FFBikerSar
Well-known member
Već dugo sam se nakanjivao otići da posjetim Hotel Zlaču kod Banovića, još od 1999. kad sam tamo trebao odsjesti tokom prve "Ride for Peace in Bosnia" sa talijanskim bajkerima, pa je došlo do promjene rute. Dodatni razlog za posjetu bila je činjenica da je institucija za zaštitu okoliša u kojoj radim pripomogla ustanovljavanje Zaštićenog krajolikaa Konjuh, unutar kojega se hotel nalazi. Dodatni razlog za odlaganje bilo je loše stanje prilazne ceste od Banovića - a gdje god nije na 100% rute dobar asfalt, ne idem s motorom. Kada sam još pročitao da je tek ovog proljeća počela obnova mosta i da bi trebala trajati do jeseni ( https://tuzlanski.ba/infoteka/pocel...za-prvu-fazu-radova-izdvojeno-450-hiljada-km/ ), odlučio sam se da više ne čekam već krenem autom. Da je odluka bila ispravna pokazalo je to da pored ovog postoji još nekoliko manjih mostova prije, preko kojih su isto položene daske i ne bih se nimalo ugodno osjećao prelazeći ih motorom, a i kad sam vidio urvinu kroz koju su proveli zaobilaznu cestu.
U Olovu sam se odvojio od puta Sarajevo-Tuzla i nastavio ka Zavidovićima kanjonom Krivaje, koji je prelijep, a vratio se preko Živinica putem od Tuzle. U Banovićima se isplati pogledati parnjače Banovićkog "ćire" i stanicu Brioni.
Što se Hotela Zlača tiće, preporučio bih jedino posjetu, šetnju po šumama, ali da se noći tu, nego u Etno avliji Mačkovac. U hotel je očito iza rata u BiH veoma malo ulagano. Čistoća je pristojna, no u sobi koju sam dobio npr. nij radio veći broj sijalica, tuš kada je zahrđala, premda postoji TV prijemnik, nema signala preko Total TV. Hotelski WiFi je očajno spor, što predstavlja još veći problem jer su u hotelu nedostupne dvije od tri glavne BiH mobilne mreže (Eronet i MTel ne). Madraci na krevetima su premekani i uopšte nisu pravi "yogi". Doručak je bio pristojan, ali bijela kafa nije bila sa pravom kafom već zamjenom - "Divkom". Noćenje s doručkom košta 45 KM, a u Mačkovcu tek 5 KM više - a tamo sve radi. Ulaz u Zaštićeni pejsaž koštao je za mene i vozilo 2+1 KM.
Etno avlija Mačkovac je također veoma atraktivna za posjetu, a i gastronomski. Zbirka antikviteta je stvarno impresivna!
Kanjon Krivaje:
Banovićki "ćiro":
Zlača:
U Olovu sam se odvojio od puta Sarajevo-Tuzla i nastavio ka Zavidovićima kanjonom Krivaje, koji je prelijep, a vratio se preko Živinica putem od Tuzle. U Banovićima se isplati pogledati parnjače Banovićkog "ćire" i stanicu Brioni.
Što se Hotela Zlača tiće, preporučio bih jedino posjetu, šetnju po šumama, ali da se noći tu, nego u Etno avliji Mačkovac. U hotel je očito iza rata u BiH veoma malo ulagano. Čistoća je pristojna, no u sobi koju sam dobio npr. nij radio veći broj sijalica, tuš kada je zahrđala, premda postoji TV prijemnik, nema signala preko Total TV. Hotelski WiFi je očajno spor, što predstavlja još veći problem jer su u hotelu nedostupne dvije od tri glavne BiH mobilne mreže (Eronet i MTel ne). Madraci na krevetima su premekani i uopšte nisu pravi "yogi". Doručak je bio pristojan, ali bijela kafa nije bila sa pravom kafom već zamjenom - "Divkom". Noćenje s doručkom košta 45 KM, a u Mačkovcu tek 5 KM više - a tamo sve radi. Ulaz u Zaštićeni pejsaž koštao je za mene i vozilo 2+1 KM.
Etno avlija Mačkovac je također veoma atraktivna za posjetu, a i gastronomski. Zbirka antikviteta je stvarno impresivna!
Kanjon Krivaje:
Banovićki "ćiro":
Zlača:
