširanja i ribe iz konzerve prelazim na editiranje videa. Nikad se prije nisam bavio time pa još nisam točno znao u što se upuštam i na čemu moram proraditi za kvalitetan uradak.
Obično sam ranoranioc i za mene je znastvena fantastika ostati malo duže budan. No dogodilo se nešto neuobičajeno u tom Dresdenu i tako zaokupiran montažom videa ostajem budan do ponoći. Svjestan da sljedeći dan nemam puno za odvoziti ( samo 180 km do Berlina), nastavljam s uplodanjem na YT kanal. Brzina interneta nije baš najsjajnija pa ostavljam mobitel da loda do jutra a ja na spavanje.

Video prvog dana i kompletnog putovanja možete pogledati i na mom yt kanalu na sljedećim linkovima:

DAN 1:

Mr Knight ZZR 1400 Adventure: https://youtube.com/user/frkymcf

Ako vam se sviđa ne zaboravite lajkati i Subscribati se na kanal. HVALA 😊 Nastavak slijedi.
 
Bravo meštre...svaka ti dala ... (y)
 
  • Like
Reactions: frky-mcf
Evo gledam👍,jedino kaj moras malo glasnije pricat,usi me bole od naprezanja🦻
 
  • Like
Reactions: frky-mcf
To je to….💪💪💪💪👍👍👍👍
Ali 18 dana……
Kad cu ja imat slobodno 18 dana…..🥲🥲🥲
 
  • Like
Reactions: frky-mcf
DAN 2. Dresden – Berlin 192 km

Prva noć provedena u hotelu bila je odlična. Čak sam uspio 5 sati odspavati u komadu. Bioritam ne dopušta dugo spavanje pa se već u 6:00 h spremam za nastavak puta. Nakon ponovnog stavljanja bisaga na motor, nisam zadovoljan samom čvrstoćom cjelokupne konstrukcije pa upotrebljavam dodatnu gurtnu za vezivanje teških tereta. Nakon toga motor je bio spreman i za puno veće brzine po njemačkom Autobahnu. Tamo, naime nema ograničenja brzine na većini autoputa pa si povremeno dozvoljavamo i malo brži tempo. Ponedjeljak je i vremenska prognoza veli da će biti oblačno sa puno kiše. Barem u području Dresdena a što se tiče Berlina, iza podneva sunčano.

Tek što sam se spakirao za polazak i razgledavanje Dresdena, prolom oblaka. Kiša je očito malo uranila pa vadim kišno odijelo i integrirane kišne navlake za torbe. Gledam na sat i shvaćam da sam u deficitu s vremenom a nisam još ni kavu popio . Na prvom semaforu od hotela jučer sam primjetio restoran brze hrane Mcd, tako da se tu privremeno sklanjam od kiše i da popijem svoju kavu. Nakon kave se lakše donose neke odluke. Tako odlučujem da nažalost posjet Dresdenu moram odgoditi za neki drugi put jer se želim više na Berlin koncentrirati. Zašto na Berlin? Berlin mi je ostao stari dug još iz prijašnjih vremena kad sam ga htio posjetiti ali splet okolnosti i karta sudbine je bila drugačije odigrana. Puno puta se nazdravljalo: ZA BERLIN! O Berlinu puno toga znamo. Čitalo se o Berlinu i sad je konačno došlo vrijeme da ga i posjetimo. Brzinska rezervacija smještaja preko Bookinga u Hotel Pension Odin koji se nalazi 5 km od samog centra za 34 eur i možemo nastaviti dalje….. Za Berlin!

Nakon Anschlusa na Autoban ubrzavamo na primjerenu warp brzinu za ZZRa i ubrzo primjećujem zanašanje. Čas na lijevo, čas na desno. Pa nije valjda da je toliko jak taj bočni vjetar. Smanjujem za 30 km/h i promatram okolne grane na drveću te pratim njihovo savijanje. To mi je pokazatelj kolko je jak vjetar. U tom trenutku nije mi se činilo da nešto previše jako puše pa sam još usporio. Nešto nije bilo u redu. I bio sam u pravu. Kišna navlaka, kojom je bila pokrivena središnja torba, bila je vezana s unutrašnje strane torbe te nije predviđena za samu vožnju. Pogledom u retrovizor vidio sam da doslovno vučem „padobran“ za sobom koji me je destabilizirao u vožnji. Nakon što sam spremio kišnu navlaku, vožnja je bila mirnija i lagano sam bio spreman za ponovni unos kalorija nakon ovog hrvanja. Između ostalih priča o Berlinu bila je i jedna o kebabu. Najveća etnička skupina ne-njemačkog podrijetla su Turci i navodno u Berlinu prave najbolji kebab. To definitivno vrijedi isprobati. Samo koji izabrati? kad ih ima doslovno na svakom uglu.

Garmin Zumo LM 395 nije baš najprecizniji po kulinarskom pitanju, unatoč nadogradnjama, pa koristim provjereni google maps. On me odvodi u Potsdam. Potsdam je glavni grad njemačke savezne pokrajine Brandenburga. Nalazi se na rijeci Havel, 24 km jugozapadno od središta Berlina. Kako na sjeveru graniči s Berlinom, dio je metropolske zone Berlin/Brandenburg.

