BikesRule
New member
Dakle, pošto svi pišu i ja ću 
Evo kako je krenuo moj put s motorima...
Od malena kako znam za sebe obožavao sam motore. Mogao sam satima sjediti na ogradi i pratiti ih kako prolaze i misliti kako cu i ja jednog dana imati bas takav. Brat mi je vozio karting, te sam i ja voli ganjati ga po dvorištu cijeli dan. Nevjerojatno me oduvijek zanimala i tehnika, dok se sjetim koliko sam ga samo puta rastavio, uništio navoj šarafa na glavi, navoj svjećice, pogubio pola dijelova fegazera... Srećom kad sam i glavu uništio pripasao sam sa APN-4. Mislim da je mašina bila od mješalice, karting je bio ručno rađen. Bio je dosta brz karting, mislim da je išao 90-100 sigurno, nikad se nisam imao prilike provozat na pravoj cesti osim dvorišta.
U djetinjstvu otac je imao servis traktora i prodavaonicu dijelova, a usput se našlo bicikala i jedan Automatic. Ujutro cim sam ugledao prve zrake sunca ustao sam se iz kreveta i odmah na dvorište i sjeo na njega. Cijeli dan sam mogao sjediti na njemu i zamišljati kako letimo cestama po cijelom svijetu, samo ja i on. I tako oćevom nesrećom, a mojom srećom Automatic je bio u našem dvorištu jako dugo, nije bio prodan i bio je samo moj... Jednog tužnog dana susjed je odlučio kupiti ga kćeri za maturu, a ja sam ostao sam. Mogao sam samo sjediti i gledati kako se ona sretno voza na mojoj pili
, a drugi Automatic nikad nije stigao u naš dućan, vjerojatno iz financijski neisplativih razloga. Dan danas vidim taj Automatic kako prođe na njemu muž od vlasnice, već je dosta derutiran. Al još uvijek mi stoji u srcu. Ipak je to bio "moj" prvi motor.
Jednog veselog dana sam sa frendom iz škole dogovorio razmjenu, dam mu karting za dva Automatica. Doveo sam oca pred gotov čin, i pristao je :shock:. Dva dana sam ganjao Tomosiće, a posebno mi je bio drag onaj bez auspuha. No nakon kratkog vremena, frend se predomislio i ostao sam bez svojih Automatica . Iako sam ga probao smuljat, nije išlo. Ah dobro, bar se karting vratio .
Potom je susjed meni i bratu poklonio svoj T-14 da se vozimo. Nisam znao kako bih vozio motor s brzinama, a učili su me "dok počne kretati samo gas". I tako je i bilo dok nisam proletio pun gas kroz oranje, kukuruzište i zasutavio se pred kanalom. Bio je to definitivno loš savjet.
Cijele dane sam moljakao oca za motor, imao sam oko 12 godina kad sam ugledao kod susjeda poljoprivrednika Hondu 49 cm, kopija Automatica koju su nekad dovezli odnekud bez papira. Vjerujem da su ju prošvercali u cisterni iz Slovenije sa još 2 motora, ne sjećam se. Susjed je inaće bogalj i koliko se sjećam on se s njiom na vrt vozio po salatu. Nakon nagovora i nagovora otac mi ju je kupio ako se dobro sjećam za ondašnjih 200 DM. Bio je to mali motorić crvene boje, sa korpicom naprijed. Pokretanje je bilo iznimno teško jer se morao povući čep na cilindru da nema kompresije (praktički se otvorila rupa na glavi), pa pedalama zaletit ko idiot, pustit sajlu i onda gazit 2 kilometra da bi se vozio 200 m prije nego crkne. Ali nije bili bitno, uživao sam u svoj "djetnom motociklu" kako su ga svi nazivali. Tako nekoliko mjeseci, i onda je otac motor dao na generalku. Novi klip, cilindar, sve posloženo... Uf proveli smo dosta dugo vremena zajedno prije nego što je bio spreman za otpis. Heh na ovom motoru sam doživio i prvi pad. Sjećam se da sam ga tjerao pun gas na cesti koja se ne koristi i zablokirao je motor, razbio sam se posvuda, po grabama, asfaltu i polju ali nije mi bilo ništa. Motor sam samo pogurao, upalio je i opet išao :misli:. Potom opet moje