Navigacija me dovodi u neki fini talijanski restorančić. Nije to to što sam želio ali kad sam već tu popit ću barem esspreso i Spetzi. Ovo drugo je moje omiljeno piće (cola + juice) i volio sam ga popiti svaki put kad bih se našao u Njemačkoj. Sad se već i kod nas može kupiti to piće.

20210705_122657.jpg


Nakon kratke okrijepe, konačno je došlo vrijeme za taj čuveni Berlin. Vozim direkt prema centru i Brandenburškim vratima. Na kilometar od njih pronalazim Doner Kebab Teras pa tamo i parkiram. Za 7 eur možete dobiti meni: Cola, pomes i veliki Kebab.

20210705_141247.jpg


Konačno je dugogodišnja želja ispunjena i možemo nastaviti prema hotelu. Plan je bio ostaviti Soma i stvari u hotelu i napraviti obilazak pješice. Pa to je samo 5 km do centra od hotela. Na kraju je ispalo i 12km sa povratnom rutom.

Preko maila sam se čuo sa osobljem hotela da mogu i motor smjestiti u dvorište tako da ga ne trebam ostavljati na cesti. Što se tiče sigurnosti, još po zimi sam dao ugraditi Vigo uređaj za praćenje motora, koji se kasnije pokazao vrlo nepouzdanim te sam ga poslije skinuo dolje s motora. Od ostalih stvarčica imam još i debelu sajlu /lokot kojom ga mogu i za kandelaber zavezati. Tu je još i neizostavni alarm, Disk lock i na kraju zaključavanje volana sa imobilizerom.

Dakle, nakon što je Som smješten u dvorište hotela, ponovo skidamo sve dolje sa motora i teglimo stepenicama na 4. Kat. Odlična je to kardio vježba. Za atletičara i dugoprugaša u trčanju poput mene, ne predstavlja preveliki napor. Kratak snimak sobe kamerom i na tuširanje. Osvježeni, nastavljam dalje pješke po Berlinu prema Alexanderplatzu.
20210705_192724.jpg


Tamo se održava nekakav ekološki miting pa i to snimam kamerom. Prolazim pored televizijskog tornja visokog 368 metara sa kojeg se pruža pogled na čitavi Berlin. Ulaznica iznosi 24 eur.
20210705_184103.jpg


Nastavljamo dalje po centru. U glavi mi se vrti pjesma Heroes od Davida Bowie-a. Ipak je i on bio dio toga velebnog grada od betona.
20210705_182124.jpg


Koračamo dalje prema Checkpoint Charlie. To je bila granica i prijelazna točka sa Istočnog Berlina na Zapadni Berlin. BDR i DDR i obrnuto. 1989. Srušen je berlinski zid a Checkpoint Charlie ostao je podsjetnik na neka hladna vremena. U sklopu toga, odmah pored nalazi se i Mauer museum ili ti muzej zidu koji je ovom prilikom bio zatvoren. Baš šteta. Još doma sam se brusio da kupim komadić zida za uspomenu. Srećom naišao sam na obližnju suvenirnicu i ispunio si želju za 5 eura.
20210705_191832.jpg


20210705_191636.jpg


Šečući ulicama Berlina prolazimo pored memorijalnih blokova za približno 3 milijuna židovskih žrtava holokausta 2. Sv. rata.

Evo me ponovo kod Brandenburških vrata i ponovo koristim kameru za kratki foto – sešn.
20210705_195756.jpg


Sad sam već jako blizu zgrade parlamenta ili ti ga Reichstaga pa odlazim i tamo na kratko snimanje. Vrijeme brzo prolazi pa tako zaključujem da treba polako krenuti natrag do hotela. O alternativnim prijevozima za povratak ni ne razmišljam, mada su romobili bili na svakom uglu. Dok su noge zdrave „napadamo“ po Berlinu. U 21:33h dolazim u blizinu hotela na 200 metara. Uočavam turski restoran u smjeru zapad. Odluka je brzo donešena i naručujem….(pogađate) …..Kebab.
20210705_213824.jpg


Nakon finog jela, vrijeme je za odmor. Sutra nas čekaju rakete Wernera von Brauna na Baltiku i odlična vožnja…..

Video drugog dana i kompletnog putovanja možete pogledati i na mom yt kanalu na sljedećim linkovima:

DAN 2:

Mr Knight ZZR 1400 Adventure:
 
DAN 3. Berlin – Hahnenkrug 680 km, utorak 6.7.2021.

Prekrasno sunčano jutro nagovještava još jedan super dan i dobru zabavu. Spuštam se stepenicama s četvrtog kata berlinskog hotela natovareni do krajnjih granica i počinjem dnevnu rutinu pakiranja prtljage na motor. Danas moram rezervirati negdje blizu danske granice ali opet da ne bude previše kilometara za vožnju. Gledam na kartu i Flensburg mi se čini uredu. Jedino što mi se u tom momentu nije sviđalo je bila cijena noćenja. Ipak je ovo zamišljeno kao niskotarifno putovanje pa u skladu s tim treba biti i simbolična cijena za noćenje. Riješenje pronalazim u ruralnom mjestu Hahnenkrug za 24 eura u kući za goste ili ti Gasthaus. Prvi dio dana zamišljen je vožnjom iz Berlina prema Baltiku. To je približno oko 250 km i tamo se nalazi Tehnički i povijesni muzej Penemunde. To nam je ujedno i današnji cilj a sve ostalo što dolazi u sklopu toga „šlag na torti“.
Screenshot_20211108-174048_Maps.jpg


Tako krećemo iz hotelskog dvorišta i napuštamo Berlin. Nadam se ne zauvijek. Ima tu još jako puno svega, što je vrijedno ponovnog dolaska. Na izlasku iz grada ispraćuju nas vjetrenjače i ponovo smo u potrazi za benzinom. Na cijenu benzina nisam htio reagirati jer je manje-više bila slična. Osim na autoputu. Tamo se zna da je cijena nešto viša ali to me u tom momentu nije ni najmanje mučilo. Prema planu trebalo je dnevno dva do tri puta tankati i to bi pokrivalo dnevne troškove. Pronalazim neku finu benzinsku sa klupicama u hladovini. Filam ga devedestosmicom i naručujem kavu iz automata. Vrijeme je opet za novu konzervu tune. Nakon doručka za Soma i mene, crna raketa vodi me na Baltik. U zraku se osjeti rusko-njemačka atmosfera. Put prema Penemundeu vodi me kroz mala mjesta i prometnice koje prolaze kroz šumarke. Odmah pokraj u tim šumarcima su i divlje plaže na Baltiku i svako malo vidim, skrivenu od pogleda, kampericu u hladovini. Sigurno je nekad bilo puno kupača koji su na obalu dolazili ovdje sa svojim Trabantima i Wartburzima. Ipak su to bila glavna vozila bivšeg DDRa. Pogled mi skreće Antonov AN-2. Ovaj avion jednostavno moram poslikati a onda možemo nastaviti vožnju prema muzeju.
20210706_150609.jpg

20210706_150621.jpg


U 12:06 stižem. Tamo me dočeka pravo iznenađenje! Nešto što očito nisam dovoljno proučio prije puta jer sam bio koncentrirani samo na muzej. Ni manje ni više ispred mene se pojavila 86 metarska usidrena podmornica U-461 preuređena u muzej. Neću vas daviti tehničkim karakteristikama podmornice ali ću ipak spomenuti neke stvari o njoj. 2 dizela svaki po 4000 konja i jedan elektromotor od 6000 konja. 300 metara zarona, 78 ljudi, 18 torpeda, 4180 tona težina i može nositi 4 nuklearna projektila. Zanimljive performanse s obzirom da je napravljena s početka šezdesetih.
20210706_120647.jpg


Uzbuđen poput djeteta odmah stanem do kioska gdje se prodaju Eintritzkarten i čekam na dopuštenje za ukrcaj na brod. Čekam ja tako 15 minuta, dragocjeno vrijeme curi a ja još nisam ni M od muzeja vidio. Možda negdje spava čovjek koji prodaje karte. Stavljam podmornicu u lijepo sjećanje i produžujem prema muzeju. Konačno. Prvo pitanje na šalteru gdje prodaju karte: Da li je dozvoljeno snimanje kamerom unutar muzeja? Vrlo ljubazno odgovaraju da za 9 eura mogu biti i Steven Spilberg. OK. Brzo plaćam upad i obilazak može početi. Na ulazu u muzej na velikom dvorištu prvo uočavam veliku crno bijelu V2 dalekometnu raketu.
20210706_133754.jpg


Odmah pored nje je na rampi i njezina sestra V1.
20210706_133835.jpg


To su bile prve dalekometne rakete kojima su nacisti redovito bombardirali London i šire područje. Penemunde je bio od 1936-1945 centar za istraživanje oružja. Na području od 25 km kvadratnih radilo je 12 000 ljudi na navođenim projektilima i raketama koje su dizajnirane kao oružje terora protiv naroda.

Izumitelj tih raketa bio je Werner von Braun i njegov tim. Operacijom spajalica ameri su nakon rata potajno prebacili naci inženjere za SAD i dodjelili Werneru počasno mjesto direktora NASAe. Sve što je kasnije bilo proizvedeno u svemirskom programu, došlo je iz njegove glave, uključujući i SATURN 5 najjaču ikad proizvedenu raketu, koja je sudjelovala u programu Apolo tj. odlaska čovjeka na mjesec.
20210706_133738.jpg


Nakon dvorišnog razgledavanja, prelazim na unutrašnjost tvornice ili muzeja. U tvornici nailazim na mnoge preteće i prototipe mlaznih motora, pumpe i svakojake natpise. Na jednom piše gotičkim pismom: IZGRAĐENA ZA VJEČNOST. Sve uredno snimam kamerom. Na katu bivše tvornice nalazi se ogromna prostorija pretvorena u koncertnu dvoranu. Tamo se redovito održavaju koncerti filharmonijskih orkestara. Liftom odlazim na krov zgrade na kojem uživam u prekrasnom pogledu na Baltičko more.
20210706_130635.jpg