moljakanje, moljakanje dok stari nije popizdio, kupio oglasnik i pronašao Tomos Colibri nov sa 10-tak kilometara na satu. Ne sjećam se zašto je čovjek prodavao novi motor, vjerojatno neka frka oko novaca. E to je bio motor... Palio je uvjek, svagdje, išao... Prošao sam s njim par tisuća kilometara, i od toga sam svaki dan išao u školu s njim 8) 7 razred. No uvijek su me privlačili motori s brzinama, i jednostavno sam svoj Colibria sve manje i manje volio. Bilo je smješno kad je buraz nešto šarafio po fergazeru (ja sam prestao vozit Colibrija) i zacvikao mu je pun gas. Upalio je motor i direktno prema kantama, razletio se usred kanti za smeće. Sve smeće se rasteplo uokolo, on na sredinit toga a motor do njega
Frend je imao BT-a koji je išao po sistemu vozi malo, šarafi puno... S njim sam se tokom nekoliko dana mijenjao, njemu je bilo gušt da se vozi bez problema, a meni da se vozim na motoru sa brzinama. Tako da sam puno šarafio, slagao, namještao a vozio se skoro pa ništa. Dok se sjetim kako je onda bilo WOW rastegnuti motor do crvenog, a danas ni 100 ks nije nam dosta :shock:. Shvatio sam da je to motor za mene, i ponovo moljakanje jadnog tate. Dobio sam APN-a 6, jedan profesor ga je kupio sinu, koji se skoro nikad nije ni vozio. Ko nov je bio... Zvali su me "dečko koji jede gablec na motoru" jer se stvarno nikad nisam s njega skidao. Vozio sam se cijeli dan, od jutra do mraka. Tu su krenuli i prvi padovi na šodru, na asfaltu... Padao sam ko kruška sa stabla . Čak sam se i naučio vozit na zadnjem te sam postao ultimate frajer na Apenu .
Moj APN je bio zvjer, krenuo sam i u preradu (ako se to tako može nazvati). Dao sam izraditi sjedalo od kože sa nitnama, one gey resice na vrhovima govrnala (vraga sam ja onda znao kaj je gejkasto :misli: ), auspuh od nekog R 600 ccm, klip 42 L odrezani, drugi fergazer, dizne... i vjerovali ili ne to je dosta dobro funkcioniralo. Sjećam se kako sam dva dana dok su starci bili na putu vario i pripasavao mega top 8). Normalno žurio sam se pa sam radio bez maske, došla je noć peče, peče... vozi me buraz na hitnu, dobim špotance i neku mast i doma. Ujutro skinem povez, sve ok i krenem varit dalje. Opet noć peče, nemogu gledat opet buraz na hitnu. Sestra kaže "OPET TI :shock:"... vrijedilo svake muke. Imao je lijepi zvuk, a jednom sam pretjerao oko 5 ujutro dok sam se vozio bez auspuha po selu pa su susjedi popizdili. Drugo jutro sam bio glavna tema u lokalnom dućanu dok su babe kupovale kruh i ogovarale me .
APN mi je onda bio ljubav života, vozili smo se cijele dane, svugdje, trošili benzin da je starcima pao mrak na oči. Sve dok jednog dana sam išao iz grada, a cigić dosta debelo pod utjecajem alkohola prošao na stop... ja i moj APN smo se zalijepili u stari MAN. Cigić je otišao, a ja sam ostao u rukama dobrih ljudi, u nesvjesti. Sjećam se da se budim u bolnici, sestri sam navodno rekao podatke, svlače me a ja sam "gdi je moj motor, gdi je moj motor ". Smiruju me, dolaze starci... Preko oka sam imao toliku šljivu da nisam ništ vidio, lakši potres mozga, izguljen i izgreban ko ošmirglan no ništ ozbiljno . Oporavljam se, vraćam doma... a starci prodali APN nekom tipu s mora koji je vozio mandarine kamionom i svidio mu se motor. Saznajem da kad ga je dovezao doma njegov sin je rastavio mašinu (frendovi ga uvjerili da mora očistit klip od ulja , nikad je nije znao ponovo sastavit i moja muka je završila u otpadu... Danas da imam priliku naći taj motor kupio bi ga da mi stoji u kući, ali nažalost to više nije moguće. eh nek mu je sretno gdje god da je :?