20210706_130608.jpg


Vjetar je prilično jak i tek sam kasnije kod editiranja videa shvatio da imam audio problem. Treba mi definitivno profesionalni mikrofon sa onim krznom protiv vjetra. Nakon puta prva stvar za kupovinu. Spuštam se s krova i ulazim u zgradu br.2 koja opet ima svega i svačega po vremenskim razdobljima. Od zanimljivih stvari izdvojio bih još i repliku Sputnika ,(nije cjepivo) izloženog na plafonu jedne od zamračenih prostorija da izgleda uvjerljivije (kao da sam u svemiru). Prvi je to umjetni satelit lansiran od strane Sovjeta. Kad uđete u prostoriju, može se čuti taj beskonačni BIP signal. Stvarno ima toga brdo za pogledati i za kvalitetan obilazak, potreban je cijeli dan. Meni je do prenoćišta potrebno još oko 400 km pa završavam obilazak. Tek što sam se vratio do Soma, fino naoštreni senzori njuha registriraju na 50 metara od motora mini pečenjaru sa natpisom Bratwurst. Za 4 eura dobivam kobasičicu u njemačkoj žemlji i Colu. Som je spreman za daljnje gutanje kilometara….a i ja. Nastavljamo dalje uz obalu. Nešto sam previše elektrolita ostavio u onoj tvornici. Osjećam žeđ i laganu dehidraciju. Spasonosno riješenje zove se Lidl. Parkiram blizu stanice za punjenje električnih automobila i kasnije saznam da mi je to ujedno bila i zadnja točka koju je Vigo gps tracker zabilježio kao posljednju lokaciju. Dalje nije bilježio ništa. Očito je došlo do nekakvog strujnog proboja (prema mojoj teoriji). Uglavnom, naoružavam se vodom i isotonicima i spreman sam na veselu vožnju do Hahnenkruga. ZZR se ne buni ni malo i u 19:59 stižemo. Prvi pogled na kuću otkriva nam da je izgrađena 1910.g. Zvonim na vratima kuće… i ništa. Vadim broj iz Bookinga i javlja mi se mlada dama. Veli da dolazi uskoro. Iza kuće nalazi se još jedna kuća u kojoj živi a ovu staru ljepoticu iznajmljuje. Prije ulaska u kuću obavezno izuvanje čizama! Paziti da ne ostavim upaljenu svjetiljku!
20210706_220329.jpg


I još xy drugih pravila ala:Trla baba lan. Kimam glavom i sve potvrđujem Alles kla. E onda smo došli do onoga s covid testom. Znao sam da me prije ili kasnije čeka i to. Veli ona meni: TEST a ja njoj niks TEST. Pokazujem joj covid putovnicu a ona bulji u to kao picek u glistu. Na kraju je odustala i pokazala mi sobu. Pitam ju gdje mogu smjestiti motor? Veli uz cestu. Hmm. I veli još: pa nije ti prometna i nema kriminala ovdje. Nije mi baš svejedno pa ga dobro osiguravam i pokrivam ceradom za noć.
Bacam se opet na editiranje videa i opet ostajem budan do ponoći. Sad sam već bliže sjeveru i pogledom kroz prozor vidim da još uvijek nije u potpunosti noć. Znao sam da se približavanjem na sjever mogu u potpunosti pozdraviti od noći. No, dok do toga dođe iskorištavam tamu i odlazim u horizontalu. Sutra moramo preskočiti Dansku, ući u Švedsku i prvi put na ovom putu u divljini kampirati. Plan je do Nordkappa sve po cesti. Bez trajekta, vlakova, aviona,raketa i sličnih prijevoznih sredstava.

Video trećeg dana i kompletnog putovanja možete pogledati i na mom yt kanalu na sljedećim linkovima:

DAN 3 :

Mr Knight ZZR 1400 Adventure:
 
Samo piši ... pročitao sam prvi post a ostatak "čuvam" za karantenu 😉
 
  • Like
Reactions: frky-mcf
DAN 4. Hahnenkrug- Flyxen 603 km, srijeda 7.7 2021.

Prvim zrakama sunca iskačem iz kreveta kao na feder i jurim prema prozoru vidjeti svog suputnika Soma ako je još uvijek na mjestu gdje sam ga jučer parkirao. Ne samo da je bio, nego sam ga zatekao u društvu neke crno-bijele mačke koja se vjerovatno izležavala na njemu preko noći.
20210706_203934.jpg


Polako mi dolaze riječi u glavu, meni jedne drage osobe: Ne zaboravi da si na godišnjem odmoru. Ne treba uvijek biti sve po planu. Malo i improviziraj ako treba, samo se vrati u komadu kući. Prisjećajući se tih riječi, umjesto brzinskog pakiranja, vadim opremu za kuhanje, kavu koju sam ponio još od doma i mesni narezak te pripremam ukusan doručak. Vadim kameru i uz doručak snimam nekoliko početnih kadrova za moju novu epizodu. Novi dan, nova avantura! Tim riječima opušteno nakon doručka započinjem sa pakiranjem stvari na motoru. Do danske granice od Hahnenkruga sam točno 50 km.
Screenshot_20211109-145115_Maps.jpg


Prelazak nisam ni poznao. Samo tabla označava prelazak u drugu državu. Meni i Somu 24. po redu. Vozim dosadnom autocestom i slušam radio preko Sena 10 c EVO, komunikacijskog uređaja i kamere ugrađene u kacigu. Nakon odvoženih 250 km skidam se dolje s autoceste i dolazim u mjesto Kolding. Vrijeme je za novu dozu benzina za Soma. Prije samog puta, što se tiče financija, „naoružao“ sam se sa ponešto švedskih kruna, norveških kruna, brdo eura, deset kuna (keš) i dozvoljenim minusom na tekućem računu. S podebljim minusom na kartici , puno entuzijazma i malo sreće krenuo sam na taj put. Znači danske krune nisam imao uopće i došlo je vrijeme za prvo peglanje kartice u još jači minus. Zašto kartice? Tamo je kartica uobičajeni sistem plaćanja i rijetko se plaća sa kešom. Došao sam na benzinsku pumpu, jako dobrog naziva OK. Na OK pumpi pronalazim 98-micu za Soma. Sistem je PRE-PAID i ima ga svaki točionik zasebno. Znači ne treba ulaziti u trgovinu nego platiš odma kod motora. Danska, tankanje savladano. Sad ju nabrzinu preskočimo a u Švedskoj (kako ćemo? Lako ćemo) trošimo dalje gotovinu. Barem sam onda u tom trenutku tako mislio. Ponovo lovim priključak na autocestu i ubrzo se ispred mene stvara ogroman most a i mostarina s danske strane. Oko 270 kn plaćam to veselje i tješim se da bi trajektom bilo puno skuplje. Oresundski most je kombinirani most-tunel nad tjesnacem koji povezuje gradove Kopenhagen i Malmo u Švedskoj. Most prenosi automobilski (4 trake) i vlakovni promet (2 kolosijeka). Oresundski most je najduži kombinirani most-tunel za moto, automobilski i vlakovni promet u Europi te najduži most na svijetu koji prelazi neku državnu granicu. Službeno je otvoren 1.7.2000.g.
21070700014044700.JPG


Vrijeme je da još malo stanem u Danskoj i obavim fiziološke potrebe. Za sljedeću postaju izabirem Antvorskov Syd rasteplads. Odmorište je to uz autocestu sa prekrasno uređenim stolovima i klupicama za piknik. Odmah pored tih stolova ( nema ni 20 metara) nalazi se prekrasno jezero naziva Studenterso. Već je bilo blizu 13 sati i otvaram još jednu Rio Mare salatu. Pun energije, nastavljam dalje prema Švedskoj. Još je malo ostalo tog dugačkog mosta i u Švedskoj sam. S švedske strane plaćam još 250 kn mostarinu-tunel te me traže i putovnicu. To je ujedno i moja 25. država sa ZZRom. Prije putovanja, saznao sam od jedne poljske youtuberice koja putuje već godinama oko svijeta motorom, za jednu jako korisnu aplikaciju. Zove se: iOverlander. Ona mi je na ovom putovanju uveliko pomogla oko traženja dobrih lokacija za kampiranje u prirodi. Naravno u skandinavskim zemljama možete doslovno bilo gdje prenoćiti ako ne ometate tuđi životni prostor. Prvi susret po tom pitanju bio mi je odmah prvi dan na švedskom odmorištu na autocesti. Spremačica koja je došla tamo, vidjela je natovaren motor i odmah me upozorila da je kampiranje na odmorištu zabranjeno. OK neka, mislio sam si u tome trenutku. Ionako danas idem spavati negdje u šumu. Tu dolazi do izražaja ta odlična aplikacija. Sistem je bio sljedeći. Pogledam na karti koliko bih mogao voziti taj dan kilometara a da mi ostane i za ostale aktivnosti. U kućnom izračunu taj prosjek je iznosio oko 550 km dnevno a može i više ili manje ali onda drugi dan prebacujem razliku i nadoknađujem.

Za prvi dan sam izabrao okolicu Flyxena, prema kilometraži i jer se najbolje zelenilo na karti. Otvaram iOverlander i u toj okolici mi otvara razno razne lokacije za kampiranje. Nisu to plaćeni kampovi, nego jednostavno predivna mjesta u prirodi, besplatna, gdje je već netko prije kampirao, poslikao i stavio zajedno sa koordinatama u aplikaciju. Po tim koordinatama ih i ja lakše pronalazim te obavezno ostavljam uredno i čisto iza sebe. Nakon toga pišem recenziju i objavljujem ju u aplikaciji.

Vozim dalje po švedskoj autocesti. Asfalt je odličan, što znači da je i održavanje isto takvo. Uz autocestu primjećujem izložene borbene avione na betoniranim stalcima u smjeru neba. Pretpostavljam da su to Gripeni i SAABovi. U jednom trenutku razmišljam da stanem i nadopunim rezerve vode za noć. Isto tako nadopunjujem soma švedskim benzinom. Ovaj put stojim na Shellu. Nema stotke. Samo 98. Ulazim u trgovinu i pitam na engleskom ako može keš. Veli cura može, ali moraš znati točno koliko litara. Zbunjeno gledam i od šuba izračunam 14 litara. OK. Naplati ona meni tih 14 litara i da mi nekakav papirć sa kodom kojeg trebam ukucati na pumpi. Naime, svaka pumpa ima zasebni monitor sa Tach screenom i pos za plaćanje sa karticama. Objašnjava mi da na monitoru moram pritisnuti BUTIK (nije butik s krznom ha ha). Butik znači, trgovina, Shop ili ti plaćanje u butiku. Nakon butika otvara se meni CODE i tu ukucavate onaj kod koji sam prije platio sa točnim izračunom litara benzina. Tek tad počinje teći dragocjena tekućina koja Somu život znači.