Dolazi srednja škola, starci ni čut više za motor. Svejedno krenem ja u autoškolu i tamo vozim Yamahu SR125. Instruktor nagovorio starce da imaju još samo jedan u Zagrebu, dobra prilika... I evo ja taman završio i nova SR-ka je doma. Motorić je bio fenomenalan (predak današnje YBR), imao sam vozačku, kacigu i mogao sam se vozit kad sam htio i gdje god sam htio. Počele su prve duže ture (50 km u komadu je onda bio vrhunac )... Prvi put elektro starter, nemoram nogu trgat na kurbli, prvi put motor pali kad god trebam, prvi put motor radi uvjek, prvi put imam motor. Kad sam je imao godinu i dva ili tri dana ne sjećam se, lagano sam se vozio uz jedno jezero, u motoru je nešto počelo lupat u cilindru, ugasio se i kraj... Panično zovem servisera koji kaže "puknuo je ventil, to im je mana" :shock:. Što sad kako, gdje?? Baš prije dva dana istekla garancija, motor ko nov, ne ne ne . Odvezem motor u servis, potrebna generalka (klip, ventili...) sveukupno 2500 kn. Nisam znao što da radim, sve dok se jedan švercer automobila nije zaljubio u motor i kupio ga. A ništa, znao sam da je opet nesreća tu. Iako taj motor je imao probleme s pregrijavanjem, znam da sa s preciznim instrumentom i temperaturnom sondom (u ono vrijeme već sam imao dosta opreme u lab-u) mjerio temperature preko 100 C na cilindru, što je bilo previše. Serviser je rekao da brinem svoja posla, i da ja to neznam izmjerit. Vrijeme je da zašutim o motorima neko vrijeme. Godinu kasnije, uštedio sam nešto novaca, tema se ponovo pokreće. Starci lude, nema govora... A ja sam s napalio na jedan GPZ450... provozao sa na njem. Ma bio je star derutan, ali sam imao sve da si ga kupim. Kažu starci ajde čekaj drugu godinu, mislili su da će me volja popustit .
Tako sam dočekao i drugu godine i sad vide da izlaza nema i kažu ajde da vidimo.
Ponosno uzimam kasicu prasicu (kroz godine otkodiravanja mobitela, poravka istih (elektronika mi je talent :wink: )... Otvaram kasicu i unutra 3000 Eur 8). Što s time? Starci bi novi motor, i ja te je odluka pala Z750 . Odlazim u Kawasaki zatupništvo, uzimam papire za leasing i sve dogovaram. Odlučim svoje novce dati za učešće, a ostalo ćemo nekako od plaće odbit, pa nešto honorarno, ma bit će sve cu dat i posljednju kap krvi za motor... Taj dan susjed koji šverca s autima nagovara starog da su novi motori skupi, da nevaljaju da bla bla uzme njegvog GS500, evo on baš kupio savršen motor, ma ovo ono i to samo za 16500 kn... i htio ja ili ne htio staroga je pošteno obradio (stari mu dosta vjerovao) i tako ja prisilno kupujem GS500... Svratim do par frendova da se pohvalim, a svi kažu "Pa nije valjda da je to tvojem starom uvalio :shock: :shock: :shock:". Inače par puta se našao u gadnim problemima i moj stari ga je izvukao, moj stari mu je bio otac kojeg nikad nije imao, uvijek mu pomogao, savjetovao, posudio mu novce da si kupi auto, sve što mu ikad trebalo. Tako da mu je stari vjerovao više nego ikome, i uzeo motor bez pitanja. Ne obazirem se i već pri prvim kilometrima motor posustaje, mijenjam svjećice, ovo ono, motor nemože u visoke okretaje, ne pali... Uglavnom motor sam gurao kilometrima a vozio se jedva jedvice metrima.
Vozeći se na jednom cilindru odlazim k lokalnom mehaničaru koji slaže motore, a s mojim starim se pozna od djetinjstva. Kad je kazao "pa kaj me niste pitali za taj motor :shock:", sve je bilo jasno. Motor je bio razbijen i pukla mu je osovina radilice. Složen je tako da je na radilicu samo navarena neka osvina, normalno u višim okretajima paljenje nije radilo kako spada, iskra se pojavljivala u krivim točakama, to je uništavalo svjećice... Što sad motor nemogu prodat? Nemogu ga bacit?