Iiiiiiiii opla! Pogreška u proračunu. Točno za jednu litru. Hmmm. Morat ću ubuduće biti malo pažljiviji po tim buticima. Jednom kad prestanete tankati, nema više: klik, klik pa još ga malo nafilam klik,klik, dok ne teče iz iberlaufa van. Znači gotovo je. Kolko sam natočio, sam natočio i doviđorno!

Ponovo se skidam s autoceste i prolazim kroz mjesta: Ljungby, Berga,Vittaryd. Ljudi voze oprezno i poštuju prometna pravila. Od automobila, najviše je Tesla na cesti. Sve je više i više šumovitog predjela i polako dolazim u Flyxen po koordinatama. Tu započinje makadamski put. Som to bez problema podnosi i nije nam teško. Uskoro stižemo na lokaciju. Prilično je sakrivena u šumi ali i lijepo uređena. Ubrzo se otkriva i prekrasno jezero. Čini se da su lokalni ljudi ipak malo prilagodili ovo predivno mjesto. U sklopu toga, nalazi se i prijenosni wc i betonirana cijev s rešetkom za roštiljanje. Lokacija je toliko dobra, da je svako malo netko dolazio ovdje na kupanje.
20210707_190201.jpg


Danas mi nešto nije bilo za kupanje ali zato za dobru večeru sam uvijek spreman. Raspakiravam stvari i konačno postavljam svoj šator po prvi puta na ovom putovanju. Prostrani i komotni šator je to za 3 odrasle osobe. Nakon što sam postavio šator, vadim veliki luftmadrac za 2 osobe i nožnu pumpu. Zvuk pumpe odzvanja sve do Nordkappa i bojim se da sam otjerao lokalne životinje u bližem i daljnjem krugu. Neka. I bolje je tako. Još mi samo treba nekva medvjedica po noći ha ha.
20210707_190141.jpg


Za večeru imam grah sa špekom iz konzerve. Malo vode se stavi u lonac i jelo je gotovo na plinskom plameniku za 10 minuta.

20210707_190350.jpg


Ostatak vremena kratim editiranjem videa i angažmanom oko punjenja opreme na solarni pogon. Sad je već ozbiljno pomaknuta granica između tame i svjetlosti, odnosno noći i dana pa opet ostajem dugo budan.
20210707_190254.jpg


U međuvremenu se izmjenilo nekoliko kupačica i kupača. Nema veze. Ne smetam ja njima, ne smetaju oni mene. Čujem se sa svojima doma i vele mi da se nadaju da se jezero ne zove Crystal Lake. To je bilo jezero iz kultnog horora Petak 13. No nije se tako zvalo. Zvalo se: Sjobygget i bilo je prekrasno.
20210707_190157.jpg


Nakon još jednog uzbudljivog dana, polako tonem u san i veselim se sutrašnjim avanturama, Stockholmu i muzeju ABBA-e.

Video 4. dana i kompletnog putovanja možete pogledati i na mom yt kanalu na sljedećim linkovima:

DAN 4:

Mr Knight ZZR 1400 Adventure: https://youtube.com/user/frkymcf

Ako vam se sviđa ne zaboravite lajkati i Subscribati se na kanal. HVALA 😊 Nastavak slijedi
 
DAN 5. Flyxen – Untrafjarden 559 km, četvrtak 8.7.2021.

Živ sam! Tim riječima započinjem novo jutro uz fantastičan cvrkut ptica koji se može i na videu čuti unatoč brojnim tonskim problemima na ovom putu. Nije bilo medvjedice, Jasona ni Breivika ni divljih životinja koje bi me rastrgale na paramparčad. Tim mislima su me ispratili od doma i rekli prije polazka neka pripazim na to. Naravno da nije ni meni bilo baš svejedno. Tada sam razmišljao da mi se stvarno može netko noću prikrasti, opljačkati me a možda i ono najgore. Prije puta počeo sam razmišljati o nekakvim suzavcima za samoobranu ili možda o petardama za rastjerivanje životinja. Možda elektrošoker? U trgovini mi se frend smije i pita me: Pa kud ćeš na medvjeda elektrošokerom? I kud bi ga strefio? Zar u njušku? A tek na granici? Pa znaš da takve stvari ne smiješ voziti preko granice. Na kraju sam otišao bez suzavca i elektrošokera a petarde su se cijelim putem vozile u kutiji od alata ispod sjedala. Naravno da ni jednu nisam ispalio. Kasnije sam u Norveškoj saznao da je općenito u skandinavskim zemljama niska stopa kriminala i da ljudi jednostavno ne žele tuđe kad mogu bez problema priskrbiti za sebe. Jednostavno takav mentalitet ljudi i to mi se poslije potvrdilo.

Izlazim iz šatora i primjećujem kombi-kamper na pedesetak metara od mene. Šveđanin nešto čeprka po stvarima dok mu se žena priprema u kamperu za kupanje. Pozdravljam ih i na opće iznenađenje, žena izlazi van iz kampera gola kao od majke rođena i odlazi na kupanje. Kasnije u razgovoru saznam da je i to normalno kod njih.

Palim plamenik i ukuhavam crnu tursku kavu bez šećera. To me dokraja razbuđuje i spreman sam za novi početak dana. Do Stockholma i muzeja ABBA-e imam 428 km.
Screenshot_20211110-185213_Maps.jpg


Njihova internetska stranica veli da rade do 17h tako da smatram da imam dovoljno vremena za sve današnje zadatke i planove. Pakiram preklopnu solarnu ploču za punjenje Powerbanka, šator , luftmadrac i snimam odlazne kadrove iz šume. Malo makadama i ponovno sam na asfaltu. Gledam na sat, pola 10. Znači prema proračunu, trebao bi komotno imati vremena za sve. Pola sata kasnije stižem u mjestašce po imenu Varnamo. Tamo ponovo uočavam poznati lanac brze hrane Mcd i mislim kako bih mogao uplodati moj novi video na kanal preko njihovog Wi-Fia. Dok čekam da se loda na kanal pojest ću nešto usput a kruna će biti dovoljno tako da ne brinem za novac. Iznenađen sporošću interneta, prekidam lodanje. Pa to je nevjerovatno! Tolko je spor da za jedan mali filmić od par desetina „Giga“ treba čak 8 sati. To mi je neprihvatljivo, te nastavljam vožnju nakon obroka. Vozim cestom E4 i s moje lijeve strane počinje se pružati prekrasan pogled na Jonkoping. Prolazim i pored mjesta Huskvarna. O toj poznatoj tvornici motora i kosilica ne trebam puno pričati. Impresivno je vidjeti njihove proizvodne pogone, pa makar samo i u prolazu. Prekrasne crvene drvene kuće uklapaju se izvanredno u zeleni krajolik. Pričao mi je prijatelj, koji je jedno vrijeme živio i radio u Švedskoj da Šveđani strašno cijene drvo i drvene kuće su im jako na cijeni. Znači skuplje su od modernih betoniranih kuća.

Ubrzo otkrivam na sljedećoj benzinskoj pumpi novi sistem plaćanja. To je bez onog famoznog koda i preračunavanja litara. Znači dovoljno je pritisnuti BUTIK i možete početi tankirati. Na kraju u trgovini platite.

Počinjemo se približavati Stockholmu i gustoća prometa počinje biti sve veća i veća. Balkanski prometni bonton upotrebljavam za ovu priliku i napredujemo vrlo brzo kroz gužvu. Stockholm je glavni i najveći grad Švedske s oko 2 milijuna stanovnika. Vozim se pored Muzeja švedske kulturne povijesti, Vikinškog muzeja, Muzeja olupina. U 15:30 stižem i do Abbinog muzeja. Imam točno sat i pol za razgledavanje muzeja. Parkiram točno pred ulaz unatoč zabrani parkiranja za bicikle. Pa ne vozim biciklu nego Soma od 200 konja. Poznata Abbina glazba čuje se na vanjskom zvučniku do ceste i mami posjetitelje unutra.
tmp_avatar.png


Dolazim do upada i već na samom ulazu sve je blještavo i kićasto. Baš u stilu. Pitam žensku na pultu da li može motor ostati ispred ulaza dok sam u obilasku muzeja? Tada se razvezala: Pa zar ne vidite natpis na ogradi?

Uzvraćam: Vidim ja jako dobro! Piše za bicikle. Opet ona meni. Zabranjeno je parkiranje bilo kakvih vozila ispred muzeja. Ja njoj…. Onda promijenite natpis!

Dobro! Nema veze. Preparkirat ću motor. Dajte mi jednu kartu za muzej.

Ona: Zaboravila sam vam napomenuti da danas ranije zatvaramo i to za 20 minuta. Želite li i dalje kartu? Karta je bila približno oko 200 kn i za tih 20 minuta koje bih potrošio na kartu radije sam potrošio Somu za benzin. Razočaran pokušavam otići van iz još jednog velegrada no prometna špica je bila na vrhuncu i ja sam zapeo u jednosmjernoj uskoj ulici u kojoj nije bilo moguće izgurati se između automobila. Čekam tako iza auta i pomičem se puževim koracima prema naprijed. U jednom momentu spazim opet neki mali kiosčići s brzom hranom i sladoledom. Kiosk se zvao Djurgardsslattens kiosk na parkiralištu imena Cirkus. Ok idemo da vidimo taj cirkus. Naručujem hamburger i colu i taj cirkus me košta oko 75 kn. Pljeskavica u hamburgeru je izgledala kao da je na botoksu. Uredno zategnuta i bez grubih linija. Razmišljam dok jedem o filmovima iz Stockholma i Ghost Rideru. Kakve su to samo bile potjere na Hayabusi od 500 konja po ulicama Stockholma. Vrijeme je da dalje idem. Moram se koncentrirati na moj primarni cilj a to je Nordkapp. Napuštam Stockholm i nastavljam dalje po cesti E4. Prolazim kroz Uppsalu. Puno se potrošilo benzina u gradskoj vožnji i ponovo sam u potrazi za benzinom. Pronalazim ga u mjestu Tierp. Ovaj put kombinacija OK i Q8 benzinske postaje. Biram OK i za desert čokoladicu. Čokoladu je uvijek dobro smazati kod cjelodnevnih napora za povratak energije. Naučio sam to još iz Malnarove knjige kad je po Kapadokiji istraživao podzemne stanove. Malo se čudim što imaju samo devedestpeticu na OK-u ali nemam izbora pa uzimam što nude. Ponovo koristim aplikaciju iOverlander i odabirem jednu od mnogobrojnih ponuđenih lokacija. Ubrzo sam ponovo na šudranom putu i gustoj šumi. U kacigi mi svira Wagner i Valkira. Baš originalna stvar za takvu prirodnu kulisu. Navigacija veli 6 kilometara po fino utabanom šudru. Usred ničega pojavljuje se prometni znak ograničenja brzine na 70 km/h. Halo…. 70 po šudru s zzrom? I to još natovareni do bola. Maksimalno 40 i to je moja zadnja. Prodano ha ha ha.