Morao sam platiti servis da se motor kolko tolko složi i pripremi za prodaju, te sam dobio 12 000 kn. Dosta veliki gubitak kad se uračuna servis. Ali nisam htio da mi netko dođe za 2 dana svadit se za što sam mu to prodao. Motor je inače koliko vidim kupio jedan član ovog foruma pa se žalio da mu ga Taubi nemre složit da se ne guši u visokom okretajima, ups :wink:. Evo da obranim tog Taubija, nije čovjek kriv, krivo je to što motor ima osovinu radilice od vodovodne cijevi, a Taubi je valjda to vidio pa se samo povukao :misli:. Ponovo puno novca bačeno, a nemam ništa. Gledam Motorevijin vodič rabljenih sa cijenama, i vidim da mi bi se SV650 mogao uklopiti u financije, sviđa mi se... to je to.
Tražim, tražim u kao spas u Autokući nađem SV650S, 2002 g 10 mj. proizvodnje, 12 000 km, 5000 Eur... Povuci potegni i evo mene u Zagrebu... Motor upali, radi ok, kažu da još nisu servis napravili, probne vožnje nema. Ništa pakiram motor i vozim ga doma. U međuvremenu dok ne dobijem papire gazda PRObike ga doveze na servis, nek promijene svjećice, očiste fergazere i sve to. Malo kasnije navečer dobivam PP od njihovog prijatelja i člana foruma PRObike Bojana da ima Marko loše vijesti za mene :shock:... Zovem ga... motor je bio vožen bez ulja, radilica is RIP :shock:. Svaka čast bivšem gazdi koji je mogao tako nešto napraviti.
Odmah drugo jutro zovem Autokuću, kažem sve, a oni nek se motor složi pa će to oni platit. Srećom odahnjujem, mojoj tuzi je trebao biti kraj.
Popravak motor se razvlačio, pa ležajevi, pa ono pa ovo, ja ne pristajem na brušenje radilice, samo na novu... Pa konzultacije s ovim mehaničarom, onim... Motor stoji rastavljen, sezona ide a ja nemam ništa. I tako odluće u Autokući da je to preskup popravak, dovest će mi novu mašinu. Čekam, čekam mašine nema.. ništa dat će mi drugi motor.
Dolazim tamo, svaki ljepši motor kojeg izabirem "ne taj je kaparen, i taj, i taj"... Jebiga ponovo plan kako da me zajebu. Ostaje mi jedino izabrati motor starijeg godišta, s većom kilometražom... povrata novca nema. Odabirem Horneta 600, 99 g, 29 000 km. Mislim si 4 cil. 29 000 km nije ništa za taj motor, iako je motor bio vizualno u dosta lošijem stanju od svih ostalih.
Polako se na motoru otkrivaju razni problemi kako se vozim, sav sam u čudu. Pa kako, a tako je malo vožen :misli:?
Kasnije pronalazim servisne pečate, i motor je imao 129 000 km :shock:. Odmah zovem u Autokuću, citiram odgovor "Hehe boli me Kurac".. nema više povrata.
Ništa, vozim se tako kako jest. Izmjenio kočione pločice, lanac i lančanike, gume. Polako se javljaju problemi sa motorom... Prodimio je, izgleda da mi je pukla karika, razvodni lanac je na granici samo što ne reće zbogom, ventili puštaju kompresiju, iscjeđa se ulje u cilindre, troši preko 1 L ulja na 1000 km, izbacuje iz brzina, ima neke čudne međubrzine, lerove... Izbacio sam Van ulje kompletno, vozim se samo na aditivima, pa da izvučem posljednje atome snage iz njega.
Ali ipak dobro me i služi, išao sam s njim na more, u Osjek, radim ture od >500 km u komadu... A bit će nekako, ali odluka je nova tu. Na proljeće odlazi novi motor, samo iz dućana... S rabljenim motorima sam završio za sva vremena :x... no došla je i ljubav, momak bi se uskoro ženio i tako da se pozdravlja od motosvijeta, a Hornet je zadnja karika u lancu mog motosvijeta :hello:
No samo bih rekao, da... koliko je god ovaj put bio trnovit... ne žalim zbog ničeg... Upravo sad navlačim hlače i jaknu, te se idem provozati. Nek je Hornet takav kakav je, ali je moj i dao mi je više sretnih trenutaka nego išta u životu
Našao sam i par fotki. Znači 3 fotke koje pišu priču Početak, vrhunac i kraj moje moto karijere. Dečki motori su zakon i zauvijek mi ostaju u srcu, ali ja sam ipak svoje odabrao
Smatram da je ovo the end, možda ispravim gramatičke greške još samo :hura:
Evo kako je krenuo moj put s motorima...