Izgleda da sam ulovio TET put ili ti: Trans Euro Trail. To su u principu enduro rute, učitane u gpx formatu koje se protežu od ruba Afrike pa sve do Arktičkog kruga u rasponu od 51 000 km. Za svaku zemlju posebno, možete na njihovim stranicama skinuti gpx fajl, učitati ga u navigaciju i uživati u besplatnim enduro rutama.

Koordinate me vode dalje u dubinu šume i nailazim na drugi znak. Ovaj veli da pristup nije dozvoljen. Nema veze, kakav pristup? Pa aplikacija nas vodi i osim toga netko je to mjesto označio kao super za kampiranje. Konačno sam stigao usred ničega. Gledam lijevo, šuma. Gledam desno, opet šuma. A gdje je super lokacija za kampiranje? Možda još dublje u šumi. Malo morgen. Da ne bi. Za takvu vrstu vožnje već trebam ozbiljan enduro motor. Tražim novu lokaciju, opet preko iste aplikacije i vraćam se istim putem kojim sam i došao.

Cesta počinje biti sve više i više drndava i imam osjećaj da će mi bubrezi ispasti. Pogotovo dok pogledam na navigaciju da imam još 24 kilometara takve neasfaltirane ceste. Pogled mi skreću dvije domaće mačke. Jedna crna, druga žuta i prisjećam se svoga mačora Cicerona (sivi tigrasti) koji me kod kuće čeka. U tim momentima prisjećanja, Som mi je lagano zaplesao po šudru na 40 km/h i u momentu se vraćam u stvarnost. Samo mi još to treba! Proletjelo mi je kroz glavu. Dovoljna je mala nepažnja i avantura je mogla prerano završiti. Srećom, nije se ništa dogodilo i vozimo dalje kroz šumu. Odjednom sam se počeo voziti po nekakvom nasipu i ispred mene se prikazalo prekrasno jezero Untrafjarden.
20210709_062002.jpg


Počeo sam snimati odma, još u vožnji i oduševljenju prizorom nije bilo kraja. Vozim se po tom putu dalje i ugledam neke ljude koji isto kampiraju. Pa nije valjda da su na mojoj lokaciji. Bili su. Ali nema veze, još malo niže ima mjesta i za mene. Valovit teren od korijenja drveća, malo mi otežava pristup i pazim da ne zakačim ralicom na motoru. Konačno smo na pravoj poziciji. Tlo je bilo pješčano i koristim jedan od korijena za podlaganje ispod nogice motora. Pogled je bio fantastičan. Jezero isto tako, te se odlučujem danas za kupanac. No prije toga treba opet sve raspremiti, šator postaviti, madrac napumpati i onda na kupanje.
20210709_091951.jpg

Temperatura jezera bila je fenomenalna. Taman za plivanje. Opet uzimam kameru u ruke i snimam nekoliko kadrova. Sad, kad smo se propisno osvježili, vrijeme je za večeru. Pogledom u moje namirnice izabirem tjesteninu s gljivama. Samo imam jedan mali problem. Zaboravio sam danas kupiti pitku vodu. Hmm. Izgleda da bih trebao malo posjetiti susjede koje sam prije vidio da kampiraju. Sigurno imaju malo pitke vode. I bio sam u pravu. Čovjek je stvarno bio ljubazan i dao mi je da uzmem vode koliko got mi treba. Bacam se na pripremu tjestenine. Legla mi je jače od originala ha ha.
20210708_213132.jpg


Jedino što mi se nije sviđalo, bila je strašna najezda komaraca i koje kakvih mušica. Specijalno za tu priliku, naoružao sam se još kod kuće na ribičkom odjelu sa sprejom protiv komaraca. Ovdje ga obilno koristim i pol bočice odlazi od šuba. Sjedam u svoj rasklopni stolac sa rukonaslonima i rupom za piće i uživam u pogledu na jezero i sunce boje bakra. Još nekoliko minuta i ponovo sam u horizontali u šatoru. Ovu noć ću definitivno spavati opuštenije.
20210709_061952.jpg