Od malena kako znam za sebe obožavao sam motore. Mogao sam satima sjediti na ogradi i pratiti ih kako prolaze i misliti kako cu i ja jednog dana imati bas takav. Brat mi je vozio karting, te sam i ja voli ganjati ga po dvorištu cijeli dan. Nevjerojatno me oduvijek zanimala i tehnika, dok se sjetim koliko sam ga samo puta rastavio, uništio navoj šarafa na glavi, navoj svjećice, pogubio pola dijelova fegazera... Srećom kad sam i glavu uništio pripasao sam sa APN-4. Mislim da je mašina bila od mješalice, karting je bio ručno rađen. Bio je dosta brz karting, mislim da je išao 90-100 sigurno, nikad se nisam imao prilike provozat na pravoj cesti osim dvorišta.
U djetinjstvu otac je imao servis traktora i prodavaonicu dijelova, a usput se našlo bicikala i jedan Automatic. Ujutro cim sam ugledao prve zrake sunca ustao sam se iz kreveta i odmah na dvorište i sjeo na njega. Cijeli dan sam mogao sjediti na njemu i zamišljati kako letimo cestama po cijelom svijetu, samo ja i on. I tako oćevom nesrećom, a mojom srećom Automatic je bio u našem dvorištu jako dugo, nije bio prodan i bio je samo moj... Jednog tužnog dana susjed je odlučio kupiti ga kćeri za maturu, a ja sam ostao sam. Mogao sam samo sjediti i gledati kako se ona sretno voza na mojoj pili
, a drugi Automatic nikad nije stigao u naš dućan, vjerojatno iz financijski neisplativih razloga. Dan danas vidim taj Automatic kako prođe na njemu muž od vlasnice, već je dosta derutiran. Al još uvijek mi stoji u srcu. Ipak je to bio "moj" prvi motor. Jednog veselog dana sam sa frendom iz škole dogovorio razmjenu, dam mu karting za dva Automatica. Doveo sam oca pred gotov čin, i pristao je :shock:. Dva dana sam ganjao Tomosiće, a posebno mi je bio drag onaj bez auspuha
. No nakon kratkog vremena, frend se predomislio i ostao sam bez svojih Automatica . Iako sam ga probao smuljat, nije išlo. Ah dobro, bar se karting vratio . Potom je susjed meni i bratu poklonio svoj T-14 da se vozimo. Nisam znao kako bih vozio motor s brzinama, a učili su me "dok počne kretati samo gas". I tako je i bilo dok nisam proletio pun gas kroz oranje, kukuruzište i zasutavio se pred kanalom. Bio je to definitivno loš savjet
.Cijele dane sam moljakao oca za motor, imao sam oko 12 godina kad sam ugledao kod susjeda poljoprivrednika Hondu 49 cm, kopija Automatica koju su nekad dovezli odnekud bez papira. Vjerujem da su ju prošvercali u cisterni iz Slovenije sa još 2 motora, ne sjećam se. Susjed je inaće bogalj i koliko se sjećam on se s njiom na vrt vozio po salatu. Nakon nagovora i nagovora otac mi ju je kupio ako se dobro sjećam za ondašnjih 200 DM. Bio je to mali motorić crvene boje, sa korpicom naprijed
. Pokretanje je bilo iznimno teško jer se morao povući čep na cilindru da nema kompresije (praktički se otvorila rupa na glavi), pa pedalama zaletit ko idiot, pustit sajlu i onda gazit 2 kilometra da bi se vozio 200 m prije nego crkne. Ali nije bili bitno, uživao sam u svoj "djetnom motociklu" kako su ga svi nazivali. Tako nekoliko mjeseci, i onda je otac motor dao na generalku. Novi klip, cilindar, sve posloženo... Uf proveli smo dosta dugo vremena zajedno prije nego što je bio spreman za otpis. Heh na ovom motoru sam doživio i prvi pad. Sjećam se da sam ga tjerao pun gas na cesti koja se ne koristi i zablokirao je motor, razbio sam se posvuda, po grabama, asfaltu i polju ali nije mi bilo ništa. Motor sam samo pogurao, upalio je i opet išao :misli:. Potom opet moje moljakanje, moljakanje dok stari nije popizdio, kupio oglasnik i pronašao Tomos Colibri nov sa 10-tak kilometara na satu. Ne sjećam se zašto je čovjek prodavao novi motor, vjerojatno neka frka oko novaca. E to je bio motor... Palio je uvjek, svagdje, išao... Prošao sam s njim par tisuća kilometara, i od toga sam svaki dan išao u školu s njim 8) 7 razred. No uvijek su me privlačili motori s brzinama, i jednostavno sam svoj Colibria sve manje i manje volio. Bilo je smješno kad je buraz nešto šarafio po fergazeru (ja sam prestao vozit Colibrija) i zacvikao mu je pun gas. Upalio je motor i direktno prema kantama, razletio se usred kanti za smeće. Sve smeće se rasteplo uokolo, on na sredinit toga a motor do njega Frend je imao BT-a koji je išao po sistemu vozi malo, šarafi puno... S njim sam se tokom nekoliko dana mijenjao, njemu je bilo gušt da se vozi bez problema, a meni da se vozim na motoru sa brzinama. Tako da sam puno šarafio, slagao, namještao a vozio se skoro pa ništa. Dok se sjetim kako je onda bilo WOW rastegnuti motor do crvenog, a danas ni 100 ks nije nam dosta :shock:. Shvatio sam da je to motor za mene, i ponovo moljakanje jadnog tate
. Dobio sam APN-a 6, jedan profesor ga je kupio sinu, koji se skoro nikad nije ni vozio. Ko nov je bio... Zvali su me "dečko koji jede gablec na motoru" jer se stvarno nikad nisam s njega skidao. Vozio sam se cijeli dan, od jutra do mraka. Tu su krenuli i prvi padovi na šodru, na asfaltu... Padao sam ko kruška sa stabla . Čak sam se i naučio vozit na zadnjem te sam postao ultimate frajer na Apenu . Moj APN je bio zvjer, krenuo sam i u preradu (ako se to tako može nazvati). Dao sam izraditi sjedalo od kože sa nitnama, one gey resice na vrhovima govrnala (vraga sam ja onda znao kaj je gejkasto :misli: ), auspuh od nekog R 600 ccm
, klip 42 L odrezani, drugi fergazer, dizne... i vjerovali ili ne to je dosta dobro funkcioniralo. Sjećam se kako sam dva dana dok su starci bili na putu vario i pripasavao mega top 8). Normalno žurio sam se pa sam radio bez maske, došla je noć peče, peče... vozi me buraz na hitnu, dobim špotance i neku mast i doma. Ujutro skinem povez, sve ok i krenem varit dalje. Opet noć peče, nemogu gledat opet buraz na hitnu. Sestra kaže "OPET TI :shock:"... vrijedilo svake muke. Imao je lijepi zvuk, a jednom sam pretjerao oko 5 ujutro dok sam se vozio bez auspuha po selu pa su susjedi popizdili. Drugo jutro sam bio glavna tema u lokalnom dućanu dok su babe kupovale kruh i ogovarale me .APN mi je onda bio ljubav života, vozili smo se cijele dane, svugdje, trošili benzin da je starcima pao mrak na oči. Sve dok jednog dana sam išao iz grada, a cigić dosta debelo pod utjecajem alkohola prošao na stop... ja i moj APN smo se zalijepili u stari MAN. Cigić je otišao, a ja sam ostao u rukama dobrih ljudi, u nesvjesti
. Sjećam se da se budim u bolnici, sestri sam navodno rekao podatke, svlače me a ja sam "gdi je moj motor, gdi je moj motor ". Smiruju me, dolaze starci... Preko oka sam imao toliku šljivu da nisam ništ vidio, lakši potres mozga, izguljen i izgreban ko ošmirglan no ništ ozbiljno . Oporavljam se, vraćam doma... a starci prodali APN nekom tipu s mora koji je vozio mandarine kamionom i svidio mu se motor. Saznajem da kad ga je dovezao doma njegov sin je rastavio mašinu (frendovi ga uvjerili da mora očistit klip od ulja , nikad je nije znao ponovo sastavit i moja muka je završila u otpadu... Danas da imam priliku naći taj motor kupio bi ga da mi stoji u kući, ali nažalost to više nije moguće. eh nek mu je sretno gdje god da je :?Dolazi srednja škola, starci ni čut više za motor. Svejedno krenem ja u autoškolu i tamo vozim Yamahu SR125. Instruktor nagovorio starce da imaju još samo jedan u Zagrebu, dobra prilika... I evo ja taman završio i nova SR-ka je doma. Motorić je bio fenomenalan (predak današnje YBR), imao sam vozačku, kacigu i mogao sam se vozit kad sam htio i gdje god sam htio
. Počele su prve duže ture (50 km u komadu je onda bio vrhunac )... Prvi put elektro starter, nemoram nogu trgat na kurbli, prvi put motor pali kad god trebam, prvi put motor radi uvjek, prvi put imam motor. Kad sam je imao godinu i dva ili tri dana ne sjećam se, lagano sam se vozio uz jedno jezero, u motoru je nešto počelo lupat u cilindru, ugasio se i kraj... Panično zovem servisera koji kaže "puknuo je ventil, to im je mana" :shock:. Što sad kako, gdje?? Baš prije dva dana istekla garancija, motor ko nov, ne ne ne . Odvezem motor u servis, potrebna generalka (klip, ventili...) sveukupno 2500 kn. Nisam znao što da radim, sve dok se jedan švercer automobila nije zaljubio u motor i kupio ga. A ništa, znao sam da je opet nesreća tu. Iako taj motor je imao probleme s pregrijavanjem, znam da sa s preciznim instrumentom i temperaturnom sondom (u ono vrijeme već sam imao dosta opreme u lab-u) mjerio temperature preko 100 C na cilindru, što je bilo previše. Serviser je rekao da brinem svoja posla, i da ja to neznam izmjerit. Vrijeme je da zašutim o motorima neko vrijeme. Godinu kasnije, uštedio sam nešto novaca, tema se ponovo pokreće. Starci lude, nema govora... A ja sam s napalio na jedan GPZ450... provozao sa na njem. Ma bio je star derutan, ali sam imao sve da si ga kupim. Kažu starci ajde čekaj drugu godinu, mislili su da će me volja popustit . Tako sam dočekao i drugu godine i sad vide da izlaza nema i kažu ajde da vidimo.
Ponosno uzimam kasicu prasicu
(kroz godine otkodiravanja mobitela, poravka istih (elektronika mi je talent :wink: )... Otvaram kasicu i unutra 3000 Eur 8). Što s time? Starci bi novi motor, i ja te je odluka pala Z750 . Odlazim u Kawasaki zatupništvo, uzimam papire za leasing i sve dogovaram. Odlučim svoje novce dati za učešće, a ostalo ćemo nekako od plaće odbit, pa nešto honorarno, ma bit će sve cu dat i posljednju kap krvi za motor... Taj dan susjed koji šverca s autima nagovara starog da su novi motori skupi, da nevaljaju da bla bla uzme njegvog GS500, evo on baš kupio savršen motor, ma ovo ono i to samo za 16500 kn... i htio ja ili ne htio staroga je pošteno obradio (stari mu dosta vjerovao) i tako ja prisilno kupujem GS500... Svratim do par frendova da se pohvalim, a svi kažu "Pa nije valjda da je to tvojem starom uvalio :shock: :shock: :shock:". Inače par puta se našao u gadnim problemima i moj stari ga je izvukao, moj stari mu je bio otac kojeg nikad nije imao, uvijek mu pomogao, savjetovao, posudio mu novce da si kupi auto, sve što mu ikad trebalo. Tako da mu je stari vjerovao više nego ikome, i uzeo motor bez pitanja. Ne obazirem se i već pri prvim kilometrima motor posustaje, mijenjam svjećice, ovo ono, motor nemože u visoke okretaje, ne pali... Uglavnom motor sam gurao kilometrima a vozio se jedva jedvice metrima. Vozeći se na jednom cilindru odlazim k lokalnom mehaničaru koji slaže motore, a s mojim starim se pozna od djetinjstva. Kad je kazao "pa kaj me niste pitali za taj motor :shock:", sve je bilo jasno. Motor je bio razbijen i pukla mu je osovina radilice. Složen je tako da je na radilicu samo navarena neka osvina, normalno u višim okretajima paljenje nije radilo kako spada, iskra se pojavljivala u krivim točakama, to je uništavalo svjećice... Što sad motor nemogu prodat? Nemogu ga bacit?
Morao sam platiti servis da se motor kolko tolko složi i pripremi za prodaju, te sam dobio 12 000 kn. Dosta veliki gubitak kad se uračuna servis. Ali nisam htio da mi netko dođe za 2 dana svadit se za što sam mu to prodao. Motor je inače koliko vidim kupio jedan član ovog foruma pa se žalio da mu ga Taubi nemre složit da se ne guši u visokom okretajima, ups :wink:. Evo da obranim tog Taubija, nije čovjek kriv, krivo je to što motor ima osovinu radilice od vodovodne cijevi, a Taubi je valjda to vidio pa se samo povukao :misli:. Ponovo puno novca bačeno, a nemam ništa. Gledam Motorevijin vodič rabljenih sa cijenama, i vidim da mi bi se SV650 mogao uklopiti u financije, sviđa mi se... to je to
.Tražim, tražim u kao spas u Autokući nađem SV650S, 2002 g 10 mj. proizvodnje, 12 000 km, 5000 Eur... Povuci potegni i evo mene u Zagrebu... Motor upali, radi ok, kažu da još nisu servis napravili, probne vožnje nema. Ništa pakiram motor i vozim ga doma. U međuvremenu dok ne dobijem papire gazda PRObike ga doveze na servis, nek promijene svjećice, očiste fergazere i sve to. Malo kasnije navečer dobivam PP od njihovog prijatelja i člana foruma PRObike Bojana da ima Marko loše vijesti za mene :shock:... Zovem ga... motor je bio vožen bez ulja, radilica is RIP :shock:. Svaka čast bivšem gazdi koji je mogao tako nešto napraviti.
Odmah drugo jutro zovem Autokuću, kažem sve, a oni nek se motor složi pa će to oni platit. Srećom odahnjujem, mojoj tuzi je trebao biti kraj.
Popravak motor se razvlačio, pa ležajevi, pa ono pa ovo, ja ne pristajem na brušenje radilice, samo na novu... Pa konzultacije s ovim mehaničarom, onim... Motor stoji rastavljen, sezona ide a ja nemam ništa. I tako odluće u Autokući da je to preskup popravak, dovest će mi novu mašinu. Čekam, čekam mašine nema.. ništa dat će mi drugi motor.
Dolazim tamo, svaki ljepši motor kojeg izabirem "ne taj je kaparen, i taj, i taj"... Jebiga ponovo plan kako da me zajebu. Ostaje mi jedino izabrati motor starijeg godišta, s većom kilometražom... povrata novca nema. Odabirem Horneta 600, 99 g, 29 000 km. Mislim si 4 cil. 29 000 km nije ništa za taj motor, iako je motor bio vizualno u dosta lošijem stanju od svih ostalih.
Polako se na motoru otkrivaju razni problemi kako se vozim, sav sam u čudu. Pa kako, a tako je malo vožen :misli:?
Kasnije pronalazim servisne pečate, i motor je imao 129 000 km :shock:. Odmah zovem u Autokuću, citiram odgovor "Hehe boli me Kurac".. nema više povrata
.Ništa, vozim se tako kako jest. Izmjenio kočione pločice, lanac i lančanike, gume. Polako se javljaju problemi sa motorom... Prodimio je, izgleda da mi je pukla karika, razvodni lanac je na granici samo što ne reće zbogom, ventili puštaju kompresiju, iscjeđa se ulje u cilindre, troši preko 1 L ulja na 1000 km, izbacuje iz brzina, ima neke čudne međubrzine, lerove... Izbacio sam Van ulje kompletno, vozim se samo na aditivima, pa da izvučem posljednje atome snage iz njega.
Ali ipak dobro me i služi, išao sam s njim na more, u Osjek, radim ture od >500 km u komadu... A bit će nekako, ali odluka je nova tu. Na proljeće odlazi novi motor, samo iz dućana... S rabljenim motorima sam završio za sva vremena :x... no došla je i ljubav, momak bi se uskoro ženio i tako da se pozdravlja od motosvijeta, a Hornet je zadnja karika u lancu mog motosvijeta :hello:
No samo bih rekao, da... koliko je god ovaj put bio trnovit... ne žalim zbog ničeg... Upravo sad navlačim hlače i jaknu, te se idem provozati. Nek je Hornet takav kakav je, ali je moj i dao mi je više sretnih trenutaka nego išta u životu
Našao sam i par fotki. Znači 3 fotke koje pišu priču Početak, vrhunac i kraj moje moto karijere. Dečki motori su zakon i zauvijek mi ostaju u srcu, ali ja sam ipak svoje odabrao
Smatram da je ovo the end, možda ispravim gramatičke greške još samo :hura:
